blog :: arhiv :: o nama :: ostalo
28.07.2009., utorak
Arhitektura u književnosti
Što pisci imaju na umu dok opisuju arhitekturu? Odgovor na to pitanje poslala nam je dugogodišnja prijateljica Joanne Harris, u veoma kratkom pismu koje mnogo otkriva:


Ne znam mnogo o arhitekturi, iako primjećujem kako mi je, kad god se nekamo zaputim, veoma zanimljiva. Upravo zbog toga što vidim toliko mnogo gradova, često je utisak arhitekture maglovit u mom sjećanju, a ona mogu biti točna ili ne moraju. Primjerice, volim mnoštvo južnotalijanskih gradova zbog boje kamena; mekana, jantarnožuta površina koja se za ljeta svjetlost pričinja predivnom. Sjećam se Verone upravo u tom svjetlu.

U svojim knjigama pak volim sastavljati mjesta tako da ljudi ne odlaze u potragu za kakvim naseljem koje sam opisala – smatram kako je mnogo zabavnije dok se ljudi pitaju. Ponekad volim stapati stvarna mjesta s onim izmišljenima (kako sam to učinila u Cipelicama kao bombon – Butte je stvarno mjesto, kao i mnoge trgovine i kavane ondje, ali i trg i chocolaterie sam izmislila). Izvorna chocolaterie iz Čokolade je uglavnom temeljena na maloj obiteljskoj chocolaterie koje se zvala "La Cigale", koja se nalazila u Neracu u Gersu, a koju sam voljela posjećivati kao malena; iako moja ima također mnogo karakteristika preuzetih s drugih mjesta.


Le Devin sam stvorila po uzoru na Noirmoutier, gdje je moj djed imao kuću, iako sam otok učinila mnogo manjim i postavila ga ponešto zapadnije od izvornog.

Škola iz Gospode i igrača je devedeset posto osnovne škole u Leedsu, gdje sam predavala 12 godina, iako također mnogo toga dijeli s mojim starim koledžom St Catharine's u Cambridgeu, kao i s mojom starom srednjom školom u Wakefieldu. Huddersfield, u kojem sad živim, veoma je zanimljiv, i u njega kao i u okolicu, smještene su neke od mojih kratkih priča.


Kad bih pričala o svojoj najdražoj arhitekturi, ne bih bila sigurna što izabrati, pa ću jednostavno izlistati popis građevina koje plijene moju pozornost kad god ih vidim: Duomo u Milanu (može se popeti na krov, i često kad se uspnem, ponesem si laptop kako bih mogla na njemu raditi); Pyramide du Louvre u Parizu (luđački lijepa i zadivljujuća kako stoji naspram tih drevnih zgrada); Matematički most u Cambridgeu (zapravo, volim mostove općenito, pogotovo Brooklynški most u New Yorku, Golden Gate u San Franciscu, Most uzdaha u Veneciji, Pont-Neuf u Parizu, Most Vauxhall u Londonu, Londonski Krastavac,...); kip Lucifera u Madridu (znam kako je samo kip, ali je veličanstven); Kineski zid; Berlinski zid; Fontane Trevi u Rimu; Zgrada Chrysler u New Yorku; Snježni hotel u Kirkenesu (zaboga, to je bilo toliko predivno, a sada se već rastopio, dakako); Corpus Christi u Oxfordu; lukovi u Leedsu (predivan labirint željezničkih mostova nad rijekom – mračni, gotički i očaravajući); The Natural History Museum i Liberty flagship store u Londonu; u Londonu je i Baker Street Tube Station, koja je toliko viktorijanska da gotovo boli gledati ju...


Samo za Velika očekivanja,
Joanne Harris

Uredio: Boris Dundović
komentari (2) :: ispis :: link :: 17:14
18.07.2009., subota
Velikodušni Vuković&Runjić
Danas ujutro, kad smo provjeravali e-mail, u sandučiću smo pronašli sljedeću obavijest (naravno da smo odmah pohitali u Teslinu i vratili se punih ruku):


B. D.
komentari (3) :: ispis :: link :: 12:05

< srpanj, 2009 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

"Velika očekivanja" su blog koji se bavi književnošću, kazalištem, umjetnošću, arhitekturom, filmom, glazbom, a ponekad zađe i u svijet mode. Ukratko, bavi se zanimljivostima u kulturi koju pokušava, uvijek u nekim drugačijim oblicima, prenijeti na čitatelja.


Naslov je preuzet s poznatog romana Charlesa Dickensa, kako bi najbolje opisao potragu za umjetnosti u kulturi te britkost stila kojim je ovaj blog pisan. Naravno, to je samo mišljenje šestorice ljudi koji su ga pokrenuli, a na vama je, čitatelji, da procijenite naše i nadodajete vlastite kritike.

E-mail redakcije:
velikaocekivanja@gmail.com


Dizajn: Vjetrovito
Fotografije: Boris
Copyright © 2007-2009, Velika očekivanja
Arhiv
Ovdje su izlistani svi prethodni brojevi Velikih očekivanja, od prvoga prema prošlomjesečnom. Naslovnica pojedinog broja ujedno je i poveznica s njim na stranicama.























































































































































































Naslovnice za određeni mjesec nastaju krajem tog mjeseca kako bismo što bolje bili u tijeku s kulturnim događanjima.
O nama
Boris
Minimalizam je filozofija današnjice, te se prema tomu orijentiram. Volim kada je u malo toga, malo slika, malo riječi, i malo varijacija izrečeno jednako dostojno nešto što bi se u proteklim stoljećima velikodušno izricalo. Naravno, ukoliko nešto pripada tom vremenu, pokušavam se i ja prebaciti. No, prostornost, funkcionalnost i ugođaj je ono što me trenutačno okružuje i teško je mašto prebaciti u neke druge sfere. Ritmovi koji se lagodno ponavljaju, riječi koje plove u zraku, nebo, svjetlost i voda.

DsK
Pohlepno stvorenje s autističnim ukusom. Skoro sve prolazi. Etno muzika. Knjige za samopomoć. Filmovi sa zgodnim glumcima. Bez predrasuda i ovisnički uporno, ja konzumiram konzumiram konzumiram, vječno u potrazi za nečim što će mi učvrstiti vjeru u modernu kulturu. Kriteriji su mi visoki, ali svemu dajem šansu.
Uvijek nosim dva mp3 playera sa sobom. Za svaki slučaj. Ako jedan crkne.

darksoul
Budući da je na ovom blogu u trendu biti u nečemu izgubljen, ja eto biram biti izgubljena u prijevodu te stranim jezicima. Uživam u knjigama, maštovito i bogato konstruiranim rečenicama, novim stvarnostima koje mi nudi literarni svijet, likovima čiji identitet mogu preuzeti i u tuđim životima koje kroz knjige mogu voditi. Dakle, iz svega navedenog moguće je izvesti slijedeći zaključak – sanjar vulgaris. Ne, nije loše, još je gore od toga... Poprilično izbirljiva, izbjegavat ću klasične ljubiće i krvave krimiće, kao i neuvjerljive fantasy stvarnosti, a oduševljavati se knjigama o krizama ličnosti i potragama svake vrste. U skladu sa svojom melankoličnom ličnosti u pitanjima glazbe često ću posegnuti za klasikom, jazzom i lagano tužnjikavim tonovima. No, ni rokersko-metalna prošlost nije za odbaciti. Na sva usta hvalim Salvadora Dalija, Hermana Hessea, Amelie i sve što je zeleno (osim brokule). Kazalište pohodim vrlo često, najčešće su mi postaje Kerempuh i Gavella, znadoh zalutati i u Itd, dok Komediju elegantno zaobilazim jer ne volim mjuzikle (sniffam i na opere).

lugh
izgubljenog više u glazbi nego u filmovima i knjigama, možete me pronaći rano ujutro u jednom od gradskih tramvaja kako stojim do prozora i sa slušalicama u ušima na kojima svira nešto lagano /indie lo-fi, downtempo, nešto alternativno/ gledam u ljude na ulici, a nešto rijeđe /ali uopće ne rijetko/ pred kraj dana odem s društvom u kazalište. što se tiče filmova, opsjednut sam sa svime što ima veze sa "sundance film festivalom". knjige koje volim su neobavezna beletristika, jer mi je važnije kako je knjiga napisana od radnje koja se u njoj odvija. ne idem u muzeje ako ne ide hrpa ljudi sa mnom, jer su mi dosadni. s druge strane, ulaznicu za dobru izložbu fotografija kupim bez razmišljanja.

thora
last.fm+golema šalica vrućeg jacobsa s mlijekom i vanilijom i puno šećera(a može i caramel hot chocolate iz starbucksa, ovisi kaj vam je bliže :P)+zimsko predvečerje+debela topla deka+knjiga
and i'm yours.
^^

Moooi
Pohlepno kupujem monografije i pokušavam pronaći mjesto za njih na i onako pretrpanim policama. Slijepo obožavam sve što uključuje Roberta Doisneaua, Gaudíja, njemački ekspresionizam i španjolske uličice. Slušam Noir Desir, Lovage, većinom stari rock i Chopina prije spavanja. Čitam sve što mi padne pod ruku. I to bi uglavnom bilo to.

Ostalo
Na naslovnici blog.hr-a...

ČIP - 4. 10. 2009.
Serija postova o Berlinu - 9. 8. 2009.
Koncert Macy Gray - 28. 5. 2009.
Debakl ovogodišnjeg Cro-a-Portera - 21. 4. 2009.
Alicia Keys oduševila publiku u Zagrebu - 13. 10. 2008.
Kulturna događanja u Novom Zagrebu - 25. 6. 2008.
Turandot u Gavelli - 1. 5. 2008.
Cro a Porter - 6. 4. 2008.
O Doris Lessing - 14. 10. 2007.
Veliki Gatsby u ZeKaeMu - 29. 9. 2007.
Sziget Festival pa Budimpešta - 20. 8. 2008.


Velika očekivanja on Facebook



Knjižare i nakladnici
Ovo je popis najvažnijih hrvatskih knjižara i nakladnika koji imaju svoje internetske stranice: Algoritam :: AGM :: Bulaja :: Celeber :: Ceres :: Disput :: Durieux :: Ex libris :: Fraktura :: Hena com :: Jesenski i Turk :: Katarina Zrinski :: Matica hrvatska :: Meandar :: Moderna vremena :: Mozaik knjiga :: Naklada Ljevak :: Naklada OceanMore :: Planetopija :: Profil :: Školska knjiga :: VBZ :: Vuković & Runjić :: Zagrebačka stvarnost

Popis internetskih stranica engleskih knjižara: Bloomsbury :: Penguin :: Books at Random House :: Random House :: Transworld Publishers :: Vintage


Kazališta
Popis internetskih stranica nekih hrvatskih kazališta i nekoliko zgodnih informativnih linkova za ljubitelje života na daskama:
HNK Zagreb :: HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka :: HNK Split :: HNK Osijek :: HNK Varaždin :: Gavella :: Teatar EXIT :: Kerempuh :: Komedija :: Teatar &TD :: ZKM :: HKD teatar Rijeka
GKM Split :: HKK Zadar
Teatar.hr :: Planet Actors

E-mailovi:
Boris
DsK
Darksoul
Lugh
Thora
Moooi
28.07.2009., utorak
Arhitektura u književnosti
Što pisci imaju na umu dok opisuju arhitekturu? Odgovor na to pitanje poslala nam je dugogodišnja prijateljica Joanne Harris, u veoma kratkom pismu koje mnogo otkriva:


Ne znam mnogo o arhitekturi, iako primjećujem kako mi je, kad god se nekamo zaputim, veoma zanimljiva. Upravo zbog toga što vidim toliko mnogo gradova, često je utisak arhitekture maglovit u mom sjećanju, a ona mogu biti točna ili ne moraju. Primjerice, volim mnoštvo južnotalijanskih gradova zbog boje kamena; mekana, jantarnožuta površina koja se za ljeta svjetlost pričinja predivnom. Sjećam se Verone upravo u tom svjetlu.

U svojim knjigama pak volim sastavljati mjesta tako da ljudi ne odlaze u potragu za kakvim naseljem koje sam opisala – smatram kako je mnogo zabavnije dok se ljudi pitaju. Ponekad volim stapati stvarna mjesta s onim izmišljenima (kako sam to učinila u Cipelicama kao bombon – Butte je stvarno mjesto, kao i mnoge trgovine i kavane ondje, ali i trg i chocolaterie sam izmislila). Izvorna chocolaterie iz Čokolade je uglavnom temeljena na maloj obiteljskoj chocolaterie koje se zvala "La Cigale", koja se nalazila u Neracu u Gersu, a koju sam voljela posjećivati kao malena; iako moja ima također mnogo karakteristika preuzetih s drugih mjesta.


Le Devin sam stvorila po uzoru na Noirmoutier, gdje je moj djed imao kuću, iako sam otok učinila mnogo manjim i postavila ga ponešto zapadnije od izvornog.

Škola iz Gospode i igrača je devedeset posto osnovne škole u Leedsu, gdje sam predavala 12 godina, iako također mnogo toga dijeli s mojim starim koledžom St Catharine's u Cambridgeu, kao i s mojom starom srednjom školom u Wakefieldu. Huddersfield, u kojem sad živim, veoma je zanimljiv, i u njega kao i u okolicu, smještene su neke od mojih kratkih priča.


Kad bih pričala o svojoj najdražoj arhitekturi, ne bih bila sigurna što izabrati, pa ću jednostavno izlistati popis građevina koje plijene moju pozornost kad god ih vidim: Duomo u Milanu (može se popeti na krov, i često kad se uspnem, ponesem si laptop kako bih mogla na njemu raditi); Pyramide du Louvre u Parizu (luđački lijepa i zadivljujuća kako stoji naspram tih drevnih zgrada); Matematički most u Cambridgeu (zapravo, volim mostove općenito, pogotovo Brooklynški most u New Yorku, Golden Gate u San Franciscu, Most uzdaha u Veneciji, Pont-Neuf u Parizu, Most Vauxhall u Londonu, Londonski Krastavac,...); kip Lucifera u Madridu (znam kako je samo kip, ali je veličanstven); Kineski zid; Berlinski zid; Fontane Trevi u Rimu; Zgrada Chrysler u New Yorku; Snježni hotel u Kirkenesu (zaboga, to je bilo toliko predivno, a sada se već rastopio, dakako); Corpus Christi u Oxfordu; lukovi u Leedsu (predivan labirint željezničkih mostova nad rijekom – mračni, gotički i očaravajući); The Natural History Museum i Liberty flagship store u Londonu; u Londonu je i Baker Street Tube Station, koja je toliko viktorijanska da gotovo boli gledati ju...


Samo za Velika očekivanja,
Joanne Harris

Uredio: Boris Dundović
komentari (2) :: ispis :: link :: 17:14
18.07.2009., subota
Velikodušni Vuković&Runjić
Danas ujutro, kad smo provjeravali e-mail, u sandučiću smo pronašli sljedeću obavijest (naravno da smo odmah pohitali u Teslinu i vratili se punih ruku):


B. D.
komentari (3) :: ispis :: link :: 12:05

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se