blog :: arhiv :: o nama :: ostalo
08.07.2007., nedjelja
Nicole Krauss: Povijest ljubavi
Kako odlučite što ćete pročitati? Zasigurno ste se i sami bezbroj puta zatekli pred policom u knjižnici tupo zureći u mnoštvo naslova, ne znajući što biste odabrali. Mene, primjerice, privuče lijepa ili neobična naslovnica. Moja mama ščepa svaki AGM-ov roman prije nego li uopće vidi o čemu se u njemu radi. Kaže da se oni ne zamaraju s objavljivanjem prosječnih djela, a ja joj na temelju dosad pročitanog-vjerujem.

Roman Nicole Krauss nema upečatljivu naslovnicu. Meko je uvezen. Čak mi je i sam naziv djela «Povijest ljubavi» najprije djelovao pretenciozno. Zatim sam pomislila da je riječ o jeftinom ljubavnom romanu pa sam ga vratila natrag na policu. Nisam imala razloga da ga uzmem. A ipak, rečenica Elizabeth Berg otisnuta na unutrašnjoj strani korica odzvanjala mi je u glavi. Knjiga kakvoj se nadamo, no rijetko je pronalazimo. Nakon pet minuta, izlazila sam iz knjižnice s neuglednom Profilovom knjižicom na dnu torbe.

U mnogim romanima nailazim na autorove misli oblikovane u dugačke, stilski do savršenstva dovedene rečenice. Važne poruke, koje ipak ostaju nedoživljene jer dolaze iz usta beskarakternih likova. Leo Gursky, starac koji svojem najboljem prijatelju svakodnevno dokazuje da je živ lupkanjem po radijatoru, svakako nije jedan od njih. Jedan je (i neporecivo najbolji) od naratora u romanu. Grubim, katkad do boli iskrenim glasom upoznaje nas sa svojim životom. Ne prešućuje ništa, jer ništa niti nema za skriti.
Zavrnem nogavice hlača i gledam dolje u svoja oronula stopala i tek nakon minute nelagode postaje jasno da čekam da mi prodavač na njih natakne nepromočive čizme. Nikad ih ne kupim. Samo ne želim umrijeti na dan kad me nitko nije vidio.

No, jednom davno, njegov život nije bio ovakav. Prije šezdeset godina, Leo se zaljubio u djevojku Almu i napustio rodnu Poljsku kako bi je potražio u SAD-u, gdje je ona pobjegla za vrijeme okupacije njihove rodne zemlje.
Kada ju je napokon pronašao, život mu se srušio. Alma se udala za drugog muškarca jer je mislila da je Leo mrtav. Skrivala je još jednu tajnu – rodila je dječaka, kasnije slavnog pisca, čiji je otac upravo Leo.
Prije nego što je otputovao, Leo je napisao knjigu, svojevrsnu odu Almi, pod nazivom Povijest ljubavi. Kasnije će to djelo biti objavljeno bez njegova znanja, prijeći će oceane i promijeniti živote.

Alma Singer dobila je ime što ga nose sve djevojčice u knjizi koju je njen pokojni otac darovao njenoj majci, prevoditeljici koja nikada nije preboljela smrt svoga muža. Uskoro na njihovu adresu stiže pismo sa neobičnom zamolbom, a Alma donosi odluku: pronaći će ženu po kojoj je dobila ime.

Naizgled nepovezani, Leovi i Almini svjetovi se spajaju u toploj priči koja će vas nasmijati, naljutiti, rastužiti i natjerati na razmišljanje. Nicole Krauss je na samo 252 stranice uspjela reći sve o... Ljubavi ne bi bilo ispravno. O voljenju.

I, što je najvažnije, uvjerila me da je Elizabeth Berg bila u pravu.

moooi
komentari (10) :: ispis :: link :: 17:26

< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

"Velika očekivanja" su blog koji se bavi književnošću, kazalištem, umjetnošću, arhitekturom, filmom, glazbom, a ponekad zađe i u svijet mode. Ukratko, bavi se zanimljivostima u kulturi koju pokušava, uvijek u nekim drugačijim oblicima, prenijeti na čitatelja.


Naslov je preuzet s poznatog romana Charlesa Dickensa, kako bi najbolje opisao potragu za umjetnosti u kulturi te britkost stila kojim je ovaj blog pisan. Naravno, to je samo mišljenje šestorice ljudi koji su ga pokrenuli, a na vama je, čitatelji, da procijenite naše i nadodajete vlastite kritike.

E-mail redakcije:
velikaocekivanja@gmail.com


Dizajn: Vjetrovito
Fotografije: Boris
Copyright © 2007-2009, Velika očekivanja
Arhiv
Ovdje su izlistani svi prethodni brojevi Velikih očekivanja, od prvoga prema prošlomjesečnom. Naslovnica pojedinog broja ujedno je i poveznica s njim na stranicama.























































































































































































Naslovnice za određeni mjesec nastaju krajem tog mjeseca kako bismo što bolje bili u tijeku s kulturnim događanjima.
O nama
Boris
Minimalizam je filozofija današnjice, te se prema tomu orijentiram. Volim kada je u malo toga, malo slika, malo riječi, i malo varijacija izrečeno jednako dostojno nešto što bi se u proteklim stoljećima velikodušno izricalo. Naravno, ukoliko nešto pripada tom vremenu, pokušavam se i ja prebaciti. No, prostornost, funkcionalnost i ugođaj je ono što me trenutačno okružuje i teško je mašto prebaciti u neke druge sfere. Ritmovi koji se lagodno ponavljaju, riječi koje plove u zraku, nebo, svjetlost i voda.

DsK
Pohlepno stvorenje s autističnim ukusom. Skoro sve prolazi. Etno muzika. Knjige za samopomoć. Filmovi sa zgodnim glumcima. Bez predrasuda i ovisnički uporno, ja konzumiram konzumiram konzumiram, vječno u potrazi za nečim što će mi učvrstiti vjeru u modernu kulturu. Kriteriji su mi visoki, ali svemu dajem šansu.
Uvijek nosim dva mp3 playera sa sobom. Za svaki slučaj. Ako jedan crkne.

darksoul
Budući da je na ovom blogu u trendu biti u nečemu izgubljen, ja eto biram biti izgubljena u prijevodu te stranim jezicima. Uživam u knjigama, maštovito i bogato konstruiranim rečenicama, novim stvarnostima koje mi nudi literarni svijet, likovima čiji identitet mogu preuzeti i u tuđim životima koje kroz knjige mogu voditi. Dakle, iz svega navedenog moguće je izvesti slijedeći zaključak – sanjar vulgaris. Ne, nije loše, još je gore od toga... Poprilično izbirljiva, izbjegavat ću klasične ljubiće i krvave krimiće, kao i neuvjerljive fantasy stvarnosti, a oduševljavati se knjigama o krizama ličnosti i potragama svake vrste. U skladu sa svojom melankoličnom ličnosti u pitanjima glazbe često ću posegnuti za klasikom, jazzom i lagano tužnjikavim tonovima. No, ni rokersko-metalna prošlost nije za odbaciti. Na sva usta hvalim Salvadora Dalija, Hermana Hessea, Amelie i sve što je zeleno (osim brokule). Kazalište pohodim vrlo često, najčešće su mi postaje Kerempuh i Gavella, znadoh zalutati i u Itd, dok Komediju elegantno zaobilazim jer ne volim mjuzikle (sniffam i na opere).

lugh
izgubljenog više u glazbi nego u filmovima i knjigama, možete me pronaći rano ujutro u jednom od gradskih tramvaja kako stojim do prozora i sa slušalicama u ušima na kojima svira nešto lagano /indie lo-fi, downtempo, nešto alternativno/ gledam u ljude na ulici, a nešto rijeđe /ali uopće ne rijetko/ pred kraj dana odem s društvom u kazalište. što se tiče filmova, opsjednut sam sa svime što ima veze sa "sundance film festivalom". knjige koje volim su neobavezna beletristika, jer mi je važnije kako je knjiga napisana od radnje koja se u njoj odvija. ne idem u muzeje ako ne ide hrpa ljudi sa mnom, jer su mi dosadni. s druge strane, ulaznicu za dobru izložbu fotografija kupim bez razmišljanja.

thora
last.fm+golema šalica vrućeg jacobsa s mlijekom i vanilijom i puno šećera(a može i caramel hot chocolate iz starbucksa, ovisi kaj vam je bliže :P)+zimsko predvečerje+debela topla deka+knjiga
and i'm yours.
^^

Moooi
Pohlepno kupujem monografije i pokušavam pronaći mjesto za njih na i onako pretrpanim policama. Slijepo obožavam sve što uključuje Roberta Doisneaua, Gaudíja, njemački ekspresionizam i španjolske uličice. Slušam Noir Desir, Lovage, većinom stari rock i Chopina prije spavanja. Čitam sve što mi padne pod ruku. I to bi uglavnom bilo to.

Ostalo
Na naslovnici blog.hr-a...

ČIP - 4. 10. 2009.
Serija postova o Berlinu - 9. 8. 2009.
Koncert Macy Gray - 28. 5. 2009.
Debakl ovogodišnjeg Cro-a-Portera - 21. 4. 2009.
Alicia Keys oduševila publiku u Zagrebu - 13. 10. 2008.
Kulturna događanja u Novom Zagrebu - 25. 6. 2008.
Turandot u Gavelli - 1. 5. 2008.
Cro a Porter - 6. 4. 2008.
O Doris Lessing - 14. 10. 2007.
Veliki Gatsby u ZeKaeMu - 29. 9. 2007.
Sziget Festival pa Budimpešta - 20. 8. 2008.


Velika očekivanja on Facebook



Knjižare i nakladnici
Ovo je popis najvažnijih hrvatskih knjižara i nakladnika koji imaju svoje internetske stranice: Algoritam :: AGM :: Bulaja :: Celeber :: Ceres :: Disput :: Durieux :: Ex libris :: Fraktura :: Hena com :: Jesenski i Turk :: Katarina Zrinski :: Matica hrvatska :: Meandar :: Moderna vremena :: Mozaik knjiga :: Naklada Ljevak :: Naklada OceanMore :: Planetopija :: Profil :: Školska knjiga :: VBZ :: Vuković & Runjić :: Zagrebačka stvarnost

Popis internetskih stranica engleskih knjižara: Bloomsbury :: Penguin :: Books at Random House :: Random House :: Transworld Publishers :: Vintage


Kazališta
Popis internetskih stranica nekih hrvatskih kazališta i nekoliko zgodnih informativnih linkova za ljubitelje života na daskama:
HNK Zagreb :: HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka :: HNK Split :: HNK Osijek :: HNK Varaždin :: Gavella :: Teatar EXIT :: Kerempuh :: Komedija :: Teatar &TD :: ZKM :: HKD teatar Rijeka
GKM Split :: HKK Zadar
Teatar.hr :: Planet Actors

E-mailovi:
Boris
DsK
Darksoul
Lugh
Thora
Moooi
08.07.2007., nedjelja
Nicole Krauss: Povijest ljubavi
Kako odlučite što ćete pročitati? Zasigurno ste se i sami bezbroj puta zatekli pred policom u knjižnici tupo zureći u mnoštvo naslova, ne znajući što biste odabrali. Mene, primjerice, privuče lijepa ili neobična naslovnica. Moja mama ščepa svaki AGM-ov roman prije nego li uopće vidi o čemu se u njemu radi. Kaže da se oni ne zamaraju s objavljivanjem prosječnih djela, a ja joj na temelju dosad pročitanog-vjerujem.

Roman Nicole Krauss nema upečatljivu naslovnicu. Meko je uvezen. Čak mi je i sam naziv djela «Povijest ljubavi» najprije djelovao pretenciozno. Zatim sam pomislila da je riječ o jeftinom ljubavnom romanu pa sam ga vratila natrag na policu. Nisam imala razloga da ga uzmem. A ipak, rečenica Elizabeth Berg otisnuta na unutrašnjoj strani korica odzvanjala mi je u glavi. Knjiga kakvoj se nadamo, no rijetko je pronalazimo. Nakon pet minuta, izlazila sam iz knjižnice s neuglednom Profilovom knjižicom na dnu torbe.

U mnogim romanima nailazim na autorove misli oblikovane u dugačke, stilski do savršenstva dovedene rečenice. Važne poruke, koje ipak ostaju nedoživljene jer dolaze iz usta beskarakternih likova. Leo Gursky, starac koji svojem najboljem prijatelju svakodnevno dokazuje da je živ lupkanjem po radijatoru, svakako nije jedan od njih. Jedan je (i neporecivo najbolji) od naratora u romanu. Grubim, katkad do boli iskrenim glasom upoznaje nas sa svojim životom. Ne prešućuje ništa, jer ništa niti nema za skriti.
Zavrnem nogavice hlača i gledam dolje u svoja oronula stopala i tek nakon minute nelagode postaje jasno da čekam da mi prodavač na njih natakne nepromočive čizme. Nikad ih ne kupim. Samo ne želim umrijeti na dan kad me nitko nije vidio.

No, jednom davno, njegov život nije bio ovakav. Prije šezdeset godina, Leo se zaljubio u djevojku Almu i napustio rodnu Poljsku kako bi je potražio u SAD-u, gdje je ona pobjegla za vrijeme okupacije njihove rodne zemlje.
Kada ju je napokon pronašao, život mu se srušio. Alma se udala za drugog muškarca jer je mislila da je Leo mrtav. Skrivala je još jednu tajnu – rodila je dječaka, kasnije slavnog pisca, čiji je otac upravo Leo.
Prije nego što je otputovao, Leo je napisao knjigu, svojevrsnu odu Almi, pod nazivom Povijest ljubavi. Kasnije će to djelo biti objavljeno bez njegova znanja, prijeći će oceane i promijeniti živote.

Alma Singer dobila je ime što ga nose sve djevojčice u knjizi koju je njen pokojni otac darovao njenoj majci, prevoditeljici koja nikada nije preboljela smrt svoga muža. Uskoro na njihovu adresu stiže pismo sa neobičnom zamolbom, a Alma donosi odluku: pronaći će ženu po kojoj je dobila ime.

Naizgled nepovezani, Leovi i Almini svjetovi se spajaju u toploj priči koja će vas nasmijati, naljutiti, rastužiti i natjerati na razmišljanje. Nicole Krauss je na samo 252 stranice uspjela reći sve o... Ljubavi ne bi bilo ispravno. O voljenju.

I, što je najvažnije, uvjerila me da je Elizabeth Berg bila u pravu.

moooi
komentari (10) :: ispis :: link :: 17:26

<< Arhiva >>