| |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
komentari hoces | neces
Ovdje umotava u rozi celofan:
Pozerica, kenjatorica, manipulatorica i role-model svim vračarama, vjetropirka i nesuđena bibliotekarka, prezirateljica mira i tišine, pasionirana skupljačica samoljepljivih sličica „Sarah Kay“ i požrtvovna pohoditeljica manje-više svih vašara taštine, simultana prevoditeljica požudnih uzdaha, egoistična štovateljica Kama-sutre, prekosutre i Delta kvadranta, Prva od „BMK- koliko“, najdraža unučica bake Kate, odana liku druga Tita i djelu Gregora Samse, patološki opsjednuta krojevima iz Burde, i dakako, zadnje, ali ne manje važno….daFtilografkinja u usponu, sa istančanim smislom za pronalazak osunčanog mjesta ispod olovnih oblaka.
Ne znam. Još je tražim. Kao Jakov svoju nit.
My favourite game
Prije sam bila umišljena,
sada sam savršena.
'Peace and quiet is for libraries!'
Margo Channing
< |
|
|
|
Beštije su to
- Ajmo, ajmo, soba mora biti počišćena za pola sata, ako hoćete u kino, ili ću vas ošišati k'o tifusare sa Sutjeske!
Tako sam uspjela deriščad natjerati da se prime spremanja svojih soba u koje ja ionako rijetko zalazim, osim ako mi nije nasušna potreba pogledati pišu li se zadaće ili se čitaju stripovi ispod školskih knjiga. Istina, kontrola se mora imati i znati baratati njome, ali neukom promatraču ulet u moju obiteljsku jedinicu zna izgledati kao gostovanje u borgovskoj kocki, gdje je svaki otpor uzaludan, asimilacija stoprocentnoodstotno zagarantirana, kao i traumatično-kafkijanske eskapade u obliku odgojnih metoda koje nepisanim pravilima poručuju "ulaz slobodan, izlaz se naplaćuje".
I krenuli tako mamlazi u čistku pod radnim nazivom "kino or kina", i malim ručicama trpali u vreću za smeće i ono što im treba i ono što im više ne treba.
Podvukavši se pod krevet, rabijatni "volim te mama, ali ne više od Dinama" osmogodišnjak očiju boje lješnjaka, naišao je na prepreku......napuhani, pomalo ispuhani, balon preostao od ne znam koje fešte. U nedoumici što će s njim, zavapio je iz svoje sobe:
- Mama, mama, našao sam napuhani balon. Kaj da radim s njim?
- Buši! - viknem ja iz kuhinje, kasapeći svinjske vratove/ine sa ogromnom sabljom, u krvi do lakata, kao da se borim protiv mutirane gmo svinje s napadima gripoznih iskašljaja.
- Buši, sine, buši! - ponovim još jednom sjetivši se kako su tamo pevali i kako je miško mogao zavezanih očiju, i kako je lijepo gledati, a još više bušiti.
Par minutica docnije, mališa se pojavi predamnom, sa još živim balonom u rukama i gledajući me kao Bambi svoju majku, priupita:
- Mama, imaš li čačkalicu?
- Što će ti, prijatelju?
- Da probušim balon.
Uto, majka hrabrost zamahne mačetom u pravcu balona, skrati mu muke jednim kratkim pik-om, ovaj izdahne u miru, djelom na rukama mališe, dijelom na drugom kraju kuhinje, i rezignirajuće, a opet s autoritetom vinske mušice, glasno reče:
- Ne treba ti više.
Oči boje lješnjaka su se nasmijale, a mališa je kroz smijeh uspio izustiti:
- Ja te se ne bojiiiim!
Pritom mi je isplazio jezik, odjurio sestri i kao, ovlaš, ne pridajući nikakvu važnost tome, rekao joj:
- Mama te zove da joj doneseš svoj balon....
|
-
21:33 -
istovari 18
-
natovari -
#
I say to you today, my friends, that in spite of the difficulties and frustrations of the moment....
Bilo je rano proljeće. Negdje oko osam sati ujutro. Lijepo, sunčano vrijeme, pjev ptičica i zvuk upaljenog kompjutera u pozadini. Mjesto radnje: ured u malom mjestu u Latviji.
Sjedio je zavaljen u fotelju. Ruke je prekrižio na svom, kako ga je volio nazivati, trbuščiću, a bio je to u stvari trbuh nemalih proporcija, koji je kao takav bio posljedica konzumacije enormnih količina pive i masne hrane. Dakle, tako smiren,pogleda usmjerenog kroz otvoren prozor, razmišljao je o svom braku.
Bio je zadovoljan svime, samo ga je kopkala jedna sitnica. Zbog čega se jučer nasmijala kada je rekao da bi se volio baviti uzgojem pasa. On je nju uvijek shvaćao ozbiljno i bio joj podrška za sve odluke u životu, pa čak i onda kada je kupila one nevjerojatno ružne cipele na vezanje uzorka cvjetova ruže koji su izgledali neprirodno, jer su bili iskričavo žuti i prilično su se isticali zbog crne pozadine. Naravno da je tvrdila da su joj jako lijepe, makar po dolasku kući i kratkog suočavanja s ružnoćom istih dalo se naslutiti da ih nikada neće obuti. Riječi nisu mogle sakriti razočarenje na licu.
Njegova reakcija je bila nerazgovjetno mumljanje i pokoja prigušena psovka zbog bačenog novca.
"Možda da ih odeš zamjeniti?"... Neugodna stanka od par sekundi. "Ti nemaš pojma što se sada nosi, samo su ti novci bitni! " Iskreno, bolio ga je đon što se sada nosi i, da, - novci su mu bitni... Dakle, bila je u pravu.
Cipele nije nikad obukla....
Poučak ove priče je da je žena u pravu, čak kad i nije u pravu.
Sve u svemu pustite nas da kupujemo,ne sanjajte o uzgoju pasa, pa i vi možete smireno gledati kroz prozor.
|
-
11:55 -
istovari 21
-
natovari -
#
Ja nemaaaam više razlogaaa da žiiviiim...
„Maaala Ćiićiii“ u nižim lagama, u mojoj izvedbi poprilično dobro zvuči. Gubitnik ima 12 godina, ali nije mi žao. Stvar je u pobjedi. Puno je lakše pobijediti dvanaestogodišnjaka sa metalnom zvijeri na zubima, nego ocvalog mu ćaću na vrhuncu krize srednjih godina. Mada….uloženi napor je skoro pa jednak.
No, malac je naučio lekciju koja će mu, uz popratne pojave u vidu istraumatiziranog mucanja, na najbolji mogući način objasnit da je život okrutno natjecanje, da nije bitno sudjelovati, da je bitno pobijediti i da – ono najvažnije, muškarci ne plaču, a ako im u pokojem trenutku i dođe suza na oko, jedini moralni razlozi koji opravdavaju tu intimnu slabost moraju biti zbog:
a) majke b) otadžbine c) prijatelja i vina i d) Dinama.
|
-
11:13 -
istovari 22
-
natovari -
#
;
|
|
