Kupit ću onaj kamen koj' će preuzet na sebe svu energiju tu sad što tijelo vri moje promišljanjem tebe! Neću poput Medeje snovima lažnim, zlim pustiti dušu svu letjet Seleni moćnoj s molbama pustim i suznim, tražit Hekatinu čar, srce da približi mi! Neću izdat kraljevstvo ljubavi tvoje radi, neću sanjati tla, mora sad strana ta kraljica tvoja bih bila vladarica ondje srca nestalnog, varljivog tvog! Neću mislit' o tom'! Kupit ću onaj kamen koj' će preuzet na sebe svu energiju tu sad što tijelo vri moje promišljanjem tebe! Neću bit Simaetha, čekat' te dvanaesti dan, luda i čupava sva slati odanu koju da posvuda traži baš tebe hoćeš li htjeti il' ne dati ikakav znak moje patnje da znaš i gonjen da Erosom stižeš! Neću biti ja ta, niti Delfid baš ti! Ležeć' u krevetu bolnu, vode ne okusiv' kruha nećeš ti mene nać', jabuke noseći tad! Kupit ću onaj kamen koj' će preuzet na sebe svu energiju tu sad što tijelo vri moje promišljanjem tebe! Neću nalik ja kćeri Minosa dati ti nit, mudrošću odati put, nadom nošena vječnom ljubav da može nadvladat razlike dobi i sna! Jedini kroz labirint put po kojem bi ti, al' drugim gonjen sad bogom, zlokobnu satrao zv'jer, spasio narod svoj! Neću u snovima gledat druge otoke b'jele, neću ići na Naks, vidjeti odlazeć' brod! Kupit ću onaj kamen koj' će preuzet na sebe svu energiju tu sad što tijelo vri moje promišljanjem tebe! Neću biti ni ona, trkom što htjela je ta prevarit božice moć! Neću nadmetanje s tobom! Sigurno tada je slično mislila smijat se tom kušaju boja sa njom! Poznatom cestom tek krene, zna da uv'jek je brža, ovaj put nepoznat trik prom'jeni sudbine tok! Zašto trenutak je stala? Zašto pogledat mora? Neću zastati ja! Neću mislit' o tom'! veljača, 2011. |