Image Hosted by ImageShack.us


Zazvizdao sam vjetru...
Od Magicne noci,za godisnjicu bloga...
...Da legne uz moje noge
Oluju u dusi stisnuo izmedju
vrelih dlanova
U tvrdo ukoricenu knjigu tame
svjetlost uselio
Sjeo na hrid sutnje u sjene sutona
obucenu
I dok bijela krila osmjeha masu
i nestaju
U tamo negdje dalekim galerijama
horizonta
Gnijezdim misli na rubu pogleda
Gdje sam sakrio kljuc sjecanja
Na zenu u crvenoj haljini
U mrezastim carapama i cipelama
visokih peta
Ispred zastora noci
Sto sve brze uranja u mokre dubine
beskraja
Zvizduk vjetra i oluja u dusi
Klize i struje slatkim mirisima na
njenim bedrima
Ona zanosna kao najsladja cokolada
Ja pitomi posmatrac na pozornici
svemira
Iz pehara putenih dodira
Ispijam crvene kapi njene
zenstvenosti
I na mekoj postelji posutoj
laticama ljubavi
Ispisujem njeno ime









E-mail:


uglavnombezopasna@gmail.com




Ugodno je popiti jutarnju kavicu
uz njihove rijeci...

Eurosmijeh
Miki
dbastasic
Nenad Bego
Boccaciozg
Wish-master
Dark man
Obadzo
Exclub
Phoenix
Alkion
Marco
Njofra
Bakin spomenar
Svasta,ali nek je uzbudljivo


Just a woman
Anchi
Danielaland
Irida
Maleni moj
Ljubavnica
Laura
Zuzayok
Tratincica mala
Playlife
Morska Zvijezda
Viam Inveniam
Trill




Ostaje nada da ce se vratiti:
-Dida
-Brodski dnevnik
-Zvuk
-Tanja
-Smisao zivota42
-Auroraisa...

Komentari On/Off

counter

Nastavak...

Znam da je proslo dosta vremena,znam da mi je dugo trebalo.
Ali vjerujte i jest,sada pisem bez suza,barem za sada...
Stvarno mi je trebalo neko vrijeme da se oporavim od svega toga,bio mi
je to i veci šok nego li sam ocekivala...
Trebalo mi je nekoliko dana da procitam vase komentare nakon svakog
komentara bih se rasplakala toliko da ne bih mogla vise citati.
Nisam slutila da je bila toliko omiljena,da ste toliko prepoznali i cijenili njezine kvalitete.
Jer osim mene,bili su rijetki koji su je stvarno poznavali i znali sve njezine
kvalitete.Bila je jedna od onih koji ne vole biti hvaljeni,zacrvenila bi se u takvoj situaciji.
A i cesto bi imala sumnju u istinitost istih.Zato nije voljela isticati se u gomili,tako bih to rekla.
Ljudi je nazalost nisu dozivljavali onakvom kakva je bila,samo su rijetki sretnici
poznavali prostranstva njezine velikodusnosti i osjecali srecu koju je sirila.
Usudila bi se reci da ju niti moj otac,nije dobro poznavao.Ili su ih godine braka
udaljile,ali nikada nisam dobila dojam da zna sto joj odgovoriti da bi bila spokojna,
sto joj reci da bi je usrecio.
Ne bi rekla da nije bila sretna uz njega,da ga nije voljela,ali oduvjek su bili
dva razlicita svijeta.
Iako su mi uvijek tvrdili da se suprotnosti privlace,ona me odvukla od takvog
misljenja.Ma,kako da su se voljeli razlicitosti,tj. premalo slicnosti i istih
interesa ih je samo udaljavalo.
Zato nakon njezine smrti ja manje patim i manje sam tuzna nego on,jer je
tolika povezanost izmedju nas bila,da nas rekla bih i sitnica poput smrti ne
moze razdvojiti.Jer imam osjecaj da sam cijeli zivot zapravo rasla u njenom
trbuhu i da smo se tek sada fizicki razdvojile,a ostalo nam je ono vise umno,
psihicki...srca su nam povezana zauvijek...
Pomalo sam bila skepticna i ismijavala se nad tudjim ispovjedima,da me krivo
ne shvatite...Kada bi netko rekao da nekog koga nema zauvijek i
uvijek osjeca uz sebe...
Mislila sam da su to puste price,ali ne,to je jednostavno
samo bezgranicna
.........LJUBAV................
I zaista ju stalno osjecam uza se,ne onako ludjacki,nerealno
da mi se prividja,da ju sanjam,ne osjecam je oko sebe...
Osjecam ju u sebi...
Manje grijesim,od kad je u meni,zrelije razmisljam,ne
stidim se svojih postupaka,jer kao da me ona savjetuje
prije nego nesto ucinim,kao da mi je cistija savjest....
Imam svoj nacin,poseban na koji patim,ljudima cesto neshvatljiv,ali
meni jedini ispravan.
Nakon svog odredjenog vremena ja stvarno prebolim....
Mogu slobodno,hrabro reci,bez straha od osude,da sam majcinu
smrt preboljela,ali da nedostatak nikada necu,niti zelim nadoknaditi...
Njeno mjesto je zauvijek,njeno u mome srcu i nitko mu se ne moze
pribliziti...
Pred rijetko kim ogoljavam svoju dusu,zapravo samo pred jednim...
Pred mojim andjeom mogu patiti,mogu se ljutiti sto je nema,mogu
mu pricati o njoj ili samo sutjeti,a on ce slusati i moju tugu i gnjev i sutnju...
I zato sam mu zauvijek zahvalna...

To je sve od mene za sada,malo sam se zanjela,ne znam
kada stati..
Nadam se da cu cesce imati snage ovako pisati...
Ako budete zeljeli...
A i ako ne....pisat cu zbog nje....

(...Zao mi je samo sto neki od Vas ne vjeruju u istinitost mojih rijeci,ja
bih voljela kada bi sve ovo bila samo laz...)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se