Intriga
04.05.2006., četvrtak
Nepresušan izvor.
|
Spavala sam jučer cijelo popodne, pa sam po noći zujala po gradu. Bolje to, nego po krevetu. Odemo frendica (nazvat ću je f1; vrijeme je da joj podarim ime; zašto f1? o tomu drugi put; za sada nek ostane funkcijska tipka) i ja do jednog fenci-šmensi birca gdje, začudo, nisam bila otkad je preuređen. U biti, za priču nije ni bitno kakva je birtija. Naravno da smo pozdravile većinu prisutnih, valjda sve za šankom. Logično. Obijam šankove već 10 godina. Možda nisam svaku birtiju otvorila, ali nema koju nisam zatvorila. Po nekima sam i s tetama čistačicama na bok. Dolaze neka dvojica. Znam(o) ih, ali iz različitih priča. Mali (najmlađi od nas prisutnih) neš trkelja, sere. Frend mudro šuti. Napričale smo se s njim prije nego nam se Mali pridružio (morao je pozdraviti ekipu za šankom, ne). Veli mu "nemoj se ti sramiti. pred njih dvije možeš o svemu" Hm, o svemu? Jel to dobro ili loše? Morat ću se pozabaviti tom konstatacijom. Osoba sam pred kojom ništa nije bed. To može značiti jedino da ni ja nemam zadrške. Hm, moram pratiti razgovor. Dovoljno mi je teško već kaj sam stoned. Ne trebam još sama sebe dekoncentrirati. Na tu njegovu, svi troje se nasmijemo. Da kaje, pita Mali. Kaj kaje?! Kaže mu taj frend kak nas zna još dok je ovaj u pelenama bio, dok preko šanka nije vidio. "Pa, otkud?" pita ovaj i ne vjeruje. "Sa šanka." Mali moj, sa šanka. Zagreb više nije kaje bio preko tjedna. Do prije godinu, dvije dalo se spontano zaružiti radnim danom. Sada ružionu treba povećalom tražiti. Evo, trenutno nas je tu ostalo kojih 15-ak. Pola ih znam. One kaj ne znam su neka djeca. Nisu iz mog mandata. Otkud znam ovu prvu polovicu? Iz night life-a. Sa šanka. Nema birtije u gradu, a da jednog konobara ne znam. Nema birtije u gradu, a da redare na vratima ne znam. Svi se vrte u krug. Nije da se bunim. Nikad ne moram stajati u redu s običnim smrtnicima i razbijati si glavu "hoće li me pustiti unutra ili ne?". Jedna frendica, koja tu i tamo izađe s nama van, se čudom čudi kak mi samo mahnemo i velimo "bok, dečki" dok se Lav Stipić mora na popisu naći. Gle, nemoj se čuditi. Imam 10 godina staža. Hodočastila sam po svemu od cajke do minimala. Naopako bi bilo da ne znam sve te noćne ptice. Šank. Oltar. Svetište. Izvor. Šank. Mjesto gdje samo najuporniji opstaju. Gdje su svi ti ljudi preko dana? Meni je to enigma stoljeća. Gdje su preko tjedna svi oni koje viđam vikendom? Zar ne znaju da je i preko tjedna zabavno? Često i zabavnije, opuštenije, nema gužve, nema dece... Ovi već o svadbi i bebama pričaju. Neka zajebancija oko f1. Pokaže Mali frendu na mene i veli "i ona ti je za udaju" Bmk. Nije bitno jesam li ili nisam, ali gledam tog frenda. Visok, zgodan, dobro građen, vidi se da se pere, svi zubi su mu na broju, radi pristojan posao (nije kamatar ili diler kao većina onih koje susrećem. nije ni konobar. protiv konobara nemam niš, ali preveliki su to "propusi" za mene), povremeni (ne)pušač, (a, ako se dobro sjećam) voli i drogu tu i tamo... Taman za mene. I zakaj mi se takav jedan ne može dopasti? Ok, nema kemije. Ali nikad je s takvima nema. Svi situirani u ozbiljnijim vezama kažu kak normalnog frajera ne budem vani našla. Jel vrijedi i obrnuto? Jesam li i ja nenormalna žena? Nek se jebu svi ti normalni dnevni ljudi. Di da ga nađem? U knjižnici? U apoteci? U auto-praoni? U banci? Na tekmi (među bbb-ovcima)? Na autobusnoj stanici? Kod zubara? Preko frendovog frenda? Sve frendove frendova mojih frendova već znam. Znam i one koji to nisu. Zagreb je jebena osmosmjerka. Gore ili dolje. Lijevo ili desno, pa po dijagonali. I više. Dozvoljeni su svi smjerovi. Malo gore, pa desno, pa na lijevo po dijagonali dolje. Letter linker, a ne osmosmjerka. Svi s(v)e znamo. Svi sa šanka. Fale mi ti dani razbibrige i razonode dok sam radila svega po par mjeseci, a zarađivala dovoljno da se ostatak godine mogu zajebavati: visiti po birtijama od jutra do sutra i dovikivati se preko šanka s ostalim nenormalnim ljudima. Svi se znamo. Svi smo si dobri. Svi smo veseli. Svi smo sretni. Svi smo za šankom. Životni san mi je imati birtiju, pa opravdano visiti za šankom. |
- 12:05 - Bug off! (18) - Bug yourself! - Bug somebody else!
|
04/2007 (1) 03/2007 (4) 02/2007 (4) 01/2007 (3) 12/2006 (7) 11/2006 (4) 10/2006 (2) 09/2006 (4) 08/2006 (3) 07/2006 (7) 06/2006 (11) 05/2006 (13) 04/2006 (11) 03/2006 (16) Dnevnik.hr |
|
POSLANICA "SPAMATORIMA":
Ne ispričavam se zbog brisanja komentara tipa: super blog... dođi vidi moj... thx na komentaru... evo i tebi i sl. Ako sam negdje ostavila komentar, to je zato što sam se osjetila povučenom za jezik na ovaj ili onaj način. Također, to ne znači da zauzvrat očekujem komentar (ili bilo što drugo). Komentirajte ako imate nešto za komentirati, a ne reklame ili reda radi. If you're not in it for the love of the music, would you, please, fuck off! Time marches on never ending, time keeps its own time. Here we stand at beginning, and then goes passing us by. - Kings Of Tomorrow's Time When I walk, I walk my line and I take what's mine. And I ain't so high that I can't fall. And I ain't so low that I can crawl. - Silicon Soul's Right On We stand up to get down. - Juliet's Avalon
trigona888@gmail.com
|