Ne idem petkom u Best bombone jest (ovo je rezime post)
Danas sam dobre volje. Sve mi je nekak bolje. Dobar vikend čini čuda, a nemam osjećaj da sam si dala truda. U petak sam išla (re)otvoriti jedno mjesto. Nikad prije nisam tamo bila često. Prva večer je bila za važne ljude, a ispalo kao za Kurde. Na popisu smo s drugih 888. Bogu hvala, postoje zadnja vrata, pa nisam vani ostala, nego ušla za manje od frtalj sata. (glavno je da sam se osjećala slavno). Mogli su bar uložiti u ventilaciju ako žele privući naciju. Još par minuta unutra i bili bi se svi onesvijestili, pa smo dotičnu birtiju napustili i umjesto sutra, otišli u drugi dom odmah potom. Vesela jer dišem i jer sam malo prošetala, tamo svoje bokovima odnjišem unatoč (opet) previsokim petama. Pasalo mi je brijati sama, u glavi mi je bilo dovoljno glasno, svima očito i jasno da želim biti na miru jer sam u svom nekom điru.
Subota je prošla radno, ukratko: dosadno. Noć nije bila predviđena za odmor, pa je kao odgovor, frendica bila (opet) izlaska kreator i organizator. Obzirom da nemam raditi kaj drugo, nisam se dala nagovarati dugo. Ciljno mjesto radnje: isto kao i večeri zadnje, ali vladala je neka čudna sloga, pa smo prije toga otišli do grada da vidimo gdje i kak ekipa brije sada. Ništa posebno, pa nama dosljedno brzo odlazimo tamo gdje je već noćima naše mjesto zločina. (Opet) samo dalmatinke u toaletu i (ne vjerujem) prepipam se s tetkom u nekom čudnom naletu. Nekak su mi sada malo draži. Malo, kažem jer još uvijek ona stara važi da se s njihovim opredjeljenjem ne slažem i u preobraćenje nade ne polažem. Desila se nesvakidašnja situacija, možda zato jer je bila velika fluktuacija. Protok komada kao nikada do tada. Snimila sam čak dva. Još i sad treperim sva.
U nedjelju kod frendice na ručak. Pao je pravi lovački primjerak. Nakon toga moglo me spasiti jedino neko kretanje, pa smo izašle na svježi zrak i obavile neko šetanje. I svi su tu, vrte neku istu rutu. Naišla je i od sinoć tetka, nasmijala sam se i njemu, opet sitacija rijetka. Omamljena suncem i daškom vjetra, ponovo sam kao malo dijete sretna. I tako je popodne, možda i zbog utjecaja opijata, završilo tek noćas u četiri sata. (znam da mi je rima neka jeftina, ali štima i sve je istina)
Ne ispričavam se zbog brisanja komentara tipa: super blog... dođi vidi moj... thx na komentaru... evo i tebi i sl. Ako sam negdje ostavila komentar, to je zato što sam se osjetila povučenom za jezik na ovaj ili onaj način. Također, to ne znači da zauzvrat očekujem komentar (ili bilo što drugo). Komentirajte ako imate nešto za komentirati, a ne reklame ili reda radi.
If you're not in it for the love of the music, would you, please, fuck off!
Time marches on never ending,
time keeps its own time.
Here we stand at beginning,
and then goes passing us by. - Kings Of Tomorrow's Time
When I walk, I walk my line and I take what's mine.
And I ain't so high that I can't fall.
And I ain't so low that I can crawl. - Silicon Soul's Right On