12.04.2007., četvrtak
Stvaranje povijesti
Nekidan u naručju prelistavam Slobodnu. Slobodna je često izvor poluinformacija, nedovršenih zaključaka, pa često i laži. Vrtim suhe stranice s posebnom pažnjom uz vruću kavicu na štekatu Žnjana uz more. Preduskrsno raspoloženje. Ošli Splićani na selo. Dangubim ja tako, kad li ono, totalno nenamjerno moje uvo počne draškat jedan dijalog. Jedna vokacija mi je bila ful poznata. Rečenica započinje uvik sa "Kako b't reka…", a druga nepoznata. Književno, bez naglaska. Okrenula sam uho u smjeru glasova.
Kerum: "Kako b't reka, ja bi opalija jednu betonsku ploču od Zvončaca do Matejuške. Jedno pedes't metara nasipa. Razumiš ti mene. Kako b'ti reka, postalo mi je utisno. Skupo plaćan vez za jahtu. Razmiš ti mene 'vako bi uštedija. Kako b'ti reka, usidrija bi se uz nasip."
Banovina: "Vaša luksuzna jahta neće pokvarit svukupni dojam uz Vaše odmaralište."
Karum: "Kako b't reka, triban utopit negdi lovu. Razumiš ti mene. U Amerike kapital ne stoji u bičvu. Kako b'ti reka, odma se ulaže u kakvu nekretninu. Manji in je porez tako. Razumiš ti mene.“
Banovina: "Gospodine Željko, a bismo li mi mogli dobit jedan novi zeleni pojas za šetnjicu uz Vaše odmaralište?"
Kerum: "Kako b't reka, obavezno. Razumiš ti zato i financiran nasip. Nije to zbog moje jahte."
Banovina: "Vi ste veliki investitor u ovome gradu. POSovi stanovi, pa Vaš prijedlog za stanove uz Vojnu bazu Lora, zatim vaš prvi hotelčić prema Stobreču kojeg ste poklonili tada maloljetnoj kćerkici, niz vaših poslovnih objekata po Splitu i okolici. Moram spomenuti i vaš Kerum no.1 dućan na Brdima odakale ste se probijali kao kovrdžavi mladić…etcetera, etcetera."
Kerum: "Kako b't reka, ja san već onda ima viziju. Razumiš ti mene, ne bi se čudija da sebi dignen spomenik."
Banovina: "Doista? To bi bilo lijepo od Vas. Znate što se šuška? Da ću dobit 600 luksuznih soba za ekskluzivne goste, trgovačke, ugostiteljske, poslovne i kulturne sadržaje".
Kerum: "Kako b't reka, to ja nisan ima u vidu. Razumiš ti, mora san na to pristat radi kompezacije sa nasipon."
Banovina: "Jeste razmišljali o velikom parkiralištu za nove objekte?"
Kerum: "Kako b't reka, ma ne mogu se dogovorit sa gradon za cijenu. Razumiš ti mene, ja san planira izgradit višeetažnu javnu garažu s dvjestotinjak parkirnih mista."
Banovina: "Jao godspodine Kerume pa vi to sa mnom koketirate?"
Kerum: "Kako b't reka, koketiran kurac. Aaa, skužaj. Razumiš ti mene."
Banovina: "Dovodite nam vaše prijatelje iz Hrvatske kojima će ovdje biti registriran vez za megajahte. Mislili ste i na vaše prijatelje širom svijeta, brojnu rodbinu koja će čarterskim i izletničkim linijama pristajati uz naš nasip."
Kerum: "Kako b't reka, nije da se falin, nek in bude. Razumiš ti mene, veliki je to projekt."
Banovina: "Gospodine Kerume neke američke studije predviđaju porast razine mora za oko 0,5 m kroz nekoliko desetljeća. Takvim trendom do 2100. godine porast razine mora iznosit će između 1,68 do 2,4 m, što bi mogla biti katastrofa ako se ne naprave vrlo skupi i dugački nasipi?!"
Kerum: "Kako b't reka, e zato ustvari još nismo dogovorili kolko će metara bi dugačak nasip. Razumiš ti mene, mislin da je predloženih 18 metri premalo. Kako b'ti reka ja san prepun želja. Osin toga, nije ti ovo Amerka."
Kavica je dotakla dno čikare. Slobodnu san prelistala. Odzvanjalo mi je u ušima: "nije ti ovo Amerka…"..al' će bit.
|
- 13:34 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
06.04.2007., petak
Čudnovati raspravljaši
Računao sam ako me pozove čeljad koja živi u mojim stanovima na ostavinsku raspravu majke moga oca past će snijeg. Snijeg će uzrokovat prometni kolaps u Splitu, i eto ti prilike za završit na Hitni kiruški na Firule. Za tu priliku kupio sam novo donje rublje. Bokserice na kojima piše: 'ko ti jebe mater!
Glavni dio ostavinske rasprave bit će kako i kome i na koliko djelova podijeliti bakina tri-četiri tzv. Stana na štapiću locirana na Rivi.
Tim činom postajem nosioc vlasništva Stanova na štapiću. Cjelokupni iznos prodaje jednog Stana na štapiću uložit ću u neki od visko rizičnih investicijskih fondova.
Prodajom drugog Stana na štapiću kupit ću tri omanja stana u Splitu s lokacijama uz more. Razmišljam o Bačvicama, predjelu ispod Duilova i izgradnju apartmanskog naselja na netaknutim obroncima Marjana. Naravno stanove ću rentavat.
Treći od Stanova na štapiću bit će korišten za Partyije za sve nadobudne ljudske iznimke u Splitu koje žele biti viđene. Radi se o stanu od 250 kvadrata od čega 50 kvadrata otpada na predivnu verandu s bazenom. Partyiji će medijski biti popraćeni.
Osobno sam emocionalno angažiran za četvrti stan koji ću pretvorit u vidikovac i dati u podnajam jednoj od aktualnih političkih stranaka.
Obzirom da će ostavinskoj raspravi biti prisutni mnogo čeljadi, jer pokojna baka je imala brojno potomstvo, napominjem kako sam upravo ja jedino muško dijete pokojnog sina moje bake. Samim tim ja sam jedini zakonski nosioc velikog nasljedstva. Ostaloj čeljadi poručujem: "Da vam mogu pomoći, ja bi vam pomogao!"
|
- 12:35 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
04.04.2007., srijeda
Moji datumi, moji snovi
Ne pamtiš više godišnjice, rođendane, imendane. Zapisala si ih u adresar, pored broja telefona ili moba. Žao ti je tvoje drage povrijediti ako zaboraviš!
O nekim bliskim ljudima ne znam ni koje boje ni što vole jesti.
Nisi pitao mamu kakvi su joj nalazi s mamografije. Ona ništa ne govori.
Bojiš se…
|
- 15:42 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
03.04.2007., utorak
Letters from Iwo Jima olitiga Flags of Our Fathers olitiga Domovinski rat
Iz pisma Clintu Eastwoodu:
Alo Clinte,
moran ti priznat da me dirnula tvoja ratna priča iz japanske perspektive. Ova američka je tipičan primjer kako Amerikanci navlače kožicu u ratnom vihoru i od običnih ljudi rade heroje-idiote: "kupujte obveznice" i afera tko se slikao sa zastavom.
Sve me to povraća na Domovinski rat. Clinte kod nas je to izgledalo: "kupuite moje obezvrijeđene braniteljske dionice" ili "kupite moju povlasticu za auto", "zaposlite dite poginuloga hrvatskoga branitelja" i prvenstvo upisa dice na škole i fakultete oko čega smo imali i poznatu aferu u medijima.
~*~*~*~
...odsvirana je ona stvar na trubi, održan kratki govor. Posli sprovoda dala su nam braća zastavu koja je pokrivala ćaćin kapsil. Pokojna baka je jecala u boli za svojim sinom. Zastava je uručena mojoj materi. Nije to bila ona zastava koju je pokojni stari dignija na vrj kojem ne znam ime.
~*~*~*~
…penjali su se na brdo 3 dana. Brdo je bilo u okruženju srbo-četničke aždaje. Tri dana je rešetano. Niko od trojice koja su nosila barjak i zastavu nije ranjen. Kad se ćaća vratija s terena stenja je od upale mišića. Napisa je pismu. Ne znam di je pisma...
~*~*~*~
...mater, sestru i mene vozila su terencem Lada Niva dva Domobrana ispod Svilaje preko "slavnog" brda. Ne sićan se njihovih imena. Ta pukovnija više ne postoji. Upirali su prston na brdo i na usponu i kad smo silazili. "Stari van je bija legenda. Stari van je bija Stari Morski Vuk. Nosija nam je na teren škampe. Kad je gradija ovi puteljak bila je zima, uvatija je plavuritu (ilitiga upalu pluća). Ovde s ovog vidikovca, zapravo zaklonjene čuke, tu van je stari lopaton kupija i struga sa zida svoga kolegu kojega je raznila srbijanska granata."
Odveli su nas do mista di je UN stiga razminirat, dalje nismo smili. Sestra je pokušavala ostat pribrana u terencu koji je vata ravnotežu na uzbrdici. Na pola puta morali smo predahnuti od truckanja, a i svima skupa se pišalo.
To je sve šta znan. Sve čega se sićan. Ne znan do brda napamet doć. Lina san uzet kartu u ruke i nać cestu. Zastava bi tribala bit u matere.
Inače kako si Clinte baš ti bija ljubimac moga ćaće, posebno u Prljavome Harryiju, a da ne govorin u Špagetima vestern, znan da bi mu bilo drago šta san ti sve ovo stigla opisat. Barem ovaj mali dio kojega se sićan. Zaboravila bi i to da nije tebe, moj Clinte, pa još i Eastwoode!
|
- 12:09 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
02.04.2007., ponedjeljak
Izgubljeni krov nad glavon
Draga braćo i sestre! Ja sam Trica.
"Evala Trica" uzvikuju braća i sestre u rehabilitacijskom centru. (Pljesak u publici).
Postanar san. Živin pod tuđin uvjetima. Svaka brokva u zidu ako nije blagoslovljena od gazde ne može bit u zidu! "Doli dušmanin!!!"-uzvikuju braća i sestre.
Dite ne smi imat balun u dvoru!?! Propinjen se s pozornice. Mašen diktatorski kažiprston u zraku. Rulja u publici skandira. "Doli, doli, doli…!"
Ne dolaze nam prijatelji…suze mi iskre u očima. "Gazda pederu! Gazda cigane!!!" podržavaju braća, pa i sestre.
Kad prnen gazda s kata viče "Naprid! "Buaaaa…"
Ovako više ne ide!! Ovi grad triba polit petroljon i sve užgat!!!"Trica, Trica, Trica..."
Takve su mnoge priče. I moja.
Letila san iznad Hrvatske zadnji put prije nekih 10 godina, kad san imala otvoren žiro račun na teret roditelja. Izuzev nekoliko glavnih gradova koji su naseljeni ostali teritorij je prazan. Pustopoljina, pustokrševina, pustokamanjarina... Svi oćemo naselit se u jbn centar. Sela su još uvik out. Fakat masa svita je u gradu tek drugu generaciju. Nitko se ne želi vratit na selo. Na sela se vraćaju umirovljenici, "odsluženo" topovsko meso, za banke kreditno nesposobni. Onima kojima su sela daleko (iznad 30 minuta vožnje, prosječnom brzinom120km/h kad nikoga nama na cesti :P 25km od Splita) nema šanse da svoje mjesto boravka traže van Splita. To je nepobitna činjenica.
Plaće su nam niske, stranci nas i dalje kupuju za bagatelu i još više osiromašuju naš standard. Mi ka bene i dalje i tražimo i kupujemo stanove po abnormalnim cjenama s abnormalnim kvadratima (30m2 za 100 000eura).
Tila san reč, da iden u Vlašku. Iden dignit kat kuće! Kad dođe vrime uknjižit ću se!!! "Trico pederu, Trico pederu..."
Ovo nije predizborna kampanja.
Ovo je slobodno tržište.
|
- 12:45 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|