treptaji
petak, 08.06.2007.
OBLAKU
Još par minuta i dan će otići.
Na rubu tebe sve tamnija se žuri
Ko stara majka, kestenova grana
A proljetni suton u grimizan vrč curi.
Pogledam li niže, s one plave strane
Nebo; ko da voda potapa dubinu
Što za glasom vapi od zadnjeg trena dana
I pticu ko da gubi snagu za visinu.
Kroz slapove odozgo, u korak s tišinom
Zavjesa se spušta međ zlaćane niti
Zaveslat ću krilcem ukradenim od sove
Skriti se međ krošnje i neprimjetna biti.
Ionako stojim nevidljiva pod tobom
Neznatna i pusta uz sva blaga svijeta
Malena pred Bogom
Ništa spram planeta.
