treptaji
srijeda, 20.12.2006.
Evo me, treperim
Treperi samnom da nema tuge.
Treperi samnom da nestane boli.
Nek' treperi sve što živi.
Nek' treperi sve što voli.
Nema više krika zagušenog duboko međ utrobama žalosnih jedinki.
Ni sinova jedinaca njihovih.
Ni kćeri uzavrelih nema.
Treperim.
Treperim.
K'o svijeća voštana u rukama nemoćna starca.
K'o srce mlado što za leptirom na polju luta.
Treperim
Sve što smeta stvoru ljudskom
Nek' se makne odmah s puta.
Nema više boljki ostavljenih u skutima neznanih žena.
Treperim.
Nema više ni stida ni mraka
Ni straha ni patnje više nema.
Treperim.
Treperim ko luč u anđeoskom bijelom krilu
K'o stara majka što ogrijev pred noć sprema
Ničeg više nema na silu.
Ničeg više strašnog nema
Treperim
Treperim
Treperim ko otac što se za uzglavlje tvrdo po cijele dane znoji.
Treperim ko dječak što bježi od pasa.
K'o malo lane što se krvi boji.
Treperim.
Treperim i nema mi spasa.
