Putujemo Meksikom : Puebla (II)

Prvo, ispričavam se što kasnim sa postom. Trebao je doći jučer, ali pokušavam postati post tako da se objavi prije podne u vašoj vremenskoj zoni, što mi je problematično.

Uglavnom da krenemo dalje.

Kao što sam rekao Pueblo ima previše lijepih stvar da sve zguram u jedan post. Pa da nastavimo.

Na vrhu obližnjeg brda nalazi renovirana Španjolska tvrđava.

Same tvrđava i nije nešto spektakularno. Nešto što bih i ja mogao izgraditi. Međutim tvrđava se nalazi u ogromnom parku, koji je pun modernih muzeja i starih skulptura.

Nažalost, budući da smo mogli birati između dva turistička autobusa odabrali smo onaj di je bila manja gužva. Međutim to smo platili time da je cijela tura bila na Španjolskom. Ovdje bih htio napomenuti da bih čovjek očekivao puno stranca te turista, ali ipak većina turista ovdje su Španjolskog podrijetla. Tako da iskreno jako rijetko vidite tipične Japanske trusite ili snježno bijele Engleske bakice i dedeke.

Kao što sam rekao park ima par fenomenalnih novih i modernih muzeja i egzibicionih centara.

Budući da ste na vrhu pruža vam se lijepi pogled na grad. Ovo je samo slika jednog malog dijela. Zamislite da ovako vidite sve oko brda. A kao grad nije nešto preveliki. Pogled pruža tipičan pogleda na grad, te nažalost ne mogu reći da vam panorama grada oduzima dah.

Međutim ovaj ratni spomenik je nešto posve drugo

Moram priznati da što se tiče čistoće i sređenost turističkih lokacija, imam samo riječi hvale. Mislim da ljudi općenito imaju dojam da je Meksiko prljavo mjesto, međutim reko bih da se varaju, bar generalno, ali o tome drugi put.

Kad smo se vračali prošetali smo kroz ulicu koja je krcata štandovima koji nude samo hranu svih veličina i boja.
Počinje ovako.

Znači ovo nisu baš nešto organizirani štandovi kakve možda očekujete kod kuće koje prodaju kolače i kobasice. Ovo sve više izgleda jako improvizirano i svaki ima neki svoj poseban štih.
Kao što vidite većina ljudi prodaje ovakve male tortilje na koje stavljaju različite stvari.

Ptičja perspektiva iz vrha autobusa.

Kad prolazite pokraj tih štandova možete zamijetit da sve to izgleda poprilično prljavo. Mene su uvijek fascinirale iz kakvih sve kantica i kanta uzimaju te umake koji su na suncu, ali mislim da lokalcima to baš ne smeta. Uglavnom ovo nije neka regionalno lokalna kuhinja, vidio sam te stvari i na drugim mjestima.

Da me ubite nemam pojma kaj je to. Mislio da su gljive ali nisu. Uglavnom izgledalo je odvratno.

Kao što rekoh, obiteljski biznis.

Kvaliteta slika nije nešto, moja greška, sljedeći put će biti bolje.

E sad ovdje moram napomenuti da nam je bilo IZRIČITO savjetovano da ne jedemo hranu iz ovakvih mjesta. Jer da citiram neke ljude, dobiti ćeš novi šupak. A sad voziti natrag 3h sa nečim ovakvim u želucu mi se nije dalo. Plus velim, neke stvari su izgledale toliko čudno da bi trebao vodiča da mi veli kaj je kaj.
A to mi je i naviše falilo. Činjenica da ne znam što je što. A ovaj put sam bio prevelika kukavica da probam. Sad ispitivati ljude što je to, ovo ono. Moram reći da smo bili umorni, te je ovo bio na putu prema autu. Trebao bih se možda više potruditi ako već pišem putopisni blog, ali polako, tu sam tek 1mj. Biti će vremena, pa će i biti postova gdje ću više informacija imati o samoj hrani.
Toliko o Puebli. Iskreno očekivao sam više, ali opet nisam bio razočaran. Problem je bio u vožnji koja nas je dosta iscrpila.

P.S.
Pozdrav iz sunčanog Meksika.