travel freak
green insland, queensland, australija - Travel Freak - Blog.hr

To travel is to live.
Hans Christian Andersen

The World is a book, and those who do not travel read only a page.
St. Augustine

Twenty years from now you will be more disappointed by the things that you didn't do than by the ones you did do. So sail away from the safe harbor. Catch the trade winds in your sails. Explore. Dream. Discover.
Mark Twain

Travel is more than the seeing of sights; it is a change that goes on, deep and permanent, in the ideas of living.
Miriam Beard

Don't tell me how educated you are, tell me how much you have traveled.
Mohammed

The journey is my home.
Muriel Rukeyser

I haven't been everywhere, but it's on my list.
Susan Sontag

26.02.2010. petak

green insland, queensland, australija

Trajektu od Cairnsa do Green Islanda treba samo oko 40 minuta. Jedna stvar mi je odmah upala u oci: ovdje je sve puno Japanaca! Ili Kineza, tko ih moze medusobno razlikovati. Zapravo nam je jedan Australac dao savjet kako ih razlikovati. Ako su pristojni i tihi, onda su to Japanci. Ako se deru i ponasaju kao seljaci, onda su to Kinezi. Ako njemu mozemo vjerovati na brodu su vecinom bili Japanci. Za vrijeme plovidbe sam imala sam puno vise osjecaj da se nalazim negdje u Aziji, nego u Australiji. Valjda su im sad skolski praznici, sto li, kad ih ima toliko. Zbog tolikih mnogobrojnih japanskih i opcenito azijskih turista, dosta osoblja na brodu i u cijelom Cairnsu su Azijci. Valjda da pomognu s jezikom. Jer koliko god Japanci sad imaju dobar standard i puno putuju, govoriti engleski im jos uvijek ne ide od ruke. Mladi Japanci koji nemaju puno novaca, a zele putovati, mogu zato kao od sale naci sezonski posao u Australiji.

Green Island je mali otocic sa samo jednim hotelom i par ducancica i restorana za dnevne posjetitelje. Otocic je lijep, okruzen je pjescanim plazama, a u sredini je mala dzungla puna bujnog tropskog raslinja. Kad smo stigli, prvo smo otisli na kratku plovidbu brodom sa staklenim dnom. Nismo puno ocekivali od toga, ali smo se na kraju ugodno iznenadili. Dno broda je ravno i duboko pod morem, zbog cega ipak puno toga mozes vidjeti: puno koralja i svakojakih riba, takoder i povecih. Pogotovo par velikih crnih riba me isprepadalo i bila sam sretna da sam ih vidjela s broda, a ne za vrijeme ronjenja.

Vec na trajektu se ispostavilo da se ovdje ne trebam bojati morskih pasa, nego meduza. Sad je naime njihova sezona. Ima ih vise vrsta, a najopasnije su male irukandji koje cak mogu biti smrtonosne. Cak ako i ne umres nece ti biti ugodno: skapavat ces od bolova, povecat ce ti se krvni tlak i kucanje srca i spopast ce te osjecaj depresije, tuge i cemera. Irukandji su jako male, ne vece od palca, a uz to i prozirne, tako da je sansa da ih uocis u moru vrla mala. Za zastitu protiv svih vrsta meduza na otoku su iznajmljivali ronilacka odijela. U prvi mah ih nismo htjeli iznajmiti jer smo vidjeli da vecina ljudi ide u more bez njih, a i cinilo nam se super iritantno svako malo ih navlaciti. Tako smo se i mi prvo okupali bez odijela, ali mi se stalno pricinjavalo da vidim meduze. Osim toga smo s broda sa staklenim dnom stvarno i vidjeli jednu meduzu. To nije bila irukandji jer je bila puno veca. Ali s obzirom da svaka meduza moze biti opasna, na kraju smo ipak odlucili navuci ronilacko odijelo. To odijelo je od likre, potpuno pripijeno, a pokriva ti i glavu i ruke. Na stopala stavis peraje, na lice masku za ronjenje i spreman si. U cijeloj toj opremi sam se osjecala kao neki vanzemaljac! Ali kad ides u more, bar se osjecaj zasticen i to je najvaznije.

Ronjenje je bilo zanimljivo. U pocetku smo se malo bojali, ali smo se na kraju skoro pa potpuno opustili. Vidjeli smo puno koralja i raznih riba razlicitih velicina, ali srecom ne bas prevelikih. Mislim da su najvece bile oko 20-30 cm duge. Tu velicinu mogu jos i podnijeti. Bart u pocetku nista nije vidio, ja sam ga stalno morala usmjeravati u pravcu riba i ostalih zanimljivih stvari. Kasnije se popravio i cak je uspio vidjeti i kornjacu! Ja sam ga slijedila i vidjela sam kako kornjaca stoji na dnu mora, da bi iznenada pocela plivati sve vise prema povrsini. Na kraju joj je glavica cak strsila iznad mora! To je izgledalo slatko, ali istovremeno i pomalo zatrasujuce. Zamisli da plivas u moru i iznenada se nadjes oci u oci s nekom kornjacom. Meni je ipak draze ako se one drze dna i ne dolaze na povrsinu!

Sve u svemu je ronjenje na Green Island bilo dobro za prvi dodir s australskim morem. Bilo je svega za vidjeti, ali ne previse tako da se pomalo mozes naviknuti na podvodne bestije. More je nazalost bilo malo mutno, vjerojatno zbog kise koja je dosta padala u zadnje vrijeme. Na nekim drugim mjestima bi ronjenje naravno bilo jos puno bolje, negdje dalje od kopna gdje dolazi manje ljudi. Ali ovo je bilo dovoljno dobro za prvi put. Imali smo i srece s vremenom. Nakon cijelodnevne kise u Cairnsu, u Green Islandu je cijeli dan bilo suncano. Zato nije ni cudo da smo se s otoka vratili crveni kao rak. Jos me i sad sve pece. Navecer smo uspjesan izlet proslavili s dobrim obrokom i par casa australskog vina.

Napravili smo dosta slika, iako je bilo tesko jer se ribe stalno micu, a i ti se sam mices. Ako nisi naviknut na podvodnu fotografiju nije ti bas lako uopce ista slikati, a kamoli napraviti dobru fotku. Slike imam na CD-ROMU, ali nazalost ih ne mogu staviti na blog jer je to u ovom internet cafeu nemoguce. Valjda ce za to biti prilike neki slijedeci put.


01:10 Komentari (4) - Isprintaj - #


<< Arhiva >>

< veljača, 2010  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

opis bloga
Blog o svemu sto se dogada u mom zivotu, a pogotovo o putovanjima.



tko sam ja?
Ja sam Nina, u srpnju sam napunila 31 godinu i stjecajem okolnosti zivim u Nizozemskoj. Zivim zajedno s mojim zivotnim suputnikom koji se zove Bart i pretpostavljam da svatko, zahvaljujuci njegovom imenu, moze pogoditi da se radi o jednom Nizozemcu. Zivimo u Rotterdamu u kuci koju vec godinama preuredujemo, s polovicnim uspjehom.

Radim kao reintegracijski konzulent. S obzirom da takvo sto ne postoji u Hrvatskoj, objasnit cu o cemu se radi. Moji klijenti su ljudi koji su zbog svakojakih problema vec godinama nezaposleni. Ja im sredujem volonterske poslove s ciljem da se oni ponovo naviknu na radni ritam, steknu malo radnog iskustva i malo se aktiviraju u potrazi za pravim poslom.
Diplomirala sam na Ekonomskom faksu u Splitu, a sad studiram nesto kao socijalno pravo u Rotterdamu. U rujnu mi pocinje druga godina.

Najveci hobi mi je putovati, a osim toga volim alternativnu mjuzu, ici na koncerte i rock festivale, uciti strane jezike, druziti se s ljudima iz cijelog svijeta, more, knjige, dobre filmove, itd, itd.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se