T.R.A.S.H.
30.08.2004., ponedjeljak
gle, netko lezi na cesti
|
ovo ce biti jako zanimljiv blog. mozda ne vama za chitanje ali meni za pisanje da. javljam se, naime, s faxa. ekonomskog, ne akademije, tamo josh nemamo kompova. ali dosta s tim sranjima, ipak je blog trash.blog a ne zanimljivosti.blog. pa onda: (al ipak moram napomenuti da sam jucher navecher doshla u zg tako da je i u ovdashnjem stanu nastupilo lagano chishechenje, i kao rezultat toga:) neki ful stari rokovnik. dobro, ajde, nije iz 70ih, al je iz 03 shto je dovoljno da ga se rijeshim. kao mislila sam si ga i zadrzat al onda skuzim da je to zapravo neki keep-tracking-of-costs rokovnik, koji ima ful ruzan unutrashnji dizajn i ruzne crte tako da mi stvarno ne treba, a i vech sam sharala po njemu. a treba mi neshto shta bi postalo sluzbena arhiva svih mojih ovaca (imam ih preko 70 i josh 40ak asesoara na ovce) ukljuchujuchi njihov date i place of birth i ko mi ih je poklonio, i, ofkors, kako se koja zove jer i to pochinjem zaboravjat s tom kolichinom tih vunenih stvorenjca. taj pos'o /napravit tu arhivu, sa fotkama i sve/ odgadjam za svako slijedeche ljeto jer nikako ne uspijevam pronachi neku cool biljeznicu. e, pa ni ovaj rokovnik nije bio podoban. bacila sam i prospekt od putnichke agencije s kojom smo za ovu novu bili u budapestu a kojeg niti ne znam zashto sam chuvala. sad bi ja kao trebala nabaciti par rijechi o tih fenomenalnih 5 dana... ali, to be honest niti se ne sjecham vechine spika (osim npr. zgodnog austrijanca na meskalinu, koktela u gipsy baru, rusvaja koji smo napravili u tamo nekom kafichu). to me nervira, ta moja uzasna sposobnost memoriranja. npr. neki dan me frendica vani ulovi i pita "kako je bilo?" a ja njoj "di?" i onda se kao nakon par sekundi shutnje sjetim "u portugalu?" "aaa. super, super". kako da se onda niti sjecham bilo chega shto sam vidjela ili radila u budimpeshti. al sad cu si napokon zdublat fotke pa cu imat kakav takav back up. bacila sam i knjigu iz engleskog za prve dvije godine ekonomije (kontam si da na akademiji valjda nechemo imat istu literaturu:) e sad zlobnici ce skochit "koji q, knjige se ne bacaju". ALI oni ne znaju da mi se po toj knjizi prolila voda (josh proshlog ljeta, i to taman pred ispit) pa su se sve stranice fino zaljepile i knjiga je sad tvrda ko kamen dakle (ne dolazi mi sad onaj latinski izraz) neupotrebljiva. inache bi ju ja, bez brige, preprodala. a bacila sam ju tek sad jer sam ju furala na predavanja ko fol da vidi profa da ja imam "potrebne materijale za rad". bacila sam i posudicu od alu folije u kojoj su mi bile spremljene mahune tj. danashnji ruchak koji su mi starci jucher spremili. ne znam uopche niti dal menze rade al sad imam zaliha za josh par dana a vocha za najmanje mjesec. uglavnom, jela sam na divljachki, iz te posude, nije mi se ni dalo podgrijavat ni to ni meso, ni stavljat na tanjur, jedino sam vilicu uprljala. e, moja ljenosti (toliko sam lijena da mi se nije dalo ni stavljat ovo jedno slovo u prethodnoj rijechi:) i za kraj, poshto iz objektivnih razloga ne mogu doch do eko facta, evo jedna... zanimljivost:) zashto ne postoji hrana za machke s okusom misheva? |
- 16:59 - komentiraj (1) - isprintaj pa baci u smeche - #
28.08.2004., subota
what does your soul look like?
|
evo, slusham neki housich, pokushavam se drzat uspravno i ispisat todays blog. veliko chishchenje se nastavilo.... bacila sam upravo sad jednu daaavnu daaavnu uspomenu. poklon iz kinder jaja, al onog velikog, uskrshnjeg, kad mi je josh bilo negdje 14ak godina. momchad od juventusa, iz 98/99 ja mislim, onako od kartona za slozit... uglavnom, jaje je bilo tematsko, veliko, bash od juventusa tako da je tata igrao na sigurno kad mi je to kupio. tad sam bila u opaki fan fazi koja me danas, eto, proshla... od svih slikanih igracha prepoznala sam samo par nezaboravnih, tipo davidsa, zidanea ili trezegueta (popularno zvani d squirell). i par lastika za kosu istroshenih koji mi trenutno vishe ne trebaju. kako mi je gusht imat ovakvu frizuru. za neupuchene, tj. za sve-imam neki friz za koji me vechina ljudi pita dal sam se sama oshishala al oni koji se kuze vide da je to djelo proficha:) uglavnom, kosa mi, pogotovo na moru, poludi i pochne se ful kovrchat, i poshto je polu kratka polu duga... ma shta ja to pishem, mrzim kad ljudi prichaju o frizurama i o tome shta su jeli za ruchak. d.o.s.t.a. bacila sam par svijecha koje su bile zakopane duboko duboko a chuvane dugi dugi niz godina a da ni sama ne znam zashto. one obichne, bijele, ne zapaljene. bit ce da sam ih mazla iz nekog restorana ili nekom na kampiranju, tako neki djir. inache sam ovisna o maznjavanju tako beznachajnih stvari.. .da me kao podsjete na bash taj izlazak i bash te ljude i bash to pijanstvo. imam tako doma shtipaljki, komada biljaka, chasha, hvataljki za led... ma jao. bacila sam i jedan stari labello (bash origigi) zeleni od kamilice kojeg sam pronashla bash sad dok sam trazila neku kremu za brata kojeg je ugrizla osa.. ubola mislim:) i boarding pass za neke od aviona kojima sam letila sad za portugal. neke sam sachuvala da se jednom kad budem svjetski putnik sjetim i tog putovanja:) jus kiddin. i s torbe sam bacila ono shto zalijepe na aerodromu nakon shto ju izvazu i kad ju poshalju u neka druga prostranstva. i uvijek me paranoja da mi torba neche stich do final destinationa, jer sam ja presjedala a torba je letila dalje bez da ju dizem a morala sam ju chekirat ne znam zashto na onom out of size ulazu ko da surf ili bubnjeve furam. You can make 20 cans out of recycled material with the same amount of energy it takes to make one new one. |
- 13:55 - komentiraj (0) - isprintaj pa baci u smeche - #
26.08.2004., četvrtak
I like dirt
|
uhuhu, masu masu me nije bilo u ovim vodama, al sam zato sufrala u pravom moru:) u PU (ne policijsku upravu nego pulu) sam stigla josh last week al onda sam si dala malo odmora od kompa. a odmora onog drugog u smislu spavanja do podne ne vidim do slijedecheg tjedna jer sad radim (jest da je od 7 do 14 i jest da je samo 7 dana al opet...), a next week ionako palim za zg kao uchit pa cemo vidjet kako ce to sve ispast. uglavnom, back to the track. danas sam chistila sobu tako da je iznjedrilo (koja rijech chovjeche) mnogo smecha. zapravo i nisam sobu chistila nego samo jedan dio ormara, tako da sam sobu josh vishe uneredila jer sam sve isfurala na pod od sobe. ipak, neshto sam i bacila. kako slijedi: jedno 10ak onih futrolica sa folijama tj. neuglednih foto albuma sa znakom fotografske radnje u kojoj razvijesh slike. nechemo reklamirat sad. uglavnom, one su bile na/ispunjene slikama iz chilea i italije, josh iz mojih izvidjachkih dana, ali sad sam ih sve povadila i stavila u isti kosh sa ostalim slikama tj. u jednu veliku kartonsku kutiju. to mi je ful kul jer su slike unutra pobacane bez reda, tako da kad me zapljusne val nostalgije (al ga danas imam s pjesnichkim figurama) samo zagrabim par fotki i onda se po random nachelu sjetim lijepih trenutaka. starih biljeznica, malih na crte, josh od mog brata iz srednje, iz zemljopisa i povijesti, koje sam chuvala ne znam ni ja zashto. tj. znam (zato da kao jednom neshto nauchim iz njih???) al onda se sjetih da postoje i prave knjige koje imaju niz prednosti pred tim biljeznicama kao npr. chitkija slova, vishe materijala, slike i sl. svakakvih !materijala! (tu bi trebali doch navodnici al ne znam di se nalaze na ovoj tipkovnici) koje sam nekada davno koristila za izradjivanje chestitaka. ono, papira, folija, kartona, letaka, slika, zhice...bacila sam pred neki dan i omot u koji su bila omotana !3 dylana doga za samo 22 kn! kako je pisalo na naljepnici zaljepljenoj na tom omotu. OBOZAVAM dylana. bila sam gledala bash prije portugala i film o liku po imeni dellamore dellamorte iz kojeg je nastao dylan, a lik je isto od sclavija (autor od dd-a). uglavnom, imam vech dosta dylana doma, nikakve collectors items, ali sam imala i toga u rukama i to na origigi talijanskom shta mi je ful gusht chitat. uvijek kad napravim neshto dobro kupim si na onim shtandovima jednan broj, da se nagradim... a svaki dan na poslu ja i kolega napunimo kosh. prije svegaa nashim neuspjelim pokushajima ispisivanja kuverti, a onda i papirima na kojima se izivljavamo pomochu fotokopirnog stroja. vech smo potroshili jedno dva ona paketa A4 papira. mislim, radimo na porti i svako tko je radio taj posao zna kako je zanimljiv. ono, ta kopirka je bio otvoreni poziv za nashu kreativnost. kopirali smo dylana (i uvechali i onda promijenili text u oblachicu), face svoje (al ne pali jer se vidi samo odsjaj) i ostale dijelove tijela (RUKE!:), pa kozu s grba isto uvechanu (a jebiga, lokalpatriotizam), starke iz svih uglova, mobitele, shkare, novine... i onda sve to skupa kombinirali spojeno/uvechano/umanjeno. Motor oil never wears out, it just gets dirty. Oil can be recycled, re-refined and used again, reducing our reliance on imported. |
- 15:54 - komentiraj (0) - isprintaj pa baci u smeche - #
10.08.2004., utorak
all the way from... portugal
|
dakle, uzivam zivot, dva predivna tjedna u ovoj najzapadnijoj kontinentalnoj europskoj zemljici. vidjela/dozivjela svashta, upoznala mase i mase ljudi, plesala, pila, divila se, prichala, ludovala... hrvaCki sam skoro zaboravila, zato i pishem blog, jer se pricha neki mixture englesko-portugalsko-talijansko-shpanjolskog. ja i frend turchin patimo:) sad bi najradje namljena sve svoje dozivljaje i to bi trajalo i trajalo, ali ostajem dosljedna (evo, vishe ne znam jel se pishe sa i ili bez?) i navest cu samo smeche. a ima ga puno i od svega pomalo... pa chega se sjetim... u kampu sve kuhamo sami i zachudo ispada dobro. tako sam danas npr. bacila masu koze i kosti od bakalara (nacionalno jelo, jedu ga na 100 nachina), koru od krumpira, pisove pomidora i salate, par trulih pomidora (pochela im je rasti brada kako smo to pjesnichki opisali:). dnevno, navecher obichno ubijemo 1 do 2 boce porta pomochu raznih igrica (znate ono, 'ko pogrijeshi mora piti), pa kora i koshtica od lubenica (jedem masu puta vishe vocha nego doma), a bila je tu i jedna sangrija night (pogadjajte - koshtice od breskve, jabuke, lubenica i ostale frutte). omote od keksa, boce ulja, octa, shibice, tegle djema, vrechice chipsa, boce snappya (portugalska kola) i ne brojimo. baca se i puno papira uglavnom korishtenog za crtanje, ili pisanje stranih rijechi (ovaj pojam ovdje postaje vrlo relativan), rijechi pjesama ili za rjeshavanje mind igrica kojima se isto bavimo. hm, blog zvuchi glupo, rastrgan je i ne docharava pravu atmosferu... al nema veze, barem sam malo vjezbala hrvatski! (aha:) Everyday Americans buy 62 million newspapers and throw out 44 million. (podatke o portugalcima nisam nashla) |
- 20:41 - komentiraj (5) - isprintaj pa baci u smeche - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
a spika je:
reci mi shto bacash u smeche rechi cu ti tko si iliti moj zivot kroz kosh za smeche
korekcije:
sama definicija mentalnog zdravlja jest sposobnost sudjelovanja u potroshachkoj ekonomiji |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||