< | siječanj, 2011 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
" I'd rather be hated for who I am, than loved for who I am not" - Kurt Cobain.
"Nirvana is my religion.
Kurt Cobain is my God" - me.
Sorry, nisam imala vremena za pisati blog, a nisam imala ni inspiracije, jer se praktično ništa zanimljivo nije dešavalo, ali evo, jedan kratak post.
Sad ulazim na blog i začudih se. Imala sam nekakav blentav dizajn sa nekom plavom ženskom. Na svom blogu mogu se, alo da nema Kurt-dizajn??? Upoznajte se sa tim da na blogu mora biti Kurt xD
Baš ovih par dana sam nekakav zaljubljiv tip. Ali najgore je što su mi simpatije Axl Rose i Jesse Spencer. I kontam da svi koji mi se sviđaju imaju dugu plavu kosu. Ajme, jadna ja.
A što se tiče mog svakodnevnog života - ništa se ne dešava. Buljim u kompjuter, slušam muziku, sviram... Škola još nije počela, i nedaj Bože da počne... Koje ubijanje vremena. Mrzim školu, a opet prolazim sa 5.
Ovaj post je bio prejadan, ali šta se može. Uglavnom, da znate da nisam otišla. Bilo bi to zanimljivije, ali stvarno - ja pojma nemam zašto je sve postalo tako dosadno i umrtvljeno.
Hello, hello, hello, how low?
Realy, how low?
Koliko nisko?
Koliko nisko naš život može pasti?
Niko nema odgovora? Niko nema odgovora?! Ne, naravno da nema. Nema konkretnog odgovora, i nikad ga nije bilo, ali to ne znači da mi ne smijemo imati svoj odgovor.
I ja imam svoj odgovor:
Naš život pada onoliko nisko koliko ga mi napravimo niskim. Ja sam svoj učinila dovoljno niskim i sada ispaštam. Ja znam da sam ja u potpunosti nihilistična i ne volim to. Tek sada shvaćam vrijedost izreke: "I'd rather be hated for who I am, than loved for who I am not". Tek sada shvaćam da je život obična propast i da uopše nema smisla.
Mene jako iznervira i običan komarac. Zašto? To od nas prave ljudi koji nas okružuju, to je očigledno, i kvare pojedine ljude. Mene jesu - ja više nemam ništa od života, osim pukog i besciljnog sjedenja i gledanja u laptop, čitanja, sviranja gitare i buljenja u prazno dok slušam muziku.
Ja nemam nekakvu posebnu teoriju za život, ali znam jedno - život je onakav kakvim ga mi napravimo. A ja sam svoj bar 40% srozala. Čime? Dopuštala sam ljudima da mi čačkaju po glavi. Više se ne dam, ali se neke stvari ne mogu vratiti.
Tinejdžeri se prepuštaju drugima, i ja sam jedno vrijeme.
Red je da se mi, tinejdžeri, malo prepustimo sebi, a ne drugima.
Sada kada znam gdje sam pogriješila želim se vratiti - ali povratka nema.
Zato moj život definitivno smells like a teen spirit.