Opis Bloga




Ovaj blog isprva je služio da mogu i ja staviti avatar pokraj svojih komentara na blogove, ali izgleda da ću ipak podijeliti s vama "vječni sjaj ćuknutoga uma".
Sva prava su pridržana. Sva odgovornost prebačena je na vas
Za sve eventualne komplikacije i nuspojave,obratite se svome liječniku ili ljekarniku.

toxy2foxy@gmail.com

Fuck you Horatio, imam bolje cvikse



Prosinac 2012 (8)
Studeni 2012 (4)
Listopad 2012 (8)
Rujan 2012 (10)
Kolovoz 2012 (7)
Srpanj 2012 (12)
Lipanj 2012 (12)
Svibanj 2012 (16)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (5)
Veljača 2012 (2)
Studeni 2011 (7)
Listopad 2011 (12)
Rujan 2011 (11)
Kolovoz 2011 (7)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (13)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (6)

Knjige


Ove su me veselile, zamislile, okupirale, oduševile i nasmijale.



George R.R. Martin - Pjesma Leda i Vatre -


Douglas Adams - Vodič Kroz Galaksiju Za Autostopere


James Clavell - Kralj Štakora


Frank Herbert - Dune


Norman Mailer Krvnikova Pjesma


Leon Uris - Mila 18


Lois McMaster Bujold - Pustolovine Milesa Vorkosigana


J.M. Simmel - Može i Bez Kavijara


Dan Simmons - Hyperion


Guy Gavriel Kay - Lavovi Al Rasana


Isaac Asimov - Fondacija


Stephen King - Rose Madder


David Benioff - Grad Lopova


Terry Pratchett - Svijet Diska


Aldous Huxley - Vrli novi svijet



subota, 30.04.2011.

Kraljevsko dum dum!

Vidim ja da je cila nacija uzbuđena zbog Kraljevskog vjenčanja na engleskom dvoru party
Pišu se stvarnosti i alternativa, čestita se i slavi the Pir.
U sjeni toga pira, jedan je Kraljevski pir prošao nezapaženo namcor Sreća vaša da sam ja tamo bila i mogu prenijeti događaje smijeh
Dakle, dok je cila evropa, a i šire, pratila kraljevsko vjenčanje Kate i Wiliama (dugo nam živili i dobro se ševili), ja sam bila pozvana na jedan drugi Kraljevski pir. Pozivnica je došla od prike iz plemena Tvrdo, njihov princ nasljednik se odlučio napokon oženiti princezom iz plemena Oblo... destinacija-afrički kontinent.
Odmah da vam kažem, točno mjesto boravka je tajna, jer oni ne vole posjetitelje iz civilizacije, pa sam ja tamo došla preko veze i poznanstva s budućim kraljem. To je duga priča pa vas sad neću piliti s time.
Uglavnom, raspakirala se ja u kolibi, obukla tj. svukla robu, pokrila se sa par listića, i pravac proslava!
A na čistini u sred džungle baklje gore, antilope i ostali biljožderi se vrte na ražnju, pletene košare prepune voća.
Na stabla obješene košarice sa brzogrizom : pohani pauci, crvi u tuljcima od lista gorkovca, ličinke na naglo, skakavci u umaku od lukalista, mravi začinjeni slatkim sokom, itd itd... prava kraljevska gozba.
Oko čistine se nanizao bend pa dere po bubnjevima tam tam tam dum dum dum ritam.
Uzvanici sređeni tip top. Sise nauljene, guzovi opiturani plemenskim bojama, lica dovedena do savršenstva probodenim košćicama, pločicama i naoštrenim zubima naughty
A frizure su cijela mala umjetnička djela. Nema čega nema u kosi, od sušenih majmunskih očiju do zubi mladog lava. Svo bogatstvo i sjaj nakinđureni za taj velebni događaj !
Kraljica majka na počasnom mjestu sa Štapom vlasti u falusnom obliku (jebi ga, a da kakvi bi štap bija) ponosna, klima uzvanicima koji donose darove i maše okupljenoj svjetini.
Prolaze ispred nje vladari ostalih plemena i sjedaju na počasna mjesta, nešto niže visine od njenoga. Ona se blagonaklono smiješi savršeno naoštrenim zubima, što meni više izgleda kao da će ih smazat, ali šta ja znam kod nas su zubi miroljubivijeg oblika.
Uzvanici joj uzvraćaju naklone i osmjehe i zauzimaju svoja mjesta za početak proslave.
I eto ih, stiže novopečeni bračni par !!! rofl
Prika Tvrdobar opituran od glave do pete u boje svoga plemena, samo mu ona stvar neopiturana i mlati s desna na livo dok poskakuje i huhuče na vjenčani dumdum glazbenika. Svako malo zastane da se uzvanici dive onome što donosi u brak cerek Zastajkuje ispred svakog vođe plemena i zamaše bokovima da mu se Veličajnost zanjiše. Posebice to čini pred novom "svojtom", puncem i punicom. Tu se zadrži malo duže i dobro uvježbanim pokretima zdjelice napravi svojim Štapom užitaka savršenu osmicu u zraku. Punac i punica su oduševljeni, što se vidi iz toga što su ručno odmjerili i opipali dužinu,težinu i širinu i nakesili se od uha do.. pardon, njihovo pleme ima samo jedno uho(drugo uklanjaju po rođenju)... dakle, do druge strane gdje je prije bilo uho.
Sad kad je Tvrdobar "prošao" s komentarima tipa Sjajan Štap! Tvrdo Žezlo! Širitelj Dveri! i slično, i sjeo na Nemaviše stolicu, dolazi i princeza.
A to je tek bilo milina vidjeti. Mnogo je oko zasuzilo, mnogi se zubi iskesili, jednouhi se za uho držali, i mnogi se Štap užitka promeškoljio na svom mjestu, a nebrojeno ih se uspravilo na pozdrav ! ... I samo da znate, što se više Štapova podigne dok udavača prolazi, to će brak biti plodniji, berba bogatija, lov uspješniji i vladar i podanici sretniji!
Dakle kad je Dobrepolutke na vjenčani dumdum proplesala, sve njišući bokovima, vrteći guzom i njišući sisama prolomio se uzdah oduševljenja i dum dum dum bubnjeva je dostigao krešendo.
Nova se kraljica zaustavila pred starom, zanjihala bokovima, poskočila (pokazujući atribute), okrenula leđa i par puta razmaknula guzove.... stara kraljica je bila toliko zadovoljna viđenim da je izvadila krokodilovo oko iz kose i zakačila ga novoj kraljici (neću reći gdje, ali je bogme stajalo bez ispadanja).
A Dobrepolutke je prišla Tvrdobrome, poklonila se, uhvatila ga za Štap, on je uhvatio njeno uho, Veliki Vrač ( bi se isto najradije uhvatio za Štap, ali ne smi ) dakle Veliki Vrač je podigao nekakvu lubanju, promrnđao Riječi, i zalio mladence sokom "meda i ljubavi". Šta je točno u tom soku nezgodno je objašnjavati, ali se skuplja dugo vremena i samo najhrabriji ga uspjevaju skupiti. Ima neke veze sa krokodilom i sa pčelama. Ko koga i kako "muze" nije baš jasno, ali to čine samo najhrabriji, počesto jednoruki, ratnici naughty
I eto ga, ceremonija spajanja Tvrdobar sa Dobrepolutke je bilo gotovo!
Moglo se nastaviti sa dumdumdum tamtamtam gozbom,plesom i zabavom.
Šta da vam kažem, pića su bila dobro fermentirana, meso meko k'o duša, brzogriz neobičan ali hrskav,a voće sočno njamipartythumbup
Plesalo se do besvijesti (doslovno) ..kad je zora došla, tijela su ležala uokolo, isprepletena, raščupana, razmazanih boja.... (ma ja sam samo grickala skakavce i gledala,majkemi )

..I eto tako... dok ste vi gledali kočije, palače, čudne šešire, kockaste cipele, uglađene uzvanike i dvoje ukočenih mladenaca, ja sam bila na pravom Kraljevskom vjenčanju !!!
Budite pozdravljeni riječima plemena Tvrdo : Ku hur rare as dum dare ! u prijevodu : Koliko tvrdo, toliko sretno !



Vrač Biotvrd-proveo cilo veče uvjeravajući žene iz drugih plemena
da je ime dobio zbog ovih biljaka po sebi



| komentari (11) | print | # |

srijeda, 27.04.2011.

-plastična operacija živaca-(svakodnevna crtica)

utorak :

-Hej
-Hej, šta je bilo u školi ?
-Ništa
-Nije te ništa pitalo ?
-Nije.. (vadi kartu iz džepa,koncert u 21)
-Od kud ti to?
-Dobija na treningu
-Nije vikend,kasno počinje, ne može!
-Zaaaašto cry
-Rekla sam, kasno je, nisi još popravija prirodu ni povjest!
(zvoni mobitel, javlja se) -E, ne mogu.Ne da mi mater. Briga me.Šta me briga s kim će ona. Reka sam ne mogu,ne da mi ova gadna mater!!!
(zaklopija) - Uništila si mi ljubavni život!
-Ma koji ljubavni život? Znaš li ti koji si ti razred? Šesti eeej, ako ti dam ljubavni život,znat ćeš.Hoćeš jest?
-Neću!!! ( ode cmizdrit na terasu )

U pm, čuj ljubavni život... hm,malo mi krivo,pa vičem - Ako te voli,volit će te i sutra,tvoj je ćaća čeka mene 2 miseca,nije me vidija...

srijeda :

-Hej.
-Hej, šta je bilo u školi?
-Pitalo me matematiku,dobija sam 3 i 4.
-Iz čega 3 i 4?
-Pa iz matematike!
-Ma znam to,pitam iz čega 3 ,a iz čega 4?
-3 iz bilježnice jer su mi sitni brojevi, 4 me pitala na ploči.
-Pa zašto 4, šta nisi znao?
-Sve sam znao.
-Pa kako ti je dala 4?
-Nemam pojma.
-A dobro, kako cura ( kesim se).
-Dobro smijeh
-Hoćeš jest?
-Šta ima?
-Polpete.
-Hoću.
(grijem kod špakera)... (zagrljaj) - Lipa moja mama,prolipšala si se.
-Ajd mali nemoj mene,neš nigdi.
-Neću sretan, ne lažem.
-Ajd jedi.

(odoh ja na terasu.. smijeh u pm od gabora do ljepotice u dan! Di to ima, nema tih silikona ni botoxa,a sve mukte,osim živaca)





| komentari (15) | print | # |

petak, 22.04.2011.

....odsutnost dokaza nije dokaz odsutnosti.....

Kao dijete bila je nestašna,samoživa,spremna na svaku akciju, najčešće ih je sama smišljala,a drugi su je slijedili.
Nije bila zločesta,ali nije baš ni poštivala autoritete ni pravila niti je željela biti "dobra djevojčica" onako kako je to većina bila. Kad je trebalo "začiniti" popodne okretali su se k njoj, kad je trebalo biti fin, nju su uključivali da ne bude izostavljena.... nije joj smetalo...
Zato je jednog popodneva, kad se cesta topila od vrućine, a grad zamro pod ljetnim suncem,dok su svi sjedili na zidiću i smišljali šta bi se moglo raditi, ostavila svih bez texta.
Nije joj bila namjera zapravo,jednostavno joj je došlo učiniti nešto što nikada nije.
Skočila je sa zidića i prišla čovjeku kojega je uvijek viđala,ali nikad nije razmišljala o njemu.... znala je da je slijep i to je bilo sve o tome. Nikad mu nitko nije pomagao, nikad i nije tražio pomoć, živio je tu godinama i ponašao se kao i oni koji vide, više manje.... Sasvim slučajno to popodne mu je pukla vrećica,sve se rasulo, voće se otkotrljalo po vrelom asfaltu i njoj je iz nekog nepoznatog razloga jednostavno došlo da mu pomogne.
Šutke je skupila stvari koje su poispadale, rekla -Evo,stavila mu vrećicu u ruku, on se zahvalio,a ona se vratila na zidić na kojemu su svi gledali u nju šutke ne trepćući,zbunjeni i nekako iznenađeni...Bilo bi joj neugodno što je bila dobra da joj nije bilo fora što ih je ostavila bez texta....svejedno, nešto ju je natjeralo da sama bez pitanja,molbe ili savjeta pomogne...
Neobično je bilo samo to da ju je nakon toga slijepac par puta zaustavio i zamolio da mu ponese vrećicu, ode po nešto što je zaboravio kupiti ili bi jednostavno prošetali skupa do njegovih ulaznih vrata skoro bez riječi.
Bilo je to čudno prijateljstvo, nakon kojega bi njena ekipa uvijek bila u čudu,ali nitko nije ništa rekao..a i što se imalo reći, uvijek je radila što joj je volja.
Tako je saznala kako slijepac čita knjige na brajici,kako uskoro odlazi u drugi grad,a kako je ona bila opčinjena čitanjem knjiga prstima,kao poklon za odlazak ju je naučio jednu jedinu riječ na brajici - SVJETLO-
Bilo je to cool i bila je fora znati nešto što malo ljudi zna i njoj se jako svidjela ta posebnost...
Slijepac je odselio,a ona je i dalje nastavila biti nestašno dijete,vođa ekipe u smišljanju igara i s vremenom je zaboravila slijepca i taj dio svoga života....željela je biti dobra kad ona to hoće i prema kome hoće,bez "aplauza"....
Prošlo je vrijeme djetinjstva pa se i ona uklopila u mir i svakodnevicu,nije nikad bila najbolja,ali nije ni slučajno bila najgora...U ekipi je bila poznata po šalama i kao dobra prijateljica,ali nikad nije molila ničiju mamu da pusti nekoga,nikad nije počela nekakvu akciju da se nekoga posjeti u bolnici niti da se za nekoga skupi lova...sudjelovala je,ali nije poticala....
Ali kako to već kod nje biva, dogodi joj se nešto što kod nje probudi iznenadnu i neodoljivu želju,zapravo neku unutarnju prisilu, da se zaustavi pokraj žene koja je sjedila na klupi i plakala..nepoznata žena,neobična situacija,ali ona je jednostavno morala sjesti i pitati -Šta vam je,je li vam dobro? ..... Zašto,kako, u koliko bi slučajeva samo prošla možda nezainteresirana,možda neodlučna,možda u žurbi... zašto se zaustavila,sjela i uputila pitanje,ne zna ni sama...
Uglavnom,zbog nekog razloga,zbog kojih i dan danas mala djeca odluče na plaži ili u kafiću prići baš njoj, žena joj ispriča što je to što ju je natjeralo na suze,na klupi,u sred bijela dana..
Nećemo opisivati problem koji je uzrok suzama, dovoljna je bila mala pomoć,malo utješnih riječi,jedan zajednički odlazak negdje i stvar nije bila baš potpuno riješena,ali je briga skinuta,suze presušile i osmijeh i olakšanje zbog pokrenutog rješenja očigledno.... Žena je insistirala na poklonu, ona ga uporno odbijala, i na kraju završila s malim ključićem na lančiću...ništa vrijedno,ništa skupo.. samo ženina potreba da se zahvali nečim opipljivim,a ključić je istina bio lijep i zanimljiv,uvreda bi bila odbiti pa je eto otišla od žene s ključićem oko vrata.ali još više sretna učinjenim.
Prošlo je mnogo vremena,život je išao dalje, ne baš tako dobar i bilo je vrijeme da ga se mijenja.
I baš kad je našla vrijeme i mjesto koje će sve promjeniti na bolje, probudila se u mrklome mraku ! Kao u jebenom filmu Kocka,samo što ova kocka nije imala prostorije u koje se prolazi,nije imala zamke,nije imala ništa. Ova kocka je imala svoj mrkli mrak i svoje zidove... i ništa više....
A bila je oblika kocke, to je otkrila hodajući najprije ruku pruženih pred sobom pa zatim hodajući uza zidove,brojeći korake,uvijek i uvijek vrteći se u krug(kvadrat) .... Nije bilo izlaza,nije bilo spasa, nije bilo ničega...samo ostanak....
Vukla se uza zid pruženih ruku,opipavajući neravnine, besmislene pukotine, sitne izbočine.
Već ravnodušna prema svemu,klizeći prstima po zidu napipala je poznat uzorak..nevjerica!.. Opet iznova,i opet...bila je to riječ,jedna jedina od milijardi,jedina koju je znala na brajici...SVJETLO....
Nije bilo moguće,nije bilo vjerojatno,kako bi moglo biti slučajno ???
Kroz sjećanje joj je prošlo sve što je ta riječ probudila..djetinjstvo,slijepac,čudan poriv da pomogne....
Da, bila je to ta riječ..ali što joj je značila kad bolje razmisli, pipala je zid u nadi da će naći još neki smisleni gusto istočkani uzorak,ali nije ga bilo,a i da ga je našla,njoj ne bi ništa značilo ta znala je samo jednu jedinu riječ...svjetlo...
Iznenada probuđene pa ugašene nade,sjela je na pod naslonila stražnji dio glave na zid i počela se smijati samoj sebi..napola uplakano,napola zabavljeno svojom glupošću....
Kad ju je prošla ta čudna euforija,tuga,razočarenje,sklopila je oči i pomirila se sa slučajnošću...
Sjedila je tako neko vrijeme polumrtva i pomirena sa sudbinom,kad joj je do svijesti doprlo da se glavom naslanja na jedan jedini oblik koji se nije uklapao u razbacanu i nasumičnu skupinu obilka pod svojom glavom.... mali okrugli oblik,ne veći od centimetra u promjeru,ali nesumnjivo savršen kružić.
Pipala je rukom zid iza svoje glave i našla ga...držeći prst,okrenula se na koljena..prešla prstom preko kružića,osjetila malu rupicu milimetarske veličine po sredini kružića,ključanica..... slučajnost?! ..... Nije moguće!!!
Jedini ključić koji je ona imala bio je davno zaboravljeni privjesak na njenom lančiću,davno zaboravljene žene...
Bilo ju je tako strah slučajnosti... tih davno izgubljenih ljudi,izgubljenih događaja...davno učinjenih dobrota,zaboravljenih skoro potpuno.... Što ako je to samo slučajnost, što ako ključ ne bude pasao,što ako ispod riječi svjetlo stoji samo razočarenje... ... Skinula je ključić,uvukla ga u ključanicu,zadržana daha,polako, da ne pukne...pristajao je potpuno..laganim pritiskom ga je okrenula i nešto je škljocnulo, zvuk u toj mrkloj kocki koji ju je ostavio naježenu,bez daha,začuđenu izvan svake pameti....
-Molim te Bože,rekla je, udahnula,zadržala dah i gurnula zid........ Otvorio se prema van i zaslijepilo ju je svjetlo dana !

Ova priča i je i nije fikcija, tj. ispričana je u prenesenom značenju....bit priče je čista istina... dobro se dobrim vraća... čovjek čovjeku nije vuk, čovjek je čovjeku anđeo ako to hoće...
Slučajnosti postoje....ali nije sve slučajnost !
Zato ja vjerujem u anđele.

(u spomen na događaj)






| komentari (23) | print | # |

utorak, 19.04.2011.

* www.Bombonjera.spy

Jučer mi je, čitajući neki članak, pao na pamet jako rasprostranjen običaj u našeg naroda.
Svrake skupljaju sjajne predmete, a naš svit skuplja kojekakve kutije, limenke i teglice...
Svaka naša domaćica ima dizajnersko oko da ih odškica,procjeni i prenamjeni!
Pa bi se tako nekom strancu moglo dogoditi, kad uđe u prosječnu hrvatsku kuhinju, da doživi kulturološki šok.
Recimo da krene kuhati.
Otvori limenku Nesscafe kad unutra prezle?! Zgrabi limenku Hard candy, a unutra brašno?! Maši se za Delightful butter biscuits, otvori poklopac, a ono unutra kalupi za Šape?! headbang ...Pa reci, bi li poludija?! Ka da si uša kod Antun Tuna pa sve naopako stoji i veze s vezom nema...
E ali ono što mene najviše fascinira kod nas su naše "Google kutije"... Zaboravi ti braco sve to surfanje i davež i čeprkanje po podacima. Samo dođi u prosječno hrvatsko obitavalište, najčešće u spavaću sobu i otvori par ladica.
Prva u kojoj ugledaš kutiju s natpisom Bombonjera ili reprodukciju Hrvatskog narodnog preporoda na poklopcu, je tvoj izvor svih mogućih i nemogućih podataka. Zajebi Google i pretragu, pred tobom stoji sve od A do Ž.
Vjenčani listovi, rodni listovi, domovnice ,stare putovnice, nove putovnice, izvodi iz matice umrlih, stare osobne, podaci o nasljeđivanju, vlasnički listovi, sva osiguranja auta od izuma točka na ovamo, rješenja o dječijem doplatku, rješenja o invalidnosti, umirovljenju, zaposlenju, radne knjižice, spomenice domovinske zahvalnosti, priznanice, diploma tečaja za kompjutore, svjedodžbe,PIN-ovi, stari indexi, priznanice, ugovori o kreditima, kupovini, otplati, životnim osiguranjima, izresci,priresci,naresci..(a ne ,nema mesnih narezaka,malo sam se uživila, pardon ) ... dakle sve k'o na dlanu..Od didovog rješenja spora oko tri metra okućnice, do posljednjeg polugodišta didove dike...
A ako ste kao ja još bi vam mogli naći i garantne listove stvari koje već odavno "gnjoje" kuglu zemaljsku, proizvedenih u firmama koje više i ne postoje. Ali neš majci, garantni list od Telefunken radija je još tu i ako te baš zanima-ovaj kabel ide u zid ovaj u radio-Uputstvo za upotrebu. Ili uputstvo i garantni za Grundig TV 53 cm i velikim se slovima kočoperi U BOJI !!! ...... To su naše Google kutije.... Još od vremena naših baka i majki čuvaju sve što ti pod milim bogom triba. Jedino zanimljivo je da nekako kad ti nešto baš stvarno triba, nikako ne možeš naći!!!
Ovaj uljuđeni vanjski svit te stvari čuva po sefovima, kod odvjetnika i u fasciklima, ali ne i mi. Mi sve držimo "U kutiji u ladici."
Tako ako će svi ti papiri nedajbože počet bižat iz ladice to je dodatna sigurnost. Jer ko bi biža iz kutije na kojoj piše Bombonjera Kraš! Mi zapravo, na neki način, podmićujemo i vlastite papire!
Toliko je to ukorijenjeno i uzelo maha da sam ja samu sebe neki dan ulovila kako stojim pred policom u dućanu i mjerkam jubilarnu kutiju Bajadera (okruglu,lipu) i umjesto da mislim kako bih ih smazala,ja se divim kutiji i razmišljam hmmm Šta bi mogla držat unutra! smijeh

I tako svaki put kad gledam Forresta Gumpa i on kaže: "Life is like a box of chocolates", ja mudro klimnem i kažem :
" E moj Forest, nemaš ni pojma koliko" .........



Vlaho Bukovac-Hrvatski narodni preporod
(nije iz Sanaderove kolekcije)



| komentari (18) | print | # |

petak, 15.04.2011.

-Okoš Bokoš Presuda-

DAN PRVI

Rosa, Anđa i ja,tu narečena Manda, zapale smo kod suca na klupu.
Tužija nas amnestinternašjonal za " udruživanje u zloč'načku organizac'ju s ciljem da vratimo svoj vrtal i pri tom protjeramo Milic'ne kokoše i pivca" . Pod drugu točku nam metilo da smo planirale i sprovele progon kokoša koristeći se pri tomen nedozvoljenim srecstviman i gazeći jaja koja su ostala u vrtlu kad su Milcne kokoše u neredu i brezglavo napušćale vrtal !
I ka treću točku nam metilo da je naša akcija "Metla" nezakon'ta jer da nismo kontrolirale i metimo reć nadzirale kud leti perje!
......... Izjavile se : Nismo krive časni sude!

DAN DRUGI

Unajmile odvitnika, plat'le i mučale na klupi, dok je tuž'telj mekeća svoje i dovodija svidoke, a mučale i dok je naš mekeća i dovodija svidoke.
... Bože tebe nismo skuž'le šta je tuž'lac nabaja.

DAN TREĆI

Završ'lo suđenje! Sudac zđutla onu perušinu na glavi,one halj'ne i o'šo nazad da će izist tvrdo kuvano jaje i donit presudu!
Vratijo se!!! Donijo presudu ali ga stomak boli od jajeta što ga je izija, pročitaće sutra !


DAN ČETVRTI

Digle se s klupe da nam pročita šta je naškraba.

Gore narečena Manda : Krivi ste jer ste se dogovor'le sa druge dvi dašte istrat pivca Milu iz vrtla. Skupa šnjim su pobigle i Milicine kokoše skačući priko ograde te su te iste kokoše skupa s Milicom oštećene timen što su u straju gubile perje i gazile priko jaja. Udružile ste se u zločna'čki pothvat koji ste kovale u Anicinoj kući,ali je ona umrla pa je utekla ljuski pravde, ovaj Bogsmenom, ruki pravde !
Na narečenom sastanku ste sve kokoše zvali imenom kokoš, što nije u skladu sa pozitivnim propisim o diskriminaciji peradi. Umisto "treba is'trat kokoše" trebale ste navest svaku kokoš poimence da se lipo zna i razdvoji koja je kokoš manje srala po vašem vrtlu, a koja više. Vaša nesrića je što je sve to lipo zabiljužija Aničin mali koji je tek poša u školu pa voli škrabat, a njegova nesrića je što mu je to maznija Milicin mali i pokaza sudu. Koji vas je đava natanta da zapisujete sastanak? ! khm khm..da se ne udaljavamo previše od teme iđemo dalje.
U akciji Metla, nezakonito ste i prekoviše po svom vrtlu vikale iiiiš iiiiiš, od čega je jedna kokoš izgubila tri pera na gujci i dva na livom krilu.
Undak, dokazano je još da ste mogli, a niste sprječili gaženje jaja u vrtlu kad ste jednom vrat'li nazad svoj vrtal !
Nije vam opravdanje šta su dica jedva dočekala da se sve to završi jer im je dopizdilo slušat ruganje Milicine dice pa su u slavlju dikod nagazili jaje. Tribalo je vodit računa i uć u taj dil vrtla ka u kazalište jerbo su te kokoše inače sklone operama i kokodakanju opernih arija.

Uglavnom da sud ne dulji, gore narečena Manda i Anđa su krive po svim točkama optužnice,a Rosa nije jer nije bila kod Anice na kavi, brez obzira što je i ona viknula iiiš par puta nje nema u biljužnici nega samo u akciji.

I na kraju sud je kons..konsrten... konstreni...jeba majku koja je ovo rič ..k o n s t e r n i r a n vašim ponašanjem i nadasve vašim zdogovorom da istirate tuđe kokoše iz svog vrtla, a da niste pitale seockog starješinu, rećemo metnimo, mene, kako ćete vi to izvest i smiteli, nego ste sve uradile same brez muške pametne glave! E kad je tako i kad niste ni jaje ponud'le, nego ste sve same uradile, sad ćete dobit ozbiljnu presudu.

Sud daklem donosi ovu važnu presudu :

- OKOŠ BOKOŠ PRDE KOKOŠ PITA MAJA KOL'KO ĆE MANDA JAJA..... SUD KAŽE 20!

-OKOŠ BOKOŠ PRDE KOKOŠ PITA MAJA KOL'KO ĆE ANĐA JAJA....... SUD KAŽE 15!

Sud se raspušta ! ... Bož'jeg ti Milice od kad su ti ova jaja, stomak me od jučer boli,da mi nisi rod'ca i ti bi u zatvor.










| komentari (11) | print | # |

četvrtak, 14.04.2011.

vagon do vagona-lokomotiva (premetaljka) ..pa ti premeći...

Probudilo nas jedno jutro,izvuklo iz kreveta,onako krmeljave između sna i jave, kad ne znaš ni di ti je glava,a di guzica i reklo-Pakuj se! Iđemo u EU!
-Ma di,čekaj... još se ni od tisućljetnog sna nismo razbudili, još nam po glavi vijori izmaglica sna,sva nekakva kockasta,crveno bijela. Još nam ona slatkoća sna u ustima, i negdje u mozgu svira neka lipa pozadinska muzika, znam da je bilo nešto važno u snu, tekle nekakve rijeke, šumilo more, neka polja zlatnih žita u snu nam mamila smješak...
I sad nas odjednom trgnulo i reklo -Ukrcavaj se,ajmo,nema vremena, vlak polazi!
Pokupili brate ono malo što imamo,nagurali u borše i torbe, ne smiš ponit puno,kažu, svega kod njih toga ima pa šta'š onda vucarat za sobom, nego lipo ostavi, to će se sve na aukciji prodat, sve što se zaradi uložiće se u gorivo i sendviče za put,sve transparentno*...
E a ...dug je to put, ima se truckat do te EU pa će tribat za gorivo, a i neće ovi vlakovođe mukte vozat dan i noć sav taj narod!
I tako se mi ukrcali ,onako polusneni, putujemo kod bogatih rođaka juuupi, a dugo smo mislili da su nas zaboravili. Kadno nam prošli put komšija* pokida ogradu i izgazija polje, nisu nam ni razglednicom odgovorili,a samo smo ih pitali malo žice da popravimo ogradu da nam ostane bar polje i pokoja krava, da imamo šta dici dat jest. Ma jok*, nisu nam ni razglednicom rekli, -Rođo, bi sriće mi,ali ne mogu. ..Da su nam bar ljudski onako napisali rič dvi, ma ništa, ni mukajet*....
Mi smo mislili da su nas zaboravili, i taman kad smo napokon popravili što se popravit dalo i legli odmorit malo, eto ti njih.
Kažu,nismo vas zaboravili,nego eto nije se moglo, te poštar nije iša u vaše krajeve, te ženija im se ovi ,oni, sklapali se brakovi, nije se eto moglo ništa, sorryyyy* ...
A eto ti ih sad, pozvali nas u goste ! Juuuhuuu hu !
Ma meni sve đava ne da mira, onako u vlaku s ostalih 4 milijuna po vagonima, a sjela sam do prozora desno, šta ću prirodno mi došlo, gledam kroz prozor kako promiče zemlja kraj nas, i sve vako mozgam i govorim zakonitome:
-Ma men's sve čini da oni nas zovu da dođemo samo da oni mogu svoju gujcu smistit kod nas posli. Sve me straj da su se istrošili na svim tim pirevima, od tih silnih gostiju, izilo,popilo, pa će sad nas ka zovnit,da bi oni posli mogli kod nas zasjest pa jist i pit ono što smo teškom mukom obranili...
Ali govore mi oni šta side u vagonima oko mene, -Muč ,đava ti jezik odnija, to je fin svit, nije to ka mi pa da gleda korist i računa "ti meni, ja tebi."* Oni su uljuđen svit, kulturan, smililo im se na nas pa vele, ajd kad nismo pomogli kad je tribalo, pomoćemo sad, bolje ikad nego nikad.
A dobro, mučim ja u vagonu dalje..ma čujem ja da se po vagonima svit buni, počelo se i šetat po vagonin' pitat di je više ta EU, kad će kraj puta.... Rekli su nam kad smo pošli, ajde obavite to šta imate, ko će pišat ko će ono drugo, nema posli zaustavljanja i seruckanja uz put, kad se vlak jednom pokrene nema onda, e ja bi piškio ja bi kakio, trpi i muči, kad dođemo na cilj biće sranja do mile volje.
A i na vlakovođe se svit buni. Truckaju nas puno, niko pošteno ne vozi nego sve nešto naglo skreće,koči pa krene..
Bunile se neke delegacije iz vagona, slali peticije, oni bi glatko klizili u tu EU, ali vlakovođe poslali poruku -Nema glatko, kod čistih ruku vlak stiže brzo ali more iskliznut, zato sve vlakovođe prvo moraju uprljat ruke i onda vozit.
A svit se po vagonim' više buni što mi dalje odmičemo, bune se ovi s jajima i mlikom, da sve će im se polupat, izmišat, sir će im propast..bune se oni šta su ponili ribu za usput, da im se evo sve usmrdilo,moraće bacat iz vlaka okolo po susjednim zemljama svoju ribu pa će nam reć da smo nekulturni pasnammater...bune se onda i oni šta putem izrađuju nekakve makete od brodova da utuku vrime..da im se eto brodovi nikako ne mogu lipo složit, da im se raspada taman kad su mislili da su složili, bune se oni šta su posijali žito, nisu ponili puno sasebom,sporo se vlak vuče, kupujemo u tuđin zemljaman, pored svoje lipe zemlje koja ostade da je prodaju na aukciji...
Svi se vagoni uzbunili, dopizdilo brate sve to putovanje, a i priča se i šaplje da su neke izvukli s vlaka, i ostavili u nekakvoj tuđoj zemlji Nigdjezemskoj* ka polog u lihvara*! Ta kud ćeš čovika ostavit ka polog srićeti, kakvi su to rodijaci, kad nas tribe ka uši i krpelje, ti mo'š ti ne mo'š !!!
Dopizdilo svitu pa psuju i viču na one šta su se zabili u lokomotivu i ni nosa da promole po vagonima.
A oni ope' međusebom nikako da se dogovore, kud će kojim će putem, sad bi vozija ovi pa oni. Ispizdilo nas brate po putu, više ni mi ne znamo ko smo di smo i kud idemo..
- Vilozofski gledano,kažem ja zakonitome, to je najstarije pitanje od kad je svita i vika, zato mi imamo svoje pope po vagonima i ako oni još nisu sišli s vlaka, morebit oni znaju di, kako i kad. Pa ako je dobro pastirin, valjda će i nama ovcama bit dobro.
Ovi iz lokomotive su nam poručili da kad dođemo tamo, da ćemo onda odlučit i hoćemo li uć na stanicu,ako nam podignu rampu ? !
Nu bogareti, nakon tolikoga puta, mi ćemo odlučit 'oćemo uć ili nećemo i to AKO nam podignu rampu,a šta su nas onda zvali, benti takve domaćine? ! A ko će se vraćat nazad ha? Ko će opet po vagonima, s praznim boršama pa na put kući bez išta. Što smo ponili pojili smo i popili, ljude putem ostavili, a kod kuće nam sve prodali...a dakućemo nego u tu EU ili crknit kad su nas dotle doveli ovi iz lokomotive !

Dok ovo pišem još se truckamo..... šaplje se po vagonim da će ovih dana ostavit još jednog čovika, ljudinu zapravo, u toj Nigdjezemskoj, jerbo da nas on podsjeća na ono što smo teškom mukom stekli, a ostavili kad smo se zaletili u EU ...da zaletili...a vučemo se ka krepana mačka, gladni i žedni.. sve i da se hoćeš popišat u toj EU, ne'š imat šta ispišat više osim krvi, krvi ti Irudove!

Prijevod stranjskih i manje poznatih riči:

transparentno* - prijevoz za roditelje (s eng.na rvacki) neki ga još zovu i Mesićtrans.
komšija* - da valja i Bog bi ga ima.
jok* - neću i moš me jebat al' neću.
mukajet* - tišina,samo čuješ kravu kako muče,a purgeri pitaju kaje to.
sorryyyy* - joooooj oprosti. (s eng. na rvacki)
vilozofski* - smišljeno na veceju.
"ja tebi ti meni"* - stara rvacka izreka koja, uglavnom, nema veze sa sexom.
Nigdjezemska* - a issa ti, tamo di se pozdavlja sa Laku noć Rvacka !
lihvar* - ja tebi livadu, ti meni Hvar ( omjer vrjednosti ), uostalom pitaj u banki, šta pitaš mene!



| komentari (13) | print | # |

utorak, 12.04.2011.

popisivači, ankete i srećonoše

Jel' to samo meni ili mi se čini da smo u zadnje vrijeme na svačijoj listi...
Muči me strka oko ovih popisivača brate.. pitat će ovo, ono i dobro je dok me pitaju kako se se izjašnjavam u vezi nečega, tu nemam problema, znam što sam..ali Bog me ubija ako mogu riješiti dilemu oko,naprimjer, kužine.
Koliko kvadrata? ..Pa ne znam, moj dnevni boravak i kužina su spojeni i šta ću sad !?!
Žicam muža da mi kaže kolika nam je kužina, on kreči pa je prepsova svaki kvadratni metar,ako tko zna,super power zna :)))
E,ali dok čekam popisivače, razmišljam na koliko ću to lista pizda mu materina doć !
Znam da sam na nečijoj listi za "Prosipanje Pameti i Davanje Mišljenja", jer me svako toliko pitaju za mišljenje o duhanu i duhanskim proizvodima (gdje sam nažalost stručnjak)...pa onda o vladi i strankama, (tu se osjećam samo kao jebena stranka) pa onda o tisku i elektroničkim medijima (u tome sam polovična)..
Ti razni Pulsevi koje mjere "bilo" stanovništva su nešto rijeđi pa stoički otrpim anketicu,koja se redovito prometne u anketurinu..
I dobro bi još podnila te rijetke "upade" ali ova zadnja kategorija -Srećonoša, e ti su mi dragi brate...
Razumijem da je ok raditi pošteno svoj posao, za razliku od krasti naprimjer, ali čim preko telefona čujem " Naš kompjuter je izbacio upravo vas! Osvojili ste večeru za dvoje !" meni se spusti mrak na oči i da mi je onaj Puls pri ruci,imao bi šta izmjeriti....
To koliko vas i u koje ure zovu i obasipaju "srećom neviđenom" je čudo! ...Preskočila sam toliko poklona koji će mi biti "uručeni na večeri" da se zapravo pitam kako već nisu digli ruke od mene nezahvalne. Imam dojam da oni imaju jednu listu koja kruži i oni kolegijalno razmjenjuju svoj popis "Idioti Koji Ne Spuštaju Slušalicu Odmah."
Došlo je to čak toliko daleko da su kad bi se koje dijete javilo, tražili da im kaže kad će se mama i tata vratiti doma,a onda bi se "naručili" da će zvati ,recimo u 20 h .... ? ! ? ... Nakon što sam djeci održala (ljutu) lekciju o davanju ikakvih podataka, uspješno ,obiteljski eskiviramo "sreću"
Cure jesu velike, i glas im zvuči ozbiljno pa su se ušemile da odmah kažu -ja nisam punoljetna! A na pitanje kad se roditelji vraćaju jedini odgovor je -ne znam.
Uglavnom,vjerujem da su mnogi od vas doživjeli ovo o čemu pričam pa sam htjela reći da ne postoji potpuno učinkovit način da se toga riješimo.... ali mi se jako svidio način iz serije Seinfeld , kao odgovor anketaru :
"Oprostite sad mi nije zgodno,ali ako mi ostavite broj SVOGA kućnog telefona, ja ću nazvati vas pa da vidimo kako vam se TO sviđa!"













| komentari (8) | print | # |

subota, 09.04.2011.

Moto-Slikopis

Za ovaj post je "kriva" eMica wave
Kad pomisliš na Split uvik pomisliš na Dioklecijana i znamenitosti, ali ima Split i drugu običnu stranu.
Evo jednog malog motor - putopisa od Rive (s kave) do "mog kraja" wink


s parkirališta

skrećemo


pored policije psssssst prema Radio Dalmaciji

ravno prema FESB-u

a zatim

prema raskrižju

Velebitske i Vukovarske













| komentari (12) | print | # |

četvrtak, 07.04.2011.

D Ormar

Čitala sam jučer članak o najsretnijim roditeljima. I vidim da je istraživanje pokazalo da su roditelji sa dvije djevojčice najsretnija kombinacija? ! ... One se ne svađaju, one dijele, one su ključ za idiličan život i obiteljsku harmoniju? !
He he, jesu i ovi znanstvenici neka čudna sorta, ne znam di pronađu "testirane subjekte",ali kod mene sigurno nisu bili!
Ja bih ih dovela kod sebe kad moje tinejdžerice "zarate" pa da malo vide kako "idila i harmonija" izgledaju izbliza.
Kažu kako svatko svoju muku muči, i svoje bitke vodi. E pa u našoj kući se bitke vode za : rabatinke, majice i kozmetiku.
Jedna skuplja novce, kupuje i čuva, druga lovu troši i posuđuje svoje (a bogme i tuđe) stvari komu god zatreba...
I eto ti rata! Prva ne da svoje, druga hoće njeno pa po kući odzvanja : di su mi rebeeeeeeeee, di mi je ona crna majica, škrticeeeeeee, mama reci joooooj, ko mi je uzeo šminkuuuuuuuuuu blabla
Došlo je do tud da je ormar mlađe kćeri dobio lanac i katanac!
Ali roba je i dalje misteriozno nestajala i materijalizirala se u drugoj sobi nono
Dok nismo otkrili da je nastradala pozadina ormara. Džaba ti katanac kad je straga šperploča, brokve nisu bile nikakva prepreka.
I tako sam ja napokon odlučila stati tomu na kraj! (nakon što je zakoniti po stoti put rekao, poslije ću)
Kupila sam kutne metalne pločice i vide (šarafe, jel ) za njih i odlučila prekinuti rat jednom za sva vremena!
Dok je zakoniti gledao najvažniju sporednu stvar na svijetu ( Real M.- Totenhiem ) ja sam sređivala najvažniju sporednu stvar u kući. Nakon ure zakucavanja, zavidavanja, čekićanja i psovanja,uz jedan natučeni prst, mislim da sam uklonila sve povode "idile i harmonije" thumbup
Šta je u ovoj priči paranormalno? ... Pa ništa, osim što je zakoniti, kasnije u inspekciji, zaključio da ormar izgleda kao da su unutra zaključana 4 jahača apokalipse!!!
Doduše sin (on je najmlađi i nije idiličan) kaže da ona vjerovatno, u sobi noću, radi planove i nacrte- kako provaliti u ormar - ka u Oceanovih 11 ...
Dakle , ako tko od vas čuje da Fort Knox rashoduje sefove, javite mi smijeh

(evo i malog uvida u "idilu i harmoniju")








| komentari (13) | print | # |

ponedjeljak, 04.04.2011.

Si(u)rova poezija

Okrenuta leđima perem suđe
Osjetim pogled kojim prelaziš preko mene
Znam da oblizivaš usne,
Smješkam se..
Ćutim kako me dozivaš pogledom...
Okrećem se dok brišem ruke kuhinjskom krpom
Gledam te u oči..
Između nas poč..
Vrata
Neko se vratio iz škole..
...Jebiga...
Hoćeš kavu?





| komentari (13) | print | # |

subota, 02.04.2011.

The pitarminator

Kako već rekoh, volim mačke, zbog svih njihovih osobina, ali eto djeci za volju sad imamo psa.
To vam je jedan mali smišni mješanac koji je u našu kuću došao direktno iz azila za napuštene životinje,a tamo se zadržao samo jedan dan.
Sad je već 4 godine kod nas i nezamislivo je bez njega sretan
I dok ovo pišem,on leži na trosjedu i uzdiše ? ! Biće je ima naporan dan, malo do terase, malo do dvosjeda,malo do trosjeda...
Ali mislim da je imao naporno "psetinjstvo" .... Kad smo ga tek doveli bio je tako isprepadan,prestravljen doslovno..
Čim ga je mlađa kćer ispustila iz ruku pobjegao je pod krevet i nisi ga moga namamiti ničim, ni salamom,ni kostima, ma ničim, samo mu je njuškica virila ispod kreveta,a on se cijeli tresao...
Ni sad se ne sjećam kako i zašto je izašao ispod kreveta,ali se sjećam da se strašno tresao kad se prvi put popiškio,naravno u kući nono
Nisam se pridržavala savjeta koje sam prikupila okolo po netu i kojekuda i nismo vikali na njega...
Jednostavno mi ga je bilo previše žao, da vam je bilo vidjeti taj strah u njemu kad bi "obavio svoje" ne biste imali srca vikati na njega. Pa sam eto,ispravno,zaključila kako on sam zna (odnekud) da to ne valja i kako ni sam nije sretan onim što čini... Mislim da je nakon tri dana mojih blesavih uzvika "šta si to radija" odlučio da mu je lakše cviliti pred vratima nego gledati moju,uvik iznova, iznenađenu, facu.
Kad je shvatio da izlazak vani ne znači da ćemo ga tamo i ostaviti, problem je bio riješen.
A to sa izlaskom vani je posebna priča. Iz početka nije htio mrdnuti dalje od metra od kuće, i nisi ga mogao ni odvući,sjeo bi pa ti vuci koliko ti volja. I čim bi ugledao priliku šmugnija bi u kuću. Svi se psi vesele izlasku,a on povratku zujo
Trebalo mu je dugo da shvati da neće biti ostavljen ma što napravio...
Uglavnom, često se upitam kakvi su to ljudi bili, koji su uspjeli takvom slatkom stvorenjcu prirediti tolike traume ? ! !
Ima oko njega toliko veselih priča i događaja,ali neću vas daviti s tim smijeh
Samo ću vam ga predstaviti, ovo leži na terasi s koje je uspio "potjerati" sve pitare i nogometne lopte jer "zaliva" sve na što naiđe na terasi sretan -Rondo-the pitarminator







| komentari (13) | print | # |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


Komentari On/Off

Linkovi


spacetelescope.org
timescapes.org
devianart.com
dnevnik.hr
javno.hr
AJB.net



Svaka od ovih pjesama ima posebno značenje za mene.
One su ja pjevasretancrysmokin




















Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se