U jedanaestom poglavlju (Devet vrsta zemljišta) govori se o psihologiji vojnika: brane se kad su opkoljeni, bore se ako se borba ne može izbjeći, a u ekstremnim se slučajevima oslanjaju na naređenja. Zato savjetuje vojskovođama: ne borite se na raštrkanom zemljištu; ne zaustavljajte se na lakom zemljištu; na iscprljujućem grabite naprijed. Ne dopustite da vas napadnu s ključnoga zemljišta; ne razdvajajte svoje trupe na otvorenom, na raskrižjima sklapajte saveze, na teškom zemljištu pljačkajte, na zatvorenom smišljajte lukavstva, a na smrtonosnom se borite. Dobar vojskovođa vlastitu vojsku vodi u smrtnu opasnost samo ako je potpuno siguran da će time osloboditi njezinu skrivenu snagu: da će se njegovi ljudi u toj situaciji boriti sami od sebe i pomagati jedan drugome kao brat bratu.
|