29
petak
srpanj
2016
Kakvi smo, takvi smo.....
-Debela, debela!
-Očalinko!
-Žirafo!
-Kravo glupa!
-Slonovsko mladunče!
-Ružan si ko pas!
-Glupa si ko noć!
Zašto i kada djeca počinju koristiti ružne izraze? Zašto ono što nije „ukalupljeno“ mora imati svoje ružne nazive? Zašto svi kažu da su djeca okrutna kada smo to zapravo mi, odrasli?
Zamislimo situaciju u kojoj dvije osobe ženskog roda raspravljaju.
Jedna se hvalila drugoj kako joj tata ima puno previše kilograma i kako ga svi zbog toga zezaju i smiju mu se i govore mu da je debeo. I da i njezina djeca u razdoblju od 4 i 6 godina isto ismijavaju dedu. I to joj je normalno. Što on ima biti tako debeo? Nek smršavi pa mu se nitko neće rugati.
Druga kaže kak je ona uvijek bila mršava i jako visoka i kako su joj se uvijek djeca rugala zbog toga i da je imala komplekse u djetinjstvu.
Treća osoba šuti jer ne želi ništa reči zbog čega bi 3 svjetski mogao započeti.
Prva se nadovezuje na to kako je ona najniža u familiji ali da je u biti jako visoka i da joj nikad nije bilo jasno zašto netko ima kompleks ako je niži jer je ona imala užasan kompleks što je visoka.
Druga kaže da je danas normalno kada su svi jako mršavi i visoki i da je to ok. Pogotovo što klinci znaju biti tako okrutni.
Prva se prebacuje na razgovor o novoj kremi za brzo tamnjenje koju mora isprobati jer odvratno je biti bijel tijekom cijele godine a pogotovo ljeti a na kvarcanje više ne stiže. Mora ići na treninge.
Druga kima glavom i ispituje gdje je tu kremu vidjela.
Prva kaže kako mora pojačati treninge i smanjiti obroke (ali ne i slatko bez čega nemože) jer želi stati u traperice koje je nosila kada je imala 18 i kada je bila „ono ful, ful mršava, gotovo anoreksična“ i da se neće osjećati dobro dok to ne postigne. I djeca vježbaju s njom jer se moraju naučiti redu i disciplini.
Treća osoba se pita od kud takav niski prag samopouzdanja prvoj? Od kud tolki kompleksi jer kako drugačije protumačiti želju „bliže-sam-40oj–nego-30oj“ žene da stane u traperice koje je nosila kada je bila u srednjoj i kada je skoro svaki kozmetički zahvat isprobala (ako treba ići će i pod nož) i kada se tacka sa svakakvim kremicama u pokušaju da zaustavi proces starenja kao da se radi o najgoroj bolesti na svijetu. Doduše, kad si malo bolje razmisli ta „bolest“ zvana starenje odnese najviše života.
Back to reality - ne kažem da žena netreba misliti na svoj izgled i da se treba zapustiti ali s druge strane ne shvaćam opsesivnost brojenja kalorija, prebrojavanjem sijedih, vježbanja do iznemoglosti i isprobavanje svega i svačega što „može pomoći“ očuvanju izgleda klinkice.
Svaka žena bi trebala pogledat se u ogledalo i reči – takva sam kakva sam i volim se zbog toga!
Pa imala ona 10 kg više ili manje!
OK je voditi računa o sebi, o zdravlju ali pretjerivanje ne vodi do sreće.
Opsjednutost izgledom dovodi samo do novih frustracija koje prenašate na svoju okolinu, na društo u kojem živite i dovodi do iskrivljavanju slike čovjeka.
Ako je netko debeli da li ste se zapitali zašto je debeo? OK, možda jede previše ali da li postoji razlog tome?
Ako je netko premršav da li odmah treba vikat anoreksičarko? Da li ste se ikada zapitali zašto je to tako?
Ako se netko zapustio možda ima razlog koji je doveo do tog stanja?
Nedavno sam slušala na radiju neku raspravu vezanu na članak u dnevnim novinama gdje je neki tip javno priznao da želi razvod jer ga žena više nimalo ne privlači jer se udebljala! Ej, udebljala se!!!!! Katastrofa!!!! (*sarkazam*)
Na njenom mjestu ja bih tražila razvod jer kod udavanja je mislila da se udala za muškarca sa mozgom a ne sa taštinom.
Ono, ok je kad se muškarac udeblja ko pajcek ali kad žena nabaci kile onda je to katastrofa razmjera ledenog doba!
Ljudska opsjednutost samim sobom je najgora „vrlina“ koju osoba može posjedovati. I najgora osobina koju prenaša na svoje potomke.
I onda kažu da su djeca okrutna jer bez problema će se drugoj djeci i odraslima rugati za „nedostatke“.
Ma nisu okrutna, ona su samo onakva kakvim ste ih stvorili!
Odrasli su okrutni....
komentiraj (5) * ispiši * #
19
utorak
srpanj
2016
Da li više ima uopće normalnih tipova?????
Neznam zašto ali ja fakat imam non stop neke glupe momente sa muškima.
Ne znam da li moji hormone drugačije mirišu, da li mi je meni nevidljivom ali muškarcima jako vidljivom, gotovo flourescentnom, tintom na čelu napisano “Očajna” (makar ja i dalje tvrdim da nisam!) ili jednostavno imam tako zajeban horoskop da svi misle da je ok meni slati sexi porukice, pozivat na druženje dok su im druge polovice na ljetovanju ili dok su jednostavno očajni i treba im toplo žensko tijelo pored njih.
OK, priznajem da samnom fakat nije problem o ničemu razgovarati i da sam vrlo ne konzerva kad su teme za pričanje ponuđene ali ipak volim držati neku distance u razgovoru i ne poticati sugovornika na nikakve misli a kamoli one koje vode ravno u krevet.
I kolko god se trudim držat se distanciranom imam osjećaj da ih to još više privlači.
Mogu im spominjati i njihove bolje polovice ali to izgleda da ih više privlači, mogu im objašnjavat da su seljačine koje se neznaju niti upucavat ali oni se pravdaju da im je to bolja osobina i kako tako nešto urazumiti? Nemožeš.
Neki dan sam dobila poruku od tipa sa kojim sam nekad išla u školu. Nije da smo si nešto ostali dobri ali ima moj broj i s vremena na vrijeme mi šalje poruke. Prvo bezazlene tipa bok kak si, kam ćeš na go, kaj radiš, da li vježbaš i ostala sranja od pitanja a onda prelazi na to da sam kao stvorena za neke radnje. Ono WTF!?!?!?!?! OK, shvaćam, želiš me ali sorry mali totalna si seljačina!
Nitko ga valjda nije učio da lijepim riječima i dobro odabranim komentarima više postiže nego seljačizmom –dođi mala, hopa cupa nas dva skupa!
Dosadno mi je bilo pa sam uzvratila poruku pitajući ga kad je zadnji puta imao pravu vezu na što odgovara da nikad nije imao pravu vezu, sve samo zadovoljenje njegovih potreba. Da, tak i izgleda.
Mislim si prejadno i daj mi se skini sa dnevnog reda. Slijedeće dolaze porukice sa slikom njega u donjem rublju gdje se –kako ga on naziva- mališa jako lijepo očitava.
Geez, da li muški još uvijek misle da je sve u centrimetrima????? Dečki sorry kaj ću vas razočarati ali NIJE SVE U CM ima nešto i u tehnici!!!!!!
Nije mu jasno kako nisam oduševljena i kako ne odgovaram na njegove poruke, meni nije jasno kako mu nije dosadno gnajviti me kad zna da neće ništa postići. I eto ode opet on u bann.
Jedan dan odmora i javlja se porukom pacijent broj dva kojeg nisam čula godinama – ostavio je curu na moru, dosadno mu je i sexa mu se.
Da i???????? U tom se trenutku mirišem da vidim da li ja ispuštam fakat neke očajne hormone???? Ne! I dalje fino mirišem na jorgovan.
Više nit ne pokušavam objašnjavat (bit će da mi je tu greška- previše objašnjavam!) da je pogriješio osobu kojoj šalje poruku jer ja nisam zainteresirana, nikad nisam bila niti ću ikada biti.
Nije bio moj tip kad je bio slobodan, sad kad je u vezi još manje.
Ali on se neda, šalje i dalje dvosmislene poruke valjda da bi mogao reči da nije on to baš tako mislio. Osim onog da gleda pornić jer eto nije našao nikog tko bi ga razveselio.
Muški koji vam je ka????????
Ako je žena slobodna ne znači da je slobodna za vas i da morate biti primitivne seljačine!!!!!
Što misilite da ste frajerčine ako otvoreno kažete ženi što bi joj radili? Niste! Sorry, ali večina nas drži do sebe i ipak želi malu mrvu mozga u gornjoj glavi muškarca s kojim će izaći van.
Više bi postigli sa normalnim razgovorom, izlaskom van i pristojnim upucavanjem. Ali eto ovim primjercima se to neda – jedan je seljačina koji ne želi gubiti vrijeme a drugi je kreten koji bi opalio sve što se kreće na dvije noge.
Moram naučiti uključiti opciju ignore u svojoj glavi ne objašnjavati ljudima da njihov pristup i nije baš nešto, ili možda bar naučiti kako se na određenim aplikacijama blokiraju određeni brojevi.
Fakat neznam kakve mirise, signale ili što več odašiljam ali fakat mi je dosta seljačina koji se kače na mene.
I onda se pitaju zašto sam solo. Ne da mi se zajebavati sa kretenima, ne da mi se trošit svoje vrijeme na seljačine.
Da li uopće ima više normalnih tipova?????
komentiraj (25) * ispiši * #
18
ponedjeljak
srpanj
2016
Obična crtica
Imam kolegu koji je mrgudasti.
Nema ono strogi pogled/izgled ali je jako ozbiljan.
Malo i preozbiljan s obzirom da ima kojih 28 godina.
OK, neznam da li iza te ozbiljne face stoji neka priča ili je jednostavno takav.
Nemogu reči da je zgodan. Ono, rekli bismo ništa posebno, kao hrpetina drugih.
Lako bi se utopio u gradsku vrevu.Sve dok se ne nasmije......
Neki dan sam sjela nasuprot njemu. Pozdravio me je, pitao kak sam i osmjehnuo se.
Ostala sam laganini sa čeljusti na podu.
Kako do sada nisam primjetila da ima tako lijepi osmijeh? Onako zaigran, dječački sa nekom „zločestom“ iskrom u očima.
Blago rečeno sam se rastopila.
Došla sam u iskušenje mu reči da je jako zgodan kada se smiješka i da bi to trebao raditi češće. No možda onda osmijeh ne bi bio takav. Možda bi izgubio onu toplinu, ne bi me ostavio skoro pa bez daha i riječi.
Neznam al fakat ima predivan osmijeh.......
komentiraj (1) * ispiši * #
