Terorija i prasak

Učenik prvi: «Kako si ti ružan…. Pa ti si najružniji na svijetu!»
Učenik drugi: «Ti si onda ružan kao ja.»

OŠ «Gustav Krklec», Zagreb, 1987.


Basist skupine Radost!: «Ej, pa di si ti čovječe. Joj, pa kod tebe je moj walkan. Ajde mi ga, molim te, vrati.»
Prijatelj budućeg basiste skupine Radost, slušajući taj isti walkman: «Ne mogu. Nije moj.»

Zagreb Importanne centar, 1993.


Lokalni žitelj Žegara pored Obrovca: «Palo je dite s mosta, biće rata.»
Gawrun: «Pa tko će napasti?»
Lokalni žitelj Žegara pored Obrovca: «Švabe.»

Crna Punta kod Karina, sredina 80ih godina 20. stoljeća


Prodavač: «Vi'te vi kakav je to stan… Deluks!»
Kupac stana: «Pa ne znam, malo mi je mali….»
Prodavač, jedan od predaka jetre operacije po očevoj liniji: «Kako mali? Pa da ima još 5 kvadrata bio bi trosoban.»

Beograd, 90ih godina 20. stoljeća.


Tijekom rasprave oko toga da li se u prometnoj dozvoli kombi definira prema broju sjedala ili broju osoba koje se u njemu voze:
Ostali: «Znači ti tvrdiš da ako se nas 10 nagura u fiću, on postaje kombi?»
Basist skupine Radost!: «Pa šta, ja mogu u svoj auto stavit 10,000 ovolicnih sjedala i na njima vozit pčele i to svejedno nije kombi.»

Zagreb, 1997.


Profesor: «Zadatak 3: «U trenutku 0 postoji 1 bakterija. Bakterije se dijele svakih pola sata. Napišite algoritam koji izračunava broj bakterija nakon n sati, pri čemu u formuli može biti samo cijeli broj.»
Učenica, šapćući: «Ej, jel tako da je formula 2/n».
Učenik, šapćući: «Pa kako. Valjda 2²ⁿ. Mora ih biti sve više.»
Učenica, šapćući: «Pa rekao je da se dijele»,
Glasno: «Profesore, bakterije se dijele, jel tako?»
Profesor: «Da, da. Dijele se, dijele…»
Učenica, šapćući: «Eto vidiš!».

XV. gimnazija Zagreb, 1994.