tarantula_vk8

hej....mislili ste me se tako lako rijesit?? e pa ne moze!! :-))
napokon sam nasla mjesto gdje mogu tipkati...
hm...toliko toga se promjenilo preko noci....toliko toga se
izdogadalo...a ja ne znam o cemu da pisem....hm.....
mozda je to zato sto sam u stisci s vremenom..
..stalno gledam na sat...a do juce sam imala sve
vrijeme svijeta....ili mozda zato sto ne tipkam iz
svoje sobice..sobice iz koje su proizasli svi prijasnji
postovi....sve smisljene ludorije...ali i sobice u kojoj
su ostale zakljucane sve sumnje i svi strahovi.....
jednostavno ih nisam smjela ponijeti sa sobom....
strah je najveci covjekov neprijatelj, a ja moram
biti hrabra....hrabrija nego ikada do sada....ali
jesam li? jesam li stvarno toliko hrabra kada sam
se sama upustila u ovu avanturu? ili sam samo
luda?...ili samo dobro glumim?...a strahovi...ne..
....nisam ih se rijesila....cekaju oni mene.....ali ne
cekaju me samo strahovi....tu su i sve one lijepe
uspomene....i sve meni drage osobe.....
moja mama....eh...vec je cujem kako vice iz kuhinje
da smanjim glazbu....a onda ce me opet zvati i
kukati kako je bez mene u stanu grobna tisina.....
tu je i moj brat....opet cemo se svadati zbog
najmanje sitnice, ali on ce i dalje znati da ga
obozavam....ne smijem zaboraviti ni svoju baku...
ona ce se kao i do sada tjesiti da sam jos uvijek
u stanu udaljenom 5 min od nje....ma previse je
tu dragih osoba....malih i velikih....ali jedako dragih....
hm...bio bi red da kazem koju rijec i o ovom
novom pocetku....Zadar je stvarno predivan grad...
nevjerojatno je kako sam se brzo
naviknila na sve ovo i prihvatila nove obaveze...kao
da sam cijeli zivoto to radila oprala sam svoju prvu
masinu vesa...skuhala rucak...i...bila odrasla....nije
da mi se svida ta cinjenica...ali kad se vec mora
odrasti napravimo to kako treba. :-)
stan je predobar....cimerica i ja zivimo u 40 kvadrata,
i to je taman za nas....odma prvi dan nasla sam super
ekipu koja mi olaksava sve ovo....vec vidim da ce mi
petak biti najgori dan, jer svi idu kuci...a ja cekam Bozic...
ali brzo ce to....tjesim se :-))
i tako....
Dragi moji blogeri nadam se da ste mi vi svi dobro i da
ste mi svi na broju....prvom prilikom cu nadoknaditi sve
propustene postove na vasim blogovima....do tada vam
ostavljam veliku pusu!

ljudski zivot sastavljen je od niza prepreka...kusnji..
..sretnih i tuznih trenutaka.......pa tako i niza prekretnica..
te prekretnice rastu paralelno kako starimo...ali svaka
nam se cini ogromna i nepremostiva....tek kada dode
druga..veca..prekretnica tek onda shvatimo da je ona
prosla, za koju smo mislili da je najgora...zapravo bila
macji kasalj.....moja osnovna definicija prekretnice je da
je to vrijeme kada prelazimo u drugi stupanj...kao sto u
igrici prelazimo levele...tako u zivotu prelazimo prekretnice....
i kada se tako gleda na to...ocito je da je prekretnica nesto
dobro....oznacava mogucnost napretka....ali isto tako
podrazumjeva i nove prepreke....kao u svakom levelu sve
teze zamke i mocnije protivnike...
...sve ovo do sada napisano svodi se na jednu jedinu rijec "odrastanje"....
..u nizim, laksim levelima imali smo jockere...neke bonuse...
i onda jednom dode tren kada ostanemo bez jockera.....
...ma nije to nista strasno...ni to sto dolaze vece kusnje..
prepreke..mocniji protivnici..tezi zadaci...ni to sto smo
iskoristili sve jockere.....nije to strah od buducnosti.....
..nego nostalgija za proslosti....
..danas sam gledala predmete u svojoj sobi...naravno...
gledala sam ih svaki dan....ali danas....danas nisam samo
gledala....
...nisam vidjela SAMO zvizdaljku objesenu na memo...
nego sam vidjela norijadu...cijeli svoj razred...sve maturante..
cula sve one pjesme s norijade...smijeh i buku koju je, uz
ostale, proizvodila i ta moja zvizdaljka.....
...nisam vidjela SAMO torbu za trening....vidjela sam dvoranu...
cijelu ekipu....vidjela sam sve one gradove u kojima smo se
zajedno znojili...zajedno se nadali....zajedno se dizali i
zajedno padali...
...pogledala sam kroz prozor i nisam vidjela SAMO uobicajeni
prizor...vidjela sam cijelu ekipu iz kvarta...sve spacke...sve
nepodopstine....sve ludosti....vidjela sam cijeli kvart...cijeli
grad...
.....vidjela sam svoj zivot....
...sada sam ja na toj prekretnici.....za nepovjerovati je kako
se toliko razlicitih osjecaja moze osjecati u isto vrijeme...
...osjecam nostalgiju...strah....nestrpljenje...tugu....srecu...
uzbudjenje...znatizelju....

eto dragi moji blogeri...uzivala sam biti dijelom ovoga...
ne znam sto me ceka...hocu li moci nastaviti pisati postove...
ali jedno je sigurno....nikada ga necu obrisati....znam puno
osoba koje su brisale blogove kada ih vise nisu imali volje ili
mogucnosti voditi...mozda sam ja samo presentimentalna...

sto reci vise....mozda da "posudim" cuvenu Terminatorovu
recenicu i kazem I'll be back!