Tajne pasa

Upomoć!!!

Tražimo malog,crnog psa oštre dlake s bijelom mrljom na prsima.
Nestao je 27.01.2007 u 11h na području Starog Hajdukova u Splitu.
Odaziva se na ime Janez ili Ćuko.Molimo javiti se na broj:091/5068296.
Unaprijed Hvala!!!

27.01.2007. u 15:37

|...kliknesh ovo...(9) | ...pa ostavish komentar... | ...ako imash shta pametno rech... |

adopt your own virtual pet!

26.01.2007. u 14:20

|...kliknesh ovo...(2) | ...pa ostavish komentar... | ...ako imash shta pametno rech... |

Doberman

Srednje velik, snažan i mišićav pas kojeg odlikuju
elegantno kretanje, brzina i temperament. Glava je
klinasta, plitka i jako mršava. Kupirane uši nosi uspravno.
Tijelo je u načelu kvadratno, pri čemu taj pojam u
odnosu na elegantne tjelesne linije nije previše
precizan. Kretanje je elastično - hoda kao da
je na opruzi. To je pas miješane krvi Njemačkih
pinčeva, Tirinških ovčara, Njemačkog ptičara,
Rottweilera, Engleskog hrta i Manchesterskog
terriera. Dlaka je kratka, tvrda i gusta, crne,
tamno smeđe, plave ili pješčane boje sa smeđim,
oštro određenim pjegama. Visina mužjaka je do
72 cm, težina od 40 do 45 kg. Dočekaju 14 godina starosti.

Dobermana je 1860. godine uzgojio Louis Dobermann iz Apolde -
po njemu je pasmina i dobila ime. Riječ pinč dodana je 1949.
godine. Posebno je omiljen zbog svoje nepokolebljive vjernosti
gospodaru i nepotkupljivosti. Poznat je po opreznosti i zato
ga se ljudi boje. Ponekad ga prati glas da je to pas koji teško
uči. To je greška jer je doberman izuzetno inteligentan,
lagano uči i voli raditi pa ga je lako odgojiti i školovati.
Preporučujemo rad na poligonu za pse. Obrambeni posao
prihvata ozbiljno i dobro laje. Tjelesno je tvrd, duševno osjetljiv.
Kada mu se dogodi nešto neprijatno, više je dana nesretan i žalostan.
Velik je prijatelj djece. Potrebno mu je mnogo kretanja.
Kratka dlaka omogućuje jednostavnu njegu. Zdrav je i
bez obzira na veličinu kod njega se rijetko kada razvije
displazija. Zima na otvorenom se ne preporučuje.

23.01.2007. u 16:13

|...kliknesh ovo...(4) | ...pa ostavish komentar... | ...ako imash shta pametno rech... |

govor pasa

Postali ste otac i majka biću koje laje, reži i cvili.
S njime se sporazumijevate na poseban način,
rukama. Milovanje je primjerenije mačkama, a pse
češkamo po određenim mjestima njihovog tijela.
Pas je naučen na tjelesni dodir još od rođenja dok
se je stiskao uz majku te svoju braću i sestre. Zato
voli dodir s članovima svoga čopora. Imate li dva
psa, često ćete vidjeti kako ležeći polože jedan
drugome glavu na leđa. Dio tijela gdje pas naročito
voli češkanje je gornji dio korijena repa. Najčešće
je dovoljno da na to mjesto samo položimo ruku
pa da to na njega smirujući djeluje. Mužjaka najviše
smiruje ako ruku položimo na trbuh iza zadnjeg
rebra. Kod ženki je to mjesto oko pupka. Pri
međusobnom pozdravljanju pasa oni njuškaju
upravo ta mjesta. Možemo to usporediti s na
šim načinom pozdravljanja - kad osobu koju rado
srećemo potapšemo po ramenima. Psi vole naše
ruke na svom vratu, pod bradom i na tjemenu.
Što češći su naši tjelesni dodiri sa psom, on će
se bolje na nas priučiti. Bilo bi dobro da što prije
naučite i komunikaciju očima, tj. pogledom. Vukovi
se u čoporu na taj način vrlo dobro međusobno
sporazumijevaju. Vođa čopora očima daje
nečujna uputstva. Pogledi produbljavaju vezu
između gospodara i psa, a ona je naročito važna
pri kasnijem školovanju.
U praksi to činimo tako da uhvatimo pogled psa i
nasmijemo mu se. Kontakt očima na kraju povežemo
s ugodnim riječima i češkanjem. Fiksiranje očima nije
preporučljivo, jer to među psima (i među ljudima)
znači ljutnju. Govor s mladim psom neka bude
prijazan i smirujući. Kad god govorite sa psom
više puta ponovite njegovo ime. Tako ćete ga
naučiti da pri izgovoru njegovoga imena bude pozoran.
Pas je izuzetno osjetljiv slušatelj i nevjerojatno dobro
razaznaje različite intonacije riječi. Stoga vaš govor s
njim mora biti ugodno prijatan i srdačan. Pas lako
raspoznaje prijaznost. Pri pravilnoj glasovnoj komunikaciji
brzo će dokučiti prijatne riječi kao što su dobar, bravo i tako
treba..... Pas može razumjeti puno različitih riječi.
Napomena: budete li znali svog psa dobro pohvaliti i s
njim dobro komunicirati riječima, odgoj i kasnije
školovanje bit će jednostavniji. Igra je preduvjet dobrog odgoja.
Igranje će ga čitav život povezivati s čoporom tj.
vašom obitelji. Kroz igru mlad pas učenje prihvaća veselo,
uključuje se u grupu i uviđa da je igra ugodno iskustvo.
Morate paziti da u vrijeme igre ne bude gladan, žedan ili
previše sit i da vaša igra ne bude pregruba. Psi vole kada
u igri sjedite ili ležite, jer im se čini da ste im tada jednaki.
Kao igračku možete upotrijebiti umjetnu kost, tenisku lopticu
ili čvrstu tkaninu koju će moći lako vući i trgati. Svi predmeti
moraju biti obilježeni vašim mirisom. Najjednostavnije ćete
to postići trljanjem među rukama ili da na njih jednostavno sjednete.
Kao mala djeca i mali psi ne znaju što su strah i opasnost,
zato budite pozorni da u žaru igre vaš mali lajavko, ne
proguta komad plastike, gume ili nešto slično. Ne igrajte se s
predmetima koje ćete

mu u budućnosti zabranjivati. Pas ne razlikuje stare i nove
cipele. Nikada mu nećete bacati kamenje, jer tako može oštetiti
zube, a manji kamen može i progutati.
Igra nikada ne smije završiti kaznom, a morate je prekinuti
ukoliko je u suprotnosti s odgojnim načelima. Nikada neka
ne traje više od 15 minuta, a najbolje ju je prekinuti na
vrhuncu. Ne zaboravimo da igranjem vladamo mi, a ne pas.

22.01.2007. u 12:29

|...kliknesh ovo...(4) | ...pa ostavish komentar... | ...ako imash shta pametno rech... |

o psima

Isplati se napraviti svoju zadaću
Budite razumni pri izboru
Izaberite za sutra, ne samo za danas

Vaše lijepo štene brzo će narasti i trebat će vas cijeloga života.
Vi ste odgovorni, ne samo za njegovo fizičko zdravlje, već i za
njegovu emocionalnu dobrobit. Zreli psi trebaju dosta vježbe i
aktivnosti, a zahtijevaju i znatnu mentalnu stimulaciju.

Prije odluke o nabavi psa, razmislite o nekim mogućim problemima.
Alergijske reakcije na pse nisu neuobičajene; vrlo je bolno nabaviti psa i
cijeli niz nametnika i klica, koje mogu predstavljati opasnost za ljude,
posebno one oslabljena imunološkog sustava, primjerice koji su na
kemoterapiji ili HlV-pozitivni. Za uzgoj izložbenog šampiona potražite
nagrađivane roditelje s rodovnicom. Međutim, nikada nema jamstva.

Psi trebaju prostor
Općenito govoreći, veliki psi trebaju više prostora od malih,
međutim, kliše po kojem se manji psi bolje uklapaju u
urbanu sredinu ne odgovara uvijek istini. Neki mali psi
imaju puno energije i trebaju dosta prostora, dok su ps
i nekih uistinu velikih pasmina, poput bernardinaca, zadovoljni u
kući s malim vrtom. Kada birate pasminu, razmislite i o mirisu.
Veliki psi mogu svojim mirisom mali dom pretvoriti u štenaru.

Veličina
Ponekad odabir određene pasmine može biti poprilično težak.
Trenutno ima oko 400 vrsta pasmina koje priznaje FCI
(međunarodna kinološka federacija) podijeljenih na pet veličina:
patuljasta (čiuaua, minijaturna pudlica, minijaturni baset itd.);
mala (pekinezer, mops, maltezer, shi-tzu itd.);
srednja veličina (engleski koker španijel, bigl, šnaucer srednje
veličine itd.);
velika (njemački ovčar, škotski ovčar, labrador itd.);
ekstra velika (buldog, bernardinac, irski hrt itd.);
Jasno je da će pas patuljaste veličine stvarati manje problema
od ekstra velikih. No, valja uvijek imati na mu kako je pas uvijek
moralna, ekonomska i vremenska obveza, neovisno o veličini i
pasmini kojoj pripada.
Ukoliko nemate puno prostora u stanu ili kući, najbolje je odabrati
prve tri veličine (patuljastu, malu ili srednju). Na taj će se način pas
moći slobodno kre
tati i živjeti s vašim ukućanima.
Vrlo je važno znati koje su osnovne potrebe vašeg psa
prilikom njegova odrastanja. Ukoliko pas ima veliku konstituciju i
široke kosti, odgovara mu puno kretanja i prikladan teren za šetnju i
trčanje. Keramičke pločice pogubne su za pravilan razvoj, s obzirom da
jagodicama otežavaju pravilno prijanjanje uz pod. Pas je prisiljen neprirodno
produžiti šape kako ne bi izgubio ravnotežu i pao. Tijekom odabira psa valja,
dakle, imati na umu prostor u kojem će pas rasti.

Vrsta dlake
Osim različitih veličina postoje i različite vrste dlake, koje se razlikuju po teksturi:
Izrazito kratka dlaka (bokser, pinčer, dalmatiner, talijanski kratkodlaki ptičar itd.);
kratka dlaka (njemački ovčar, labrador retriver itd.);
duga dlaka (škotski ovčar, samojed, engleski seter, pekinezer, jorkšir itd.);
gruba dlaka (airedlale terijer, irski terijer itd.);
kovrčava dlaka (pudlica, bolonjski ovčar itd.);
valovita dlaka (bergamski ovčar, komondor itd.);
čvrsta dlaka (šnaucer, određene vrste baseta, lovački psi, ptičari itd.);
Vrijeme koje ćete odvojiti za brigu o vašem psu ovisi i o
vrsti dlake koju pas ima. Pasmine s izrazito kratkom dlakom ne
zahtijevaju nikakvo češljanje. Dovoljno je dlaku namjestiti s mokrom
krpom ili ih oprati neutralnim šamponom. Za njegu kratkodlakih pasa
preporučujemo korištenje četke s mekanim zubcima, kako bi se izbjeglo
oštećenje kože. Dugu dlaku škotskog
ovčara ili samojeda možete češljati jednom tjedno s grebenarom
(posebna vrsta četke koja sadrži male željezne zubce, koji su gusto
rasprostranjeni kako bi doprli duboko ispod dlake). Vrsta dlake koju i
ma, npr. bobtail, mora se svaki dan četkati, zato što je dlaka sklona
zapetljavanju. Kako bi izbjegli neugodna iznenađenja, posebno trebamo
paziti na određene
anatomske dijelove tijela poput buta. Tu se, naime, dlaka češće petlja
zbog pritiska težinom tijela u trenucima spavanja i odmaranja. Na kraju,
postoje vrste dlaka koje zahtijevaju striženje dlake stripping, npr. kod šnaucera,
različitih vrsta terijera i pojedinih vrsta baseta. Dlaka pudlice modelira se uz
pomoć posebnih škara i sprava za striženje.
Trebamo uzeti u obzir i ekonomski aspekt koji zahtijevaju određene
vrste dlake. Ukoliko odaberete pasmine koje zahtijevaju posebne toalete,
trebate unaprijed voditi računa o vremenu i novcu koji ćete potrošiti.
Održavanje dlake psa kojemu je potrebno modeliranje dlake i posebna
toaleta, pravo je
ravcato zanimanje. Redovito ćete se morati javljati specijaliziranom
osoblju (prodavaonicama za održavanje toalete, kojih ima diljem zemlje),
koje će vam uz ostalo dati korisne savijete o njezi pasmine koju posjedujete.

Karakter psa
Svaka pasmina ima određeni karakter koji, najčešće proizlazi iz porijekla, ili
odabira i spoja pasmina koje je čovjek tijekom godina napravio. Stoga,
doberman bolje brani svoj teritorij od samojeda, koji nije pas čuvar;
golden retriever s lakoćom
će donijeti određeni predmet iz vode, dok će škotski ovčar to učiniti malo
teže. Ovime želim naglasiti kako je uistinu važno prilikom kupnje određene
vrste psa
promisliti što s njim želimo raditi.
Ukoliko volite trčati, možete odabrati psa koji je srednje veličine:
labrador, haški, šnaucer, škotski ovčar, samojed, njemački ovčar itd.
Ukoliko
preferirate odmarati, uzmite pekinezera, buldoga ili mopsa.
Valja uzeti u obzir da je
psima s brnjicom otežano disanje i ne odgovara im pretjerano kretanje,
osobito tijekom
toplih razdoblja. Ukoliko volite vodu tada su za vas labrador,
golden retriever i newfoundland, iako mnogi psi vole vodu. Ukoliko
volite snijeg možete
odabrati nordijske pasmine duge
dlake: dalmatineri i bokseri teško bi se prilagodili niskim
temperaturama zbog osjetljivih jagodica.
Imajte na umu, da je karakter pasa, iako se razlikuje od pasmine
do pasmine, uvijek prijateljski raspoložen prema ljudima, čak i kod
pasa koji su namijenjeni
za čuvanje i obranu. Često u novinama vidimo članke o agresivnom istupu
psa prema
čovjeku, no, vrlo je važno naglasiti kako to ne treba pripisivati određenim
pasminama koje neki opisuju kao opasne. Ne postoje opasni psi, već opasni i
nepouzdani
vlasnici pasa. Njih treba smatrati odgovornim za ponašanje psa: osobe koje nisu
uspjele prikladno odgojiti psa; osobe koje su, namjerno ili slučajno, zanemarile
svoje kućne ljubimce. Odgoj, prikladna prehrana, zdravstvena briga, društvo, ljubav:
sve su
to elementi pažnje koje pas potrebuje prilikom odrastanja, kako bi njegovo tijelo i
psiha bili
uravnoteženi. Ukoliko jedan ili više od gore navedenih elemenata nedostaje,
pas osjeća posljedice
na fizičkom i psihičkom planu. Zbog nedovoljne brige, psi ponekad pokazuju
znakove straha ili
depresije, dok drugi reagiraju agresivno.
Ukoliko se odlučimo brinuti o psu, potrebno ga je odgajati na zdrav
i prikladan način
s puno ljubavi. Pas će na taj način sretno živjeti u obitelji i društvu
koje ga okružuje.
Moći ćemo uživati u njegovom društvu i privrženosti, neovisno o
njegovu karakteru,
veličini ili vrsti dlake.

Mužjak ili ženka?
Ne postoje pisana pravila prilikom izboru između mužjaka
i ženke - to je pitanje vlastite sklonosti. Postoje razlike u ponašanju:
kuje je općenito lakše trenirati i naučiti kućnom redu, ali zahtijevaju više
pažnje; mužjaci su češće agresivniji prema drugim psima, mogu biti
ominantniji, aktivniji i destruktivniji. Ne postoji spolna razlika u pogledu
čuvanja, razigranosti i razdražljivosti. Sterilizacija gotovo uvijek uklanja
nedostatke određena spola, bez zadiranja u prednosti toga istog spola.
Izborom čistokrvna šteneta imat ćete jasnu predodžbu veličine, izgleda i
temperamenta vašeg psa kada jednom odraste.

Psi i zakon
Različite zemlje imaju različite zakone koji se odnose na pse.
Oni mogu biti pragmatični, vrijedni žaljenja sve do otvoreno
nepravednih. Negdje postoje ograničenja glede broja, čak i spola
psa. U nekim zemljama neke su pasmine zabranjene, a psi određenih
pasmina moraju nositi brnjicu. Stambene zgrade imaju svoja jedinstvena
pravila, a negdje su
psi općenito neprihvatljivi. Proučite lokalne i nacionalne propise prije neg
o se odlučite na kupnju.

Štene ili odrastao pas?
Nabaviti štene ili odrasla psa težak je izbor.
Štenad ima očigledne prednosti - oni su masa
za modeliranje stavljena u vaše ruke, spremni
za oblikovanje prema životnom stilu vaše obitelji. Ako ga nabavite prije
osmog tjedna starosti i podignete ga u svome jedinstvenom okolišu,
vaš će pas
rjeđe imati problema s ponašanjem. Međutim, odrasli psi također imaju
svoje dobre strane: naučeni su na držanje u kući, a mnogi već imaju
uvježbanu poslušnost. Troškovi nabave,
treninga i sterilizacije su iza vas. Gotovo svi odrasli psi, kada im pružite priliku,
emocionalno su sposobni s vama izgraditi novu snažnu vezu.

Čistokrvni ili križani?
Čistokrvni pas nastaje parenjem dvaju pasa iste pasmine.
Prednost čistokrvna psa je u tome da s velikom vjerojatnošću
znate njegovu konačnu veličinu i temperament. Nedostatak se očituje
u većem riziku obolijevanja od određenih nasljednih bolesti, iako se razina
rizika kod različitih pasmina značajno razlikuje. Križanci, potomci
nasumično
križanih pasa, profitiraju zbog vitalnosti uslijed križanja,
unapređivanja dobrog
zdravlja koje dolazi uslijed križanja pasa različita genetičkog podrijetla.
Nedostatak
je taj, što kod šteneta teško možete predvidjeti buduću veličinu i temperament.
Međutim, ako nabavite križanca i od rane dobi ga učite da se uklopi u vaš način
života, velika je vjerojatnost
da će se od šteneta razviti izvrstan ljubimac. Čistokrvni psi popularniji su zbog
svoga izgleda, ali križani psi rjeđe obolijevaju od nasljednih bolesti.

Gdje pronaći svoga psa
Čistokrvne pse treba uvijek kupiti od pouzdanih uzgajača. Neki uzgajači vrlo
su savjesni hobisti, dok su drugi vrlo komercijalni, ali oba su dobro mjesto
za nabaviti štene. Potražite na zidu priznanja s izložbi pasa, opuštene pse u
kući. Druga značajka dobrog uzgajača je ljubopitljiva priroda - ako su uistinu
savjesni, htjet će saznati o vama isto što i vi o njima. Nije preporučljivo kupiti
štene u "pet shopu". Neki su izvrsni, ali većina nije i izuzetno rijetko će pouzdani
uzgajači na taj način prodavati štenad.

Pitanja za uzgajača
Ako namjeravate nabaviti psa kod uzgajača, upitajte ga ova jednostavna pitanja.
Mogu li vidjeti majku? (To biste trebali moći.)
Mogu li vidjeti oca? (Nemojte to očekivati. Najbolji uzgajači traže mužjake izvan
svoje uzgajališta.)
Gdje živi štenad? (Štenad odgojena unutra kao odrasli bolji su od
onih odgojenih u uzgajalištu.)
Jesu li bili kod veterinara? (Dobri uzgajači obično daju pregledati
roditelje prije parenja, a štenad je prije prodaje pregledana i cijepljena.)
Kada će biti spremni? (Prerano je prije Šestog tjedna. Prekasno je poslije
12. tjedna. Osam tjedana je pravo vrijeme.)

Oglasi u novinama
Budite vrlo oprezni u odjeljku oglasnika svojih novina s naslovom
"psi na prodaju". Neki su pravi oglasi uzgajača koji to rade iz ljubavi,
ali većinom se radi o oglasima preprodavača štenadi - beskrupuloznih
uzgajača koji koriste kuje kao mašine za proizvodnju štenadi i imaju interes
za malošto osim prodaje. Međutim, ako ste dovoljno oprezni, moguće je
putem
oglasa pronaći prekrasna psa.

Susjedi i veterinari
Kada god je moguće, nabavite psa od brižnog prijatelja ili susjeda.
Štenad će biti dobro socijalizirana i odgojena u poznatu okruženju,
zaštićena od nametnika i bolesti. Oglasne ploče u veterinarskim
ambulantama također su dobar izvor podataka, jer osoblje gotovo
uvijek poznaje roditelje i njihove vlasnike.

Udomljenje psa iz azila
Psi iz azila mogu biti fantastični ljubimci, međutim,
prije konačne odluke, posjetite azil nekoliko puta.
Upitajte osoblje sve što vas zanima, izvedite psa u
šetnju te ga upoznajte sa svojom obitelji. Znači
nesigurnosti (sakrivanje, lajanje i nevoljko napuštanje azila) mogu
se očekivati, posebno ako se pas tamo nalazi nekoliko tjedana. Neki mogu
pokazivati znakove agresije, ugristi iz straha ili biti bešćutno indiferentni prema
obitelji udomitelja. Kod pojedinih su potrebni mjeseci strpljiva treninga za
prevladavanje
tih problema.
Tisućama prekrasnih pasa potreban je dom pun ljubavi. U azilu, mladi
su mužjaci obično brojniji od pasa druge dobi ili kuja.

Pitanja za azil
Ako namjeravate udomiti psa, pitajte ova jednostavna
pitanja.
Je li se pas izgubio ili je doveden? (Lutalice često imaju doživotnu
želju za lutanjem.)
Ako je doveden, zašto su ga doveli? (Mnogi su psi izbačeni, jer imaju
problema s
ponašanjem, naprimjer neadekvatne navike, što nečete zamijetiti dok
s njim ne počnete živjeti.)
Je li azil proveo kakvo testiranje? (Napredniji azili analiziraju ponašanje te
o tome izvješćuju potencijalne udomitelje.)
Možete li pomoći kod nekih budućih problema?
(Najbolji azili pružaju kontinuirano savjetovanje oko problema u ponašanju.)

Odabir imena:
Na prvi pogled jednostavan zadatak za koji mislite da ćete ga brzo riješiti.
Čudna li čuda! Pas se može zvati samo kao pas. Bobi, Šarko, Garo ili,
ako je ženka, može biti Žuta, Lara, Beba, Koka i gotovo. No, jedno je
teorija i promišljanje dok ljubimac još nije ušao u vaš dom, a posve je
drugo kad se suočite sa stvarnim izazovom izbora imena. Imena koja
psi dobivaju u uzgajivačnicama daju se po nekim dogovorenim pravilima
i novopečeni vlasnici na to uglavnom nemaju utjecaj. Obično su to složena
imena u kojima dominira ime uzgajivačnice s dodatkom imena koje počinje
slovom koje po nekoj logici pripada tom leglu ili toj kuji. Ima i nekih
još složenijih kombinacija, no to ovdje nije zanimljivo. Ionako ćemo
mi našem psu nadjenuti ime za svakodnevnu uporabu, koje će biti
prepoznatljivo i razgovijetno, prije svega psu, koji ga treba zapamtiti i
na njega se odazivati. Sad počinje predstava oko izbora imena. Svatko
od članova obitelji misli da se upravo on dosjetio najljepšeg imena i čini
sve da se njegov prijedlog prihvati. Pri tome se najčešće ne biraju oružja.
Uvjeravanja, prosvjedna odustajanja, poneka psovka
(zaboga, ne pred djecom!) i napokon, o imen je odlučeno.
Nije bilo jednostavno. Jer često je odabir imena, kako kažu psiholozi,
osobna projekcija mišljenja o sebi. Tako nije svejedno jeste li se uspjeli
izboriti da se vaš ljubimac zove Cezar ili Napoleon, ili ste morali popustiti,
pa dio vaše osobnosti oslikava nekakav Bobi ili Žućo. Ali, stoje tu je. Da
ne biste pomislili kako je izbor imena doista nevažan i da ste vi vjerojatno
jedini, ili među rijetkima koji su tom pitanju dali takav značaj, ljudi koji se
inače bave tim i sličnim problemima odlučili su pomoći novopečenim
vlasnicima ljubimaca pa su na jednoj internetskoj stranici nabrojali ni više
ni manje već dvadeset pet tisuća psećih imena. Ako mislite da je to ipak
skroman izbor, imate mogućnost proširenja liste.

A

Ador
Aron
Arni
Ares
Alf
Amon
Astra
Ami
Aruba
Aga
Aska
Ari
Arty
Aris
Argo
Avis

-a od malo "apstraktnijih":
Amali(sto znaci nada)
Asali(slatki med)
Atrax
Askari(ratnik)
Argos
Alcor
Antar(junak)
Athos
Arlene
Aisea

B

Bubi
Beta
Becky
Bonnie
Buck

C

Clyde(cita se Klajd)
Charlie
Casper
Cezar
Clio
Conna
Clea
Cash
Chap
Corinna
Cookie(=Kuki)
Chantal

D

Don
Donna
Dabi
Dara

E

Elvis
Enco
Eco
Elza
Ella
Eric
Elly
Ero
Ex
Elf
Egon
Ena
Eva
Edis
Ebony

F

Fiona
Floki
Fleky
Falcon
Freya
Frida
Fritz
Fanny
Frea
Fea

H

Hera
Heidi
Holly
Honey
Harmony
Hina

K

Kan
Kory
Konan(a moze i Conan)
Kami
Kyra (ovo mi je fenomenalno ime za psa )
Koni
Ketty
Kay
Kali

L

Loki
Lora
Lory
Lia
Luta

M

Max
Miki
Mak
Missy
Mona
Misty
Moris
Megi
Mendy
May

N

Nuša
Nina
Niki

O

Odo
Odi
Ogi
Oscar
Oto

P

Pongo
Pia
Pupa
Po
Puba
Puta
Puto

R

Rea
Rufus
Rua
Reni

S

Sali
Sax
Smoky
Shelly
Simba

T

Thorr
Tami
Tony
Tomi
Trip
Teo
Tea

V

Vajp
Varg
Vita
Vanna
Valiant
Vanda
Vera
Vax
Venus
Vox
Vala

TREBALI BI ZNATI

ZAŠTO PAS LIŽE RANE NA TIJELU?
Poznato je da rane kod pasa zarastaju prije nego rane kod
ostalih domaćih životinja. Pas liže svoje rane kad se povrijedi
kako ne bi došlo do infekcije. U slini psa nalaze se sastojci
(karbonati, natrij, globulin) koji osvježavaju ranu, dezinficiraju
je, suše i tako ubrzavaju zacijeljenje.

ZAŠTO PSI JEDU TRAVU?
Poznato je da se pas nekada isključivo hranio mesom životinja
koje je ulovio, danas zvijeri pri ulovu najprije pojedu iznutrice
(u želucu ima trave). Danas se pas uglavnom hrani 1/3 mesa i
2/3 ostalih proizvoda. Primjećujemo da pas jede travu ali ne
svaku već tzv. pasju travu. Travom si olakšava probavu. Kada
se pas čisti, često proguta i nešto dlaka koje mu ostanu u želucu.
Trava mu pomaže da dlaku lakše povrati. Sama trava također
pospješuje funkcije crijeva i želuca te u tijelo unosi i potrebnu
dozu vitamina.

ZAŠTO PAS ZAKOPAVA HRANU?
Kada pas raspolaže s većom količinom hrane, zbog straha da
je sutra možda neće imati, zakopava je u zemlju ili pijesak.
To u prirodi rade šakali i vukovi. Ta hrana psu ne služi samo
kao rezerva, nego zakopano meso i druga hrana zbog vlage u
zemlji sazrije i fermentira. Na taj način hrana postaje ukusnija
i lakše probavljiva.

ZAŠTO, KADA POČNE LAJATI JEDAN PAS, LAJU l SVI OSTALI
PSI U SUSJEDSTVU?
Poznato je da je nekada pas živio u čoporu i da je društvena životinja.
Prilikom zbližavanja čovjeka i psa društvenost prema drugim psima
je oslabila. Postao je privržen svome vlasniku kojeg doživljava kao
vođu čopora. Naravno, ne zaboravlja svoje porijeklo. U psu se bude
uspomene na čopor, na noćno zavijanje
(danas samo kod vukova i šakala). Ako pas najavi neku promjenu
u svojoj okolini isto naprave (počnu lajati) svi psi u susjedstvu,
bez obzira stoje kod njih sve mirno. To je odraz njihove uzajamne
brige i pomoći u spomen nekadašnjeg zajedništva u čoporu, iako bi
se u međusobnom susretu sigurno potukli.

ZAŠTO PSI TRČE ZA VOZILIMA?
Svatko od nas imao je priliku vidjeti psa kako trči za automobilom
i želi ga ugristi, a kad mu to ne uspije, s repom među nogama vraća
se natrag u svoje dvorište. To je refleks prastarog načina lova koji
je bio pasja potreba: da ugrize divljač, zadavi je i time priskrbi
plijen za sebe i gospodara. Nos mu ukazuje da je auto stroj od
željeza, oči i razum mu kazuju da je njegov trk uzaludan.
Pas se ponaša nagonski.

ZAŠTO PSI PREDNJIM l ZADNJIM NOGAMA GREBU PO ZEMLJI?
Vukovi na svojim stazama a posebno na križanjima zadnjim
nogama grebu po zemlji te na taj način ostavljaju znakove
raspoznavanja, kao orijentaciju za čopor koji ih slijedi. Na isti
način psi obilježavaju svoj teren da bi iza njih ostao bilo kakav
trag. Namjena tih tragova je da upozori i obavijesti ostale pse
da je tuda prošao te da računaju na susret s njim.

ZAŠTO PAS l MAČKA ZAKOPAVAJU SVOJ IZMET?
Često smo vidjeli da mačka i pas pokušavaju zakopati svoj izmet.
Mačka to pokušava na parketu a pas na asfaltu ili betonu.
To je naslijede predaka koji su svoj izmet skrivali zato da ne bi
otkrili svoju prisutnost neprijatelju mirisom svojeg izmeta.
Unatoč udomaćivanju, taj nagon se kod pasa i mačaka nije izgubio.
U prirodi je vuk još uvijek dosljedan tom običaju, te je u šumi
skoro nemoguće naći njegov izmet. Neki to pripisuju higijeni životinja,
ali je gotovo posve sigurno da je uzrok tog postupka prastari nagon.

ZAŠTO PSI MUŽJACI UGLOVE, TELEFONSKE STUPOVE,
DRVEĆE OBILJEŽAVAJU MANJOM KOLIČINOM URINA?
Nema odraslog psa mužjaka koji, kada ga pustimo s povodnika,
ne obilježi ugao, drvo, stup tako da ih smoči svojim urinom.
Time pas želi ostaviti svoj znak ostalim psima, vijest da se na
tom mjestu nalazi pas. Količina urina koju izluči pas srednje veličine
u 24 sata je od 0,5 - 2 litre. Ako se pas osjeća snažnijim,
dizanjem noge ostavlja trag na većoj visini od ostalih. Ta pojava
je također nasljeđe predaka: da se ostavi trag ili znak po kojemu
bi se čopor ravnao. Visina znaka pokazuje moć onoga koji je
taj znak ostavio. Taj postupak je podsvijesan izazvan instinktom.
Zašto to čine samo mužjaci a ne ženke? U većini slučajeva
vođe čopora su bili mužjaci koji su davali orijentaciju cijelom
čoporu tako da su na križanjima obilježavali teren grebanjem i
uriniranjem.

ZAŠTO PAS KRUŽI KADA ŽELI LEĆI?
Iz iskustva znamo da svaki pas prije spavanja više puta kruži
oko ležaja te zatim legne. To čini u kućici, u stanu ili na livadi.
Tu pojavu je pas naslijedio od predaka koji su izabirali ležajeve
u kakvoj udolini kako bi se što ugodnije smjestili. Mnogi
nagonski postupci današnjeg psa podsjećaju na instinktivne
(nagonske) radnje njegovih predaka koje su morali upotrebljavati
da bi opstali.

ŠTO UČINITI KADA PAS JEDE IZMET?
Važnu ulogu u pasjem organizmu igra ravnoteža između
baza i kiselina. Hrana kao stoje meso, riba, riža, kruh ili predugo
kuhano povrće probavlja se tako da se mineralne tvari pretvore
u spojeve koji utječu na želučanu sluznicu da izlučuje više kiseline.
Ukoliko se pas hrani pretežno takvom hranom, u tijelu nastaje
višak kiseline koju u ravnotežujemo hranom
(sirovo povrće, salata, voće, krumpir, mlijeko itd.).
Ako ravnoteže nema, pas će sam pokušati nadok
naditi pomanjkanje tako da će svakom prilikom jesti
pokvareno meso a posebno izmet - ljudski ili životinjski.
To jede s velikim uživanjem. Jedenjem izmeta i trave pas
nadomješta sastojke koji mu nedostaju u hrani. Često pri
pomanjkanju bazne hrane dođe i do nedostatka mineralnih soli.
Hrana za psa mora biti raznolika kako bi se uspostavila potrebna
ravnoteža. Ako psa pravilno hranimo odučit ćemo ga od ružne
navike da jede izmet. Što napraviti kada pas jede izmet? Promijeniti
sasvim način prehrane. Greska je ako psu iz straha ne dajemo meso
ili mu dajemo pokvareno da ne bi jeo izmet. Bolje je da više puta
mijenjamo vrstu mesa. Srce, želudac ili crijeva (preživalaca) a posebno
ako nisu očišćena i u njima su još ostaci hrane, ili jetra s nešto
samljevenog povrća i žlicu mineralnih soli - sve to nije najbolja hrana
za psa, ali je najbolji način da pas prestane jesti izmet.

ZAŠTO PAS DAHĆE?
Pas se ne znoji i dahtanjem, otvorenih usta i isplaženim jezikom se
rashlađuje, odnosno regulira temperaturu tijela. Normalna temperatura
psa je 38,5 C.

DOB PASA

Pojava, trošenje i ispadanje zubi podliježe određenim pravilnostima,
pa se one mogu koristiti za određivanje dobi psa. Osim promjene na
zubima u određenoj se dobi na psu javljaju još neki znaci koji također
pomažu pri određivanju starosti.
Osnovne promjene prema kojima možemo procjenjivati dob psa jesu
rast, izmjena i trošenje zubi. Tako razlikujemo 4 osnovne dobi:
Prva dob do 4 mjeseca - izbijanje i trošenje mliječnih zubi.
Druga dob od 4 do 7 mjeseci - izmjena mliječnih zubi u stalne.
Treća dob od 7 mjeseci do 10 godina - trošenje stalnih zubi.
Četvrta dob od 10 do 20 godina - ispadanje stalnih zubi.

Prva dob
Mliječni se zubi počinju pojavljivati u dobi od 25 do 30 dana i svi su
vidljivi najkasnije do 45. dana života šteneta. U to se doba još ne opaža
njihovo trošenje, ali u dobi od 3 do 4 mjeseca već su vrlo istrošeni,
klimaju se i pripravni su da ispadnu i da se izmijene.

Druga dob
4 mjeseca: počinje izmjena mliječnih zubi u stalne.
5 mjeseci: izrasli su stalni sjekutići.
4,5 do 5,5 mjeseci: pojavljuje se prvi pretkutnjak ( u donjoj čeljusti).
6 mjeseci: pojavili su se stalni očnjaci.
6 do 7 mjeseci: često se mogu vidjeti dvostruki očnjaci, mliječni još nisu
ispali, a stalni su već izrasli.

Treća dob
6 - 9 mjeseci: izmjena mliječnih kutnjaka.
9 mjeseci: pas ima stalne zube.
1,5 godina: nestaju glavni režnjevi na prednjacima donje vilice.
2,5 godine: nestaju glavni režnjevi na srednjacima donje vilice.
3,5 godine: nestaju glavni režnjevi na prednjacima gornje vilice.
4,5 godine: nestaju glavni režnjevi na srednjacima gornje vilice.
5,5 godina: nestaju glavni režnjevi na krajnjacima donje vilice.
6 godina: nestaju glavni režnjevi na krajnjacima gornje vilice.
Pojavljuju se pojedinačne sijede dlake na usnama i na bradi.
7 godina: ploha trenja na prednjacima donje vilice je obrnuto ovalna.
Pojavljuju se pojedinačne sijede dlake na obrazima i na nosu, a na
usnama i na bradi ima ih već mnogo.
8 godina: očnjaci su već istrošeni i tupi. Prednjaci donje vilice su
istrošeni i sprijeda i straga. Pojedinačne sijede dlake pojavljuju se i
na očnim kapcima.
9 godina: ploha trenja na srednjacima donje vilice je obrnuto ovalna.
Javljaju se pojedinačne sijede dlake na čelu i na vratu. Javljaju se i
prvi znaci staračke mrene na očima.
10 godina: ploha trenja na prednjacima gornje vilice je obrnuto ovalna.
Staračka mrena na očima napreduje.

Četvrta dob
10 - 12 godina: ispadaju prednjaci.
12 - 16 godina: ispadaju i svi ostali zubi. Staračka mrena je jako
izražena, što se vidi po jako zamućenoj leći. Glava je posve sijeda.
20 godina: ispali su već i očnjaci.

Inteligenciju psa je teško definirati; znanstvenici se još uvijek spore
kolika je ona. Dovoljno je teško uspoređivati ljude odgojene u različitim
kulturama. Kod pasa je ovo pitanje još teže - različite pasmine su
razvile različita fizička svojstva i prirodne instinkte. Pomislite samo na
odmah uočljive razlike između patuljastih i divovskih pasmina, pasa
čuvara i hrtova, borbenih pasa i ovčara.
Pseći mozak je mnogo manji od ljudskoga. Njihova je sposobnost
razmišljanja uvelike smanjena, premda povremeno daju utisak kao
da prosuđuju o stvarima i ponašaju se na začuđujuće ljudski način.
Jedan od najčuvenijih primjera je bio Grey - friars Bobby, skaj terijer
koji je nakon gospodareve smrti slijedio lijes do groblja i odatle se
nije dao otjerati. Slijedećih 14 godina, do svoje smrti, pas je
provodio u okolici groblja, kao da je žalio za izgubljenim prijateljem i
gospodarom.
Stručni vodiči pasa mjere inteligenciju brzinom kojom pas uči nove
zadatke. S druge strane, vlasnici pasa je često mjere osjetljivošću
koju pas pokazuje u otkrivanju njihova raspoloženja i želja.
Predstavljaju li ti pojmovi istu vrstu inteligencije koju pokazuje
čovjek, teško je reći. Psi svakako pokazuju sposobnost učenja,
razumijevanja znakova i njihovog povezivanja s određenim pokretom
ili zadatkom. Ipak, oni ne slušaju slijepo, i posve su u stanju
odlučiti da nešto neće učiniti. Psi imaju mnogo životinjske inteligencije,
ali se čini da im nedostaje ljudska sposobnost zaključivanja i
povezivanja složenih apstraktnih misli.

Naš odnos sa psima je jedinstven ljudi su dobri psima, psi su
dobri ljudima.
Biološki govoreći, psima kao vrsti život s ljudima velik je uspjeh.
Bez nas, psi se ne bi raširili po svim kontinentima i većim otocima
posvuda po svijetu. Bez nas, ne bi postali na svijetu najbrojniji
veliki mesojedi. Također smo dobri i za pse kao pojedince, pružajući
im zaštitu i sigurnost doma, stalnu
opskrbu ukusnom hranom i dobru zdravstvenu njegu - ponekad
kroz iznimno sofisticirane medicinske zahvate. Mi im, također,
pružamo emocionalnu podršku: nogu na koju se mogu osloniti,
nekog uz koga se mogu privinuti i ruku koja ih draška po obrazu
i miluje po leđima.

Ljubav iz koristi
Većina vlasnika pasa tvrdi da vole svoje ljubimce, međutim, je li
ljubav koju nam psi zauzvrat daju nešto više od ljubavi iz koristi?
Ovisi li ona o našem zadovoljavanju njihovih osnovnih životnih
potreba? Kroz brigu za više od 10.000 pasa od vremena dok su bili
štenad pa do kraja njihovih života, uvjerena sam da se radi o
mnogo dubljem, a moglo bi se raspraviljati o tome da psi s
ljudskom obitelji razviju po intenzitetu gotovo biološki odnos.
Poput ljudi, psi vole dodir i uživaju u društvu, mentalnoj i fizičkoj
aktivnosti. Ove zajedničke aktivnosti učvršćuju nas u vjerovanju da
možemo razumjeti njihov način razmišljanja.

Psi mare za nas
Izvana, čini se da se u odnosu pas - čovjek, mi brinemo.
Međutim, odnos nije jednostran - psi nam nude opipljive
fiziološke i emocionalne nagrade. Američka kulturološka
antropologinja Constance Perin prva je postavila hipotezu
o čudnom opažanju, kao što je činjenica da nam pada krvni
tlak kada milujemo svog psa. Perin je postavila teoriju da
fiziološka nagrada koju dobivamo prilikom milovanja psa
nastaje od nagrada koje smo dobili od fizičkog kontakta s
našim majkama dok smo još bili djeca. Milovanje vašeg psa,
Perin bi zaključila, stimulira iste kemijske puteve u našem
tijelu, koji su bili aktivirani dok smo kao djeca bili u fizičkom
dodiru s majkom.

Je li to ljubav?
Neporeciva je istina da sa svojim psima imamo duboko
ukorijenjenu vezu, da nam daju emocionalnu podršku i da
s njima dijelimo mnoštvo zajedničkih karakternih osobina.
Međutim, vole li nas oni? Znanstvenici nemaju odgovor na to
pitanje, djelomično jer je nemoguće prodrijeti u
unutrašnjost psećeg uma. Za mene, međutim, postoji samo
jedan zadovoljavajući odgovor: naravno da nas vole!

Bliski kontakt sa psom fiziološki umiruje, a dokazano je da
smanjuje razinu stresa.

Vlasnici pasa su često pogrešno vođeni brojnim opće prihvaćenim
idejama koje se provlače godinama.

Vjerovanje: Pas treba postiti jednan dan u tjednu.
Ovo može biti na ruku vlasniku ali nema ništa sa zdravljem psa.

Vjerovanje: Pas koji ne jede meso je izdržljiviji.
Pogrešno. Ova ideja postoji u određenim krugovima iako je
dokazano da je za izdržljivost u određenim aktivnostima
(na primer, lov, vuža saonica) mnogo bolje nahraniti psa
lakšim obrokom najmanje dva sata prije početka aktivnosti.

Vjerovanje: Moj pas jede isto što i ja.
Mnogi vlasnici antropomorfiziraju svoje pse. Oni ne znaju,
ili se pretvaraju, da psi imaju različite navike u ishrani u odnosu
na ljude. Psi su mesojedi, iako ne striktno, ali daleko da mogu
jesti sve. Organizam psa probavlja visoko kvalitetne biljne
proteine jednako dobro kao i one životinjskog porekla, ali
takođe mogu da podnesu i velike količine masti za razliku od ljudi.
Psi toleriraju škrob kao izvor energije samo ako je u potpunosti
skuhan i u proporciji sa fiziološkim limitima. Potreba za vitamnima
i mineralima se također razlikuje od one prisutne kod ljudi.
Na primer, štenetu je dovoljno 400% manje vitamina D nego bebi
čoveka.

Vjerovanje: Pas treba varijacije u svojoj ishrani.
Pogrešno vjerovanje. Idealno, pas treba jesti istu hranu iz iste
posude u isto vreme - upravo suprotno od onog kako bi želeli
njihovi vlasnici! U stvari, česte promene režima ishrane izlažu psa
digestivnim problemima. Crijevna mikroflora je adaptirana
određenom tipu hrane i svaka iznenadna promjena ne daje dovoljno
vremena ovim mikroorganizmima da se prilagode novoj.
Ovo stvara povećanu produkciju određenih slabosvarljivih metabolita
ili toksina. Na primer, dodavanje mesa indiferentne kvalitete
povećava akciju proteolitičkih mikroba koji stvaraju bazičan pH što
vodi do flatulencije i dijareje. Stoga, varijacije u ishrani pasa se
mogu tolerirati samo u okviru ranga hrane slične kompoticije.
U suprotnom, kada mjenjate režim ishrane, učinite to postepeno
kroz period od jednog tjedna.

Vjerovanje: Komercijalna hrana treba biti pojačana dodavanjem mesa.
Pogrešno vjerovanje. Mnogi vlasnici postaju nervozni kada nemogu
identificirati meso u komercijalnoj kompletnoj hrani. Premda neki
proizvođači pokušavaju da savladaju ovaj problem dodavajući izvor
mesnog sastojka u ime hrane (na primer, sa piletinom, sa govedinom)
i dalje ostaje teško vlasnicima da prihvate činjenicu da je taj sastojak
zasta glavni u formulaciji hrane i da može biti jednak kvaliteti mesa iz
mesnice. Ne treba zaboraviti da je gotova hrana formulirana tako da
sadrži sve sastojke neophodne psu za određeni uzrast i fiziološko
stanje i da nije uzeto u obzir eventualno dodavanje mesa iz mesnice.
Dakle, ako ste se odlučili da svog psa hranite komercijalnom hranom
onda svaki dodatak može uticati na balans hranljivih sastojaka i tako
negativno uticati na zdravlje psa.

Vjerovanje: Proteini mogu opteretiti rad bubrega.
Pogrešno vjerovanje. Radi se o nekorektnoj aplikaciji istraživanja koje
je sprovedeno nad svinjama. Ovo je dovelo do potpuno pogrešne ideje
da vremenom visoki nivoi proteina u ishrani dovode do preranog
starenja bubrega i gubitka njihove funkcije pročišćavanja što dovodi
do hronične disfunkcije ovog organa. Istraživanja koja su se vodila
u Francuskoj od 1975. godine i SAD-u preko 15 godina su jasno
dokazala da je ovo vjerovanje o štetnosti proteina na bubrege
pogrešno. Urea, kao produkt katabolizma proteina, se eliminiše
pasivno od strane bubrega i ako bubrezi izgube svoju funkciju to je
jednostavno rezultat normalnog starenja ili rezultat pojave specifičnog
oboljenja.

Vjerovanje: Kalcij drži uši psa uspravno.
Pogrešno vjerovanje. Kod rasa sa uspravnim ušima
(na primer nemački ovčar), pad ili slabljenje uha može biti primjetno
između četvrtog i šestog mjeseca kada ispadaju mlječni zubi.
U ovom trenutku, vlasnici žure da obogate hranu dodavanjem kalcija i
vitamina nakon čega primjećuju normalan povratak ušiju u prvobitno
stanje. U stvari, kalcijuim i višak vitamina nemaju efekat jer su uši građene
od hrskavice koja naravno ne može da fiksira kalcij ili da se formira
u kost. Ne postoje naučna istraživanja koja pokazuju da određeni režim
ishrane utiče na poziciju i nošenje ušiju tako da praksa dodavanja viška
kalcija može samo da šteti štenetu jer vodi do narušavanja balasa
hranljivih sastojaka u obroku psa.

Vjerovanje: Svi vitamini su u povrću.
Pogrešno vjerovanje. Povrće nije jedini izvor vitamina za psa.
U stvari, vitamini rastvorljivi u mastima (A, D, E i K) se nalaze u
životinjskim masnoćama ili u određenim organima. Tako na primer jetra,
sadrži velike količine vitamina A što može biti opasno po psa ukoliko se
svakodnevno hrani jetrom. Vitamini rastvorljivi u vodi (B kompleks)
se nalaze i u biljnoj i u životinjskoj materiji. Jednaka količina vitamina
B1 se može naći u mljeku u prahu i grašku. Dehidrirano povrće koje
se može naći u određenim tipovinma komercijalne hrane nije nikad
značajan izvor vitamina.

Vjerovanje: Vitamin D je potrbno dodavati u hranu za štenad.
Pogrešno vjerovanje. Štenad zahtevaju relativno male doze vitamina
D tako da se potrebe za ovim sastojkom mogu lako nadomestiti
dobro izbalansiranom hranom. Prekomerne doze izazvane nepotrebnim
dodavanjem ovog vitamina mogu biti opasne i dovesti do ozbiljnih problema kostiju.

Postoji jedan problem, a to je nedovoljno znanje vlasnika o
potrebama psa. S tim u vezi raširene su i mnoge predrasude koje
govore o nekoj hrani kao opasnoj po zdravlje psa ili njegove okoline.
Tim takozvanim stočarskim praznovjericama najčešće je napadano meso,
koje navodno dovodi do sljepoće zbog sljepljivanja očnih kapaka
jakim iscjetkom. Drugi smatraju da će pas ako jede meso postati
krvoločan, a neki čak tvrde da može i pobjesnjeti. Da te tvrdnje
nemaju osnove, nije potrebno posebno isticati. Žalosno je da mnogo
mladih pasa čak ugiba u dobi od 3 do 4 mjeseca zbog neznanja svojih
vlasnika, a daleko veći broj ne razvija se već od najranije mladosti kako
bi trebalo, nego zakržlja u najvažnijoj dobi razvoja. Ovakve praznovjerice
nije potrebno ni pobijati, no možda je ipak potrebno zapitati kako bi se
razvijalo janje kad bi ga njegov vlasnik umjesto travom i sijenom hranio
mesom?

Psi se znoje, ali ne iz istih razloga kao ljudi. Oni imaju znojne žlijezde po
čitavom tijelu, a kad bakterije razgrade njihove izlučevine, stvara se
karakterističan pseći miris. Ipak, za razliku od ljudi, te žlijezde uopće
nisu uključene u regulaciju temperature. Psi također imaju znojne žlijezde
i na šapama. Izlučevine iz njih (uglavnom voda) pomažu da se površina
za hodanje zadrži mekanom. Bez toga bi produljeno trenje isušilo jastučiće
šapa.
Pa kako, dakle, pas regulira tjelesnu temperaturu? Čovjeku u tome pomaže
veliki broj znojnih žlijezda, smještenih po čitavoj koži. Krzno pasa je
ujedno i izolirajući sloj koji smanjuje teškoće s pregrijavanjem. Dlaka
zadržava toplinu i, premda se na dodir može činiti vrlo toplom, do kože
stiže vrlo malo topline. Višak topline potiče psa na proizvodnju više znoja
iz šapa, što se vidi po tome što ostavlja vlažne otiske stopala!
Ustvari, većina životinja regulira toplinu putem isparavanja kroz dišni sustav.
To je razlog zbog kojeg psi dašću, posebno za topla vremena.
Dahtanje pomaže guhitak topline isparavanjem s jezika.
Zanimljivo je spomenuti da miševi koriste drukčiji način. S obzirom da
nemaju znojne žlijezde, za vrijeme vrućeg vremena se oblizuju, pa tako
toplinu gube zbog isparavanja sline sa čitavog tijela.

Psi su vrlo dobri u otkrivanju profinjenih ljudskih znakova, bez obzira radi
li se o nesvjesnim znakovima zadovoljstva, uzbuđenja ili ljutnje, ili
jednostavno namjeri da se nešto učini. To je, na kraju, način komunikacije
između pojedinaca u čoporu, kad se jezik tijela i zvukovi koriste za
izražavanje osjećaja. Očito je da pas ne razumije naš jezik - ono što mu
više znači, jest oblikovanje i intonacija zvuka. Zviždanje će psu zvućati isto
toliko, pod uvjetom da ga je pas naučio prepoznavati, kao što je slučaj s
dobrim ovčarskim psima.
Pseću sposobnost prepoznavanja vizualnih i zvučnih signala vodiči pasa
koriste na jednoj višoj razini, učeći ih da glume na filmu, televiziji i u cirkusu.
Psi ne uče zbog straha, već zbog želje da ugode. To ih može potaći da
nauče na signal obavljati vrlo složene zadatke, čak i na velikim udaljenostima.
Prirođene značajke ponašanja mnogih pasmina su dobro poznate.
Bez ikakva posebna školovanja retriveri vole hvatati predmete ustima i
nositi ih unaokolo, često ih s velikim ponosom pokazujući vlasniku.
Prije nego što ih istraže, pointeri nesvjesno pokazuju stvari koje ih
zanimaju. Ovčari vole skupljati sve životinje, uključujući i ljude. A pasmine
špiceva, dobermani i terijeri instinktivno čuvaju.

Rijetko tko od nas vlasnika ne voli čokoladu, a kako volimo i svoje pse
naravno da volimo sve dobre stvari podijeliti sa njima, no nekada to nije
i najpametnije čak štoviše može završiti i smrću vašega psa.
Shvatite ovu rečenicu ozbiljno da i MALE KOLIČINE ČOKOLADE MOGU UBITI VAŠEGA PSA...
Čokolada sadrži visok postotak masti pored toga sadrži i kofein i
theobromin koji su dvije vrste nervnih stimulansa, koji također potiču
jače izlučivanje urina i pojačani rad srca.
Ako vaš pas prosječne težine oko 10 kilograma pojede mali komadić
čokolada tj. mali napršnjak najvjerojatnije mu neće biti ništa.
No ovo je općeniti odgovor pa bi pravo pitanje glasilo;
KOLIKO JE ČOKOLADE TOKSIČNO ??
Naravno da količina čokolade ovisi i o vrsti čokolade što je razvidno i iz
doljnjih primjera:
Bijela čokolada ; 100 grama je dovoljno da uzrokuje nervne probleme kod 10
kilograma teškog psa
Mliječna čokolada ; 10 grama na kilogram težine uzrokuje nervne probleme,
poluslatka čokolada ima isti učinak
Kakao; 5 grama na kilogram težine kod psa težine 10 kilograma
Čokolada za kuhanje; 5 grama na kilogram težine psa
Čak i ako vaš pas ne pojede veliku količinu čokolade i slatkiša da uzrokuju
otrovanje mogu uzrokovati diareu i povraćanje.
Ako ste sigurni da je vaš pas pojeo čokoladu ili slatkiš i ima gore opisane
simptome odmah ga odvezite svojem veterinaru jer je svaka minuta važna.
Pokušajte mu olakšati postupak spašavanja vašeg psa time da mu točno
opišete vrstu slatkiša koja je pojedena, koliko i kada.
Naime ako se otrovanje čokoladom ne liječi u najgorem slučaju može doći do
i do smrti vašeg ljubimca. Pas koji je na vrijeme doveden veterinaru ima
dobre prognoze da se izvuče bez nekih većih problema.
Stoga zaključimo bez obzira koliko volite svoga psa ili mačku svejedno
nemojte dijeliti svoje slatkiše sa njime rađe mu kupite njegove poslastice
biti će isto tako zadovoljan ali i što je najvažnije i zdrav.
Ne pretjerujte sa slatkišima za vaše ljubimce jer i oni sadrže zbog svoje
privlačnosti veću količinu proteina pa i to lako može dovesti do pretjerane težine.
OPREZNO SA SLATKIM I ZA VLASNIKE I ZA LJUBIMCE.

Psi imaju slične društvene i osobne potrebe kao i ljudi, što nam
pomaže u razumijevanju njihovog ponašanja. Mnogi vlasnici pogrešno
se prema svojim psima odnose kao prema djeci, jer ipak je riječ o
posve drugoj vrsti.

Psi imaju snažnu potrebu za društvom i ako im se taj kontakt uskrati
mogu pobjeći ili na najneobičnije načine nastojati privući pozornost svojih
vlasnika, tražeći malo pažnje.

Dio nosa zadužen za otkrivanje mirisa je 37 puta veći u pasa nego u ljudi.
Područje mozga koje prerađuje podražaje koji dolaze iz nosa u pasa je
mnogo veće i složenije grade od istog područja ljudskog mozga.

Psi često imaju teškoća pri odašiljanju i primanju poruka, što često
dovodi do tuča.

Mahanje repom znači da je pas uzbuđen. Međutim, to ne znači uvijek da
je pas prijateljski raspoložen. Zato je važno pročitati ostatak govora
tijela takvog psa prije nego mu se približimo.

Za razliku od djece, psi ne mogu dobro razumjeti glasove koji služe kao
naredbe pa teže nauče značenje riječi poput Sjedi! ili Dođi!.
Psu je tijekom treniranja mnogo lakše naučiti izgovorene zapovijedi ako
ih prate geste rukama. Kako pas počne usvajati naredbu, te se geste
postupno mogu početi izbjegavati.

Dobri vođe paze na pripadnike svog čopora, osiguravajući im da se
dobro hrane i da im bude udobno. Ne popuštaju svim zahtjevima i
mogu biti vrlo odrješiti i ustrajni ako zatreba. Oni odlučuju što treba
napraviti i kada. Imaju snagu potrebnu da zasluže poštovanje, a ne
da stalnim ugnjetavanjem i tiranijom ostanu na vlasti.

Hijerarhija koja postoji u čoporu divljih pasa nije stalna, nego će se
mijenjati ako se promijene okolnosti. Dakle, još postoji nada za ljude
čiji su psi preuzeli kontrolu nad njima!

Pokorna štenad, pa čak i neki odrasli psi, mogu ispustiti malu količinu
urina pri pozdravljanju nadređenog člana čopora ili ljudske obitelji, kako
bi mirisnim tragom pokazali da ne predstavljaju opasnost.

Stjecanje visokog statusa više se temelji na pobjeđivanju u manjim
sukobima s drugim članovima čopora, nego na riziku da pas doživi poraz
tijekom većih iskušenja. Dosljednost i nastojanje da svaki put
provedete svoju volju iscrpit će pseću potrebu za natjecanjem, i oni će
se prepustiti vašim zahtjevima, osim ako nisu podjednako tvdoglavi.
S obzirom na to da psi nastoje kontrolirati drugačije stvari nego ljudi,
njihova nastojanja da budu glavni često prođu neopažena, dok već nije
prekasno.
Različite pasmine uzgajane su kako bi se koristile nekim od prije
nabrojanih dijelova lova. Goniči se uzgajaju za praćenje i gonjenje,
ovčarski psi za tjeranje u red, a terijeri za lov i ubijanje.

Psi koji žive u čoporu češće će loviti i goniti nego pas koji je sam.

Dva psa dovoljna su za stvaranje čopora, i zajedno će biti dovoljno
hrabri i smioni da isprobaju stvari koje se nikada ne bi usudili
učiniti sami. To može biti pravi problem za vlasnike više od jednog psa,
osobito ako psi uživaju naganjati nešto što ne bi smjeli, primjerice
bicikliste ili džogere.

Neki psi više vole igračke koje se kotrljaju jer ih tako duže moraju
loviti, dok su drugi oduševljeniji igračkama oblikovanima tako da
nepredvidivo odskakuju, zato što ih podsjećaju na borbu sa živim
plijenom.
Izrazito aktivni psi više će voljeti loptice na užetu, koje se mogu
zavrtjeti i baciti, ili pak igračke koje priloženi uređaji mogu baciti
dalje nego ljudi, što psu omogućava duže trčanje.

Terijeri su izvorno uzgajani za lovljenje i ubijanje malih životinja
poput štakora ili drugih navodnih štetočina. Njihov instinkt
grabežIjivca jako je izražen pa zato uživaju igrati se s igračkama
koje ispuštaju zvukove. To ih, naime, podsjeća na zapomaganje
uhvaćenog plijena.

Kosti i igračke za žvakanje satima uveseljavaju pse, ali i
razgibavaju njegovu čeljust. Sirova goveđa koža ponekad je
pretvrda da bi psi potpuno uživali žvačući je. Da bi omekšala i
tako bila ugodnija za žvakanje, potrebno ju je malo namakati u vodi.

Kako ne bi žvakali tepihe, namještaj ili druge stvari koje ne smiju
gristi, psi bi uvijek trebali u blizini imati mnoštvo dostupnih igračaka
za žvakanje.

Od naših pasa ljubimaca očekujemo da većinu vremena provode
mirno ležeći i da se istrče u nekoliko kratkih šetnji, iako se to
protivi njihovim prirodnim potrebama. Naši psi ljubimci imaju
previše energije pa se zabavljaju i na načine koji su nama neprihvatljivi.

Igračke mogu dobro poslužiti umjesto plijena jer psi i njih mogu
tražiti u visokoj travi, naganjati ih i loviti, ili se s njima igrati povuci--potegni.

Neki psi zakopavaju svoje igračke kako bi ih spremili na sigurno za
drugi dan. Kada zakopavaju višak hrane, psi vole biti sami. Ako ih se
u tome ometa, svoju će kost ili druge stvari za glodanje odnijeti i
zakopati negdje drugdje. Nagon za spremanjem viška hrane ponekad
je toliko jak da će i psi koji u blizini nemaju mekanu zemlju gurati nos
čak i u popločani nogostup ili pak tepih. U nedostatku viška hrane ili
kostiju često će zakopati i igračke ili neke druge predmete za glodanje.
Unatoč tome što dobiju sasvim dovoljno hrane svaki dan, mnogi će
psi žestoko braniti svoje umjetne ili prave kosti, ukusne tetive ili
hranu iz svoje zdjelice.
Prisvajanje često započinje već u leglu kada se štenad između sebe
treba izboriti za dovoljnu količinu hrane ili za zadržavanje vrijednih
izvora hrane. Da bi se izbjegao nesporazum, psa treba naučiti da
ispružena ruka znači da mu nešto želimo dati, a ne oduzeti. Ako to
nauče na vrijeme, neće nas tjerati od onoga što imaju.

Mnogi psi više vole spavati ispod nečega što može biti zaklon, primjerice
ispod stola, kreveta ili iza naslonjača. To bi se moglo povezati s
boravkom pod zemljom u opasnim vremenima kada je štenad bila
odgajana u brlogu.

Za razliku od nas, psi se ne znoje kroz žlijezde (izuzev onih smještenih
u mekušima, jastučićima na šapama). Umjesto toga, rashlađuju se
brzim protokom hladnijeg zraka preko površine njihovog jezika.
Površinske krvne žile se rašire, dajući mu svijetlo - ružičastu boju.
Voda isparava s jezika, pomažući psu da tako rashladi i druge dijelove
tijela. Što je jezik više isplažen, to je psu toplije. Dahtanje koje je
nastalo uslijed stresa brže je od onog kojim se pas rashlađuje;
ovo drugo dahtanje karakteriziraju plići udisaji, a jezik nije toliko
jako isplažen.

Na vrhuncu tjeranja, otprilike tjedan dana od početka, kuje će biti
vrlo zainteresirane za mužjake, kao uostalom i oni za njih, pa će sve
poduzeti da se sretnu. Kad vrijeme tjeranja prođe, kuje možemo
sterilizirati. Tada neće imati potrebu za bježanjem i parenjem, a mi
ubuduće nećemo morati razbijati glavu što i kamo s neželjenom štenadi.

Natjecanje među mužjacima za pravo na parenje ozbiljno počinje
tijekom puberteta, u dobi od šest do sedam mjeseci. Tijekom
sazrijevanja, razina muških spolnih hormona znatno je viša od
one u odraslih mužjaka, zbog čega imaju više samopouzdanja u
želji za natjecanjem.

S obzirom na to da je prenošenje gena na sljedeću generaciju vrlo
važno, tučnjave mogu postati ozbiljne, pa ponekad,
ako se ne spriječe, mogu završiti s ozbiljnim povredama.
Tučnjave također mogu biti ozbiljnije ako je u blizini kuja koja
se tjera, jer tada su psi još motiviraniji.

Miris ima vrlo važnu ulogu u ponašanju kuje i u njenom prepoznavanju
štenadi. Kuje ponekad znaju odbijati štenad ukoliko su oštenjena
carskim rezom ili ako su oprana prije no što su joj vraćena nakon
što se probudila iz anestezije.

Kuje pod stresom ponekad mogu odbiti svoju štenad ako su ih
prerano dirali nepoznati ljudi, budući da, kad su joj bili vraćeni,
nisu mirisali poput njezine vlastite štenadi.

Psi imaju više strategija za smirivanje mogućih napadača. One uključuju:
zijevanje
odvraćanje pogleda
lizanje usana
okretanje glave
njuškanje po podu
pokoravanje u igri
sjedenje
sjedenje leđima okrenutim prema napadaču
polagano udaljavanje
približavanje nekome u širokom luku umjesto izravno,
jer se to manje može protumačiti kao sukobljavanje.

Kako će psi reagirati jedni na druge ovisit će o tome koliko
su uspješnih susreta s različitim psima imali dok su bili štenad.
Dobro socijalizirani psi lako izbjegavaju napete situacije i rijetko
se upliću u borbe. Loše socijalizirani psi ne čitaju dobro
istančane znakove drugih, a teško i sami šalju prave poruke,
pa zato često zapadaju u nevolje.

O osjećajima vašeg psa mnogo možete doznati iz govora njegovog tijela:
uši položene straga: uplašen je ili poslušan
uši položene naprijed: samouvjeren je ili zainteresiran
oči s vidljivim bjeloočnicama i širokim zjenicama: uplašen je
otvorena usta i ubrzano dahtanje: uplašen je
spušten rep: uplašen je ili poslušan
podignut rep: samouvjeren je
mahanje repom: uzbuđenje.

U okolnostima kada su stjerani u kut, psi se ponekad mogu osjetiti
primoranima izabrati opciju borbe. Uvijek trebate pažljivo promatrati
svoga psa i prepoznati bilo kakav znak nelagode, te ga udaljiti od
situacije koja ga zabrinjava.

Pasmine koje smo uzgojili kao čuvare, poput rotvajlera i dobermana,
uzgajane su tako da pokazuju manje straha od ostalih pasmina,
zbog čega će biti teže naslutiti što doista misle. Također su uzgajane
tako da imaju više samopouzdanja, pa će, ako se osjete ugroženima,
vjerojatnije izabrati borbu, nego neku drugu mogućnost.

Sve pasmine sposobne su agresivno reagirati ako se osjete dovoljno
ugroženima.
Koliko će se pas osjetiti ugroženim ovisi o njegovim prethodnim
iskustvima u sličnim situacijama, kao i o njegovim bivšim susretima s
ljudima i drugim životinjama, osobito onima dok je još bio štene.
Količina agresivnosti koju pas pokazuje ovisit će o tome:
koliko je velika opasnost
koliko ima urođenog samopouzdanja naslijeđenog od roditelja
koliko je bio uspješan u ranijim sukobima u životu.

Da bi upoznali svijet, psi se najviše koriste svojim nosom i ustima,
dok su ljudima najpotrebnije oči i ruke. Da bismo se sa psom što
prije sprijateljili i odagnali njegov strah, prilikom pozdravljanja
trebamo ga što manje gledati i dodirivati.
Psi ljude grizu za ruke više nego za ijedan drugi dio tijela.
Djeca se služe rukama kako bi upoznala svijet, dok štenad za istu
svrhu koristi usta.
Štenci trebaju naučiti da ljudi pružaju ruku kako bi ih pogladili i dali
im poslasticu, a ne da bi ih kaznili. Ako to nauče još kao štenad,
manje će pasa, u nastojanju da se obrane, ugristi ljude.

Dokazano je da maženje pasa ima dobar učinak na krvni tlak čovjeka
koji psa mazi. Koliko god je to ugodno za vašeg psa, toliko je dobro
i za vas.

Pse možemo nagraditi raznim stvarima, iako ih sve nije moguće
koristiti za vrijeme treniranja. Uostalom, različiti će psi biti zahvalni
na različitim nagradama. Nagrade koje najčešće dijelimo su hrana,
igranje, trčanje i pohvala.

lako se može činiti da psi imaju nadnaravnu sposobnost vanosjetilne
percepcije, njihova sposobnost otkrivanja stvari koje mi ne možemo
čuti, vidjeti ili nanjušiti obično se može objasniti njihovim super
osjetilima koja im pomažu doživjeti svijet na sasvim drugačiji način
od našeg.

Psi koriste učinkovit jezik zvukova
Njuh i miris pružaju obilje podataka
Govor tijela odaje status

Psi imaju bogat rječnik zvukova, mirisa i položaja kojima mogu
prenijeti začudno istančane poruke drugim pripadnicima svoje vrste.
Tim zvukovima priopćuje se uzbuna, upozorenje ili ugoda te niz
psećih emocija. Mirisi u urinu i fecesu označavaju njihov teritorij i
uspostavljaju seksualni status quo. Govorom tijela uključujući i
suptilne promjene položaja ušiju i repa, mogu izraziti životopisnu
lepezu osjećaja i naputaka.

Glasovno izražavanje
Glasovna komunikacija pasa iznenađujuće je učinkovita. Kuja brzo
nauči različite glasove svakoga od svojih štenaca i razumije njihove
glasove gladi, boli i ugode. Psi se glasovno izražavaju cijelim nizom
zvukova - plač štenadi, cviljenje i jaukanje, upozoravajuće rezanje
i oštro lajanje; traženje pažnje, tugaljivo lajanje i cviljenje; bolno
jaukanje, štektanje i cviljenje; mrmljanje kod ugode. Za vuka,
zavijanje je najvažniji način glasovne komunikacije; psi češće laju
nego što zavijaju, što je čovjek svjesno podržavao tijekom
udomaćivanja. Upozoravanje lajanjem vjerojatno je jedna od
prvih osobina zbog koje su naši preci odabirali pse.
Zavijanje može značiti usamljenost, uzbunu ili čak slavlje.

Označavanje mirisom
Psi podižu svoje noge kako bi u urinu ostavili svoje mirisne poruke
sto je bliže moguće visini nosa drugih pasa. Mužjaci nastoje o sebi
ostaviti sto je više poruka moguće - nije neobično za mužjaka da
svojim urinom označi 80 izraženih mjesta tijekom četiri sata.
Mužjak urinira kako bi prekrio miris drugih pasa.

Korištenje tjelesnih mirisa
Njuh psima predstavlja najvažnije čulo. Za označavanje svoga
područja, psi ostavljaju mirisne oznake, koje djeluju poput
posjetnica i pružaju informacije o statusu onog tko ju je ostavio.
Psi stvaraju kemijske tvari nazvane feromoni, koje nalazimo u
slini, fecesu, urinu i izlučevinama iz vagine i penisa. Miješanjem
ili presvlačenjem otpadnih tjelesnih tvari tim spojevima, psi,
u biti, svoje otpadne produkte koriste za širenje informacija.
Uz mirise u izlučevinama, pas stvara tjelesne mirise u praktički
svim drugim tjelesnim sekretima i izlučevinama, uključujući slinu i
cerumen. Svi ti mirisi prenose informaciju, a psi mirišu jedni druge
kako bi te podatke prikupili. Naprimjer, miris ušiju kuje može
sadržavati tvari koje ukazuju na njezin spolni status.

Govor tijela
Pas izražava svoje emocije, misli i zahtjeve opsežnim govorom tijela.
Istančana promjena položaja ušiju, repa, usta, lica, dlake ili
tijela opisuju obilje činjenica. Izravan pogled posebno je moćan.
Dominantan pas zuri, dok će ga pokoran pas izbjegavati
odvraćanjem svog pogleda. Položaj tijela isto je toliko eksplicitan.
Dominantan pas stoji uspravno, dok će pokoran pas ponizno puzati.
Mi možemo razumjeti i tumačiti govor tijela psa, jer i mi međusobno
sa psima komuniciramo na slične načine. Položaji tijela nisu statični:
oni odražavaju promjene emocija psa. Smiren pas ima opušten
rep i uši, međutim, u stanju pripravnosti, oboje je uzdignuto.
Međutim, ako se pas potom počne ponašati agresivno, podiže
dlaku na grebenu, uspravlja rep i straga povlači usne kako bi
pokazao zube. Još će ljuću agresiju pokazati naginjanjem naprijed
i rezanjem.

22.01.2007. u 12:05

|...kliknesh ovo...(0) | ...pa ostavish komentar... | ...ako imash shta pametno rech... |

Maltezer

Skupina:
IX. FCI skupina - Patuljasti psi i psi za pratnju

Zemlja porijekla:
Malta

Namjena:
Kućni ljubimac

Veličina:
Mužjaci su visoki 21 - 25 cm, a ženke 20 - 23 cm.

Dlaka:
Dlaka maltezera je dugačka i svilenasta, bez poddlake, a češlja se od
sredine leda na obje strane prema dolje.

Njega:
Njega dlake ovog psa je vrlo opsežna i uključuje dnevno
češljanje i četkanje, te redovito pranje. Postoji i poseban
losion koji oko očiju odstranjuje ružne naslage od suza. U
uglovima očiju zna rasti dlaka koja uzrokuje iritacije, tako
da ju je potrebno odstraniti. Ovi psi ne gube dlaku, stoga
se mrtvu dlaku mora odstraniti češljanjem. Dlaka bi morala
biti dugačka, sve do zemlje. Dlake ispred očiju obično su dignute
i pričvršćene trakom. Održavanje dlake u stanju koje je
prikladno za izložbe zahtijeva dosta napora. Vlasnici pasa
namijenjenih izložbama premazuju dlaku uljem, te je zamataju
na uvojnike za kosu, kako bi spriječili pucanje dlake.

Narav:
Ovo su prijateljski, ljupki i zaigrani psi, društveni su i željni
učenja, ali su i osjećajni. Jako se dobro slažu s djecom, i
vrlo su vezani uz gospodara.

Odgoj:
Ove pse je relativno lako odgojiti jer vole biti sa "svojom obitelji".
Prilagodit će se gotovo svim prilikama. Vrlo su osjetljivi na grube i
oštre riječi, tako da ih se nikada ne smije strogo trenirati.

Socijalno ponašanje:
Maltezer izbjegava sve moguće neprilike, te se stoga
u pravilu dobro slaže s drugim psima, kućnim životinjama,
kao i s djecom. Prema strancima također ne uzrokuje nikakve
probleme.

Vježbanje:
Ovim psima nisu potrebne dugačke šetnje, ali ako ih vi volite,
veselo će vas pratiti

22.01.2007. u 12:01

|...kliknesh ovo...(0) | ...pa ostavish komentar... | ...ako imash shta pametno rech... |

Bernandinac

Bernandinac je pas za spašavanje. Englezi ga nazivaju svetac,
jer su ovim psima svojstvene sposobnosti da unaprijed osjete lavinu,
nevrijeme i zemljotrese i da ih predskaže. Nasljedna nastrojenost ove
upečatljive pasmine za rad na polju spašavanja odgovara darovitosti
ptičara ili lovačkog psa u području lova. Mada je bernandinac svojom
upotrebom u snijegu postao legenda, danas se može promatrati i kao
čuvar kuce i strpljivi prijatelj djece, koju štit i uočavajući opasnost i
neustrašivo ih brani. Zahvaljujući veličini i snazi, bernandinac se ne
boji nijednog protivnika. Pored svojih karakternih kvaliteta, ovaj pas
objedinjuje ljepotu, stabilnost i sposobnost prilagođavanja svakoj klimi,
pa ga zahvaljujući tome žele mnogi prijatelji pasa kao svog pratioca,
čuvara i zaštitnika.

Ima srednje dugu dlaku, ravnu pa čak i malo valovitu, posebno na leđima.
Njegov rep se završava zastavicom, a na bedrima ima izražene "pantalone".
Podvaljak je oblikovan poput ogrlice i zato djeluje veličanstveno. Tjelesna
linija dugodlakog bernardinca izgleda nešto mekše nego kod kratkodlakog.
Šape su bijele,široke i zatvorene. Često se pojavljuju čaporci.Uzgajač ih mora
odstraniti. Kao i većina velikih pasmina bernarinci imaju predispozicije za displaziju
kukova.

Težina odraslog psa je oko 80 kg, a životna dob oko 10 godina. Bernardinci
su po prirodi robusni. lako mirni, znaju ponekad i ugristi. To će učiniti samo
kad osjete ozbiljnu opasnost, jer su inače dobrodušni i imaju visok prag
izdržljivosti. Mogu se koristiti kao čuvari, jer svojom, poštovanja vrijednom
vanjštinom, izazivaju nelagodu i djeluju prije svega preventivno.

Bernardinac je životinja koja voli udobnost. Nije grubijan, iako je samouvjeren
i rijetko će ga kada napasti neki drugi pas. Bernardinac je osjetljiv i privržen
čovjeku, stoga je preporučljivo da, ukoliko živi na slobodi, barem jedan sat
dnevno bude uz porodicu. lako je to razborit pas, poput djeteta se oduševi
svaki puta kad se netko od ukućana vrati svom domu. Tada laje i njegov glas
se daleko čuje. Od silne radosti može nekoga i srušiti na tlo. Vrućinu podnosi
puno teže nego hladnoću, stoga mu treba prostor u sjenci.Vlasnik bernardinca
u šetnji s psom, često naleti na tri različite reakcije šetača: 1. Majke pošalju
svoju djecu da pomiluju ljupkog psa, jer pogrešno misle da je bernardinac draga
curica u krznu. Bernardinac je stvarno dobrodušan pas koji voli djecu, ali ponekad
je dovoljno da se dijete nađe na putu toga diva i već će biti na tlu. To će se dijete
onda čitav život bojati pasa.

Bernandinac kratke dlake je najefikasniji na planini,jer odlično podnosi veoma
niske temperature, a lakše radi od bernandinca duge dlake, koji se nešto teze
kreće po snijegu, jer mu se snijeg lijepi za šape i zamrzava. Ovaj pas je razborit,
miran i društven, nježan i umiljat, bezgranično odan, obožava djecu. Potrebno
mu je mnogo vježbe i kretanja, a održavanje njegove dlake zahtjeva energično i
često četkanje.

Ljudi koji rado popiju štogod žestokog, imaju velike oči kada ugledaju bernardinca,
jer bi on na vratu trebao imati lijepo burence s rumom za prvu pomoć. Tu posudicu
su bernardinci nekad i nosili, ali danas je nose samo na turističkim priredbama.
Jedna od uloga tih pasa u prošlosti bila je i otkrivanje krijumčara čokolade i
cigareta na švicarsko - talijanskoj granici. Priču o alkoholnom piću oko vrata
opisao je švicarski pisac Meissner u knjizi "Alpske ruže" (Alpenrosen) koja je
izašla 1816. godine. Na naslovnoj stranici je bio bernardinac s nacrtanom
bačvicom oko vrata. U kronikama samostana Svetoga Bernarda o tome nema
zapisa. 3. Ljudi oduševljeni psima, sanjaju o Barryu, psu koji je u 12 godina
svog života spasio 40 ljudi. To je vjerojatno legenda o kojoj u samostanu nije
ništa zapisano. Nije zapisano niti da je spasilac bio Barry, kao ni da su to radili
drugi psi. Imamo li dijete ne smijemo mu dozvoliti da jaše po psu ili da ga diže za
prednje noge. Može doći do kidanja mišića i ligamenata, kao i do problema prilikom
rasta. Bernardinci su odrasli s navršene dvije godine.

19.01.2007. u 13:51

|...kliknesh ovo...(12) | ...pa ostavish komentar... | ...ako imash shta pametno rech... |

Linkovi

Svi koji su nas do sada vjerno komentirali zahvalit
ćemo im tako da ćemo sve vas stavit u linkove.To
ne radimo samo zbog komentara već nam se i vaši
blogovi sviđaju.
Ps:Ako smo koga izostavile javite nam.
:D Velika pusa!

17.01.2007. u 20:01

|...kliknesh ovo...(6) | ...pa ostavish komentar... | ...ako imash shta pametno rech... |

Get your own glitter and more at BlingyBlob.com

17.01.2007. u 19:31

|...kliknesh ovo...(1) | ...pa ostavish komentar... | ...ako imash shta pametno rech... |

Pudlica

Skupina:
IX. FCI skupina - Patuljasti psi i psi za pratnju

Zemlja porijekla:
Francuska

Namjena:
Kućni ljubimci

Veličina:
Minimalna visina malog pudla iznosi 25 cm, a ne smije
prijeći 28 cm. Visina patuljastih pudla iznosi 28 - 35 cm.

Dlaka:
Dlaka malog pudla je fina, vunasta i kovrčasta. Priznate
boje su bijela, crna, boja marelice, smeđa i siva, i uvijek
su jednobojni. Pudli kojima s vremenom dlaka tvori
konopce izuzetno su rijetki.

Njega:
Pse namijenjene izložbama mora se šišati u skladu s
pasminskim stilom. To zahtijeva veliku stručnost i znanje,
tako da je najbolje da to obavite u specijalnom salonu za
pse. Održavanje psa u takvom stilu ne uzima samo puno
vremena, nego je uz to i jako skupo, a konkurencija na
izložbama je izuzetno velika. Tradicionalni stil šišanja,
takozvani "lavlji" stil, imao je u početku sasvim praktičnu
namjenu: kolutovi krzna oko nogu i tijela štitili su psa, koji
je nekada bio korišten u lovu na vodene životinje, od hladne
vode. Ostali dio tijela bio je kratko šišan, kako bi se olakšala
njega. Kasnije su tome dodavana razna"uljepšanja". Pudle
koji su isključivo kućni ljubimci kraće se šiša, s time da se
ostavlja duža dlaka na glavi, ušima i nogama. Održavanje
takve dlake je puno jednostavnije. Ovi psi ne gube dlaku.
Povremeno provjeravajte zube, kako se ne bi nakupio
kamenac, te im redovite čistite uši. Pudle možete često prati.

Narav:
Ovo su živahni, zaigrani psi, inteligentni, vole učiti, ali su i
vrlo osjećajni i vezani uz svoga gospodara i njegovu obitelj.

Odgoj:
Mali i patuljsti pudli su izuzetno ineligentne životinje, te će
vrlo brzo shvatiti što se od njih traži, ako im ispravno
pristupite. Najbolje rezultate ćete postići ako budete nježni,
ali dosljedni.

Socijalno ponašanje:
Ovi psi su u pravilu neproblematični kada su u pitanju drugi
psi i kućni ljubimci. Svakog posjetitelja glasno najave, ali i
ništa više od toga.

Vježbanje:
Pudli će zadovoljno živjeti i u stanu, ali im je svjedno
potrebno dosta kretanja.

16.01.2007. u 22:02

|...kliknesh ovo...(4) | ...pa ostavish komentar... | ...ako imash shta pametno rech... |

Get your own glitter and more at BlingyBlob.com

="movie" value="http://www.youtube.com/v/qLXHvBFG-CI">

16.01.2007. u 21:56

|...kliknesh ovo...(1) | ...pa ostavish komentar... | ...ako imash shta pametno rech... |

Veliki-Pudl

Detaljni opis pasmine: Veliki Pudl - To
je pas skladnog oblika, srednje velik, sa
znacajnom frizurom i kovrcastom ili
zauzlanom (ako nije rascesljana) dlakom.
Njegov hod je tipcan - kao da plese. Veliki
pudl je uvecana podvrsta manjeg, od kojeg
je i uzgojen. Pasminske karakteristike su
iste za sve podvrste pudli (procitajte sve o
toj pasmini). Pas je cvrsto graden, kvadaraticnost
njegovog tijela naglasava karakteristicna frizura.
Glava je duga, lubanjski dio je zaobljen, gubica jaka,
njuska crna kod crnih, a bijela kod bijelih i sivih pudli.
Smedu njusku imaju smedi pudl i aprikot pudl.
Dlaka je duga. Rep drzi uspravno i do polovice je
kupiran. Dlaka je gusta, vunasta i gruba. Visina - od
45 do 58 cm, tezina - do 22 kg. Posebnu Ijubav
prema pudlama izrazio je Peter Scheitlein 1840. godine
u svom djelu Pokusaj spoznavanja zivotinjske duse
(Versuch einer vollstandigen Tierseelenkunde): Najpotpuniji
pas je pudl. Sto god je lijepoga i pametnog napisano
za pse odnosi se i povezano je s njima. Taj pas je nesto
posebno, originalno i genijalno. Sve na njemu je
psihologija. Pudl je po naravi dobar. Svaki, koji je los,
takav je zbog loseg ophodenja Ijudi prema njemu.Prije I.
svjetskog rata pudle su uzgajali samo u jednoj velicini.
Po mogucnosti su morali biti veci od 40 cm. Razlikovali su
se samo po boji i frizurama. Pri kraju dvadesetih godina
uzgojili su idealan tip velikog pudla. Patuljasta pudl je postao
modni pas, koji je poceo izguravati velikog. Bilo je razdoblja
u kojem je veliki pudl (zovu ga jos i kraljevski pudl) bio vec
skoro zaboravljen, a sada je sve omiljeniji, prvenstveno zbog
dobrog karatera.

16.01.2007. u 13:47

|...kliknesh ovo...(11) | ...pa ostavish komentar... | ...ako imash shta pametno rech... |

Pročitajte

Ako želite da posebno objavimo neku
pasminu recite pa ćemo pokušat ispuniti želju.
:D
PS:Ispričavamo se jer ovaj pas na slici nije
mops kao što piše na onom slideu

15.01.2007. u 16:25

|...kliknesh ovo...(13) | ...pa ostavish komentar... | ...ako imash shta pametno rech... |

Dalmatinci

Skupina:
VI. FCI skupina - Goniči i krvosljednici

Zemlja porijekla:
Hrvatska

Namjena:
Kućni ljubimac. Dalmatinske pse su nekada
uzgajali kao dekorativne pse za pratnju kočija,
te kao pse čuvare u stajama.

Veličina:
Mužjaci su visoki 56-61 cm, a ženke 54 - 59 cm.

Dlaka:
Dlaka je uvijek kratka. Važno je da se
karakteristične mrlje ne preklapaju. Idealna veličina
mrlja je 2-3 cm u promjeru. Postoje bijeli dalmatinski
psi s crnim mrljama, ili s mrljama boje jetre.

Njega:
Dalmatinski psi ne ostavljaju puno dlaka po kući.
U vrijeme linjanja ih dnevno četkajte gumenom četkom,
kako biste odstranili staru i mrtvu dlaku.

Narav:
Dalmatinski pas je ponosan pas pun snage, prijateljski
raspoložen, osjećajan, inteligentan, budan, znatiželjan,
staložen i društven.

Odgoj:
Ovog psa nije teško odgojiti. Dobro ga nagradite kada
učini nešto dobro, te će brzo shvatiti što se od njega
očekuje. Ponekad će se oglušiti na naredbe koje mu nisu
po volji. U takvim slučajevima budite ustrajni, te se ne
dajte smekšati.

Socijalno ponašanje:
Dalmatinski pas je izvrstan partner za igru djeci, ali za
malu djecu je ipak previše žestok. Niti s drugim psima
ili kućnim ljubimcima nema nikakvih poteškoća. Prema
posjetiteljima su ili vrlo nepovjerljivi, ili ravnodušni,
ovisno o naravi samog psa.

Vježbanje:
Dalamatinski pas će se prilagoditi prilikama u obitelji
gospodara. Ipak, bilo bi nepravedno kada biste ga
osudili na tri kratke šetnje oko bloka dnevno. Za ovog
psa bilo bi dobro da trči uz bicikl, pliva, igra se, trči
slobodno po prirodi. Izbjegavajte prevelika opterećenja
prije nego što potpuno odraste.

Napomena:
Izuzetno je teško uzgojiti dobrog psa za izložbe.
Rađaju se bijeli, a mrlje dobivaju kasnije. Štenad se
ponekad okoti gluha, tako da je stvarno uputno da
malog dalmatinskog psa nabavite kod provjerenog
uzgajivača.

Nasmiješeni pjegavac Vesele ćudi, inteligentan i dobar
prijatelj djece, pas dalmatiner omiljen je u obiteljima.
Kada u popularnoj britanskoj humorističkoj seriji
"Zvonili ste milorde", u posjet lordu Meldrumu stignu
"visoki" gosti, dakako dramaturški izmišljeni, kralj i
kraljica Dalmacije, njegov osebujni brat Teddy upita:
"To su oni iz čije je zemlje pas dalmatiner?" Iako se
radi o vremenima iz prve polovice prošloga stoljeća i
iako su baš Britanci neko vrijeme bili među brojčano
vodećim turistima na Jadranu, vjerojatno bi većinu
pojam Dalmacije prije podsjetio na spomenutu pasminu
zanimljive prošlosti, nego li na čarobnu "obalu tisuću otoka".
Ovaj uzorni čovjekov pratitelj i cijenjeni kućni ljubimac,
jedna od pet autohtonih hrvatskih pasmina, kako piše David
Taylor u knjizi "Vaš pas", premda nosi ime jednog od
najpoznatijih krajeva naše domovine, u hrvatskim ga
krajevima u autohtonom obliku više nema. Neki kinolozi
sumnjaju u njegovo podrijetlo, no njegov se lik može
pronaći na grobovima dalmatinskih velikaša i u gradskim
statutima primorskih gradova, gdje ga nazivaju
"'malim danskim psom". Iako je podrijetlo psa dalmatinera
obavijeno velom davnih vremena, većina autora i povjesničara
slaže se u tome da se radi o drevnoj i čistoj pasmini.
Neki drže da je njegov rodni kraj Egipat, gdje su lovački psi
s točkicama po koži uklesani u prizorima na faraonskim
grobnicama. Drugi ga pak, smještaju u Indiju, no
najpopularnija ga teorija ipak pripisuje našoj Dalmaciji.
Neke zbunjujuće rasprave o njegovu podrijetlu najvjerojatnije
imamo zahvaliti i brojnim zemljama koje su kroz povijest
vladale dalmatinskom obalom. Bilo kako bilo, pas dalmatiner
spominje se 1737. i u arhivima đakovačke biskupije, opisom
koji mu posve odgovara, pod ime-nom Canis dalmaticus.
Pasmina se brzo proširila Europom, mnogi tvrde zahvaljujući
lutanjima Roma kod kojih su pjegave životinje, inače,
iznimno na cijeni. Stigavši u Englesku, gdje je uzgojem dobio
današnji oblik, nije se dokazao među tamo prisutnim lovačkim
pasminama, najviše zbog toga jer je po prirodi blag i draža
mu je igra i maženje od natjeravanja jadnih divljih životinja.
Usprkos nesklonosti lovu, odlika mu je da se dobro slaže s
konjima, odnosno da ih njegovo prisustvo smiruje, pa je
nekoć bio tradicionalni pratitelj gospodskih kočija. U drugoj
polovici 18. stoljeća, u Engleskoj je čak postojala moda prema
kojoj je otmjene kočije pratilo i po četiri ili pet dalmatinskih
pasa. Kada su kočije zamijenili automobili, dalmatinere se moglo
vidjeti uz vatrogasna kola koja su se posljednja mehanizirala,
pa su ih još uvijek vukli konji. Motorizacijom vatrogasnog poziva
isčezla je i njegova uloga "sljeditelja vatre", no dalmatinski je
pas i do dan danas ostao maskota ovoga poziva u mnogim
zemljama svijeta. Vesele ćudi, inteligentan i dobar prijatelj djece,
pas dalmatiner omiljen je u obiteljima. Dobri poznavatelji kažu
da mu je potrebno puno kretanja te da osobito voli društvo ljudi,
ali rado poprima loše navike svojih gospodara i ostalih pasa,
pa stručnjaci za njega savjetuju upis u pseći vrtić. Duga je repa,
kratke i guste dlake, visoko postavljenih ušiju, vitka i mišićava tijela,
glavno svojstvo psa dalmatinera su njegove pjege koje su smeđe
ili crne (ali nikad oboje), okrugle, ispravne veličine i jednoliko
raspoređene. Unatoč kratkoj i gustoj dlaci, čak i kod redovitog
četkanja, dalmatinski se pas obilato linja, zbog čega mu je uvijek
hladno.
Živahan, skladno građen, jak i mišićav pas, iako ne grub. Ima
vretenasto tijelo. Brz je i uporan. Glava mu je osobita, priljubljenih
ušiju, okruglih očiju, potpunog škarastog zubala. Dozvoljena su dva
varijeteta: bijeli s crnim tačkama i beli s jetreno smeđim tačkama. Kod
crnog oči su tamne, a kod smeđeg jantarno smeđe. Sluznice nosa,
rubovi očnih kapaka i nokti odgovaraju boji tačaka koje su po tijelu
veće, a po glavi, nogama i repu manje. Sitne točkice između većih su
nepoželjne. Rep je pružen nešto iznad linije leđa, nikad savinut i
prebačen prema glavi. Šape mačje. Dlaka je kratka, tvrda, gusta,
glatka i sjajna. Visina: 56 - 61 cm (mužjaci), 54 - 59 (ženke),
teži do 25 kg. Dalmatinski pas je u svijetu najpoznatija hrvatska
autohtona pasmina. Dobio je ime po Dalmaciji i ilirskom plemenu
Dalmati. U 14. stoljeću organizirano se uzgajao u Đakovačkoj biskupiji
i korišten je kao vojnički pas, pratilac konjanika te kao lovački pas gonič
i ptičar pod imenom dubrovački gonič. U američkoj vojsci prenosio je
poštu i lagane terete, a služi i kao vatrogasni pas. U 19. st. Vero Shaw
ga prvi imenuje tim službenim imenom. Prema standardu FCI-a naziva
se dalmatinac, a domicil te pasmine ima Dalmacija, Republika Hrvatska.
Dalmatinac je registstriran kod AKC (American Kennel Club) 1888
godine.Taj prijatan trkač nije pas za ljude koji ne žele pobuđivati
pažnju. Njegovo pjegavo tijelo je već iz daleka oznaka da dolazi nešto
posebno (često ga koriste za marketing). Voli trčanje i stoga se dobro
osjeća na selu, u velikom vrtu, među djecom ili konjima. Prilagodljiv je
i inteligentan pa se preporučuje za pratnju. Lako ga je njegovati i ima
izrazito dobar smisao za čistoću. Po prirodi je zdrav, prijatan i osjećajan.
Doživi 12 godina.

13.01.2007. u 22:01

|...kliknesh ovo...(10) | ...pa ostavish komentar... | ...ako imash shta pametno rech... |

Zlatni retriver

Zlatni retriver pripada u VIII FCI grupu .

Atraktivnog je izgleda , srednje velik pas poluduge dlake čija boja varira
od svijetle boje vrhnja do boje starog zlata .

Nekad je pasmina bila izuzetno cjenjena u lovačkim krugovima, na našim
prostorima međutim nikad nije postala popularna među lovcima. Vjerovatno je
razlog dužina dlake u koju se rado petljaju čičci i grančice a teško se
otkriju krpelji. Bez obzira na to što se vrlo rijetko kod nas koristi
isključivo za lov , pasmina da bi dobila uzgojnu dozvolu mora položiti IPO
( ispit prirođenih osobina ) , na kojem se od psa zahtjeva mirnoća na pucanj
, vodljivost, donošenje pernate divljači sa suhog i iz vode. Pasmina je
sklona oboljenju kukova, za uzgojnu dozvolu se traži snimka kukova, tako
da je vrlo rizično kuiti psa u neprovjerenim uzgajačnicama ili od roditelja
koji nemaju snimljene kukove . Isto vrijedi i za navedeni IPO, ako ga
roditelji šteneta nisu položili znači da im narav nije ispitana, tako da ne
čudi da danas možemo vidjeti plašljive ili agresivne zlatne retrivere , k
tomu još bolesne!

Ipak je zlatni retriver zadržao svoje odlike bez kojih danas ta pasmina ne
bi bila ista i narav zbog koje ju volimo. To su temperamentni psi koji
obožavaju vodu i sve vezano uz nju, neumorno će plivati dok god im vlasnik
baca kakvu granu ili lopticu takve igre zlatni retriver voli i na suhom ,
donošenja bačenog predmeta nikad dosta !

Može se reći da je to jedna od najpopularnijih pasmina na koju se
odlučuju obitelji.

Pasmina je izuzetno inteligentna, brzo shvačaju i lako uče, najveće
veselje im je boraviti uz obitelj, ne vezuju se uz samo jednog čovjeka i
vrlo su prilagodljivi, svakog novog člana obitelji kao i goste prihvačaju s
radošću i kao potencijalne prijatelje za igru i maženje.

Zato se ne treba odlučivati uzimati pasminu ako će pas često boraviviti
sam, postaje depresivan i pati ako nije uključen u obiteljska događanja.

Najljepše je kad se na pasminu odluče obitelji i pojedinci koji često
izletuju u prirod , idu na kuapanje, trčanje, žive sportski i u
mogučnosti su svog psa svuda voditi sa sobom.

Zlatni retriver s veseljem prihvača i druge pse, nisu ljubomorni niti
agresivni prema drugim četveronošcima.

Onaj tko želi čuvara nije na dobrom putu! Ovo je pas koji će se obradovati
i provalniku ! Nisu pasmina koja pretjerano laje, ipak s veseljem
najavljuju svakog gosta, također su halapljivi i za komadić mesa su u
stanju sve izvesti i onoga tko im ga daje prihvatiti kao najboljeg
prijatelja. Skloni su debljanju,tu vlasnici moraju biti dosljedni jer
zlatni retriver ne zna kad mu je hrane dosta!

Održavanje dlake je jednostavno, redovito češljanje i ne pretjerano često
kupanje šamponom, svakih četiri mjeseca dovoljno je skratiti dlaku u
salonima za pse. Imaju dva obilnija linjanja godišnje a inače dlaka ne
otpada pretjerano.

Zbog stabilne naravi i izrazite poslušnosti i lakog učenja, sve češće
pasminu koriste u svrhu pasa vodiča slijepih osoba, Koriste se kao
psi spasioci i kao terapijske psi u rehabilitacionim centrima.

13.01.2007. u 21:57

|...kliknesh ovo...(0) | ...pa ostavish komentar... | ...ako imash shta pametno rech... |

13.01.2007. u 21:42

|...kliknesh ovo...(0) | ...pa ostavish komentar... | ...ako imash shta pametno rech... |

Rottweiler

Rottweiler je izvrstan pratitelj i čuvar, on je miran i samopouzdan pas
sa usađenom željom za zaštitom doma i obitelji, no ukoliko se odlučite
za nabavku rottweilera morate biti svjesni odgovornosti koju ste time na
sebe preuzeli, zbog osobina koje posjeduje ta pasmina, te zbog njihove
veličine i snage. Također morate biti svjesni i činjenice da rottweiler nije
pas koji se uklapa baš u svaki dom. Pravilnim treningom i socijalizacijom
možete dobiti izvrsnog kućnog ljubimca, odanog prijatelja, poslušnog
radnog psa. Oni su izuzetno odani, puni ljubavi, prekrasni i inteligentni.
Nisu veliki lajavci, no dobri su čuvari koji ce vam najaviti kada se nešto
neobično dešava. Njihova osobnost može varirati od velike naklonjenosti
, do izrazite povučenosti, no u prosjeku to nisu niti psi koji su sramežljivi,
ali ni psi koji se lako uzbude. S njima je relativno lako raditi, dobro usvajaju
naučeno, odnosno prilično su podložni dresuri. Vrlo su društveni pa
će vas često slijediti iz sobe u sobu i pažljivo pratiti sto to radite.
Zbog njihove jačine i snage nužna je socijalizacija i trening u ranoj
dobi. Nervoza, sramežljivost ili pretjerana uzbuđenost su nepoželjne
kod psa ovakve veličine i snage.

Što se izgleda tiče, rottweiler je srednje velik, snažan pas, čvrste
građe, velike snage i izdržljivosti. To je crn pas sa jasno određenim
paležima na obrazima, njuški, prsima i nogama, te iznad oba oka.
Dlaka mu je ravna, srednje dužine. Ova pasmina spada u II FCI skupinu,
2. sekciju (molosoidne pasmine). Rottweilerova težina kreće se
(prema FCI standardu) od oko 42 kg za ženke do oko 50 kg za
mužjake. Visina ženki prema FCI standardu je 56-63 cm, a mužjaka 61-68 cm.

Rottweilere cesto smatraju agresivnim psima. Jedan od razloga za
to je između ostalog i to sto vrlo cesto takve pse znaju nabavljati
"macho" tipovi koji ih huškaju, ili pak ljudi koji se nisu dovoljno
raspitali o pasmini, ne znaju ga pravilno odgojiti i eto problema.
No, iako općenito možemo reci da rottweileri imaju jaki teritorijalni
instinkt, te ce sasvim sigurno obraniti dom svog vlasnika i svoj čopor
od uljeza, ipak agresivnost i zaštitnički instinkt variraju kod svakog psa.

Rottweileri su također poznati po tome sto vole izazivati i "blefirat"
svojim vlasnicima, pa iako su to pomalo uznemiravajuće osobine,
ako ste se svom rottweileru nametnuli kao "alf" znat ćete da je to
njegovo "ispipavanje terena" je li se promijenilo njegovo mjesto na
hijerarhijskoj ljestvici vašeg "čopora" Taj se problem i opet relativno
lako može spriječiti ranim treningom poslušnosti te razvijanjem odnosa
povjerenja između vas i vašeg psa.

U svakom slučaju, odlučite li se za ovu pasminu, najbolje je prvo sagledati
sve loše strane pasmine: Rottweileri imaju relativno kratak životni vijek,
a relativno kasno sazrijevaju, pa ćete dosta dugo imati posla sa psom
"teenagerom". Oni su krupni psi koji zauzimaju puno mjesta u vašem
domu, automobilu, a i izljevi ljubavi kod ovako krupnog psa ponekad
znaju biti bolni. No, ako ste spremni imati psa sa popriličnom kilažom
koji ce svako toliko potražiti vašu blizinu, osloniti se na vašu nogu cijelim
tijelom, pokušati vam se utrpati u krilo, sjesti na vaše noge i sl. to vam
neće predstavljati problem. Kada su mladi cesto znaju nasrtljivo naskakivati
na vas, pa ćete trebate uložiti trud u to da ih odviknete od te ružne navike.
Ako im je dosadno kao štenad znaju biti izuzetno destruktivni, sto znaci
da ćete trebati opet uložiti puno svog vremena u druženje s vašim ljubimcem,
u trening i socijalizaciju, kako biste kasnije imali ljubimca s kojim ćete uživati
duzi niz godina. Dakle, s jedne strane morate svom štenetu posvetiti puno
vremena i vježbe kako dosadu ne bi ispoljio destruktivnim ponašanjem,
no s druge strane treba biti oprezan u količini vježbe kako svoje štene u
tako mladoj dobi ne biste previše opteretili radom jer njegove kosti,
ligamenti i zglobovi u razvoju ne bi smjeli podnositi prevelika opterećenja.
Osiguravanje socijalizacije važno je i zbog toga da spriječite da rottweilerov
zaštitnički instinkt jednog dana prijeđe u agresiju. Također, morate biti svjesni
činjenice da, ukoliko ste dobili dominantnog rottweilera, morate ga
nepopustljivo "staviti" na njegovo mjesto, a moguće je i da ćete imati posla
s agresivnošću spram drugih životinja, ukoliko je psu nedostajalo pravilne
socijalizacije. Dakle, cesto su rottweileri "svojevoljni" psi koji trebaju sigurnog
vlasnika koji može preuzeti vodstvo, jer ukoliko rottweileru pristupite "mlakim"
pristupom može vam se desiti da imate silnih problema. Kao štenci, rottweileri
su cesto pravi "smetlari" tj. svako smeće pronađeno vani u šetnji trpaju u
usta, dok pravilno ne nauće zabrane. U igri rottweileri znaju biti grubi, pa
tako nekog mogu i nenamjerno ozlijediti. Može vam biti i teško pronaći
partnera za igru svom štenetu, jer mnogi ljudi nisu spremni pustiti svoju
štenad da se igra sa štenetom rottweilera.Rottweileri, iako nemaju dugu dlaku,
linjaju se, pa budite spremni na to da vas dom bas neće biti idealno čist jer u
vrijeme linjanja posvuda ce se skupljate hrpice crnih dlaka. Oni također i sline,
možda ne bas tako jako kao neke druge molosoidne pasmine, ali ipak sline.
To je posebno izraženo kod npr. mužjaka opuštenijih obraza, naročito nakon
pijenja vode, pa je zgodno odmah nakon pijenja vode psu obrisati njušku kako
vam ne bi smočio cijelu kuhinju. Također ih zna mučiti nadimanje, naročito ako
ih hranite dehidratom, pa to može biti vrlo neugodno ukoliko vam npr. svrate gosti
koji se nađu u gustom plinovitom oblaku.

Uz sve navedeno, rottweileri znaju i imati ozbiljnih zdravstvenih problema
(slabi imuni sustav, alergije, očne bolesti, tumori, hd, srčani problemi,
puknuća ligamenata, kostiju i općenito bolesti zglobova i kostiju itd.).
Budite spremni izdvojiti popriličnu svotu za veterinarske troškove,
za troškove prehrane, jer rottweileri, proporcionalno svojoj veličini,
zahtijevaju i dosta velike obroke. A da ne spominjemo da ono sto je
na jednu stranu ušlo, na drugu mora i izaći, pa i izmet vašeg rottweilera
neće biti mali. Naravno, to ce ovisiti i o prehrani za koju se odlučite.

13.01.2007. u 21:15

|...kliknesh ovo...(0) | ...pa ostavish komentar... | ...ako imash shta pametno rech... |

Njemački ovčar

Namjena:
Kućni ljubimac, sposoban pas za razne druge zadatke.

Veličina:
Visina mužjaka iznosi 60 - 65 cm , visina ženke 55 - 60 cm .

Dlaka:
Njemački ovčar može imati tri tipa dlake: kratka, oštra i ravna dlaka; duga, oštra i ravna ili duga valovita dlaka. Duga valovita dlaka nije poželjna. Plašt može bili crne, željezno-sive i pepeljaste boje. Mogu biti jednobojni ili s pravilnim smeđim ili žuto-smeđim oznakama. Crni plašt je uobičajen.

Njega:
Njega plašta iziskuje relativno malo pažnje. Tijekom linjanja posebnom četkom odstranite odumrle i otpale dlake.

Narav:
Ovaj pas je vrlo inteligentan, dobar i poslušan učenik, društven i vrlo ljubazan. Izuzetno je temperamentan, oprezan, pouzdan, hrabar, neovisan, nepodmitljiv, samopouzdan i bezuvjetno vjeran svome vodiču i obitelji.

Odgoj:
Ovi psi se u cijelom svijetu koriste za vođenje, pronalaženje zatrpanih u lavinama, kao psi tragači, čuvari, obrambeni i policijski psi. Za neke od tih namjena koriste se gotovo isključivo njemački ovčari.

Na natjecanjima u poslušnosti daleko su iznad ostalih pasmina. Stoga je nepotrebno objašnjavati koje sve mogućnosti pruža ova pasmina. On je željan učenja, inteligentan i brzo shvaća bit stvari. U radu s njim koristite uglavnom govor. Velika većina tih pasa obožava svog vođu, ali nema pretjeranu potrebu za njegovim dodirom. Ne savjetujemo vam nabavku njemačkog ovčara, ukoliko stvarno nemate dovoljno vremena da se njime i bavite.

U zemlji svoga porijekla njemački se ovčar još uvijek većinom koristi kao gonič stada.

Socijalno ponašanje:
Njemački se ovčari dobro slažu s drugim psima, drugim životinjama i djecom pod uvjetom da su ispravno socijalizirani. Nepozvanim posjetiteljima neće dozvoliti pristup.

Vježbanje:
Ljudi koji imaju njemačkog ovčara zaborave često na činjenicu da je to radni pas, koji želi raditi za svoga gazdu. Za ovog psa nije dovoljno samo druženje u kući, njega treba zaposliti. Priključite se klubu njemačkih ovčara ili nekoj drugoj organizaciji, gdje ćetle oboje moči sudjelovati u raznim treninzima poslušnosti, obrane, okretnosti ili traganja. Sve aktivnosti su dozvoljene kako bi vaš pas ostao fizički i psihički zdrav. Kao i za sve velike pse, pa i za njemačkog ovčara, vrlo je važno da mladi pas za vrijeme odrastanja dobije dovoljno hranjivih tvari za ispravan razvoj kostiju, tetiva i mišića.

Ako se mladog psa previše fizički optereti ili ako ne dobije kvalitetnu hranu, mogu nastati neizlječive povrede. Njemački ovčar može dobro živjeti vani u psećoj kućici ako mu se pruži dovoljna pažnja i dovoljno aktivnosti.

Napomena:
Pasmina njemačkog ovčara je jedina koja trenutno ima svoju svjetsku organizaciju, koja zastupa interese ove pasmine. Sa sjedištem u Njemačkoj, W.U.S.V. ima preko pola milijuna članova u više od šezdeset zemalja.

13.01.2007. u 15:32

|...kliknesh ovo...(1) | ...pa ostavish komentar... | ...ako imash shta pametno rech... |

Sibirski husky

Sibirski Husky su privlačni psi, srednje veliki, snažni, energični i ponosni vučni psi, sposobni povući lakše terete umjerenom brzinom na duge razdaljine. Sibirski Husky su psi stvoreni za trčanje i ako im ne možete pružiti ono što njihova pasmina zahtjeva, bolje je da se odlučite za neku drugu rasu jer bi ubrzo došlo do velikih problema Sibirski Husky je pas o kojem se prilično lako brinuti. On je po prirodi čist i bez zamjetljivog mirisa. Sami se održavaju čistim i potrebe za kupanjem su minimalne. Često kupanje s šamponima nije preporučljivo, jer im se time skida sloj masnoće s dlake koji ih štiti od + 40°C do - 40°C. Ustvari, mnogi vlasnici kupaju svoje pse jednom godišnje ili rjeđe. Dvaput godišnje ostaju bez poddlake. To je razdoblje vrlo intenzivnog gubitka poddlake koje može trajati tri ili više tjedana, a poprilično ovisi i o klimatskim uvjetima. . U tom razdoblju, najbolje ga je redovito četkati.. Nikakvo timarenje ili šišanje nije potrebno ni preporučljivo. Nokte bi im trebalo povremeno provjeriti i po potrebi podrezati, naročito ako pas ne trenira, a kod aktivnih pasa to nije potrebno.
Ima odličan temperament, njegov nježan i prijateljski stav ostavština je prošlosti Huskyi su pozorni psi, spremni udovoljiti i prilagodljivi. Nisu agresivni i sposobni su za timski rad i vuču. Sibirski Huskyi su vrlo inteligentna i samostalna pasmina. Mogu biti vrlo tvrdoglavi, zahvaljujući njihovoj prvotnoj namjeni i mogu se lako dosađivati. Iako je Husky dobro društvo za svakoga bez obzira na godine i interese, ipak se ne preporučuje za osobe kojima je on prvi pas kojeg su ikada imali, jer greške je lako napraviti i ponekad vrlo teško ispraviti kod ovog inteligentnog psa. S obzirom da je sposoban pokazati veliku privrženost svojoj porodici, ovo baš i nije pas za samca. Prema strancima ne pokazuje strah ni sumnju, te stoga nije prikladan za psa čuvara.
Huskyi su prilično tihi psi. Oni ne laju, što je tipično za druge pasmine, već se glasaju mekim " pričanjem". Povremeno zavijaju, ali je, takvo ponašanje je normalno.
Kada uzmete štene, pitajte uzgajivača kako je i s čim hranio kako biste znali što ponuditi vašem novom ljubimcu. Ne zaboravite da iznenadna promjena jelovnika može ozbiljno poremetiti probavni sustav šteneta. Husky zahtjeva prilično malu količinu hrane s obzirom na veličinu, ali uvijek nastojite da bude kvalitetna, naročito ako je pas aktivan. Prehrana šteneta i odraslog psa se razlikuje, a period prijelaza s jedne na drugu vrstu ishrane neka bude između 10. i 12. mjeseca starosti psa.
Sibirski Huskyi su najsretniji kada mogu sudjelovati u obiteljskim aktivnostima. Najidealnije je kada pas može izaći i uči u kuću prema svojoj slobodnoj volji kroz posebna " pseća vrata". to nije uvijek moguće pa bar, ako imate ograđen prostor oko kuće, naučite psa da zatraži da ga pustite van. Savršeni uvjeti za držanje Huskyja su veliko dvorište, s ogradom koja bi trebala biti čvrsta i bar 180cm visoka. Ogradu valja dobro ukopati u zemlju kako bi spriječili potkopavanje. Sibirski Huskyi su nepopravljivi kopači i najbolje je postaviti pješčanik u sjenovitom kutu dvorišta i naučiti ih da tamo iskažu svoju strast za kopanjem. Huskyja ne bi trebalo puštati da luta po susjedstvu.
S obzirom da je Sibirski Husky polarni pas, ako ima odgovarajuću kućicu može ostati vani i po vrlo hladnom vremenu. Postavite kućicu s ravnim krovom jer Husky obožava izležavati se na njemu i promatrati svijet oko sebe. Grijanje nije potrebno, ali mu stavite slamnati ležaj. Sibirskog Huskyja nikad ne stavljajte na lanac. Husky nije za stan, ali ako ga redovito šećete ili, bolje, trenirate, neće mu smetati skučeni prostor. Sibirski Husky je izvanredno zdrava pasmina. Ako je dobro zbrinut, Huskyja je relativno lako održavati, a naravno da je potrebna kvalitetna hranidba, redovita provjera zdravlja i cijepljenja, te čišćenja od glista, te drugih parazita i nametnika.
Pojava displazije kukova kod Huskyja je vrlo rijetka.

12.01.2007. u 17:15

|...kliknesh ovo...(2) | ...pa ostavish komentar... | ...ako imash shta pametno rech... |

Labradori

Ovi psi uče jako brzo ukoliko su u povoljnoj okolini. To je rasa za koju se preporučuje da sa vlasnikom prođe školice za pse zbog svog vrlo živog karaktera. Odličan je kao porodični pas i sa svojim vlasnicima može sudjelovati u jako mnogo aktivnosti i igara. Dobro istreniran i socijaliziran pas je jako nježan prema djeci i starijim osobama. On nikada ne bi trebao biti agresivan, te nije pogodan za psa čuvara. Oni ce lajati da bi upozorili na dolazak stranaca. Dosta labradora je međutim izuzetno sretno i prijateljski raspoloženo kada je u bilo kojem ljudskom društvu, pa makar ot bili i stranci . Najsretniji su kada su uključeni u svakodnevne aktivnosti. Ovo je aktivna rasa puna energije, pa stoga zahtijeva i aktivnog vlasnika . Dosada i usamljenost može kod njega prouzrokovati probleme u ponašanju. Crte karaktera i nivo aktivnosti ipak ce zavisiti od psa do psa i od genetike, treninga, socijalizacije, brige koju svakodnevno prima...

Pravi labrador potpuno je neagresivan u odnosu na ljude i druge životinje i sretan da zadovolji čovjeka.To je i glavna karakteristika ove rase. Labrador ima tako mnogo toga sto privlači ljude ... neagresivnost, inteligenciju, sposobnost prilagođavanja, sto ga čini gotovo idealnim psom. Izuzetno dobro se slaže sa djecom, te se i preporučuje za porodice koje imaju cak i malu djecu. No i pored velikog strpljenja koji prosječan labrador ima sa djecom, nikada ne ostavljajte jako malo dijete i psa na samo.

To je pas snažnog izgleda, aktivan i pun energije. Unatoč jakoj postavi lagano se kreče. Karakteristično za njega je jaka, kratka dlaka, ravna, bez kovrči. Poddlaka odbija vodu. Dlaka na nogama i na repu nije duža.Boja je crna, čokoladno smeđa ili svjetlo žuta. Žuti psi imaju najgušću dlaku. Visina - 55 do 62 cm, težina - od 25 do 31 kg. Životna dob oko 12 godina.Prvi standard za labradore je napisan 1887. godine i u njemu su posebno isticali njegovu tvrdoću i vodljivost. Kao samostalna rasa bio je priznat 1905. godine. Prvo su bili samo crni, a druge boje nisu bile dozvoljene. Labradorova prednost je odlična vodljivost. Sposoban je učenik i već u toku šetnje ili igre naučimo ga donošenju. Nije previše glasan i unutrašnje je stabilan pas (i u velikim gradovima, gdje ima puno prometa). Dobro se razumije s drugim psima i ostalim domaćim životinjama. Također, koristi se kao vodič za slijepe, a uzgaja se i za izložbe. Ne obazire se na vremenske promjene, robustan je i otporan, pa mu čak ni snijeg ni hladnoća ne smetaju. Ubrajaju se među najomiljenije porodične pse. Posebno je dobrodušan pas.

Labrador jako voli vodu i aktivnosti na otvorenom. Ne voli biti usamljen i svojim lajanjem može postati prava noćna mora ukoliko ga zanemarujete. Jako je inteligentan i uvijek spreman na učenje. Treba posebno paziti na njegove kilograme, jer ima izrazitu sklonost gojenju zbog apetita .

12.01.2007. u 17:11

|...kliknesh ovo...(1) | ...pa ostavish komentar... | ...ako imash shta pametno rech... |

Chow-chow

Štene chhow-chowa je jedno od najslađih bića na svjetu , pravi je plišani medvjedić.chow-chow je predivan pas, ali i jedna od najnekonvencionalnijih pasmina. Važno je proućiti i shvatiti njegov karakter, potrebe i ponašanja i uskladiti ih sa svojim očekivanjima, inače se može pretvoriti u katastrofu, ne samo za vas nego i za psa.

To malo prekrasno štence će izrasti u psa srednje velićine, dostojanstvenog i inteligentnog. Prosjećno visokoj osobi ( oko 175 cm) dosezat će mu do koljena, a njegovo četvrtastog, dobro inzbalanzirano tjelo kao da ima pogon na sva četri kotaća. Trebat će dosta vremena da bi se odgojilo u tolikoj mjeri da možemo kontrolirati njegovu snagu. Ali za uspjesan odgoj prvo je potrebno izgraditi puno ljubavi i poštovanja, tako da pas ima razloga poslušati vas. u protivnom, neće slušati, jer nema zašto. Zna biti strahovito svojeglav, ali uglavnom će se pokoriti gospodaru. O bićno se veže uz jednu osobu, iako je odan cjeloj obitelji i izabranim prijateljima.

Njegovo je krzno posebna atrakcija, bogate boje i forme, ali treba ga redovno održavati, inače ce se dlaka zapetljati. Nema mirisa ili ga ima vrlo malo, za razliku od veličine pasa.

Tiho ce čuvati vas dom, bez pretjeranog lajanja, ali ne smije ga se držati na lancu. Brzo shvati tko je prijatelj, a tko potencijalni sumnjivac. Chow ne treba puno kretanja poput nekih sportskih i lovnih pasmina, ali jedna dnevna šetnja u trajanju od barem sat vremena se svakako preporučuje. Nije pametno šetati ga bez uzice, jer ga njegova neovisnost i tvrdoglavost mogu odvesti daleko od vlasnika, tako da se cak može i izgubiti.

Mitovi i legende

Mnoge legende vezane za chowa dotiču se neobične boje jezika i unutrašnjosti usta. Tu karakteristiku s njim dijeli još jedino pasmina Shar Pei, koja dolazi iz istog područja i dijeli neke korijene s chow chowom. Za crnu boju desni u usta govorilo se da tjera zle duhove i tako se učvrstila chowova reputacija kao izvrsnog psa čuvara palaca i samostana. Dva su bajkovita objašnjenja kako je chow dobio svoj plavocrni jezik.

Prije mnogo stotina godina, u brdima je živio samotni redovnik koji je k sebi uzimao pse lutalice da mu pravo društvo. Bio je ljubazan prema svim životinjama, zbog čega su one bile duboko zahvalne. Jednog dana, redovnik se razbolio i pao krevet, i svi su se psi i životinje udružili da obave kućanske poslove i pomognu mu. Chow chow je u sumi potražio drvo kojeg je nedavno udario grom i pougljenio ga, i donio nekoliko komada ugljena, na kojima je majmun kuhao obroke dok redovnik nije ozdravio. A chowov je jezik poprimio boju ugljena kao spomen na sva dobra djela kojima je uzvratio redovnikovu ljubaznost i velikodušnost.

Druga priča kaže da je Bog, dok se svijet stvarao, otkidao sitne komadiće neba da bi na njihovo mjesto postavio zvijezde. Ti komadićci su padali na zemlju i jedino je chowu bilo dopušteno da ih lizne. I tako je dobio svoj plavi jezik.

Jedna legenda stiže iz Japana. Nekoć davno u starom Japanu, jedan je samuraj putovao kroz nepoznatu provinciju. Prelazio je preko stjenovitih planina kad se spustio mrak. U strahu da ga u mraku ne napadnu lavovi ili vukovi, još prije nego sto je sunce zašlo, zaputio se prema jedinoj građevini koju je mogao naći, uništenom hramu, koji nije pružao previše zaštite, ali samuraj ipak prostre svoj ležaj na podu i zaspi. Malo prije ponoći, probudio ga je užasan, nezemaljski urlik. Kada je otvorio oči, na mjesečini je vidio stotine mačaka svih veličina i boja. Učinilo mu se da u njihovom urlikanju čuje nešto, frazu koja se neprestano ponavljala. Ne reci Shippeitaru!ť. Nije znao sto to znaci. Odjednom, sve su se mačke okrenule i nestale. Idućeg dana, samuraj je nastavio put i u obližnjem selu sreo duboko ožalošćene ljude. Plakali su, puni tuge, jer su te noći trebali odvesti najljepšu djevicu u selu u uništeni hram, gdje su je trebali pojesti zli duhovi, koji se pojavljuju u obliku mačaka. Sjetivši se ono sto se dogodilo prošle noći, samuraj je zapitao tko je Shippeitaro. Pas, predivan pas, hrabar i snažan, nježan s djecom, a pripada našem glavešini princuť. Samuraj je napustio selo i potražio princa, i vratio se u selo sat kasnije, vodeći Shippeitaroa na povocu od prepletene koze. Shippeitaro bješe pas zlatne boje, ljubičastog jezika. Samuraj ga stavi u kavez umjesto djevice i on i još četiri muškarca uputiše se prema hramu, noseći kavez. Stigla je ponoć i mačje zavijanje poraslo je do zastrašujućeg kresenda Shippeitaro je razbio vrata kaveza, nestrpljiv da sto prije izađe, izjurio je iz kaveza kao zlatna strijela iz luka. Škljocnuo je čeljustima i zgrabio velikog macka, vođu čopora. Samuraj mu priskoči u pomoć i jednim udarcem svog maca odrubi mačku glavu. Ostale su mačke bile tako zaprepaštene da se nisu mogle ni pomaknuti i Shippeitaro ih je sve dokrajčio. Čitavo je selo još godinama i godinama poslije toga slavilo samuraja i najhrabrijeg psa u Japanu, Shippeitara.

Kinezi su ove pse držali pred kućom jer su vjerovali da njihovo namrgođeno i ozbiljno lice tjera zle duhove.

Ime pasmine

Teško je točno reci kako je ta pasmina dobila ime. Jedno od originalnih imena bio je Chao, koja je označavala velikog, primitivnog, izvanrednog psa velike snage, a ponegdje se, pogotovo u zapisima iz 17. stoljeća prije Krista spominje i ime Ao, koje je vjerojatno iskvarena verzija prvog. Također, u istom stoljeću su ga nazivali i Man Kout, odnosno barbarski ili tatarski pas. Kasnije su ga ponegdje spominjali kao Mang (pas s puno dlake), Chao (snažan pas) ili Ti (crveni pas). Zapadnjaci su ga kasnije nazivali Foreign dog (strani pas) i kineski jestivi pas, no to se ime nije uspjelo održati jer nisu htjeli da ih se stalno podsjeća na to da je taj pas služio za jelo, pa su usvojili naziv chow chow. To je možda stoga sto je većina robe donesene iz Kine bila poznata kao chow chow na iskvarenom engleskom, ili su se pri davanju

10.01.2007. u 12:57

|...kliknesh ovo...(0) | ...pa ostavish komentar... | ...ako imash shta pametno rech... |

PSI NA PLEMENITOM ZADATKU

Rehabilitacijski psi pomažu osobama s invaliditetom

Donošenje i odnošenje predmeta s kuhinjskog stola i knjiga s polica,paljenje i gašenje svjetla neke su radnje kojima se odnedavno prvi put u Hrvatskoj obučavaju psi kako bi osobama s invaliditetom pomogli u svakidašnjem životu.Riječ je o rehabilitacijskim psima,a to su,zbog svoje dobroćudnosti,smirenosti i izdržljivosti,najčešće labradori.
Obučava ih se u Mini centru Lučko pri Hrvatskoj udruzi za školovanje pasa vodiča i moibilitet.Invalidi bi,posebice oni u kolicima,pomoć plemenitih životinja uskoro bi mogli i praktično dobiti ako se obrate toj udruzi na Trgu bana Jelačića 3/1 u Zagrebu.

Prema riječima Darka Petreskog,instruktora rehabilitacijskih pasa u Lučkom u Zagrebu,zasad su "zaposlene" samo labradorice Zara i Mamba.Zara svakodnevno pomaže slijepoj djevojčici u Strmecu Samoborskom.Labradorica Mamba ispomaže Zadranki oboljeloj od distrofije,kojoj je najveći problem podići se u krevetu u sjedeći položaj pa se zatim prebaciti u invalidska kolica.Pomoć Mambe sastoji se u tome što uhvati specijalnu ogrlicu obješenu oko vrata invalidne osobe koju zatim povuče u sjedeći položaj,nakon čega se ona sama može prebaciti u invalidska kolica.
Jednogodišnje školovanje rehabilitacijskog psa stoji oko 50 000 kuna.Za to vrijeme psi nauče pedesetak komanda ( lijevo,desno,ustani,lezi,zaobiđi prepreku...) i svladaju odlazak u kupovinu.Na specijalnoj torbici obješenoj oko vrata mogu donijeti do 700 grama kućnih ili drugih potrepština.
Jedna od najzahvalnijih usluga rehabilitaciujskih pasa je svojevrsna vuča invalidskih kolica preko lakših arhitektonskih zapreka,npr. izdignutih rubnjaka,manjih prijekopa na cesti isl.
Kako bi se naučio na život u zajednici,pas prolazi jednogodišnju socijalizaciju u obitelji.Školovanje s instruktorom obavlja se i na javnim mjestima,gdje je velik protok ljudi i vozila.Na velikim parkiralištima uči gase hodanju uz kolica,donošenju predmeta na otvorenom,vježba mu se poslušnost...
Instruktori kažuda se ovakvi psi najlakše uče ako ih se podučava dva sata na dan.Naglašavaju da su za takvu djelatnost najprikladniji labradori jer svaki zadatak shvaća kao igru.
Nakon što pas položi ispit s instruktorom,mjesec dana se privikava na život s korisnikom,tj.s invalidom.Kad se odlučuje o dodjeli psa određenoj osobi,misli se na psihofizičke sposobnosti te osobe,njeno zdravstveno stanje potrebe u svakidašnjem životu.Također se pazi da se živahan pas ne dodijeli starijoj osobi ili onaj zaigraniji posve malom djetetu.U tih mjesec dana instruktor dolaze u korisnikovu kuću,gdje rade na stvaranju međusobnog povjerenja između psa i korisnika.To su npr. vježbe donošenja loptica i različitih predmeta.
Kada se pas i klijent priviknu jedno na drugo,određuje se tzv. trasa,put od kuće do škole ili posla,ili putanja kretanja u stanu.Tako se malo-pomalo pas osposobi da posve samostalno fizički pomaže čovjeku.A o tome koliko je ona važan kao čovjekov prijatelj i stalni pratilac da se i ne govori.

09.01.2007. u 15:21

|...kliknesh ovo...(0) | ...pa ostavish komentar... | ...ako imash shta pametno rech... |

ZAPADNO ŠKOTSKI BIJELI TERIJER (WESTY)

Westy-i su srdačni psi,vole ljude i ostale pse,energični su,prije svega tvrdoglavi,obožavaju svoga gazdu,uzvraćaju mu deset puta više ljubavi nego što primaju ( iako primaju maximalnu količinu ljubavi svoga gospodara ).Zapadno škotski bijeli terijer je izuzetno umiljat,veseo i očaravajući pas.Svaka tri mjeseca treba mu skratit dlaku.Westy dolazi samo u bijeloj boji.Bijela boja kod pasa popularna,jer simbolizira sreću ili samo čistoću.Ipak,ovi terijeri ćesto pate od kožnih alergija i mogu biti razdražljivi.Očekivana životna dob je 14 godina.

Veličina:
Visok je oko 28 cm, a težak oko 7,5 kg.

Njega:
Ovaj terijer mora imati tvrdu dlaku, tako da ga ne smijete previše često prati, kako ne bi postao mekan. Ako se pas i uprljao igrajući se vani, najbolje je ostaviti ga da se posuši, a zatim dobro iščetkati prljavštinu. Dlaku morate iščupkati rukom ili otrimati dva do tri puta godišnje. Psi namijenjeni izložbama zahtijevaju i veću njegu.

Odgoj:
Iskrenost i vesela narav ovog psa ne bi smjela biti opravdanje da radi što god mu se prohtije. Ponekad ga treba i kazniti. Ovi terijeri znaju biti uporno zločesti, tako da morate ostati dosljedni i nikako im popustiti.

Socijalno ponašanje:
Ovi terijeri dobro se slažu s drugim psima i izvrsni su partneri u dječjoj igri, jer mogu podnijeti i grubu igru. Pokušajte ga naviknuti na mačke i druge kućne životinje dok je još mlad, kako ih kasnije ne bi naganjao. Poneki primjerci ove pasmine znaju se ponašati dosta dominantno prema drugim psima, ali to najviše ovisi o njihovom ranom socijalnom odgoju.

Vježbanje:
Zapadnoskotski bijeli terijeri obožavaju igre loptom, jurcanje i skakutanje. Potrebno im je puno kretanja, pa im to nipošto nemojte uskratiti. Vole kopati, a neki od njih i odlutati, tako da vaš vrt mora biti jako dobro ograđen.

09.01.2007. u 13:34

|...kliknesh ovo...(1) | ...pa ostavish komentar... | ...ako imash shta pametno rech... |

Samoyed

S
amojed,veseo i ljubazan pas,pun je suprotnosti.Opisuju
ga kao " inteligentnog i relativno poslušnog,ali ne i ropski
odanog,izuzetno tvrdoglavog,osjećajnog i dragog,
opasnog i privrženog,ali ne i dosadnog... ",što je priznat
ćete,prilično šaren opis.To nije agresivan pas,a to,kažu,
zahvaljuje istoimenom plemenu,koje je,zbog zajedničkog
suživota,bilo koji oblik agresivnosti,prema ljudima ili drugim
psima,najstrože kažnjavalo.Domovina im je centralni dio
sjevernog Sibira,a postoje legende da su samojedi nekad
bili pustinjsko pleme koje je,zajedno sa svojim psima,
došlo do ledom okovanog Arktika.Krzna njihovih pasa
izbljedilo je na arktičkom suncu,poprimivši srebrni odsjaj
ledenog okoliša.Sve je češće i kao kućni ljubimac.

Veličina:
Visina mužjaka iznosi 57 cm, visina ženke 53 cm.
Odstupanja od 3 cm prema dolje ili gore su dozvoljena.
Dlaka:
Vanjska dlaka je gruba i strši, poddlaka je mekana
i gusta. Boja je bijela, kremasta ili bijela s oznakama boje biskvita.

Njega:
Ne treba ih previše češljati jer bi se mogla oštetiti
poddlaka. Ako ispada previše dlaka, možete
poddlaku oprezno isčešljati češljem s dvostrukim metalnim zupcima.

Odgoj:
Odgoj samojeda je jedan dug proces i treba ga
započeti što prije. Vježbe moraju biti pune
promjena, jer iste naredbe kod samojeda
izazivaju suprotni efekt - dolazi do izražaja
njegova tvrdoglavost. Također ga već u ranoj mladosti
morate naučiti na mačke i druge kućne životinje. Onda ćete
imati puno veselja s ovim psom - karektarističan "osmijeh"
samojeda demonstrira njegovu ljubaznu narav.

Socijalno ponašanje:
Ovi psi su nježni i izuzetno strpljivi s djecom, prema
drugim psima znaju biti povremeno dominantni. Ne smijete
zaboraviti da su samojedi lovački psi - love sve što se pokreće.
Zato je socijalizacija s mačkama i drugim kućnim životinjama
izuzetno bitna. Osim toga vrlo su oprezni.

Vježbanje:
Samojed treba puno kretanja. Trebate s njim ići u duge
šetnje, a čim odraste pustite ga da redovito trči pored
bicikla kako biste mu održali kondiciju. Ovi psi su po prirodi
lutalice, zato dobro ogradite vrt.

ČETKANJE
Lijepa, čista dlaka koja se sjaji na suncu je jedna od
karakteristika koju imaju samojedi. Dlaka može biti ili bijela
ili žučkasta, ali čista i sjajna dlaka će uvijek imati svoj prepoznatljiv
sjaj. Besprijekorno krzno ima blistav srebrnasti sjaj.
Vanjska dlaka je gruba i ravna, ne smije biti čupava, svilena
ili valovita, a duža je nego u drugih arktičkih pasmina.
Unutarnja dlaka tzv. poddlaka je gusta i mekana. Takva
struktura dlake daje tom psu maksimalnu zaštitu od
vanjskih utjecaja, a zahtijeva minimum brige. Iako bijelo,
njegovo krzno uvijek izgleda vrlo čisto, a blato se nakon sušenja
jednostavno iščetka. Vrlo gusta dvostruka dlaka traži redovito
češljanje, posebno u proljeće i ljeti.
Ako Vašem psu dlaka postane prljava i zametena, utrošit ćete i
nekoliko sati da je ponovo dovedete u red, a to će biti naporno i Vama i Vašem psu.

Štene treba dnevno češljati kako bi kvaliteta i sjaj njegove dlake
došla do izražaja. Ako se već po dolasku u Vaš dom štene
nauči na češljanje, umnogome ćete si olakšati posao u
budućnosti. Započnite s češljanjem dok se još igrate s
štenetom držeći ga na koljenima, a kako će ono rasti
naučite ga na stol za češljanje. Ako štene naučite na
češljanje dok je još malo, uživat ćete u češljanju i Vi i Vaš pas.

Idealno je ako Vašeg psa počešljate svaki dan,
poslije šetnje, i tako iščešljate moguće ostatke
blata, trave ili drugih nečistoća koje mogu oštetiti njegovu dlaku.
Bar jednom tjedno iščetkajte njegovu dlaku do kože.
Najbolji nači za češljanje je da jednom rukom poravnate
dlaku, a drugom rukom češljem
(češalj rijetkih, dugih zubaca) iščšljavajući od sebe razmrsite
dlaku do kože. Tako ponavljajte dio po dio krzna, u slojevima,
uz posebnu pažnju na uši, noge, a posebno na koljena jer
to su mjesta gdje se najčešće dlaka zamrsi stvarajući
čvorove koje je teško raščešljati i puno puta u takvim
slučajevima pomažu samo škare. Za češljanje dlake na
nogama, glavi i ušima koristite češljeve s gušćim kraćim
zubcima. Trbuh i unutrašnja strana nogu su često puta
jako osjetljivi te obratite pažnju da ne čupate dlaku.
Kada završite češljanje na obje strane tijela, dlaku
dobro iščetkajte kvalitetnom četkom
(najbolje su četke od prirodne dlake) i to uvijek
od repa prema glavi.
Kada završite češljanje sigurno će se Vaš pas
protresti i tako će svaka dlaka "sjesti" na svoje mjesto.
Uobičajeno je da se samojed jednom ili dva puta
godišnje linja. U tom slučaju cijeli postupak
češljanja-četkanja će potrajati puno duže jer
je potrebno iščešljati podlaku. Ako se ovo ne napravi,
podlaka će se skupiti u velike "kvrge" koje će izgledati
jako ružno. Linjanje potraje nekoliko tjedana, ali nakon
toga se vrlo brzo primjećuje rast nove podlake. Kako bi
se smanjilo vrijeme linjanja dobro je koristiti kvalitetnu
hranu koja ubrzava rast dlake.
Iščešljana dlaka može se sakupljati i kasnije korisno
upotrijebiti tako da se isprede u finu vunu.

09.01.2007. u 13:20

|...kliknesh ovo...(1) | ...pa ostavish komentar... | ...ako imash shta pametno rech... |

Zdravo!!!

Nas dvi ćemo pisati o psima,njihovim navikama i pasminama.Spomenut ćemo i udrugu u Splitu za udomljavanje i zaštitu životinja - "Arka" i "Prijatelji životinja" u kojima nas dvi volontiramo.Nadamo se da će vam se svidit ovaj blog i da ćete svraćati i ostaviti koji komentar.

09.01.2007. u 13:10

|...kliknesh ovo...(0) | ...pa ostavish komentar... | ...ako imash shta pametno rech... |

Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

O SVEMU I SVACEMU

linkovi