Sretna vam Nova.
..
Baš mi je krasno i počela.


Edit. 01.1.09. - navečer

Nemam nešto pametno za radit, tj imam. Toga uvijek ima samo što sam ja lijena za to, onda odlučih tu napisat nešto što me trenutno muči.
Ti uvijek inače napišeš negdje na netu i svi ljudi po fejsu i blogu i tak to, koji nas znaju, zajednički poznanici i prijatelji, uletavaju mi na msnu, čak i na onom bjednom chatu na fejsu da me pitaju što je bilo.
Ne znam zašto, zašto nas svi uvijek gledaju zavidno?
Zašto nas i pokušavaju razdvojit( ili samo mi to tako doživljavamo)?
Zašto nas gledaju s divljenjem, i čude se kolko se svađamo, i volimo, i povrijeđujemo, i razumijemo... a i dalje ostajemo Mi.
Teja i Ana, onak... ko dvie sestre blizanke, iako nismo ni malo slične. Uvijek Ti i ja. Mi.


Pa pomirit ćete se. Čak ste si i iste novčanike kupile. To se ne događa često.

by: Bruna.

Da. Možda i nećemo.
Možda će ona imati ponos preko glave, kao i većinu puta.
Možda ni ja neću ovaj put prva poslat poruku, nazvat il neš slično.
Možda i Ona želi da se više ne pomirimo, rekla mi je sretno.
Na neki čudan način.
Možda.
Možda ćemo praznike provest posvađane, pa se onda pomirit ko glupače.
Uništit praznike. Doček Nove već jesmo.
Ona misli da je ona ta koja se uvijek žrtvuje za to prijateljstvo, da ona uvijek daje sve od sebe.
A ja sam bezobrazna.
Da, bezobrazna.
I najrađe bih te sad nazvala, najrađe bih da sutra opet sjedimo na kavi kao i gotovo svaki dan na praznicima, najrađe bih te nazvala pa da pričamo o totalnim glupostima, da bude sve kao do prije par dana.
Ali ne mogu.
Uvijek se ja ispričam.
Uvijek sam ja kriva.


Bez obzira na sve....
01.01.2009. - 18:28 - Komentari { 23 }

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.