MISTERIJI I KRIPTOZOOLOGIJA


Get your own Poll!










"Najljepši je doživljaj susret s tajanstvenim. On je izvor svake stvarne umjetnosti i znanosti. Ko nikada nije imao ovo
iskustvo, ko nije sposoban ni za kakvo oduševljenje i ko ne moze da se zapanji od Čuđenja, on je isto kao mrtav. Njegove oči su zatvorene!"Albert Einstein

Šta o misterijama misli Arthur C.Clarke(moj uzor)
Tri vrste enigmi
Misterije se pojavljuju u toliko oblika i veličina da ih je gotovo nemoguće svrstati. Jedan je koristan način taj da ih podijelimo i nazovemo misterijama prve, druge i treće vrste
Misterija prve vrste je nešto što nas nekoć krajnje zbunjivalo, ali je sada do kraja protumačeno. U tu kategoriju idu gotovo sve prirodne pojave; jedan od najpoznatijih i najljepših primjera je duga. Prethistorijskom čovjeku ona je jamačno ulijevala strah, čak užas. Nije je uspio objasniti ni na koji način osim kao djelo neke nadmočne inteligencije; pročitajte u Knjizi postanka, kad Jehova govori Noi (Nuh a.s.) da ce nebo obilježiti svojim znakom...
Pravo objašnjenje duge moralo je pričekati potvrdu Isaaca Newtona da je »bijela« svjetlost zapravo mješavina svih boja koje se mogu odijeliti prizmom ili kapljicama vode koje lebde na nebu...
Još veće strahopoštovanje od duge izaziva aurora - polarno svjetlo i tek smo otkako je svanulo svemirsko doba saznali da nastaje od elektricitetom nabijenih čestica što ih izbacuje Sunce a Zemljino ih magnetsko polje zadržava u gornjim slojevima atmosfere. Još i sada valja proučiti
mnoge pojedinosti, ali u pogledu općih principa aurore nema više sumnje.
Dakako - a to će vam spremno potvrditi svaki filozof - nijedno »objašnjenje« nije konačno: iza svake tajne krije se neka druga, još dublja. Raspršivanje svjetla u spektar stvara dugu - ali što je svjetlost sama po sebi?...
Misterije druge vrste su nepoznanice koje još jesu tajnovite, premda za neke slutimo odgovore. Često je neprilika u tome što odgovora ima previše; bili bismo posve zadovoljni s bilo kojim od njih, ali nam se svi cine podjednako dobri. Najspektakularniji suvremeni primjer je, dakako, pojava NLO, za koju objašnjenja sežu od psihičkih manifestacija preko atmosferskih efekata do svemirskih brodova iz drugih svjetova - i, da bi stvari bile još zamršenije, lanac spremnih tumaca niže se od totalnih luđaka do trijeznih znanstvenika.

Druga je tajna, koja ne pobuđuje takve strasti, velika morska zmija. Većina bi zoologa posve spremno priznala da golema neidentificirana morska bića mozda postoje - i možda su, kao u slučaju resoperke (coelacantha) čak ostaci iz prethistorijskog doba. Ako još jesu prisutni, jednog bismo dana to morali moći dokazati.
Ako izuzmemo zlu sreću, većina se tajni druge vrste naposljetku riješi i prelazi u one prve vrste. Kao svjedok takvog razvoja naš je naraštaj imao najvecu srecu od svih dosadašnjih. Pronašli smo odgovore na pitanja koja su progonila sva ranija doba - na pitanja kojih su se rješenja nekoć činila sasvim nemogućim...
Ipak, ima nekih tajni koje će možda zauvijek ostati tajne druge vrste. To osobito vrijedi kad je riječ o povijesnim događajima; kad se dokazi jednom izgube ili unište, nema načina da ih obnovimo... Ako netko ne izmisli način kako da gledamo u prošlost - što je krajnje nevjerojatno ali ne i posve nemoguće - možda ih nikad nećemo saznati. Znanstvenici su sretniji od povjesničara, jer priroda ne uništava dokaze; sva pitanja koja postavljaju naposljetku dobiju odgovor.







Misterije treće vrste su najrjeđe i o njima se moze vrlo malo reći; neki skeptici tvrde da one čak ni ne postoje. To su pojave - ili događaji - koji se, čini se, ne mogu racionalno protumačiti; u slučajevima gdje kao objašnjenja postoje teorije, ove su još fantastičnije od samih »činjenica«.
Možda je stopostotna tajna treće vrste nešto tako strašno da je - čak i kad bi materijal postojao - čovjek radije ne bi upotrijebio u televizijskom programu. To je neobičan fenomen poznat kao spontano samozapaljenje.
Ima mnogo zabilježenih slučajeva poduprtih, kako se čini, nepobitnim medicinskim dokazima, da je ljudska tijela u vrlo kratkom vremenu progutala strašna vrućina koja je često doslovno netaknutu ostavila okolinu, pa čak i odjeću žrtve!

Ljudsko tijelo obično nije tek tako lako sazeci; zapravo, potrebno je prilično mnogo goriva da bi se ono spalilo. Čini se da nema načina da se ova tajna ikad riješi bez mnogo više dokaza - a tko bi poželio da ih bude?
Manje je zaprepaštujuća, premda ponekad vrlo zastrašujuća, misterija treće vrste Poltergeist (od njemačkog doslovno »bučan duh«). Premda treba kad su u pitanju paranormalni fenomeni biti poprilično skeptičan, zato što neobične pojave zahtijevaju i potvrde izvanredno visokog standarda, ipak ima upečatljivih dokaza da se mali predmeti bez ikakva fizička povoda mogu pomicati ili čak materijalizirati. Iza te pojave najčešće negdje nalazimo neko preosjetljivo mlado stvorenje i premda su mladi u pubertetu - preosjetljivi ili ne - savršeno sposobni stvoriti pakao posve neparanormalnim sredstvima, ta pojava - koja se uporno pojavljuje u tolikim kultura-ma i kroz tolika razdoblja - nagovještava da se neobične stvari ipak dogadaju...
Ništa nije važnije od uvjerljive demonstracije nekoga neobičnog događaja izvan granica prihvaćene znanosti; upravo takvim otkrićima znanje napreduje. Međutim, sve dotle dok nema neke prihvatljive teorije ili upotreblji-ve hipoteze koja bi pojavu objasnila, možemo o njoj reci malo što razborita. Malo što frustrira više od izoliranih enigma koje, kako se čini, ne dopuštaju nikakva racionalnog objašnjenja.
Ako doista postoje, tajne treće vrste brzo uznapreduju u tajne druge i naposljetku u one prve vrste. Savršen primjer za to je otkriće radioaktivnosti, pri kraju 19. stoljeća. Znanstvenike s kraja viktorijanskog doba iznenadilo je otkriće da određeni sastojci urana neprekidno emitiraju energi-ju. To otkriće nije bilo samo potpuno neočekivano, nego se i suprotstavljalo svemu što je tada o fizici bilo poznato. Međutim, ubrzo su bile utvrđene neprijeporne činjenice, što je u vrlo kratko vrijeme dovelo do prvoga pravog shvačanja atomske strukture.
Nema sumnje, svijet je tako neobično i divno mjesto da će zbilja uvijek nadmašiti i najbujniju maštu; uvijek ce biti nepoznatih stvari, a mozda i takvih koje ne mozemo spoznati.

Arthur C. Clarke

< ožujak, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Lipanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (3)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (5)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (13)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


...komentari ima ih/nema ih

design: Viky

font: ×

slika: ×

Opis bloga

Blog posvećen misterijima svijeta, kriptozoologiji, i parapsihologiji sve od Yetija, Ogopoga do NLO-a, duhova i puno, puno više. Uživajte i možda otkrijete nešto zanimljivo



Get your own Poll!



Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
duh_vremena
Death Of A Planet
Na Rubu Znanosti
Na granici mogućega
Telekineza
Dnevnici-NLO-a
Para(ne)normalan
Plejade
Galaksija forum
Dokumentarci
fx-files
2012
UFO
BeyondTheSilence
Skriveno
serije, filmovi, knjige

Misteriji, Kriptozoologija i Parapsihologija

Atlantida:najveća misterija prošlosti

Bermudski trokut (prvi dio)

Bermudski trokut (drugi dio)

Bermudski trokut (treći dio)

Drevni astronauti

Divlja djeca

Egipatska magija

Fantomski otoci

Gospodari noći: vampiri

Loptaste munje

Ljudi u svemiru

Na Zemlji su živjeli divovi?

MISTERIJI

M’kele M’bembe i ostale nemani

Morska čudovišta (prvi dio)

Morska čudovišta (drugi dio)

Orang-Pendek

Paranormalna iskustva

Parapsihologija: potraga za šestim čulom

Parapsihologija: duhovni pratioci

Parapsihologija: levitacija

Parapsihologija: mentalne fotografije

Parapsihološki fenomeni

Paranormalni snovi

Prapovjesne nemani

Rapa Nui-Uskršnji otok

Sve o vješticama (prvi dio)

Sve o vješticama (drugi dio)

Tajanstvene pojave na Mjesecu

Tajne zvjezdanih prostranstava

Tajne Stonehengea

Teleportacija

Tunguska eksplozija (prvi dio)

Tunguska eksplozija (drugi dio)

Tunguska eksplozija (treći dio)

Ufo svjedočanstva

Ukleti jedrenjaci (prvi dio)

Unutar NLO-a (prvi dio)

Unutar NLO-a (dugi dio)

Vu-Quang-misteriozni jelen

Zagonetke čovječanstva: Egipat (prvi dio)

Zagonetke čovječanstva: Egipat (drugi dio)

Zagonetke čovječanstva: Egipat (treći dio)

Zagonetne pojave

Žrtve otmica (prvi dio)

Žrtve otmica (drugi dio)

Žrtve otmica (treći dio)

Yeti











ponedjeljak, 22.03.2010.

TAJANSTVENE POJAVE NA MJESECU

Za sada ću se ostaviti teme o zavjerama, ali to ne znači da ću pisati o njima, hoću, ali još ne. Sada ću vam predstaviti teme o kojima ću pisati jer mislim da su jako bitne za ovo razdoblje: 2010 - 2013

Teme se zovu: Priroda vraća udarac, Tajanstvene pojave na Mjesecu, Ljudi u svemiru, Tajanstveni stanovnici Zemlje, Bliski susreti s duhovima, Grupa Bilderberg VLADA SVIJETOM i Manipulacija javnosti sa Svemircima. Razlog zašto sam se odlučio za ove teme je spomenuto razdoblje od 2010 godine do 2013 godine. Plus dodatne teme Zavjera krupnog kapitala, MISTERIJI, UFO-svjedočanstva, Tko nadgleda kontrole svijeta i Fenomen vremena. Svaka nova tema će biti sa ovim uvodom pa krenimo sa temom TAJANSTVENE POJAVE NA MJESECU

NASA PRONAŠLA VODU NA MJESECU
Udarom rakete u Mjesečov krater Cabeus Nasini znasnstvenici otkrili su u njemu značajne količine vode. Otkriće tolike količine vodenoga leda na dnu Mjesečeva kratera epohalno jje, ono će potpuno promijeniti sve planove ljudskog istraživanja svemira, izjavili su nasini stručnjaci. Ovoga trenutka posve je nevažno kako je voda onamo dospjela. Pokazalo se točnim da u dubinama kratera na južnom polu, kamo nikada ne dopire svjetlost, postoji vodeni led koji je na osunčanijim dijelovima Mjeseca odavno ishlapio prema svemiru. Jedna teorija kaže da bi to bili ostaci oceana s Prazemlje, od koje se Mjesec otkinuo pri sudaru s velikim nebeskim tijelom, a druga da su to ostaci kometa koji su ga sa svih strana bombardirali. Ovo je otkriće, koje se dogodilo u petak 13. studenoga 2009. godine, ponovno razbuktalo maštu i polemike o tome postoji li život na Mjesecu. Naime, tijekom stoljeća prikupljene su brojne informacije što navode na zaključak da na Mjesecu postoji život i dakako - okolo njega! Neki stručnjaci vjeruju da inteligentan život na Mjesecu postoji ne samo na njegovoj površini nego, prije svega u njegovoj unutrašnjosti. Također smatraju da podrijetlo nepoznatih letećih objekata (NLO) ne bi trebalo tražiti u dubokom svemiru već na Mjesecu, gdje na Mjesec i s njega slijeću i uzlijeću leteći tanjuri.



IZBOR IZ POPISA PROVJERENIH IZVJEŠĆA
NASA je u sklopu priprema za slijetanje na Mjesec koje se trebalo dogoditi oko 2020. godine, pripremila Kronološki katalog izvješća o događajima na Mjesecu ( Chronological Catalogue of Reported Events). Taj aktalog obrađuje izbor između 800 provjerenih izvješća o pojavama koje su označene kao pojave "munja" i "svjetlećih oblaka", "signala s Mjeseca" i drugih događaja koje znanost ne može obajsniti. Ja sada osobno donosim po mome sudu najzanimljiveje fenomene uočenih na Mjesecu i okolo njega oa krenimo.

Ožujak, 1587. godine: Na Mjesecu je viđena - zvijezda!

Studeni, 1671. godine: Znanstvenik Cassini je vidio bijeli, svijetleći obalk. Tada se još vjerovalo da na Mjesecu ima tekuće vode

1715 godina: Astronomi Edmund Halley i J.E. de Louville su tijekom pomrčine Sunca vidjeli na Mjesecu svjetlosnu pojavu koja je podsjećala na sagorijevanje vrpce za paljenje.

Ožujak i travanj, 1787. godine: Astronom William Herschell ugledao je četiri stacionirane svjetlosti i četiri vulkana. Danas znamo da na Zemljinom trabantu nema nikakvih vulkana.

18.svibnja 1878. godine: Astronomi Halley i de Louville ugledali su na Mjesecu munje i doveli su ih u svezu s olujama. A poznato je da na Mjesecu nema atmosfere niti olujnih električnih pražnjena. o čemu se tada radilo.

7.rujna 1820. godine: Više promatrača je izvjestilo da su na Mjesecu vidjeli neobične objekte koji su letjeli u vojnoj formaciji.

22.siječnja 1825. godine: Engleski mornarički časnici na plovidbi u Sijamskom zaljevu vidjeli su intezivnu svjetlost u Mjesečevu krateru Aristarh.

9. travnja 1867. godine: Astronom Thomas G. Elger je javio u Astronomski registar viđenje zvijezde na tamnoj strani Mjeseca u trajanju od dvije sekunde. Vdio ju je i ranije u nekoliko navrata, ali nikad toliko jasno.

7. kolovoza 1869. godine: Profesor Swift iz mattona u američkoj saveznoj državi Illinois je tijekom pomrčine na Mjesecu promatrao 20 minuta nekoliko objekata koji su preletjeli Mjesec. Slične objekte, poredane u dva reda, istodobno su vidjeli profesori Hines i Zentmayer.

13. svibnja 1870. godine: U regiji Platon viđene grupe svjetla od 4 do 28 jedinia, koje kao da su se palile i gasile. Slična tajanstvena svjetla su viđena u regiji Mare Crisium pa je britansko Kraljevstvo astronomsko društvo počelo istraživati njihovu prirodu. Istraživanje je trajalo tri godine. U zaključku istraživanja navodi se kako se čini da aktivnošću svjetla upravljaju inteligentna bića. Kraljestvo astronomsko društvo nije službeno komentiralo rezultate istraživanja. Neki njegovi sudionici, međutim, izjavili su prema svemu sudeći, na Mjesecu postoje inteligentna bića koja šalju signale stanovnicima Zemlje.

EDMUND HALLEY

24. travnja 1874. godine: Profesor Šafarik iz Praga je vidio užarena, bijela svjetla, kako lagano lete iznad Mjeseca.

Veljača 1877. godine: Jedna tanka svjetlosna raketa viđena je kako čitav sta leti iznad kratera Eudoux, od zapada prema istoku.

8. travnja 1881. godine: Astronom Williams izvješćuje kako je vidio gotovo tisuću svjetlosti i svjetlećih točaka u Mare Crisium, i to upravo na onome mjestu gdje su astronomi 50-tih godina prošlog stoljeća otkrili konstrukciju "mosta", a koja nikad ranije nije viđena. Ovaj "most" su snimile i ruske i američke sonde. procjenjuje se da je dugačak 20 kilometara.

27. rujna 1881. godine: Dr. Waren E. Day iz prescota u Arizoni i G.O. Scot iz Tonta također u Arizoni, vidjeli su svijetleći objekt kako prelijeće Mjesec.

26. ožujka 1882. godine: Viđene su svjetlosne zrake i svjetleće točke iznad Mare Crisium. U svibnju i u listopadu 1865. godine na istom mjestu je astronom Madler vidio svjetlost koja se kretala, da bi iznenada nestala.

24. travnja 1882. godine: Zamijećene su sjene kako se gibaju i soje u regiji Aristotel.

15. studenoga 1899. godine: Desde Dourite (Francuska) pratio je kretanje velike zvijezde u blizini Mjeseca. Svjetlila je crvenom i plavom svjetlosti. Danas bismo takvu "zvijezdu" nazvali NLO.

10. svibnja 1902. godine: Pukovnik Marwick (Frnacuska) promatrao je brojne obojene svjetleće objekte u letu pored Marsa.

26. studenoga 1910. godine: Francuski časopis "La Nature" donosi vijest o viđenju neke svjetlosne rakete, koja je startala s Mjesečeve površine. istoga dana britanski časopis Društva za napredne znanosti izvješćuje o bijeloj mrlji, što se pojavila na površini Mjeseca.



27. siječnja 1912. godine: Engleski časopis Popular Astronomov donosi vijest o pojavi tamno obojenog objekta na Mjesecu, čija je dužina iznosila oko 400, a širina oko 100 kilometara. Tajanstveni objekt je imao oblik divovske vrane.

29. kolovoza 1917. godine: Časopis frnacuskog astronomskog društva objavio je vijest o pojavi svjetlećeg letećeg objekta na Mjesecu.

12. travnja 1926. godine: U regiji Mare Crisium je viđen crni oblak, upravo na mjestu gdje je kasnije snimljen poznati "most".

17. lipnja 1931. godine: N.J. Glidings je prostim okom vidio "munje" na Mjesecu.

Od 1941. do 1946. godine: Ukrajinski Institut za anomalne pojave je zabilježio velike bijele mrlje na površini Mjeseca. One su se kretale brzinom od dva do sedam kilometara u seknudi. Moglo ih se pratiti od jedne minute do tri sata. Objekti su zamijećeni u regiji Mare Tranquilitatis, Mare Crisium i u Mare Kraevoe. Objekti su se skupljali n azapadnom planinskom rubu Mjeseca. Nepoznati objekti viđenisu i u blizini Mjeseca.

6. srpnja 1954. godine: Zamijećene su neobične promjene boja na Mjesečevoj površini, koje se ne mogu svesti na halucinacije.

5. siječnja 1955. godine: Daniel Logue je pola sata promatrao svijetleći objekt na površini Mjeseca, objavio je časopis "Strolling Astronomer" u broju 8. iz 1955. godine.

24. svibnja 1955. godine: Znanstvenik Firsoff izvješćuje o kiši iskri u blizini Mjesečevog južnog pola. Istodobno, ukrajinski Institut je objavio pojavu svjetlećih točaka u regiji Leibnitz. Pojavila se i čudna svjetlost, koja se kretala u skokovima, da bi se okomito podigla u svemir. Njen uzlet (vidljivi dio) trajao je jednu sekundu.



~ komentiraj (3) ~ printaj ~ # ~

srijeda, 17.03.2010.

LJUDI U SVEMIRU

Za sada ću se ostaviti teme o zavjerama, ali to ne znači da ću pisati o njima, hoću, ali još ne. Sada ću vam predstaviti teme o kojima ću pisati jer mislim da su jako bitne za ovo razdoblje: 2010 - 2013

Teme se zovu: Priroda vraća udarac, Tajanstvene pojave na Mjesecu, Ljudi u svemiru, Tajanstveni stanovnici Zemlje, Bliski susreti s duhovima, Grupa Bilderberg VLADA SVIJETOM i Manipulacija javnosti sa Svemircima. Razlog zašto sam se odlučio za ove teme je spomenuto razdoblje od 2010 godine do 2013 godine. Svaka nova tema će biti sa ovim uvodom pa krenimo sa temom LJUDI U SVEMIRU

PRIPREME ZA OSVAJANJE DUBOKOG SVEMIRA
Pojačana izgradnja međunarodne svemirske postaje koja orbitira oko Zemlje započela je 2008. godine, kad je Europska svemirska agencija (ESA) na postaju dopremila modul Columbus, zaravo labarotorij za znastvena istraživanja. Bilo je predviđeno da taj svemirski labarotorij počne s radom 2004. godine, no eskplozija letjelice Columbia u ožujku 2003. godine odgodila je lansiranje modula Columbus. Taj labarotorij ima sedam fiksnih mjesta za znastvenike i njihove eksperimente, od medicinskih do istraživanja materijala. Proučavanje je široko, od osnovne fizike fluida do jednostaničnih organizama i beskralješnjaka.
ESA namjrava zadržati Columbus u orbiti najmanje deset godina, a NASA predviđa povući se u Međunarodne postaje do 2015. godine, kako bi sve svoje snage usredotočila na istraživanje Mjeseca, gdje namjeravaju izgraditi bazu do 2020. godine. Zatim slijedi s Mjeseca na Mars. Sve što je dosad prebačeno sa Zemlje na svemirsku postaju, zaslužni su američki raketoplani, a njih je šest. Nakon gubitka raketoplana Chalengera i Columbije, na raspolaganju su ostali Endeavour, Atlantis i najstariji Discovery. Šesti i prvi izgrađeni raketoplan Enterprise služio je za statička i aerodinamična ispitivanja sustava, i nikad nije poletio u svemir, a sada je samo muzejski izložak u muzeju aeronautike na Floridi. Preostali raketoplani, koji su u funkciji, koristit će do konca 2010. godine, kada se ovi američki svemirski brodovi povlače iz uporabe, a na scenu stupa ruski raketoplan Proton s kojim će se dovršiti jedan dio Međunarodne svemirske postaje u orbiti Zemlje, a do 2015. godine ponovno na scenu stupaju Amerikanci s Nasinim novim letjelicama Orion. Postoje 3 opskrbne letjelice, a to su: ruska, europska i japanska.


KRAJNJI CILJ
Međunarodna svemirska postaja je najskuplji znanstveno-tehnički projekt današnjice. Osim Sjedinjenih država, u njezinu su gradnju uključeni Rusija, Kanda, Japan, Brazil te 11 europskih zemalja koje povezuje Europska svemirska agencija (ESA). Postaja je zamišljena kao platforma za duga svemiska putovanja i oslonac pri osvajanju Marsa. Svemirska postaja orbitira na visini od 400 kilometara iznad Zemlje, duga je 106, a široka 95 metara. Gradnja postaje je započela u prosincu 1998. godine, a od 2000. na njoj borave stalne ljudske posade, tako da je naseljavanje svemira već uveliko počelo



LABORATORIJ U ORBITI
Postaja je zapravo veliki laboratorij u orbiti Zemlje otkako je 7. veljače 2008. godine na nju dopremljen modul Columbus koji je zapravo laboratorij za znastvena istraživanja. Nakon gotovo desetogodišnje pauze, Rusija nastavlja izgradnju svog udjela u Međunarodnoj svemirskoj stanici. Ona je u prosincu 2009. na stanicu dopremila mini istraživački modul Potraga MIM2, a letjelica je zapravo blizanac još jednog ruskog modula (PIRS Docking Compartmen) priljučenog postaji u rujnu 2001. godine. Drugi modul, ili MIM1, prolazi kroz završne provjere u Ruskoj Raketnoj kompaniji Energija, glavnom izvođaču radova za svemirske brodove s ljudskom posadom. Modul MIM1 bit će lansiran na postaju u svibnju ove godine iz američkog Cape Canaverala na Floridi. U odjeljku za teret nasinog Space Shuttlea. Iako su oba modula istraživački, primarna funkcija letjelica je osiguranje četiri doka za pristajanje ruskih dijelova stanice, koje su potrebne za prihvat Sojuza i transportnog broda Progres. Nakon prošlogodišnjeg povećanja posade MSS-a s tri na šest osoba, broj svemirskih letova Sojuza do svemirske postaje je udvostručen s dva na četiri godišnje. Najmanje dvije Sojuz letjelice s tri sjedala moraju biti usidrene na postaji u orbiti cijelo vrijeme da bi služile kao svojevrsni "čamac za spašavanje" za sve članove posade u slučaju potrebe. Uz očekivano umirovljenje američkih shuttlea unutar godinu dana pa sve do uvođenja nove Nasine svemirske letjelice Orion, najranije 2015. godine, ruski svemirski brod Sojuz bit će jedina mogućnost transportiranja ljudi na postaju i izvan nje. Također je predviđeno, da moduli MIM-2 i MIM-1 posluže i kao mjesta za instalaciju znastvenih instrumenata.


RUSIJA I EUROPA PREUZIMAJU INICIJATIVU
Početkom 2012. godine Rusija planira lansirati još jedan dugo odgađani višenamjenski modul MLM s raketom Proton, koja će služiti za prijevoz teških tereta. Modul MLM će nositi daljinski upravljanu manipulatorsku ruku, izgrađenu u Europi, poznatu kao ERA. Očekuje se da će 11 metara dugi robot razmještati do osam tona hardvera, kao i astroanute, tijekom montažnih operacija izvan ruskog segmenta Međunarodne svemirske stanice (MSS). S poboljšanjem ruske ekonomske situacije, državna savezna svemirska agencija, Roscosmos, počela je s planiranjem razvoja još dva nova modula, koji ni preuzeli zadatke otkazane platforme za znastvena istraživanja i napajanje energijom (NEP). Obje nove letjelice imat će značajke specijaliziranih istraživačkih laboratorija i vlastite solarne sustave energije. Letjelice će biti lansirane na postaju na raketama Proton 2014. i 2015. godine. Rusija zadržava mogućnost pretvaranja tih novih modula u jezgru nove postaje koja bi mogla poslužiti kao temelj za istraživanje dubokog svemira u sljedećim desetljećima. Treba podsjetiti kako Europska svemirska agencija (ESA) i Rusija imaju dugogodišnju suradnju, vezanu za slanje europskih komponenti i astronauta na Međunarodnu svemirsku stanicu (MSS). No ESA dijeli i zajedničku viziju s Rusijom o budućnosti svemirske postaje kao platforme za daleke svemirske misije.

Nastavlja se...



~ komentiraj (2) ~ printaj ~ # ~

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se