MISTERIJI I KRIPTOZOOLOGIJA


Get your own Poll!










"Najljepši je doživljaj susret s tajanstvenim. On je izvor svake stvarne umjetnosti i znanosti. Ko nikada nije imao ovo
iskustvo, ko nije sposoban ni za kakvo oduševljenje i ko ne moze da se zapanji od Čuđenja, on je isto kao mrtav. Njegove oči su zatvorene!"Albert Einstein

Šta o misterijama misli Arthur C.Clarke(moj uzor)
Tri vrste enigmi
Misterije se pojavljuju u toliko oblika i veličina da ih je gotovo nemoguće svrstati. Jedan je koristan način taj da ih podijelimo i nazovemo misterijama prve, druge i treće vrste
Misterija prve vrste je nešto što nas nekoć krajnje zbunjivalo, ali je sada do kraja protumačeno. U tu kategoriju idu gotovo sve prirodne pojave; jedan od najpoznatijih i najljepših primjera je duga. Prethistorijskom čovjeku ona je jamačno ulijevala strah, čak užas. Nije je uspio objasniti ni na koji način osim kao djelo neke nadmočne inteligencije; pročitajte u Knjizi postanka, kad Jehova govori Noi (Nuh a.s.) da ce nebo obilježiti svojim znakom...
Pravo objašnjenje duge moralo je pričekati potvrdu Isaaca Newtona da je »bijela« svjetlost zapravo mješavina svih boja koje se mogu odijeliti prizmom ili kapljicama vode koje lebde na nebu...
Još veće strahopoštovanje od duge izaziva aurora - polarno svjetlo i tek smo otkako je svanulo svemirsko doba saznali da nastaje od elektricitetom nabijenih čestica što ih izbacuje Sunce a Zemljino ih magnetsko polje zadržava u gornjim slojevima atmosfere. Još i sada valja proučiti
mnoge pojedinosti, ali u pogledu općih principa aurore nema više sumnje.
Dakako - a to će vam spremno potvrditi svaki filozof - nijedno »objašnjenje« nije konačno: iza svake tajne krije se neka druga, još dublja. Raspršivanje svjetla u spektar stvara dugu - ali što je svjetlost sama po sebi?...
Misterije druge vrste su nepoznanice koje još jesu tajnovite, premda za neke slutimo odgovore. Često je neprilika u tome što odgovora ima previše; bili bismo posve zadovoljni s bilo kojim od njih, ali nam se svi cine podjednako dobri. Najspektakularniji suvremeni primjer je, dakako, pojava NLO, za koju objašnjenja sežu od psihičkih manifestacija preko atmosferskih efekata do svemirskih brodova iz drugih svjetova - i, da bi stvari bile još zamršenije, lanac spremnih tumaca niže se od totalnih luđaka do trijeznih znanstvenika.

Druga je tajna, koja ne pobuđuje takve strasti, velika morska zmija. Većina bi zoologa posve spremno priznala da golema neidentificirana morska bića mozda postoje - i možda su, kao u slučaju resoperke (coelacantha) čak ostaci iz prethistorijskog doba. Ako još jesu prisutni, jednog bismo dana to morali moći dokazati.
Ako izuzmemo zlu sreću, većina se tajni druge vrste naposljetku riješi i prelazi u one prve vrste. Kao svjedok takvog razvoja naš je naraštaj imao najvecu srecu od svih dosadašnjih. Pronašli smo odgovore na pitanja koja su progonila sva ranija doba - na pitanja kojih su se rješenja nekoć činila sasvim nemogućim...
Ipak, ima nekih tajni koje će možda zauvijek ostati tajne druge vrste. To osobito vrijedi kad je riječ o povijesnim događajima; kad se dokazi jednom izgube ili unište, nema načina da ih obnovimo... Ako netko ne izmisli način kako da gledamo u prošlost - što je krajnje nevjerojatno ali ne i posve nemoguće - možda ih nikad nećemo saznati. Znanstvenici su sretniji od povjesničara, jer priroda ne uništava dokaze; sva pitanja koja postavljaju naposljetku dobiju odgovor.







Misterije treće vrste su najrjeđe i o njima se moze vrlo malo reći; neki skeptici tvrde da one čak ni ne postoje. To su pojave - ili događaji - koji se, čini se, ne mogu racionalno protumačiti; u slučajevima gdje kao objašnjenja postoje teorije, ove su još fantastičnije od samih »činjenica«.
Možda je stopostotna tajna treće vrste nešto tako strašno da je - čak i kad bi materijal postojao - čovjek radije ne bi upotrijebio u televizijskom programu. To je neobičan fenomen poznat kao spontano samozapaljenje.
Ima mnogo zabilježenih slučajeva poduprtih, kako se čini, nepobitnim medicinskim dokazima, da je ljudska tijela u vrlo kratkom vremenu progutala strašna vrućina koja je često doslovno netaknutu ostavila okolinu, pa čak i odjeću žrtve!

Ljudsko tijelo obično nije tek tako lako sazeci; zapravo, potrebno je prilično mnogo goriva da bi se ono spalilo. Čini se da nema načina da se ova tajna ikad riješi bez mnogo više dokaza - a tko bi poželio da ih bude?
Manje je zaprepaštujuća, premda ponekad vrlo zastrašujuća, misterija treće vrste Poltergeist (od njemačkog doslovno »bučan duh«). Premda treba kad su u pitanju paranormalni fenomeni biti poprilično skeptičan, zato što neobične pojave zahtijevaju i potvrde izvanredno visokog standarda, ipak ima upečatljivih dokaza da se mali predmeti bez ikakva fizička povoda mogu pomicati ili čak materijalizirati. Iza te pojave najčešće negdje nalazimo neko preosjetljivo mlado stvorenje i premda su mladi u pubertetu - preosjetljivi ili ne - savršeno sposobni stvoriti pakao posve neparanormalnim sredstvima, ta pojava - koja se uporno pojavljuje u tolikim kultura-ma i kroz tolika razdoblja - nagovještava da se neobične stvari ipak dogadaju...
Ništa nije važnije od uvjerljive demonstracije nekoga neobičnog događaja izvan granica prihvaćene znanosti; upravo takvim otkrićima znanje napreduje. Međutim, sve dotle dok nema neke prihvatljive teorije ili upotreblji-ve hipoteze koja bi pojavu objasnila, možemo o njoj reci malo što razborita. Malo što frustrira više od izoliranih enigma koje, kako se čini, ne dopuštaju nikakva racionalnog objašnjenja.
Ako doista postoje, tajne treće vrste brzo uznapreduju u tajne druge i naposljetku u one prve vrste. Savršen primjer za to je otkriće radioaktivnosti, pri kraju 19. stoljeća. Znanstvenike s kraja viktorijanskog doba iznenadilo je otkriće da određeni sastojci urana neprekidno emitiraju energi-ju. To otkriće nije bilo samo potpuno neočekivano, nego se i suprotstavljalo svemu što je tada o fizici bilo poznato. Međutim, ubrzo su bile utvrđene neprijeporne činjenice, što je u vrlo kratko vrijeme dovelo do prvoga pravog shvačanja atomske strukture.
Nema sumnje, svijet je tako neobično i divno mjesto da će zbilja uvijek nadmašiti i najbujniju maštu; uvijek ce biti nepoznatih stvari, a mozda i takvih koje ne mozemo spoznati.

Arthur C. Clarke

< rujan, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Lipanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (3)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (5)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (13)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


...komentari ima ih/nema ih

design: Viky

font: ×

slika: ×

Opis bloga

Blog posvećen misterijima svijeta, kriptozoologiji, i parapsihologiji sve od Yetija, Ogopoga do NLO-a, duhova i puno, puno više. Uživajte i možda otkrijete nešto zanimljivo



Get your own Poll!



Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
duh_vremena
Death Of A Planet
Na Rubu Znanosti
Na granici mogućega
Telekineza
Dnevnici-NLO-a
Para(ne)normalan
Plejade
Galaksija forum
Dokumentarci
fx-files
2012
UFO
BeyondTheSilence
Skriveno
serije, filmovi, knjige

Misteriji, Kriptozoologija i Parapsihologija

Atlantida:najveća misterija prošlosti

Bermudski trokut (prvi dio)

Bermudski trokut (drugi dio)

Bermudski trokut (treći dio)

Drevni astronauti

Divlja djeca

Egipatska magija

Fantomski otoci

Gospodari noći: vampiri

Loptaste munje

Ljudi u svemiru

Na Zemlji su živjeli divovi?

MISTERIJI

M’kele M’bembe i ostale nemani

Morska čudovišta (prvi dio)

Morska čudovišta (drugi dio)

Orang-Pendek

Paranormalna iskustva

Parapsihologija: potraga za šestim čulom

Parapsihologija: duhovni pratioci

Parapsihologija: levitacija

Parapsihologija: mentalne fotografije

Parapsihološki fenomeni

Paranormalni snovi

Prapovjesne nemani

Rapa Nui-Uskršnji otok

Sve o vješticama (prvi dio)

Sve o vješticama (drugi dio)

Tajanstvene pojave na Mjesecu

Tajne zvjezdanih prostranstava

Tajne Stonehengea

Teleportacija

Tunguska eksplozija (prvi dio)

Tunguska eksplozija (drugi dio)

Tunguska eksplozija (treći dio)

Ufo svjedočanstva

Ukleti jedrenjaci (prvi dio)

Unutar NLO-a (prvi dio)

Unutar NLO-a (dugi dio)

Vu-Quang-misteriozni jelen

Zagonetke čovječanstva: Egipat (prvi dio)

Zagonetke čovječanstva: Egipat (drugi dio)

Zagonetke čovječanstva: Egipat (treći dio)

Zagonetne pojave

Žrtve otmica (prvi dio)

Žrtve otmica (drugi dio)

Žrtve otmica (treći dio)

Yeti











srijeda, 30.09.2009.

PARAPSIHOLOGIJA: LEVITACIJA

Pozdrav iz Rumunjske. Točnije Transilvanijske alpe i mogu reći da je ovo jedno od najljepših mjesta na kojima sam bio.... zbilja je prekasno. Ako se pitate zašto na blogu ne pišem o mojim putovanjima, e pa razlog bi bila knjiga koju pišem i koju ću objaviti dok još obiđem par zemalja i ta knjiga će obuhvačati mojih prvih 10 godina putovanja i to će biti prvi dio jer sam siguran da ću još putovati koliko me noge nose.

Sada krenimo na temu dok imam još vremena. Po anketi su izjednačene dvije teme, a to su Parapsihologija: levitacija i priča o divljoj ženi. Pošto je levitacija bila duže u prednosti tijekom ovih tjedan dana, pisati ću o njoj pa krenimo....

ZABORAVLJENA VJEŠTINA
Tvrdi se da su mnogi drevni narodi poznavali vještinu levitacije. Ali, očito, to nije zaboravljena vještina: neki su ljudi i danas u stanju levitirati. Ima li u tome istine? U seriji fotografija objavljenih 6. lipnja 1936. godine u «Illustrated London Newsu» prikazane su sve faze levitacije poznatog indijskog jogina Subaje Pulavara - što dokazuje da ovaj fenomen nije hipnotička iluzija već stvarnost. Jedan Europljanin svjedok tog nesvakidašnjeg paranormalnog događaja opisuje ovu scenu: «Bilo je oko 12,30 sati poslije podne i sunce se nalazilo direktno iznad nas tako da sjenke nisu igrale nikakvu ulogu u toj predstavi... Stojeći mirno, Subaja Pulavar nas je pozdravio a mi smo ga zamolili da snimimo sve što se bude događalo sljedećih minuta.
Jogin je imao dugu kosu, opuštene brkove i strašno prodoran pogled. Dao nam je pristanak i mi smo počeli snimati. Prvo su vodom poškropili prostor oko šatora u kojem se trebalo odigrati predstava levitacije. Unutra se nije moglo u cipelama. Subaja Pulavar je pod šator ušao sam. Nekoliko minuta kasnije pomagači su zatvorili šator, kako bi se unutar zacrtanog kruga jogin mogao koncetrirati. Ali to nije potrajalo dugo. Kada su ponovo otvorili šator, pred nama je Subaja lebdio u zraku.
Planket i drugi svjedok približili su se da to malo bolje pogledaju: fakir je lebdio oko 80 cm od zemlje. Mada se pridržavao za jedan štap omotan platnom, ovo je imalo izgleda svrhu samo da ga drži u ravnoteži. Planket i njegov prijatelj pretražili su prostor oko i ispod Subaje i ustanovili da je sve čisto i da nije u pitanju nikakav trik. Jogin je bio u transu i svi su se gledaoci mogli uvjeriti da Subaja neosporno levitira.
I fotografije koje su tokom četverominutnog levitiranja snimljene iz raznih uglova, dokazuju da se nije radilo ni o kakvom mađioničarskom triku. Nakon fascinantne predstave joginovo tijelo se počelo lagano njihati, a onda se vrlo polako počelo spuštati. Trebalo mu je otprilike pet minuta da stigne do zemlje... Kad se Subaja prizemnio, njegovi su ga pomočnici prenijeli do nas kako bismo pokušali da mu savijemo udove, ali to nismo uspjeli. Jogina su trljali i pljuskali hladnom vodom punih pet minuta prije nego što se povratio iz transa.


LEVITACIJA-REDOVNI PREDMET
Studentima transcendentalne meditacije (TM ) pod nadzorom Mahariši Maheš Jogija u njegovom centru u Švicarskoj predaje se levitacija kao redovni predmet. Nakon dugotrajnih svakodnevnih treninga, mnogima polazi za rukom da osjete kako se lagano klate, dižu i lebde. Svi vjeruju da će – ukoliko se budu pravilno držali mentalnih vježbi - u tome uspjeti i da tu nema nikakve tajne.
Izgleda da je prilično lako izazvati polubestežinsko stanje. To potvrđuje i naredno svjedočanstvo, koje govori kako je četvero ljudi, da bi zabavilo društvo, s lakoćom podiglo jednog dosta krupnog i zacijelo teškog muškarca.
Taj punački covjek sjedio je opušteno na stolici i bilo je jasno da ga četvero ljudi, uključujući i njegovu malu kćerku, ne mogu podići samo na kažiprstima stavljanjem ispod njegovih pazuha i ispod njegovih koljena. Oni su tada sklonili prste i stavili ruke jedne iznad drugih njemu iznad glave vodeći računa o tome da ostave prostor izmedu ruku tako da se ničije dvije ruke nisu dodirivale. Tih četvero ljudi su se snažno koncetrirali oko petnaest minuta; a onda je neko dao znak i oni su brzo vratili prste ispod pazuha i ispod koljena - i debeli muškarac je počeo lebditi.
Kako je to moguće?
Duboka koncentracije četvoro ljudi na određen cilj, mogao bi, kako neki vjeruju, osloboditi skrivenu moć ljudske volje. Ili, sugerirati da malo poznata prirodna sila, ista ona koja u rukama iskusnog radiestežište vodi rašlje za otkrivanje podzemnih vodenih tokova, utiće na to da se anulira sila teže.

POPUT SNJEŽNE PAHULJE

Čini se da vjerski žar može imati neke veze sa ovom pojavom; postoji velik broj pouzdanih izvještaja o levitaciji derviša ili krščanskih i budističkih svečenika. Godine 1902. Alester Krouli sreo je Alena Beneta, budističkog svečenika u nekom samostanu u Burmi, koji je mogao "lebdjeti tamo-amo poput lista".
Aleksandra David - Nil, Francuskina koja je početkom 20. stoljeća boravila na Tibetu, opisuje neobične sposobnosti jednog tibetanskog lame: "Taj čovjek nije trčao. Činilo se da se odiže od zemlje i nastavlja u skokovima. Izgledalo je kao da je obdaren elastičnošću neke lopte i odbijao se svaki put kad bi mu noge dotakle tlo. Koraci su mu imali točnost klatna…"
Kažu da je taj lama «oćiju čvrsto upravljenih ka nekom dalekom cilju», što je odavalo da se nalazi u nekom paranormalnom transu, svakodnevno pretrčavao na stotine milja koristeći se ovom čudnom tehnikom kretanja, koja je bila neka kombinacija – levitiranja i trčanja.
I slavni ruski baletan Nizinski, imao je izuzetnu sposobnost da djeluje kao da je gotovo bez težine. On bi skočio visoko i padao bi lako i polagano, poput sniježne pahuljice.
U ovoj frazi naših saznanja o parapsihološkim fenomenima i njihovim mogućim praktičnim primjena, levitacija izgleda sasvim beskorisnom. Rastojanje koje se prede rijetko je veće od nekoliko stopa ili, u najboljem slučaju, kolika je visina jedne sobe. Ali neki ljudi vjeruju da su drevni ljudi mogli lako levitirati i da su tu vještinu koristili u mnoge korisne svrhe.


LETJETI ILI NE?
Kao i druge psihičke sposobnosti čini se da je levitacija jedna od onih vještina, koja je jednom bila gotovo zaboravljena, i koju sada ponovno uće studenti transcendentalne meditacije. Možda će jednog dana ljudi ponovo biti u stanju da lete kao što su to, navodno, nekada činili dobri, stari Druidi.
"Letovi" drevnih ljudi o kojima govorimo nekim istraživačima sugeriraju da su oni doživljavali vantjelesna ili astralna putovanja, a ne tjelesnu transportaciju. Mnoge priče o levitaciji ili letenju, čitaju se poput lucidnih snova, a snovi o letenju su uobičajeno iskustvo. Neki spavaći se bili uvjereni da znaju letjeti; na sreću, prizori i zvuci stvarnog svijeta obično ih dozovu pameti prije nego što počnu eksperimentirati.
Uz nekoliko izuzetaka, izgleda da čovjek može levitirati samo nakon dugih perioda mentalnih vježbi. Možda postoji zakon levitacije sa nekom tajnom formulom - neki "sezame, otvori se" - koju upućeni koristi prije nego se otisnu na fantastična putovanja. Ova teorija bi objasnila neobične slučajeve spontanog ili nasumičnog levitiranja koje je očaralo američkog istraživača Carlsa Forta. Jedan takav slučaj vezan je za 12-godišnjeg Henrija Jonesa, koga su tokom 1657. godine nekoliko puta promatrali kako se diže u zrak.
Jednom je mogao staviti dlanove na plafon, a drugom prilikom se podigao i odlebdio 27 metara preko baštinskog zida. To je trajalo samo godinu dana - ali to je bilo dovoljno da se proširi glas da je Henri Jones "začaran".
Levitacija je zaista rijedak fenomen, ali kad se razmatra u sklopu drugih svjedočanstava o isto tako rijetkim i bizarnim ljudskim mogučnostima - samozapaljivost, telekineza, teleportacija, primjeri nadljudske snage… - doima se izazovom kojeg je potrebno znanstveno istražiti i odgonetnuti. Majke koje podižu automobile da bi oslobodile djecu ispod točaka, ljudi koji hodaju po žeravici, mjesečari koji šetaju po krovovima i izvode "nemoguće" podvige, telekinetičko pokretanje predmeta, prekognitivni snovi, vidovnjaštvo…, postavljaju duboka pitanja o prirodi čovjekovih fizičkih i psihičkih potencijala.
Možda je nama i dato da prkosimo zemljinoj teži kad god to zaželimo. Sve dok ne shvatimo prirodu tog fenomena on mora ostati jedna od tajanstvenih prirodnih moći koje bi covjek mogao razviti i pametno iskoristiti.

Nova anketa će biti stavljena sa nove dvije teme plus priča o divljoj ženi pošto je bila "druga"



~ komentiraj (9) ~ printaj ~ # ~

srijeda, 23.09.2009.

PARAPSIHOLOGIJA: MENTALNE FOTOGRAFIJE

PRIČA O TEDU SERIOSU
Mogu li se misli fotografirati? Hotelski nosač iz Cihcaga, Ted Serios, uvjeren je da mogu, pa je do sada napravio stotine slika kao dokaz. Nazvao ih je - mislografijama!
Ted Serios je sjedio u hotelskoj sobi i okrenuo polaroid kameru prema svom licu. Fleš se upalio, a dr. Jule Azenbat mu je smjesta uzeo kameru i izvukao fotografiju iz nje. Umjesto da pokaže Seriosovo lice – gle čuda - pojavila se slika jedne zgrade.
Za Seriosa, hotelskog nosača, za kojeg tvrde da je alkoholičar i strastveni pušač (nikada ne gasi cigaretu), bila je to samo još jedna od njegovih čudnih parapsiholoških fotografija koje naziva "mislografijama". Ali, za dr Azenbata, izvanrednog profesora psihijatrije na Medicinskom fakultetu u Coloradu, bila je to upečatljiva predstava paranormalne moći, koju je trebalo znanstveno istražiti.


FANTASTIČNE PREDSTAVE
Kad je u aprilu 1964. godine odletio u Chicago na prvu sesiju eksperimenata sa Tedom Seriosom, Asenbat je bio gotovo siguran da će prisustvovati "nekoj vrsti mađioničarskog trika", kakvih je u prošlosti bilo napretek. Ipak, pojava polaroid kamere uveliko je olakšala kontrolu "mislografskih" slika i doprinijela da rezultati eksperimenata budu vidljivi u roku od nekoliko sekundi.
Istraživači, koji su radili sa Seriosom, donosili su svoje vlastite filmove i kamere; ponekad su čak i sami snimali fotografije sa kamerom upravljanom na tog parapsihologa - pa ipak, rezultati su najčešće bili vrlo neobični. Nisu na svim fotografijama bile slike; neke su bile neprirodno bijele dok su druge bile neobjašnjivo crne, mada su osvjetljenje i drugi faktori u sobi bili uvijek istovjetni. Povremeno su se pojavljivali i neki zamagljeni motivi, ponekad dio Seriosova lica, a ponekad prepoznatljivi predmeti iz sobe u kojoj su vršeni ekspeimenti.
Može li Serios uistinu utisnuti svoje misli na fotografije?
To je toliko nevjerojatno da od samog pocetka liči na lukavu prevaru. Da bi proizveo svoje začudujuće slike, Serios je u početku samo gledao u kameru. On bi ponekad koristio mali plastični cilinder čiji je jedan kraj pokriven običnim celofanom a u drugim prilikama on bi jednostavano zarolao komadić papira.
- Svrha ovoga, objašnjavao je Serios, jeste da ne bi prstima zamračio objektiv.
Njegovi kritičari, međutim, shvačaju to kao nešto što ima drugačiju svrhu i za njih to isto tako sumnjivo kao i - mađioničarev šešir.


POD SAVRŠENOM KONTROLOM
Dva izvještača, Carls Reynolds i David Azendrat, konstruirali su malu spravicu koja se mogla na taj način sakriti a koja je proizvela rezultate slične Seriosovim. Njihova priča objavljena u časopisu «Popularna fotografija» (listopad 1967.) dala je skepticima "dokaze" za kojima su tragali.
Asenbat i drugi istraživači zadovoljili su se time da spravica ne sadrži nikakvu skrivenu opremu. Oni su svi svjesni hipoteze o mikrofilmu, pa "spravica" Seriosu obično daju u trenutcima kada osjeti da može proizvesti paranormalnu fotografiju. Zatim mu se ona smjesta oduzima i pregleda snimljeni materijal. «Spravica» se u njegovim rukama ne zadržava duže od 15 sekundi i za to vrijeme je pod oštrom kontrolom.
Serios obično nosi košulju kratkih rukava ili se skida do pojasa, što mu onemogučava da bilo šta sakrije blizu svojih ruku. Osim toga, kažu istraživači, oni tako pažljivo kontroliraju eksperimente da je prevara naprosto nemoguća!
U brojnim prilikama slike su se pojavljivale i kad je neko drugi držao i "spravicu" i kameru, i kad se oboje moglo slobodno ispitati. Dva eminentna američka parapsihološka istraživača dr. G. Prat i dr Ian Stivenson, koji su izvodili brojne testove sa Seriosom, otvoreno tvrde:
«Mi smo poromatrali Teda u preko 800 pokušaja i nikad nismo primjetili da nešto petlja ili se sumnjivo ponaša prilikom snimanja mislografija!…"
Osim toga, dodaje dr. Asenbat, Serios nikada nije uhvačen ni sa kakvim skrivenim slajdovima ili mikrofilmovima. S druge strane, i sama priroda fotografija isključuje teoriju o prevari!

PUN POGODAK
Serios je pozvao istraživaće da sa sobom ponesu slike zatvorene u koverte, koje bi on pokušao paranormalno reproducirati na polaroid filmu. Prvom prilikom kad je Asenbat u jednoj hotelskoj sobi u Chicagu vidio Seriosa kako snima paranormalne fotografije, psihijatar je sa sobom ponio dvije slike zgrada moskovskog Kremlja, svaka stavljena između dva kartona i spremljena u zasebnoj debeloj žutoj koverti.
Jedna od slika koje je Serios proizveo na ovoj sesiji predstavljala je visoku, usku zgradu koju je jedan od prisutnih identificirao kao Vatrogasni toranj u Chicagu - karakteristično mjesto koje je moglo biti poznato i Tedu Seriosu . Kada se činilo da je ovo potpuno udaljeno od prave slike, Asenbat je bio vrlo impresioniran, djelimično radi toga što su neke slike i simboli na slici bili relevantni sa pravcem razmišljanja u njegovoj svjesti u tom trenutku.
Medjutim, nakon dvije godine, Asenbat je naišao na jedan drugi prizor zgrada Kremlja, ovog puta Ivanov zvonik, koji se samo djelimično vidi na jednoj od onih «mislografija». Tek tada je shvatio da on ima "lako uočljivu" sličnost sa Vatrogasnim tornjem. Serios je napokon ostvario pun pogodak.Međutim, dešavale su se i neobične stvari. U travnju 1965. Serios je proizveo 11 neznatno različitih «mislografija» nečega što je izgledalo da je staklena fasada neke radnje. Na jednoj od njih je pisalo "Stari zlatni dućan" i jasno se vidjelo napisano krupnim slovima. Dvije godine nakon toga to mjesto je prepoznato kao radnja - Wells Fargo Express Office. Asenbat kaže da se promjena imena nije mogla desiti kasnije od 1958. godine, a moguće i ranije. No, i pored nastojanja nije se uspjelo doći do bilo kakve fotografije te radnje iz njenih ranijih dana.
Mada Seriosove «mislografije» savršeno odgovaraju (osim imena) današnjem izgledu radnje, postoji neobična zamjena na jednoj slici slova "w" za "o", tako da stoji "The Wld Gold Store", "W" je točno tamo gdje bi bilo da je napisano "Wells Fargo".

Nešto slično se desilo sa slikom koja je prikazivala dva sprata jedne zgrade i neka slova pomalo zamućena, ali koja su se ipak mogla razaznati. Zgrada je prepoznata kao hangar Vazduhoplovnog odjeljenja kanadske konjičke policije, ali su na mislografiji uočene čudne greške u pisanju. Na Seriosovoj slici piše "Air Division Cainadain Moun ", umjesto «Air Division Canadian Mounted Police». Da je Serios na neki način koristio skrivene slajdove da napravi svoje slike onda bi riječi bile pravilno ispisane. Jedna druga, vrlo jasna «mislografija» pokazuje Viljemsove štale, preko puta zgrade opere u Sentral Sitiju. I na njoj je došlo do neobičnih grešaka. Cigle su izmijenjnog oblika, a prozori su – zazidani!
Zbog «mislografija» na kojima je izgledalo da je Serios fotografirao prošlost ili iskrivljenu stvarnost, dr Asenbat i neki drugi istraživači organizirali su eksperimentalnu sesiju 27. travnja 1967. u Prirodnjačkom muzeju u Denveru u kome su bili okruženi neolitskim i paleolitskim eksponatima. Nadali su se da ce Seriosova moć možda na filmu uhvatiti nešto što je staro nekoliko tisuća godina.

ČUDNA ZAMJENA
Serios je bio uvjeren u uspjeh i počeo se koncetrirati na prizor ćovjeka koji pali vatru. I doista, «mislografije» su zabilježile nekoliko neolitskih prizora, od kojih je najimpresivnija ona koja prikazuje Neandertalca u čućećem položaju. Međutim, leća Seriosove kamere nije zaronila u prošlost da bi zabilježila ovu sliku. To je odmah uočila profesorica H. Mary Vermington i rekla, da je to jako slično dobro poznatom modelu Neandertalca iz Fildovog prirodnjačkog muzeja u Chicagu cije se slike prodaju kao razglednice širom Amerike.
Što se desilo? Da li je Serios krivotvorio fotografije?
Detaljnom istragom, u koju su bili uključeni brojni eksperti, ustanovljeno je da je to bilo nemoguće, ali nije objašnjeno zašto je na Seriosovim fotografijama zabilježen prizor iz Fildovog prirodnjačkog muzeja, a ne iz Prirodnjačkog muzeja u Denveru.
Uskoro nakon ove sesije Seriosove parapsihološke sposobnosti su nestale i kroz godinu dana, mada je i dalje nastavio se podvrgavati eksperimentima, jedino što je mogao proizvesti bile su crne ili bijele slike bez raspoznatljivih figura.
Serios je gubio svoju moć i ranije - najduže na period od dvije godine - i činilo se kao da se radi o nekakvom upozorenju. Rekao je : "To je kao da se spusti zavjesa, i to ti je sve, burazeru."
Ali, možda je bilo upozorenja. Posljednja fotografija koju je pod nadzorom stručnjaka napravio u lipnju 1967. godine pokazala je sliku - zavjese koja se spušta!

To je bila priča o Tedu Seriosu-čovjek koji je spustio sve skeptike na zemlju.

Danas stavljam anketu u kojoj će biti 3 teme pa glasajte. Tema koja pobjedi će biti iduća predstavljena.

Natavlja se....



~ komentiraj (7) ~ printaj ~ # ~

četvrtak, 17.09.2009.

SVE O VJEŠTICAMA (drugi dio)

Pa krenimo sa drugim dijelom....

19. Da li su se u prošlosti dešavala i suđenja u kojima su protagonisti bili muškarci?
Da, ali su ta suđenja bila rijetka. Najpoznatije se suđenje odvijalo 1663. godine u Loudanu, u Velikoj Britaniji, kada je otac Urbain Grandies optužen da je preko dva davolska duha “spopao” casne sestre u svom samostanu. Grandier je do kraja govorio da je nevin, ali je, na kraju, živ spaljen!
20. Kada je prestao lov na vještice?
Polovinom 18.stoljeća, sa trijumfom razuma. To se, naravno, nije dogodilo preko noći, vec postepeno.
21. Je li poznato čime su se vještice sve hranile?
U početku o tome se nije govorilo. Ali kasnije je postalo jasno da su jihovi recepti su bili siromašni – mlijeko, trave, kestenje, povrće.
22. Koje su bile njihove omiljene životinje?
žaba krastača, veoma prisutna u ikonografiji čarobnjaštva, ispod čije se koze mogao kriti demon. Uz to, po legendi, Sotona im je, poslije pakta sa vješticama, dodijelio životinjske sluge: mačke, pse i patke.
23. Koji su bili glavni “instrumenti” vještica?
U starim se kronikama najčešće pominju tajanstveni napitci, pomade, talismani, amuleti. Služile su se posebnim crnomagijskim recepturama i formulama. Po tijelu su razmazivale čudne masti, navodno, da bi mogle “letjeti”. U stvari, radi se o tinkturama i mastima spravljenim od ekstrakata biljaka sa halucigenim efektom, koji im je davao utisak da uistinu lete.
24. Postoje li i danas udruženja vještica?
Postoje, svakako. Čak bi se moglo reći da vještičarenje postaje, iz dana u dan, sve popularnije u svijetu.


25. Gdje se nalaze glavni centri kulta vještica?
U Škotskoj, Irskoj, Engleskoj. Posebno u Sjedinjenim Državama, naročito u San Francisku.
26. Kako se prepoznaju moderne vještice?
Najčešće su to osobe koje se bave astrologijom ili kartomantijom. Time, naravno, prikrivaju svoje tajanstvene obrede. Nerjetko su to domaćice, službenice, umjetnice..., žene sasvim normalnog izgleda. Obično su to zgodne gospe, izmedu 30 i 45 godina, često frustrirane svakodnevnom rutinom, monotonijom života, dosadnim muževima i jednoličnom bračnom zajednicom. To su žene pune duha, sa živom imaginacijom, odlučne i ubjedljive, koje nalaze relaksaciju i utočište u praktikovanju magičnih rituala.
27. Koji su to magični rituali?
Često se glavna seansa svodi na kolo ili ritualni ples sličan plesu u vudo-magiji, ponekad je to padanje u nekuu vrstu transa, stanje mentalnog pražnjenja što simbolizira seksualno oslobađanje. žene se okupljaju na raznim mjestima, najčešće u stanovima, klubskim prostorijama ili na otvorenom - u poljima. Tu se, po pravilu, nađe i poneki vještac ili “čarobnjak”, koji organizira prave orgije. Nerjetko, seksualne...
28. Vještice, pored obreda, često spravljaju magične čini, koje pripadaju crnoj magiji…
To je točno. Čim osjete žrtvu, odmah počnu koristiti svoje urokljive oći i izgovarati crnomagijske formule. Ukoliko to ne daje očekivane rezultate, onda se prihvate čvorova i crnomagijskih zapisa. Naravno, ponekad su na repertoaru i lutkice koje se probodaju iglama, vudu-magija, fotografije...
29. Koliko su učinkovito njihovo djelovanje?
Ne postoje generalni podaci, ali se dobro zna da su neke današnje vještice veoma utjecajne i da u velikoj mjeri mogu uticati na tok događaja ili ljudsku sudbinu. Zbog toga njihove usluge nerjetko koriste ljudi iz političkog ili javnog zivota, a mnoge se čak reklamiraju i putem Interneta.


30. Mnogi smatraju da je fenomen vračanja i vještičarenja u opadanju?
Ne, naprotiv, on je u stalnom usponu. Čak u mnogim zemljama dobija i pravo građanstvo, ulazi u zakone i ustave. U Sjedinjenim Američkim Državama, vještice su se izborile na javno djelovanje čak i u profesionalnim vojnim jedinicama. Vještičarenje spada u ono što se danas podrazumjeva pod nazivom - ljudska prava!
31. Kako su organizirane moderne vještice?
Neke pripadaju konzervativnim pokretima, pa oponašaju modele iz prošlosti. Neke se, opet, organiziraju u sekte ili tajna udruženja i skupine od po trinaest članova. Trinaest je idealan broj za vještice. Svaka sekta ima svog neospornog vođu koji moze biti muškarac ili žena i čija je riječ neprikosnovena.
32. Kako se postaje vještica?
Postoji veliki broj načina, ali se svi temelje na određenim ritualima. Jedan od najčešćih je uranjanje u vodu, sto je pračeno raznim citatima i crnomagijskim molitvama. Od žene se, po pravilu, traži da se odrekne svoje religije, dobija novo ime, koje je poznato samo grupi…
33. Može li vještica napustiti grupu?
Zavisi od grupe ili sekte, kojoj pripada. Obično to nije lako ostvariti. Stvara se jaka i perverzna veza. Onaj koji odluči otići, izvrgnut je proganjanju, kažnjavanjima, ucjenama i prijetnjama... Često mu je život u opasnosti, a ponekad i životi njegove obitelji. Sa sektama nema šale...
34. Jesu li naši preci vjerovali u vještice?
Jesu. To vjerovanje još uvijek aktualno u zemljama Balkana. U BiH se smatralo da se vještice obično pojavljuju u obličju zločestih starih (ružnih) žena, koje se žrtvama osvečuju za pretrpljene uvrede i nanešene nepravde. Da bi u zlu bile što efikasnije, vještice trajno sklapaju savez sa Đavolom i uz njegovu svesrnu pomoc ljudima nanose zlo.
35. Da li “naše vještice” imaju svoja okupljališta?
Naravno. Naši narodi vjeruju da se redovito noću sastaju ispod orahovih krošnji, gdje se - kako tvrde mnoge prastare priče - istodobno okupljaju i zli dzini (duhovi). Tu vještice organiziraju razuzdane orgije, igraju svoja kola i smišljaju zle planove.
36. O kakvim se zlim planovima radi?
Naši stari su vjerovali da je moć vještica gotovo neograničena. Mogu s lakoćom oduzimati mlijeko kravama, mogu djevojkama i ženama opčiniti dušu i tijelo, mogu začarati cijele porodice i, dakako, nanositi svakojaka zla - od teških bolesti do bijede i siromaštva!

Sa ovim postom završavam temu "SVE O VJEŠTICAMA", nadam se da ste uživali.....

Iduća tema je "PARAPSIHOLOGIJA: MENTALNE FOTOGRAFIJE"

Nastavlja se....



~ komentiraj (17) ~ printaj ~ # ~

ponedjeljak, 14.09.2009.

SVE O VJEŠTICAMA (prvi dio)

Prije nego krenem pisati novi post moram se zahvaliti kolegi Viky-u što mi je napravio dizajn, e to je baš trebalo ovom blogu.....


DJAVOLJE LJUBAVNICE
Ne postoje generalni podaci, ali se zna da su neke ugledne vještice danas veoma utjecajne u društveno-političkim strukturama nekih država. Njihove usluge sve češće koriste i ljudi iz političkog ili javnog života!
Složio sam 36 najbitnijih pitanja i odgovora o vješticama pa krenimo....

1. Otkud riječ vještica?
Potiće od latinske rijeci strix, nočna ptica iz porodice sova koja je povezivana sa misterioznim i uznemirujučim svijetom, a odnosi se na žene koje su praktikovale neobične ceremonijale i mračne obrede, te imale intimne odnose s Đavolom.
2. Kada je prvi put u povijesti registrirana pojava vještica?
Neobične priče o vješticama spominju se još u vrijeme drevnog Egipta kada se nerjetko pribjegavalo raznim vrstama magijskih ceremonija ili vračanja kako bi se, na primjer, potpomogao dolazak na faraonski prijestol ili dosegla visoka dvorska titula. Magijski obredi i vračanje stari su koliko i svijet, a u različitim zemljama i epohama poprimali su različite forme i ceremonijale. Od kraja 15. do sredine 18. stoljeća magijske su vještine u Europi postale neka vrsta poceg ludila, sto je - kako je poznato - dovelo i do strašnog “lova na vještice”.
3. Obično kada se govori o vješticama, misli se na žene…
Da, vještica je prije svega žena. Muškarac je mag, čarobnjak i alkemičar. Nastoji da promijeni prirodu materije. Vještica je, međutim, posvečena da pronikne i dokući drugu vrstu tajni. Zahvaljujući zagonetnim recepturama i poznavanju tajanstvenih svojstava određenih biljaka, ona obično priprema neobične napitke, tinkture i masti. žene su u kulturi muškaraca prečesto simbolizirale đavolice. Jer su muškarci upravo njih okrivljavali za strahove i seksofobiju.
4. Kakve su bile srednjovjekovne vještice? Kako su izgledale i koliko su bile stare?
Srednjovjekvne vještice nisu bile stare žene, kako bi se moglo pretpostaviti. Obično su bile između 13 i 40 godina. Nisu bile ni rugobnog izgleda. Naprotiv, često su to bile ženske osobe prijatnog izgleda. Slika kvrgave babetine, šiljatog nosa, poput vještice iz “Snjeguljice i sedam patuljaka” pripada ikonografiji koja nije odgovarala stvarnosti.
5. U kojim su krajevima živjele vještice?
Srećemo ih širom Njemačke, u Francuskoj, Italiji (posebno na sjeveru zemlje), u španjolskoj, Engleskoj, Nizozemskoj... Zatim u SAD. Poznate su vještice iz Salema. O njima je snimljen i zanimljiv film.


6. Kojim društvenim kategorijama su pripadale?
Bile su seljanke. Često i žene iz gradskih predgrađa. žene sa margina života. Najčešće su bile udovice ili neudate. Radilo se o osobama prosječne inteligencije, ženama koje su poznavale iscjeljiteljske vrijednosti bilja i razumjevale osnove medicinske znanosti.
7. Vještice su bile iscjeljiteljke. Nisu, dakle, sve bile zle.
Danas se o vješticama govori samo u kontekstu sotonizma, spravljanja ljubavnih napitaka ili bacanja crnomagijskih čina, kao što su sihiri. Inaće, one simboliziraju mrak i zlo, jer su ljubavnice Sotone i njegovih sljedbenika.
8. Koji su vještičiji rituali?
Najvažniji su takozvano “Vržino kolo” ili Sabati. Radi se o nočnim skupovima vještica sa Đavolom, gdje se priređuju neopisive bakanalije, izgovaraju magične formule, piju čudni napitci, žrtvuju životinje…
9. Vještice, dakle, djeluju u grupi?
Moglo bi se tako reći. U grupi imaju uvišestručenu snagu. A vještina tajnih sotonističkih znanja i crnomagijskih obreda prenosila su se s majke na kčeri. Međutim, bilo je slučajeva da su i neke usamljene žene neopravdano, iz ovog ili onog razloga, smatrane vješticama.
10. Koji su mogli biti motivi?
Na primjer, ako bi neka žena u svoje naručje uzela neko dijete i ono se uskoro razboljelo, proglašavana je vješticom. Ako bi dotakla neku osobu, pa toj osobi nakon toga bilo zlo, razboljela se ili umrla... U srednjem stoljeću nije trebalo mnogo da bi se neka žena proglasila vješticom. Nestanak nekog djeteta, izbijanje gladi, pojava epidemije neke zarazne bolesti, suša, slaba žetva... Za sve su bile krive vještice!...
Salem witch museum

11. “Vražino kolo”, orgije, igre s Đavolom, žene koje lete na metli... Kako su objašnjavane sve te priče?
Bile su to nevjerojatne priče, najčešće, iznuđene mučenjem žena, koja je bila antikomformista, koja se bavila sakupljanjem ljekovitog bilja, koja je djelovala drugačije, tajanstveno... Kada bi jednom bila optužena za vještičarenje, niko joj nije mogao pomoći. Stavljana bi na teške muke – vezivana za rep konja, razapinjana, probadana i sl. Na kraju bi priznala sve, čak i djela koja nikada ni u snu nije počinila, svjedočila o činjenicama koje se nikad nisu desile, potpisivala i sve što bi joj umanjilo mučenje i donosilo brzu smrt.
12. U povijesti su se, ponekad, neke žene i same proglašavale vjesticama. Činile su to bez prisile i bez mučenja. Zašto?
Postoji jedna zanimljiva teorija koju je prije nekoliko godina promovirala dr. Linda R. Caporeal sa Univerziteta Kalifornija (SAD), koja je vodila studije o poznatom suđenju vješticama iz Salema. Mnoge žene, koje su se nazivale vješticama, bile su u stvari dobrovoljno drogirane. U neobično duševno stanje dolazile bi jedući neku vrstu hljeba od raži u koji je bila umiješana zloglasna “rogata raž”, jedna vrsta parazitske gljive koja napada žitarice, a koja sadrži otrovnu supstancu. Ta je supstanca u stanju izazvati halucinacije poput LSD. U stvari, mnogi evropski znanstvenici odavno tvrde da su vražina kola ništa drugo do narko seanse sa nekim “vješcem”, dobro maskiranim da predstavlja đavola i da se uvali među mlade i zgodne žene. Bilo je žena sa psihičkim problemima koje su, uistinu, zamišljale i doživljavale vizije orgija sa demonima.
13. Kada je u Evropi počeo lov na vještice?
Sa čuvenom bulom pape Innocenza VIII, koja je obznanjena 1484. godine. Papa je tražio da vještice budu proganjane kao najgori heretici i osuđivane na lomaće, vješanja, davljenja, utapanja. Prije ove bule, smatralo se da su vještice bolesne duhom i vjerovalo se da noću jašu metle i životinje. Sve ono sto je u srednjem stoljeću tolerirano, postalo je predmetom proganjanja u vremenu u kojem je zivio Leonardo da Vinci, u epohi poznatoj pod imenom Renesansa.
14. Zašto? Kako je moglo doći do tog neviđenog ludila u kome je na najstrašniji način pogubljeno stotine tisuća žena?
U to je vrijeme vladao veliki strah od đavola, “drukčijih”, a posebno heretika rasutih po cijeloj Evropi. Vještica, sa kultom demonstva, predstavljala je prijetnju crkvi i religiji. Zbog toga je i tretirana poput terorista, koji prijete da preokrenu uspostavljeni poredak.
15. Jesu li samo katolici progonili žene i optuživali ih da su vještice?
Ne, čak su i protestantski sudovi bili izuzetno strogi. Malo je poznato da sudovi inkvizicije nisu bili najgori uprkos lošoj reputaciji. U španjolskoj, gdje je inkvizicija bila u jeku, vještice nisu bile progonjene. Ili jesu, ali u manjem omjeru. španjolska inkvizicija je istinskim neprijateljima smatrala jevreje i muslimane i nije imala mnogo vremena za čarolije. Velike zone lova na vještice bile su Njemačka, Francuska i sjeverna Italija.


16. Koje su bile norme za suđenje vješticama?
Priručnik koji su najčešće koristili inkvizitori bio je zloglasni “Malleus maleficarum”, “Čekić vještica”, djelo dvojice dominikanskih fratara, Sprengera i Kramera. U tom se priručniku utvrđivao postupak sa vješticama i, dakako, predviđalo mučenje i nasilje.
17. Kako se mogla odbraniti žena koju bi optužili kao vješticu?
Gotovo nikako! Morale su proći neizdrživa mučenja i iskušenja. Kao, na primjer, “žig đavola”. Vještica je, po inkvizitorima, morala imati jednu neosjetljivu točku na tijelu. Tako bi joj u razne dijelove tijela zabadali igle da bi tu neosjetljivu točku pronašli. Na kraju bi, jadnica, da bi okončala stravično mučenje, rekla da više ne osjeća bol. Ili - božanski sud, “ordalia”. žena je morala u ruci držati usijano željezo. Ako bi se opržila bila je vještica…
18. Koliko je žena ubijeno pod optužbom da su vještice?
Točna brojka nikada nije definitivno utvrđena, ali se prema nekim procjenama smatra da je u lovu na vještice smrtno stradalo više od jednog milijuna žena.

Idući nastavak za par dana

Nastavlja se....



~ komentiraj (8) ~ printaj ~ # ~

četvrtak, 10.09.2009.

TELEPORTACIJA

LET KROZ PARALELNE SVJETOVE
Mogu li se čvrsti objekti dematerijalizirati i ponovo pojaviti na nekom drugom mjestu? Neki slučajevi to potvrđuju, ali je pitanje kako ih objasniti.Ujutro 6. travnja 1878. Johan Celnar, profesor fizike i astronomije na univerzitetu u Lajpcigu, sjedio je sa Henrijem Slejdom, američkim medijem, u sobi za eksperimente iz parapsihologije. Niko drugi nije bio prisutan. Iznad stola za kojim su sjedili, Celner je držao obje Slejdove ruke. Minutu kasnije okrugli drveni stolić koji je stajao u blizini počeo je da se ljulja tamo-amo, a gornja daska se podigla iznad ruba stola za kojim su sjedili, zatim je okrugli stolić polako kliznuo ka ovom stolu, malo se nagnuo unazad i skliznuo ispod njega.
Sljedečih minuta se ništa nije dešavalo i Slejd se upravo spremao stabilizirati svoje "duhovne kontrolore" o tome što trebaju očekivati, kad je Celner bacio pogled ispod večeg stola i sa zaprepaštenjem otkrio da je okrugli stolić netragom nestao. Zatim su njih dvojica pretražili sobu, ali stolić nisu našli! Kao da je u zemlju propao.

ZAČUĐUJUĆA POJAVA
Celner i Slejd su zatim ponovo zauzeli svoja mjesta, stavivši ruke iznad stola. Slejd nije mogao napraviti nikakav neprijmiječen pokret. Nakon pet minuta Slejd je vidio svjetlosti u zraku, kao što se to obično dešavalo prije nego što su mu se događali paranoramlni fenomeni. Ni Celner niti itko od njegovih kolega nisu nikada vidjeli ova svjetla kad su bili prisutni seansama sa Slejdom. «Dok sam okretao glavu, slijedeći Slejdov pogled prema plafonu iza mojih leda», sjeća se Celner, «iznenada sam primijetio na visini od 1,5 metra onaj okrugli stolić kako se sa nogama okrenutim naviše spušta na stol za kojem smo sjedili…»
Ovo nevjerovatno svjedočanstvo opisuje teleportaciju - iščezavanje materije i njeno ponovno pojavljivanje na istom ili drugom mjestu. Ovaj je fenomen, navodno, usko povezan sa ostalim sličnim fenomenima - prolaskom jedne materije kroz drugu i vezivanjem čvorova bez ljudske pomoći, o čemu izvještavaju mnoga svjedočanstva iz prošlosti.
I druge seanse sa Slejdom, kojima je prisustvovao Celner, rezultirale su "nemogućim" kretanjima predmeta: u nekim slučajevima sami od sebe su se vezivali čvorovi na vrpci, koži ili čak svinjskom crijevu dok ih je Celner držao ili ih jednostavno samo promatrao. Jedna seansa čija je namjera bila da se povežu dva drvena prstena nije uspjela - ali se seansa završila tako što su ta dva prstena balansirala «na memoguć način" na središnjoj nozi okruglog stolića čiju smo teleportaciju već opisali.
Kad se taj događaj zbio, stolić je bio izvan Slejdovog domašaja. Da bi se ti prstenovi navukli na nogu stola, bilo je potrebno rastaviti stol na dijelove pa ga ponovo sastaviti!


ČUDESNE MOĆI SAI BABE
Celnerovo djelo o parapsihološkim fenomenima sastoji se od nekoliko debelih svezaka, ali je samo neznatan dio ovog materijala dostupan javnosti. U njemu se nalazi i izvještaj objavljen 1932. godine u časopisu «Journal» američkog Udruženja za parapsihološka istraživanja. Izvještaj je napisao V. Batn, tadašnji predsjednik Društva, koji je prisustvovao eksperimentima medija Marderi Kandon.
U tim eksperimentima duh Marderinog umrlog brata, Voltera, navodno je stavljao i vadio male predmete iz raznih vrsta kutija, najčešće kartonskih, zatvorenih samoljepljivom trakom, te čvrsto zaključanih drvenih i metalnih kutija. Ovo je rađeno više puta, a za to vrijeme Marderi Kandon je bila vezana za stolicu. Kad su ti predmeti teleportirani iz kutije u kutiju bilo je lako provjeriti tu činjenicu.
Godinama kasnije, Uri Geller je tvrdio da je uspjevao teleportirati ne samo manje predmete nego čak i ljude i životinje, ali to nikada nije i znanstveno potvrđeno. Ipak, mnogi uglednici bi se zakleli da se jedne prilike Geller iznenada pojavio na ustakljenoj verandi svog prijatelja Andrije Puharića u Osining, u državi New York, nakon što je trenutak prije šetao Manhatanom, koji je od Osininga udaljen jedan sat vožnje automobilom.
Indijski guru Sai Baba je posebna priča. Njegova specijalnost je materijaliziranje malih predmeta; najuobičajeniji poklon je sveti prah vibhuti, praškasta siva supstanca, koja se koristi za liječenje. Zapadnim parpsiholozima koji su ga posjetili nikada nije dozvoljeno da mu nametnu neku kontrolu. Medutim, Karlis Osis i Erlendur Haraldson uspjeli su, navodno, da prekontroliraju jednu od Babinih haljina i nisu našli na njoj džepove ili neka druga skrovita mjesta. A nije bilo ni znakova vibhutija niz rukave, što bi se moglo očekivati ako ga je Baba istresao iz rukava u ruku.

INTELIGENTNI PROJEKTILI
Primjeri očiglednih teleportacija, prenošenja materije kroz materiju, poznati su i kao "slučajevi kučnih duhova" u kojime se u zatvorenim sobama dešavaju nevjerovatne pojave, najčešće kamenje ili drugi predmeti pristižu iz - niotkuda. Ponekad nisu vidljivi sve dok ne udare u neki predmet. Možda se najpoznatiji slučaj ove vrste dogodio 1903. Neki geolog, V. F. Grotendik, izvodio je geodetska mjerenja na Sumatri. Jedne noći dok je spavao u kolibi pokrivenoj debelim slojem lišča, odjednom ga je probudilla «kiša» kamenja koje je padalo po njemu i svuda oko njega.
To se ponovilo i sljedeće noći dok je ležao budan. Očito, kamenje je dolazilo s krova ali on nije mogao naći rupe u lišču kroz koje je kamenje prolazilo. Uz sve to, kada je treću noć pokušavao da uhvati poneki kamen, on bi istog časa promijenio pravac! To se ponovilo nekoliko puta.
"Inteligentni projektili" ove vrste nisu neobični u "slučajevima kučnih duhova". Ali, u velikom broju slučajeva dešavalo se da određeni predmeti misteriozno iščeznu, mada postoji samo jedan kratki znanstveno obrađeni izvještaj koji potvrđuje istinski nestanak nekih predmeta.


NEPOZNATE DIMENZIJE
Dogodilo se to nekoj gospođi Kogelnik u Londonu 1922. godine čije je kučanstvo mjesecima uznemiravano raznim nestašlucima "kučnog duha". Ali jednoga dana zbilo se nešto krajnje nevjerojatno. Njen muž priča:
"Kad je moja žena vidjela kako joj sjekira nestaje pred očima izašla je iz sobe. Sve se ovo dogodilo izmedu 10 sati i podneva."
Može se navesti znatan broj prilično uvjerljivih slučajeva teleportiranja - nestanka i ponovnog pojavljivanja – različitih predmeta. Postoji sve više dokaza da nam se to dešava u svakodnevnom životu. Telepatija se javlja mnogo češće, ali ni teleportacije zasigurno nisu tako rijetke kako bi se moglo pretpostaviti na prvi pogled.
Što sve ovo znači?
Odgovor leži, kažu neki parapsiholozi, u činjenici da prostor ima i četvrtu dimenziju, ili čak i više nama nepoznatih dimenzija. Drugim riječima kad se predmeti pojavljuju ili nestaju, oni se tada kreću četvrtom ili jednom od tih dimenzija.
Ovo je savršeno razumna hipoteza, ali naravno postoje i dodatna objašnjenja. Jedna hipoteza kaže da predmeti postaju nevidljivi samo privremeno. Ali, ona ne bi mogla objasniti izlazak predmeta iz zatvorenih kutija. S druge strane, halucinacije - jedno drugo često ponudeno objašnjenje - ne mogu objašnjavati slučajeve u kojima se odvija trajna strukturalna promjena - kao što su čvorovi na Celenrovim vrpcama. Tamo gdje je materija prošla kroz drugu materiju u običnom trodimenzionalnom prostoru, ona je možda rastavljena, prenesena atom po atom i opet ponovno sastavljena. Ili su možda dotični atomi učinjeni "pasivnima" i nekohezivnim, tako da nisu djelovali jedni na druge dok su prolazili jedan kroz drugi?!…


PARALELNI SVJETOVI
Neki znanstvenici teleportaciju objašnjavaju "kvantnim provođenjem", u kojem jedna atomska čestica na "nemoguć" način prodire kroz barijeru energije: čestica se vidi kao da se probija kroz neku barijeru koja je suviše visoka da bi se preskočila. Možda bi se moglo i prihvatiti da je transpot materije kroz materiju fenomen "kvantnog provođenja" ali se tada postavljaju mnoga druga pitanja na koja znanost još uvijek nema racionalne odgovore.
Ako četvrta dimenzija uistinu postoji ona otvara zapanjujuću mogučnost postojanja beskonačnog broja drugih dimenzija – koje čine neograničen broj univerzuma paralelnih sa našim. A to već prelazi u – znanstvenu fantastiku!

Nastavlja se



~ komentiraj (8) ~ printaj ~ # ~

četvrtak, 03.09.2009.

PARANORMALNI SNOVI

Danas ću pisati o meni vrlo dragoj temi....o paranormalnim snovima.

PORUKE IZ DRUGOG SVIJETA
Mnogi veliki umjetnici i mislioci kažu da im inspiracija dolazi iznenada potpuno uoblićena. Što je izvor ovih unutarnjih poriva i koliko doprinose stvaranju genija?Snovi mogu otkriti ne samo budučnost, već izgleda i očite istine o današnjem svijetu. Mnoge današnje inovacije su se pojavile u snovima. Jedna od najpoznatijih imala je revolucionarni učinak na razvoj hemije. Godine 1863. mladi i daroviti njemački naučnik August Kekule, pisao je drugi tom rasprave o hemiji u kome se bavio problemom hemijske strukture aromatskih jedinjenja. To su supstance jakog mirisa koje su sadržavale vodonik i ugljik a dobivane su iz ugljenog katrana.

RJEŠENJE U POLUSNU
Najmanji djelić svakog jedinjenja zove se molekul: to je skup atoma, koji se može predstaviti vezan hemijskim "kukama", koje se zovu valentne veze. Sve te "kuke" su međusobno povezane i nijedna ne ostaje slobodna. Svaki tip atoma ima utvrđen broj valentnih veza. Ugljik ih, na primjer, ima četiri.
Kekule je već pokazao kako ugljikovi atomi mogu formirati lance koji čine "kičmu" složenih molekula. On je raščistio neke nedoumice, pokazavši da se atomi mogu vezivati duplim ili čak dvostrukim vezama.
Struktura jedne molekule se često mogla objasniti povezivanjem valentnih veza atoma od kojih je sastavljen. Ali, nikakva količina dovitljivosti ne bi mogla formirati lanac od šest atoma ugljika sa šest atoma vodika od kojih svaki ima samo jednu valentnu vezu, a zna se da je to sastav benzola, najjednostavnijeg od aromatskih spojeva.
To rješenje Kekuleu je došlo kada je bio u polusnu. Ugledao je molekul benzola kao neku zmiju koja se savila u krug i progutala vlastiti rep. Kekule se probudio i shvatio da se problem strukture benzola može riješiti ako šest atoma ugljika obrazuju prsten, sa pridodatim atomima vodika. Jedno ogromno područje, hemija prstenastih sastojaka se otvorilo pred njim i postalo osnovom uspješne njemačke industrije boja.


EKSPERIMENT U SNU
Još jedan naučni prodor vodi porijeklo iz sna njemačkog fiziologa Otta Levija 1921. On je izučavao prijenos signala duž nerava životinja. Gotovo 20 godina ranije, Levi je razmišljao da su hemijski procesi usko povezani sa mehanizmom transmisije nervnih signala, ali je s tom idejom učinjen mali napredak. Inspiracija je Leviju došla u snu:
«Noć uoči Uskrsa (1921.) probudio sam se, upalio svjetlo i našvrljao nekoliko zabilježaka. Onda sam ponovo zaspao. U 6 sati sljedečeg jutra palo mi je na pamet da sam tokom noći zapisao nešto jako važno, ali nisam bio u stanju da dešifriram to što sam napisao. Sljedeće noći u tri sata, ta ideja mi se vratila. Bio je to plan eksperimenta da se odredi da li je hipoteza o hemijskoj transmisiji nervnih nadražaja koju sam izrekao prije 17 godina bila točna. Smjesta sam ustao, otišao u laboratoriju i izveo jednostavan eksperiment na srcu žabe. Ti rezultati postali su osnov teorije o hemijskoj transmisiji nervnih impulsa…»
Levijevi eksperimenti bacili su novo svjetlo na način na koji se električni signali prenose nervima i izazivaju reakcije u mišičima - što će reći kako mozak kontrolira tijelo. Iz svog eksperimenta Levi je zaključio da kod žaba nervi ne stimulišu srce direktno; oslobadaju se specificne hemijske supstance na krajevima nerava koje modificiraju rad srca. Za svoje djelo o hemijskoj transmisiji nervnih impulsa, Levi je podijelio Nobelovu nagradu sa sr. Henri Deilom 1936. godine.
Johan Volfgang fon Gete, veliki njemački pjesnik, naučnik i filozof, izvještava nas da je u snu riješio mnoge naučne probleme i napisao pjesme. Francuski kompozitor Sari Nodje je komponovao kompoziciju «Lidija» u snu. Semuel Tejlor Koleridz odsanjao je čitavu poemu «Kubla Kan» i jednostavno je prepisao sljedećeg jutra. Međutim, kad ga je u «prepisivanju» prekinuo neki posjetilac, kraj poeme mu je iscilio iz sječanja.

IZUM U SNU
I industrijski su se izumi često javljali u snu, poput tehnike za pravljenje olovnih kugli, tako što se rastaljeno olovo kapalo u vodu sa visokih kula. Olovne kapi tokom pada postanu savršeno okrugle. Ova ideja pala je na um Jamesu Votu, konstruktoru parne mašine, u snu!
Švicarski paleontolog iz 19. stoljeća Luj Agasi dugo je vremena pokušavao rekonstruirati strukturu fosila neke ribe iz vrlo slabo vidljivih izmiješanih tragova u kamenu. Na kraju je zaključio da je to nemoguće.
U snu je, međutim, vidio je kompletnu ribu savršeno restauriranu. No, kada se probudio, san se izgubio prije nego što ga je zabilježio.
Sljedeće noći Agasi je sanjao isti san, ali mu je opet iscilio iz sječanja kada se probudio. U nadi da će sanjati kompletnu ribu naučnik je stavio pero i papir pored kreveta. Bio je nagrađen još jednim ponavljanjem sna i bio je u stanju nacrtati sliku fosila, dok je još uvijek bio u polusnu. Sljedećeg dana crtež nije impresionirao Agasija. Smatrao je da je po svemu nevjerovatan. Vratio se fosilu i počeo obrađivati kamen, koristeći svoju skicu iz sna. Na svoje iznenađenje otkrivao je nedostajuće dijelove fosila, za koje se ispostavilo da su upravo onakvi, kakvi su opisani u snu od prethodne noći.


DREVNE TAJNE
Izvještaj Društva za parapsihološka istraživanja iz 1900. godine opisuje kako je prof. Hilpreht dešifrirao riječi ugravirane na dva mala komada ahata iz drevnog Babilona. Prof. Hilpreht je jedne noći zaspao nakon što je satima uzaludno pokušavao da shvati značenje tih natpisa. Sanjao je da ga je neki mršavi svečenik predkršcanskog Nipura (sveti grad blizu Babilona) poveo u riznicu. Ušli su u sobu bez prozora u kojoj je bila velika drvena škrinja. Komadići ahata i lapis-lazulija su bili razbacani po podu. Taj svečenik je ispričao profesoru:
Kralj Kruigauzu (oko 1300. p.n.e.) je nekom priliko hramu u Belu poslao jedan ispisani zavjetni valjak od ahata. No, tada smo mi iznenada dobili naređenje da za kip boga Niniba napravimo par naušnica od ahata. Mi smo bili jako oslabljeni jer pri ruci nismo imali ahata. Da bismo izvršili naređenje, ništa nam drugo nije preostalo nego da dragocijeni zavjetni valjak isjećemo u tri prstena od kojih je svaki sadržavao dio natpisa. Prva dva su poslužila kao naušnice za kip. To su ova dva fragmenta koja su vam zadala toliko muke...
Profesorova žena je posvjedočila kako je pomenute noći vidjela svog muža kako iskače iz kreveta, juri u radnu sobu da pregleda dva komada ahata i uzvikuje: "Tako je, tako je!"

PAKT S ĐAVOLOM!
jusepe Tartini vodeći italijanski violinista iz 18. stoljeća, navodno je u snu napravio Ugovor sa đavolom. Njegov noćni duhovni posjetilac odsvirao je jedan komad na violini sjajnije nego što je Tartini ikada čuo. Kada je ujutro pokušao da se prisjeti tog komada, komponovao je sonatu koju je nazvao 'Đavolji triler', za koju su najugledniji muzičari tog vremena potvrdili da uistinu ima - đavolju težinu!
Po Tartinijevom mišljenju to je bila samo sjenka muzike koju je čuo u snu. Međutim, njegov Ugovor sa đavolom doveo ga je do svjetske slave i uspjeha.
Ova je priča možda nastala zbog događaja iz Tartinijeve rane karijere, kada je uhapšen zato što je oženio lijepu štičenicu arhiepiskopa od Padove. Njegova vještina na violini mu je doprinjela da mu arhiepiskop sve oprosti.



~ komentiraj (1) ~ printaj ~ # ~

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se