Mratovo

"Zašto je ljubav bol?

RAZMIŠLJANJE UZ DAN ZALJUBLJENIH
Ljubav i patnja idu zajedno. O tome svjedoče mnogobrojna iskustva mladih i starih zaljubljenika. To je također lijepo izraženo u mnogim ljubavnim pjesmama. Razlozi za to su višestruki:
Prvi izvor patnje: čežnja za apsolutnom ljubavlju. Bog je stvorio čovjeka iz ljubavi i spasio ga je po ljubavi Kristovoj. Duh Sveti ulijeva ljubav Božju u naša srca. Čovjek se vraća Bogu po ljubavi. Bit ćemo suđeni na Sudnjem danu po ljubavi. Čovjek je najviše gladan ljubavi. Na ovome svijetu čovjek susreće razne ljubavi, ali duboko u svom srcu osjeća i doživljava da ga ništa ne može u potpunosti zadovoljiti. "Ljudskom srcu uvijek nešto treba, zadovoljno nikad posve nije. Čim željenog cilja se dovreba, iz njeg odmah sto mu želja klije" (P. Preradović). Sveti Augustin je izrekao krasne riječi koje osvjetljuju ovu stvarnost: "Za sebe si nas, Gospodine stvorio, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi." Naše je srce velik bezdan, kao golemi ocean. Duša je naša besmrtna, stvorena od Boga, ona čezne za Njim, zna i osjeća da je osim Boga ništa drugo ne može do kraja ispuniti ni zadovoljiti. Budući da je Bog ljubav, čovjek se najviše približava Bogu preko ljubavi. Prema tome, kad se osoba zaljubi, otvore se bezdani njezine duše, ona osjeti ljepotu ljubavi i poželi odmah dohvatiti svu ljubav, odnosno poželi imati vječnu, neprolaznu ljubav. Međutim, duši odmah postane jasno da to ne može dobiti od osobe u koju se zaljubila i koju iskreno voli. I to je glavni izvor patnje i duševnih boli u ljubavi. Otvorena je rana koju samo Božja ljubav može zacijeliti. Međutim, osoba toga nije uvijek svjesna pa zadovoljenje traži od osobe u koju se zaljubi. Budući da to od nje ne može dobiti, osjeti se neshvaćenom i zato pati. Rješenje je u tome da osoba shvati da će glad za vječnom apsolutnom ljubavi biti zadovoljena tek od Boga, i to u vječnosti. To bi je trebalo potaknuti da više vjeruje Bogu, da ga više ljubi i da bude realnija u svojim očekivanjima od osobe u koju se zaljubila.
Drugi izvor patnje: kršenje Božjih zapovijedi. Na početku, tj. u nastajanju svaka ljubav je čista. U zaljubljenosti ljubav se doživljava kao vječna i ona takva i jest sve dok je čista i u skladu s Božjom voljom. Na žalost, vrlo brzo se sve više umiješa tjelesna požuda, sebični interesi, želja za sjetilnim užitkom i potreba za spolnim odnosima. A kad se prekrši volja Božja i norme koje je Bog dao da se sačuva ljubav, onda se iz te ljubavi povuče božanski element ljubavi. A budući da je ljudska afektivna ljubav (ljubav kao emocija) po svojoj naravi mješavina ljubavi i mržnje, kad se iz te ljubavi povuče božanski element, onda se u toj ljubavi aktivira skrivena mržnja i onda se ostvari ono što kaže pjesma: "Od mora ljubavi ostade samo stol." Ta skrivena mržnja ubija ljubav i osobe počnu patiti i optuživati jedna drugu za nestanak ljubavi. Bog je dao svoje norme i moralne principe da štite božansku ljubav u ljudskoj ljubavi i koja je jedina kadra sačuvati ljudsku ljubav od propasti.
Treći izvor patnje u ljubavi: put kojim se bježi od Boga i Bogu vraća prožet je patnjom. Kad su prvi ljudi sagriješili u zemaljskom raju, oni su se počeli kriti od Boga. Pobjegli su od njega. Međutim, u isto vrijeme dok su bježali, oni su osjećali duboku bol i patnju u svojoj duši što bježe od onoga koji ih najviše voli. Tako je put kojim su bježali od Boga prožet patnjom. To što su proživjeli Adam i Eva, proživljavaju svi ljudi. To je prisutno u našoj ljudskoj naravi, kao i istočni grijeh s kojim se začinjemo i rađamo. Na svom putu povratka Bogu, čovjek opet doživljava emocije koje je osjećao kad je bježao od Boga. U svakom iskrenom kajanju trebalo bi proliti nešto pravih suza. I put povratka Bogu posut je trnjem i natopljen patnjom i bolom zbog gubitka Boga. Budući da je Bog ljubav, svaki put kad se u duši aktivira ljubav, kad se osoba zaljubi, ona je na putu prema Bogu, bilo da je toga svjesna ili nije. "Bog je ljubav, i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje", kaže sv. Ivan. Prema tome, tko je na putu ljubavi, on je na putu prema Bogu. A budući da je taj put prožet patnjom, onaj tko se zaljubi, tko je u ljubavi, nužno će morati osjetiti patnju i bol u svome srcu. Međutim, to je sveta ili spasonosna patnja i bol jer nas vodi Bogu. Ljubav je najslađa bol.
Četvrti izvor patnje: aktiviranje potisnutih bolnih emocija. Patnja u ljubavi, posebno u razdoblju zaljubljenosti, dolazi također od aktiviranja potisnutih bolnih emocija iz najranijeg djetinjstva. Većina djece je doživljavala razne strahove od napuštenosti, bila su zanemarena ili čak maltretirana u svome djetinjstvu. Te bolne emocije morale su biti potisnute da bi dijete moglo preživjeti i normalno se razvijati. Međutim, kasnije kroz život kad se počnu događati burna previranja u ljudskoj duši, npr. kad se osoba zaljubi, onda se pokrene "ocean" emocija u njezinoj duši. A to znači da se tada aktiviraju sve potisnute bolne emocije i strahovi od napuštenosti, potisnuta agresivnost, mržnja i sve druge pozitivne, ali i negativne i bolne emocije. To osoba onda doživljava kao veliku patnju i često ne zna kako s time izići na kraj. Osim toga, u razdoblju zaljubljenosti, a i kod prave ljubavi, osoba se ponaša spontano, odnosno osjeti u sebi slobodu da smije biti ono što jest, jer je povjerovala da je ljubljena osoba voli i prihvaća takvu kakva jest. zato je to razdoblje tepanja i maženja. Aktivira se u nama zaboravljeno dijete koje se želi maziti, koje voli tepanje, koje voli pokazati i svoju infantilnost. Međutim, upravo ta činjenica često zagorča život onima koji se vole ili su zaljubljeni. Naime, u časovima kad ososba osjeti da smije biti ono što jest, ona nesvjesno izrazi sebe, svoje nesvjesne potrebe i strahove. Najčešće se u razdoblju zaljubljenosti na infantilan način aktivira ljubomora koja mnogim zaljubljenicima zagorča život, a nerijetko i uništi najljepše osjećaje zaljubljenih srdaca. Na kraju recimo još i to da se burne emocije aktivirane u razdoblju zaljubljenosti, kod normalnih osoba, najčešće same od sebe smire. Važno je sačuvati prisebnost duha i ustrajati u vijeme tjeskobe te ne činiti gluposti kad bude teško, dok se burni osjećaji ne smire. Prema naravi emocija, osoba mođe biti najviše šest mjeseci u tako intenzivno uzbuđenom emocionalnom stanju zaljubljenosti. Prema tome, ako vaša zaljubljenost nije prerasla u autentičnu ljubav, ili nije jednostavno nestala, a prošlo je već šest mjeseci, onda se ozbiljno zapitajte što se to s vama događa.
Ljubav je bol.
Mijo Nikić"
Glas Koncila broj 7, 17. veljače 2002. godine, 13. str.
Evo donosim ovaj tekst patera Mije Nikića kao pomoć svim zaljubljenima. Bog!