"Divne li čovjekove zadaće: da moli i ljubi!"
Iz Kateheheze svetog Ivana Marije Vianneya, prezbitera (znanog pod nadimkom Župnik Arški)
"Promotrite, djeco moja: blago kršćaninovo nije na zemlji, nego na nebu. Misao nam dakle treba da bude ondje gdje nam je blago.
Divne li čovjekove zadaće da moli i ljubi! Moliti i ljubiti, evo blaženstva čovjekova na zemlji.
Molitva nije ništa drugo doli sjedinjenje s Bogom. Ima li tko srce čisto i s Bogom povezano, zalije ga neka slast i slatkoća što opaja svjetlom koje posvuda rasipa svoje zrake. U tom nutarnjem sjedinjenju Bog i duša jesu kao dvije svijeće što se u jednu stapaju te ih više nitko ne može rastaviti. Divna li je to zbilja, to sjedinjenje Boga sa svojim malim stvorom; sreća je to neshvatljiva.
Po sebi smo nedostojni moliti, ali Bog je dobar te je dopustio da se s njim mognemo porazgovoriti. Naša mu je molitva kâd.
Djeco moja, srce vam je maleno, ali ga molitva širi i osposobljava da ljubi Boga. Molitva nam omogućuje da unaprijed kušamo nebesku sreću, da na nas siđe dio raja. Ona nas nikada ne ostavlja bez slasti, jer je kao med koji teče u dušu i sve zaslađuje. U dobro se obavljenoj molitvi boli rastapaju kao snijeg na suncu.
Molitva ima i to svojstvo da nam vrijeme hitro prođe, a čovjeka ispunja tolikom slašću te i ne zapaža dugočasnosti. Čujte, kad bijah župnikom u mjestu Bresse, jednom mi svi kolege bijahu bolesni, pa mi je bilo mnogo putovati, a ja sam se dobrome Bogu molio i vjerujte, vrijeme mi se nije odugovlačilo.
Ima ih koji se sasvim utope u molitvu kao riba u more, jer su posve dobrom Bogu darovani. Nema razdijeljenosti u njihovu srcu. O kako volim te plemenite duše! Sveti Franjo Asiški i sveta Koleta gledali su Bogu i s njime razgovarali kao što se mi među sobom razgovaramo.
Mi naprotiv toliko puta dođemo u crkvu a da ne znamo što da počnemo, što da molimo! A kad idemu nekom čovjeku, dobro znamo radi čega idemo k njemu. Štoviše, ima i takvih koji kao da ovako dobrome Bogu vele: "Progovorit ću s tobom dvije-tri, samo da te se riješim ..." Ja često u sebi mislim ovo: Kad odlazimo da se poklonimo Gospodinu, postigli bismo sve što želimo, samo ako to zaištemo posve živom vjerom i čistim srcem"
Ove riječi duboko su me se dojmile prošle godine 4. kolovoza kada sam ih pročitala u Časoslovu u Službi čitanja. Toga dana slavimo Spomen svetog Ivana Marije Vianneya pezbitera, Župnika Arškog. Bogu Hvala!
|