Mratovo

"Paket iz prošlosti

Veliki njemački filozof dvadesetoga stoljeća Martin Heidegger rekao je da čovjek svoje planove pravi za budućnost u sadašnjosti, ali je istodobno obilježen svojom prošlošću. Prošlost koja djeluje na čovjeka ne sadržava samo doživljaje pojedinca odijeljenog od šire povijesti. Čovjek se rodi negdje i već to podneblje ima neki utjecaj na njega. On započinje bivati na određenom mjestu i u određeno vrijeme, a svako mjesto i svako vijeme nešto je posebno i zasebno, pogotovo čovjek kojemu se zgodi da pogodi upravo to vremensko-prostorno mjesto.
Zbog toga se, često, već na prvi pogled, može zaključiti odakle je čovjek. Ako već klima djeluje na čovjekov izgled, stas i temperament, koliko li tek djeluje ono što se nakupljalo tijekom naraštaja na svakoga od nas koji smo nastavak nekog niza ljudskih sudbina i povijesnih hirova koji uvijek imaju svoju posebnu logiku. Zbog toga je potrebno proučavati svoju prošlost kako bi čovjek bio što svjesniji svojih uvjetovanosti, ali ne tako da se prizna pukim proizvodom dosadašnjih zbivanja, nego, naprotiv, da bolje upozna i razvije ono pozitivno, čime je obdaren te da se istodobno čuva negativnoga djelovanja onoga u čemu je zakinut.
Iz svake ljudske sutuacije moguć je bolji ili lošiji nastavak. Da bi čovjek zaista bio što više čovjek i što ispravnije djelovao, svjesno treba preuzeti svoje sadašnje stanje koje je obilježeno prošlošću te praviti realne planove za budućnost. Jednom riječju, onaj koji ne zna odakle dolazi, jedva će znati kuda i kamo ide. Komu povijest pišu drugi, drugi će određivati i njegovu budućnost, kao što će njime i manipulirati u sadašnjosti. Dakle, tko posve zaboravi prijeđeni put, ne će se znati ponašati na onome što je ispred njega. Zaborav je dokidanje pamćenja a time i iskustva, a onda i životne mudrosti koja se taloži tijekom vremena i prenosi se s generacije na generaciju. Kao što je i ponavljanje majka učenja, tako je i povijest, zasigurno, dobra učiteljica, ali, nažalost, često ima loše đake. Tko se odrekne pamćenja, prikraćen je ili osakaćen te se ne može nadati da će tek tako nasumice pogoditi najbolju odluku.
Utješno je, međutim, to što su oni koji su često bili određeni za odstrijel odnekud smogli znanja, vještine, mudrosti da su pravodobno činili poteze koji su, doduše, bili riskantni, ali su ipak otvorili mogućnost budućim naraštajima, među kojima smo i mi. Možemo reći, rodili smo se jer je netko bio hrabar i požrtvovan te je vjerovao u smisao borbe i život, vjerovao je u riječ Božju te je pristajao uz nju kako obični vjernik, tako i svećenik koji je dolazio iz drugih krajeva, bio proganjan, ali se je i vraćao te pomogao da se odgoje svećenici uzeti iz naroda i da se postave za narod.
Nama, današnjoj generaciji, stigao je paket iz prošlosti. Pun je mudrosti, vjere, snage, hrvanja sa sudbinom koju su naši predci ipak uspjeli prevariti i poslati nam tu pošiljku punu životne pouke i svjedočenja koliko je život smislen da se za njega isplati dati sve pa i život za pošten život dok se ikako dostojanstveno može umirati.
Naš je zadatak otvoriti paket iz prošlosti, dobro ga proučiti i ono dobro dalje razvijati i obogaćivati, a zla se čuvati. Nije to dužnost samo pojedinca nego i obitelji kao i naroda. Napose je to dužnost vjernika koji teži za cjelovitim životom pred Bogom. Naime, u daru koji nam predaju prethodni naraštaji u našemu hrvatskom narodu prisutna je i Biblija, kao i tisućljetna vjera koja se nije istrošila i umorila nego želi novom snagom popravljati ljude da bi zablistali kao djeca Božja i istinsko ostvarenje Božje zamisli. "
P. Nikola Stanković, DI tekst objavljen u časopisu "GLASNIK SRCA ISUSOVA I MARIJINA" godiše 97./ studeni 2006. godina, str. 12.