Radno vrijeme (4.dio, preraspodjela radnog vremena)

Preraspodjela radnog vremena je, poput prekovremenog rada (o kojemu sam već pisao u postu od 31.01.2013.g.), određena iznimka od rasporeda punog radnog vremena, koje može iznositi najviše 40 sati tjedno. No za razliku od prekovremenog rada, kojeg je poslodavac u mogućnosti nametnuti radnicima u slučaju više sile, izvanrednog povećanja poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, preraspodjelu radnog vremena moguće je uvesti u svim situacijama kada narav posla to zahtjeva. Ovakva formulacija međutim, otvara mogućnost arbitrarnog prosuđivanja poslodavca što se od slučaja do slučaja ima smatrati pod pojmom "kada narav posla to zahtjeva", zbog čega su člankom 47. Zakona o radu (Nar.novine br. 149/09, 61/11, 82/12) propisani strogi uvjeti i okviri preraspodjele radnog vremena.
Prije svega, preraspodjelu punog ili nepunog radnog vremena nije moguće uvesti u kontinuiranom, neograničenom vremenskom razdoblju već isključivo u razdoblju koje ne može biti dulje od 12 neprekidnih mjeseci (isto može obuhvaćati i dvije kalendarske godine), pri čemu je planom potrebno odrediti u kojim će se razdobljima (mjesecima, danima) raditi duže odnosno kraće od punog ili nepunog radnog vremena, na način da prosječno radno vrijeme na isteku određenog razdoblja preraspodjele ne smije biti duže od punog ili nepunog radnog vremena. Ukoliko je preraspodjela izvršena na opisani način, ostvareni sati rada u razdoblju kada se radilo duže od punog ili nepunog radnog vremena, neće se obračunati i isplatiti kao prekovremeni rad već će se višak sati kao tzv. slobodni sati (ili dani, ovisno o kumuliranom fondu sati) koristiti u razdobljima kada se radilo kraće od punog ili nepunog radnog vremena. Drugim riječima, radniku će se i u razdoblju kada je radio više kao i u razdoblju kada je radio manje od punog ili nepunog radnog vremena, uvijek obračunati i isplatiti plaća za puno ili nepuno radno vrijeme (u praksi najčešće za 40 sati tjedno). Ipak, ako je na kraju razdoblja preraspodjele prosječno radno vrijeme duže od punog ili nepunog radnog vremena, takav višak sati mora se obračunati i isplatiti kao prekovremeni rad, u postotku utvrđenom kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
Radno vrijeme u preraspodjeli, u kojem se radi duže od punog ili nepunog radnog vremena, ne smije biti duže od 48 sati tjedno, tijekom razdoblja od 4 mjeseca. Iznimno od navedenog pravila, preraspodjeljeno radno vrijeme može trajati i duže od 48 sati tjedno, ali ne duže od 56 sati tjedno, odnosno 60 sati tjedno, ukoliko poslodavac posluje sezonski (djelatnost turizma, poljoprivrede i sl.),tijekom razdoblja od 6 mjeseci, pod uvijetom da je isto predviđeno kolektivnim ugovorom i da je radnik prethodno dostavio poslodavcu pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad. Uvjeti moraju biti ispunjeni kumulativno, što znači da poslodavac nema pravo tražiti od radnika pisanu izjavu ako to nije predviđeno kolektivnim ugovorom dok s druge strane poslodavac ne može nametnuti obvezu takvog rada samim pozivom na određenu odredbu kolektivnog ugovora, bez njegove izričite pisane (dakle ne usmene) suglasnosti. Radnik koji ne pristane na preraspodjelu radnog vremena iznad 48 sati tjedno, ne smije zbog toga trpjeti štetne posljedice. Potrebno je istaknuti kako i u slučaju preraspodjele koja je u potpunosti usklađena sa navedenim ograničenjima, dnevno radno vrijeme ne smije trajati više od 12 sati (u iznimnim slučajevima sezonskog rada do 14 sati) uvažavajući odredbe o dnevnom i tjednom odmoru (o čemu je bilo riječi u postu od 8.01.2013.g.).
Kada preraspodjela radnog vremena nije predviđena kolektivnim ugovorom odnosno sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, poslodavac je dužan utvrditi plan preraspodjele i isti s naznakom poslova i broja radnika uključenih u preraspodjelu, prethodno dostaviti inspektoru rada. Inspektor rada tada može odobriti preraspodjelu do 48 sati tjedno, ali je i zabraniti odnosno ograničiti ako utvrdi da je protivna odredbama zakona ili ako iz nalaza i mišljenja ovlaštenog liječnika proizlazi da takav rad ugrožava zdravlje, radnu sposobnost i sigurnost radnika.
Kao i u slučaju prekovremenog rada, zabranjen je rad maloljetnih radnika ukoliko bi trajao dulje od 8 sati dnevno dok trudnica, roditelj s djetetom do 3 godine starosti i samohrani roditelj s djetetom do 6 godina starosti kao i radnik koji radi u nepunom radnom vremenu, mogu raditi u preraspodjeli samo ako prethodno dostave poslodavcu pisanu izjavu o pristanku na takav rad.
Poslodavac koji, u slučaju kada preraspodjela nije predviđena kolektivnim ugovorom, odredi preraspodjelu bez prethodnog dostavljanja plana i broja radnika uključenih u preraspodjelu inspektoru rada, odnosno odredi preraspodjelu u duljem trajanju od zakonom dopuštene, naloži maloljetniku rad u preraspodjeli iznad 8 sati dnevno ili odredi preraspodjelu trudnici, roditelju djeteta do 3 godine, samohranom roditelju ili radniku koji radi u nepunom radnom vremenu, čini prekršaj kažnjiv novčanom kaznom od 61.000,00 kn do 100.000,00 kn za pravnu osobu, odnosno 7.000,00 kn do 10.000,00 kn za odgovornu osobu u pravnoj osobi ili poslodavca fizičku osobu.