Sveti Nikola...i ostalo
To ili su indigo djeca, ili su već toliko perfidni, da čovjek ne zna što bi s njima...
Pa čak više ni ne glume...nema čak ni pisma Svetom Nikoli, naravno, odavno je "provaljen"....
Sad imamo usmeno izricanje želja, a ona se potrudila pa mi je čak napisala pismo sa željama...MENI.
"Draga Maderica, ja nebi (štaaa? negdje piše skupa, negdje odvojeno, kako ću znat što je ispravno??) htjela nikakve velike poklone, samo šššššumi bombone, gumene bombone, bombone od mandarine i čokoladu s keksima..."
I stavila je čizmu u prozor...on nije imao vremena, "uči".
Međutim, i mene je dočekalo iznenađenje...napravilo je meni moje dijete od priručnog materijala, suhog cvijeća i grančica jedan mali zimski aranžman...i popratno pismo...u kojem piše kako me "jaaaaaako puuuuno vooooooli, ali ti to i onako znaš!"
Ma, ljubav mamina.
A ove godine je svetac kod mene nadoknadio valjda sve nedolaske....
******
Inače, osim što visim za kompom previše, ne sjedim baš prekriženih ruku...Znam da je nemoguća misija, ali ipak tražim posao. I hodočastim u Zavod za zapošljavanje, uredno, jer, eto...i uspjela sam u dvije godine na jedvite jade sklopit 9 mjeseci radnog staža, tako da imam pravo na cijela tri mjeseca naknade...koja je navodno sada 1.200 kuna...Baš me zanima što oni koji stvarno žive od te naknade mogu s time učiniti...Doduše, preskočili su me, a to je izgleda ustaljena praksa, pa ću kompletan iznos dobiti vjerovatno - dogodine...Živjela socijala.
Ali to je već ofucano do krajnosti.
Elem, tražim posao...otvaraju se na proljeće nekakvi trgovački centri, poznatog nam tajkuna, ne znam za koga u ovoj vukojebini, ali neka...ako njega veseli, zašto ne?
I doznala sam neke stvari...recimo u glavnom gradu našeg otoka, opće je poznato da u gradskim službama mogu dobiti posao samo bolji od boljih, odnosno jednakiji od jednakih, čitaj: vlada totalni nepotizam.
U tim službama se nova radna mjesta sakrivaju točno onako k'o što zmija nožice skriva, ali tu i tamo procuri informacija...i to sa kompetentnog mjesta...pa se događa da se ista uopće ne oglašavaju, ili potiho u Narodnim novinama...pa na mjesto pravnice, koja ode u mirovinu dođe, recimo , djevojka sa SSS....pa glavna gradska faca uzme novu tajnicu...a par dana prije toga tvrdi kako "nema nikakvih novih radnih mjesta"...a ja ZNAM da ima...
Pa se zapošljavaju rođaci iz Rijeke, a otok je pun fakultetski obrazovane mladeži koja jednostavno nema šanse....
Ali i to je već ofucano...
Na netu baš ne pičim samo po blogu....Moj.posao i Posao.hr su mi jutarnje Sveto pismo...pa kaže:
"Orbico" traži terenske komercijaliste, rad u ugodnom okruženju, timski rad, obuka, blablabla...ali, potrebna je VSS...nisam mogla vjerovati. To su oni koji sjednu u auto načičkan reklamama i naljepnicama, dobiju određeno područje, pa piče po prodajnim mjestima, slažu robu i kontroliraju da li su police sređene po pravilima...cijeli dan su na cesti, nemaju radnog vremena, a u biti...pet godina faksa za takvo radno mjesto??
Ma, lako što ja nemam faks, nego što će misliti oni koji su taj faks završili?
Ofucano.
Dakle, dala sam zamolbu u taj trgovački centar. Nije da mi se mili uopće ni sama pomisao, jer plaća je nikakva, posao težak, fizički težak, zna se kakvi su tajkuni, ali kao što rekoh jednom virtualnom prijatelju, nije vrijeme za ponos...progutati ponos, pregristi go*** i idemo dalje! Hvala!
A zamolba..odnosno upitnik..na tri stranice, sa pitanjima do u detalje...samo što još nije tražena liječnička anamneza, moja i bliže rodbine.
Vidjet ćemo.
Jer ovako više ne ide. Ova zima me dotukla na samom početku. Kuća je u gorem kršu nego što je po ljeti kad zbilja nemam vremena. I ništa me ne tjera da se pokrenem...."sutra ću"...
Jedini izlaz je obaveza. Kad imam obavezu, onda znam da moram i sve drugo organizirati kako bi funkcionirali...Ovako, kao, "imam vremena". I motam se stalno u jednom te istom prostoru. Pa mi je dosta već i samog prostora, a kamo li svega što u njemu moram...
Bljak.
U stvari, što. Nije moj društveni život tako katastrofalan...ostala sam sinoć bez cigareta, 9 sati, noć duga...I krenuh do Rivice, koja je u to doba već bila zatvorena...I taman kad sam mislila do benzinske, snimim otvoren Miramare, mali hotel...a ZNAM da ne smijem unutra ući...I držim se tog pravila, jer kad uđem, onda nema izlaska..I to mi se redovito događa svake dvije do tri godine...
I nije mi vrag dao mira, ušla sam "samo kupiti cigarete"....U 9 i nešto....i izašla u ponoć manje nešto...
Ma...nikad se neću uozbiljit! 
|
