ODGOJ ZA BUDUĆNOST, TOPLA PREPORUKA
Ljudi koji me znaju, virtualni poznanici koji su pratili slijed događaja u mojoj nedavnoj prošlosti, oni koji su čitali moju životnu priču u nastavcima, s kojom sam, usput, uspješno zatvorila to poglavlje života, znati će o čemu pričam.
Dobro se osjećam, mada ne mogu reći da ne razmišljam.
Razmišljam i zato jer me odjednom lupila spoznaja da sam se totalno promijenila. I bez ikakve skromnosti mogu reći da sam to u glavnom sama postigla.
Dobro, ima tu nekih anđela, ima bloga, ima, naravno, i Boga, ali bez mene same to ne bi ujspjelo.
Kada danas pogledam sebe i onu nekadašnju mamu, pa čak i onu otprije godinu dana - ne mogu ne reći da sam druga osoba. Totalno druga osoba. I, poznavajuć sebe otprije i ovu današnju ja - ponekad se ne prepoznajem!
I zato sve ovo što mi se u životu izdogađalo, od lošega djetinjstva, preko loših brakova, pa do drugog razvoda, sve to gledam zapravo kao jedan težak, ali time i jako dobar put do ovoga što sam danas.
E, stavljam naglasak na ono TEŽAK PUT.
Jer, da su temelji bili bolji, da je početak moga života bio trunčicu drugačiji, možda danas ne bih bila tu gdje jesam.
Zato Vas svih molim:
Kada odlučite imati djecu, ili ih već imate, stanite i razmislite.
Razmislite što je stvarno najvažnije, što je stvarno najbitnije za njih i njihovu budućnost.
Slažem se s time da djeca trebaju imati obrazovanje, daje škola bitna za njihov prosperitet u životu.
Ali, puno je važnije od malih, nemoćnih bića pokušati napraviti, odnosno POMOĆI im da postanu SAMOSVJESNI, SAMOPOUZDANI, HRABRI I OTVORENI LJUDI.
Ljudi koji se neće bojati sami sebe i svih oko sebe, koji neće imati užasno nisku razinu samopoštovanja.
Jer kada imate nedostatak samopoštovanja, onda to vodi u krive vode.
Smatrate da niste dovoljno vrijedni ničega, svaka prepreka koja se pojavi pred vama tjera vas da idete linijom manjeg otpora, jer se nemate hrabrosti uhvatiti u koštac sa problemima. Pristajete na mrvice i loše izbore iz jednostavnog razloga što mislite da nemate sreće ili da za vas bolje i nije.
Upadate u kolo kojem nema kraja, nezadovoljni ste životom i ljudima oko sebe, okrivljujete sve i svakoga za svoje stanje, a duboko u duši znate da je problem samo u vama.
Sve ovo povlači za sobom psihosomatiku, bolesti, kasnije depresije, jer odrastanjem, na žalost, te stvari ne jenjavaju, nego se samo pojačavaju. Pojačavaju se do te mjere da postaje nepodnošljivo.
Govorim iz vlastitoga iskustva.
Zato:
nemojte nikada djetetu govoriti da je glupo i nesposobno.
Nastojte stvoriti povjerenje i njemu dati izbor svojih postupaka, s time da mu uvijek objasnite što može očekivati od izabranih opcija.
Volite ga do beskonačnosti, ne opravdavajte se nedostatkom vremena ili umorom.
Ostavite sve, sjednite pokraj njega, zagrlite ga i poljubite. Pa makar i bez razloga.
Svaki neodgrljeni zagrljaj poslije u životu i te kako fali, a najgore je kad se traži kod krivih ljudi, još i gore kada se daje krivim ljudima.
Slušajte te svoje potomke, slušajte ih tako da ih i čujete, da znate što vam govore i kakovu vam poruku šalju.
Slušajte ih i kad mrmljaju nešto sebi u bradu.
Osim toga, možete od njih svašta i naučiti, jer oni ponekad imaju tako obična i normalna rješenja i odgovore na pitanja.
Pružite im sve.
Ne novac. Ne garderobu.
Ne automobile, skutere, sve ono čime bi im kompenzirali sebe.
Sebe i svoju prisutnost, svoju ljubav i pažnju nećete im nikada kompenzirati ni jednim starkama, niti jednim mobitelom.
Sebe im dajte.
Recite im svaki dan da su posebne osobe i da jedna greška ne znači smak svijeta, nego nešto što će ih gurnuti naprijed.
Tješite ih kada im je teško, plačite s njima, smijte se s njima.
Nema toga posla koji može odvratiti vašu pažnju od njih.
A i kada ne možete biti s njima, pa kada uhvatite slobodno vrijeme, nastojte da ono bude kvalitetno.
Nemate pojma, ili možda imate, koliko je vaša pažnja njima i tim trenucima, veliki ulog u njihovu budućnost.
Stambene štedionice, računi na koje slažete novce, lijepa garderoba i prestižne škole jako puno znače...
Ali ono što će učiniti čovjeka koji će sve to koristiti i savladati je jedino dobar i svjestan roditelj.
Ne dajte da radi nedostatka vremena ili vaše nemarnosti danas-sutra imate dijete koje se neće snaći u životu, koje će upadati iz jedne greške u drugu i koje će patiti.
I koje će svoje greške prenositi na svoju djecu. Jer to se u principu događa. Preslikavaju se situacije. A to nema smisla.
Kažem vam još jednom: razmislite, pogledajte život iz drugog ugla. Odaberite prioritete, jako dobro razmislite što je to najbitnije u životu, za čime svi mi to najviše čeznemo i da li to možemo nečim kupiti.
***
Kad pogledam, imala sam sreće što sam zadnji čas počela razmišljati na drugačiji način, što sam prestala, opet zadnji čas, kukati nad sobom, što sam počela slušati ono što se govorilo oko mene, što sam prihvatila onaj glas iznutra koji mi je rekao da tako dalje više ne može.
Da mi se sve ovo izdogađalo prije 5,6,7 godina, vjerovatno bi bila na kakvoj psihijatriji, možda i nešto gore.
Međutim, događalo se polako, a ja sam učila.
Opet kažem, imala sam sreće. I možda pameti.
Ima ljudi koji nemaju sreće. Pa potonu. Voljela bih kad bi se svima takvima pružila prilika da čuju i vide ono što sam ja čula i vidjela. U prisluškivanim razgovorima drugih ljudi, u nekim pročitanim člancima, u nekim predavanjima, u nekim, naoko, slučajnim razgovorima.
Da dođu do ovoga do čega sam ja došla.
Da budu ponosni na sebe.
Da shvate da sami za sebe mogu puno, zapravo sve napraviti.
Da je bitno samo shvatiti i dignuti glavu visoko i ispraviti leđa.
I krenuti naprijed.
Bez osvrtanja u prošlost, jer, ruku na srce, prošlost - a kad smo loše žvačemo samo ružne stvari - samo ždere čovjeka. A ne možemo je popraviti. Ni je nitko, pa nećemo ni mi. Zato, ostavimo je tamo gdje joj je mjesto, izvucimo iz nje pouku i ono najbolje što se može izvući iz loše obavljenoga posla, i krenimo naprijed.
Hrabro.
|
