Mama44 se ne da !!

utorak, 22.01.2008.

PORUKA...


SUEPRMAMA44 NALAZI SE NA SVOM STAROM - NOVOM MJESTU

mama44.blog.hr


Hvala!

- 08:12 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 17.01.2008.

I NAKON RAZVODA POD ISTIM KROVOM...

Računam na peckave komentare, već u startu...tipa - sama si si kriva, pokreni se, što nisi prije razmišljala..
No, nije važno.
I onako se neki ljudi u mojoj okolini, meni dragi, još uvijek ne mogu načuditi, niti mi oprostiti to što prije 20-ak godina nisam razmišljala, gledala, shvatila, vidjela...
Njima poruka - da li je svima baš sve drago što su napravili u životu i da li bi neke stvari mogli promijeniti da mogu? I da li su mislili na posljedice tadašnjih postupaka...zapravo - da li su bili toliko vidoviti da su mogli zamisliti što ih čeka u budućnosti?
Ako jesu - svaka čast...možda je greška u mom kodu.


*********

Daklem:

brak je sudski razveden, zapečaćen, razvrgnut...

Meni je pao kamen sa srca, jer mogu otići do dućana u pidžami, nepočešljana i neumivena, a da me više uopće ne zarezuje što će kreten misliti...s kim sam u tih 10 minuta bila...S kojim od 20-ak pivopija blaženoga osmjeha, za koje baš nisam sigurna da znaju gdje su...

Istom presudom, djeca su, naravno, pripala meni. On ih ne bi ni uzeo.Tako je napravio i u prvom braku.

Istom presudom, određena je alimentacija i dio plus, koji bi trebao služiti za moje uzdržavanje...
E, tu nastaje tulum:
"Šta ti hoćeš, interesirao sam se, pripada ti po zakonu 22% od mojih prihoda!!!"
I još se diže sa stolice stisnutih očiju, zažarenoga pogleda, prijetećim stavom...

"Molim?? Kud si krenuo? Nek' ti ne pada na pamet, loše ćeš se provest!!"

Nije problem u tome...

Najviše od svega me muče dvije stvari:

Prvo: moram dijeliti s njim isti prostor, a njemu nije ni na kraj pameti da se pomakne po tom pitanju...
Drugo: UOPĆE, ali uopće, ni sada, nakon svega, nakon predbračnog, bračnog i postbračnog razdoblja - to tele ne želi ni o čemu razmijeniti dvije suvisle rečenice...

Reći će opet moji dragi - pa, što više očekuješ?

Pa ništa.
Ali još uvijek ne mogu shvatiti, a po svoj prilici ni neću, da netko tko je napravio od naših života ovakvu lakrdiju, i dalje ne može reći što i kako misli dalje.

Osim i isključivo kad mu se takne u novčanik

Jer - mi smo njemu potencijalni, zapravo stvarni neprijatelji.
Mi ga tlačimo.
On teškom mukom zarađuje svoje najdraže, a onda to mora dijeliti s nama...

To je ono što njega tišti i stvara mu poriv za ubijanjem.

Ništa drugo.
Brojem i slovima.

Po cijele dane visi u fotelji, ništa novoga.

S djecom, s kojom je tražio neograničene kontakte - uopće ne komunicira...kao i uvijek.
A kukao je na sudu kako mu ja ne dam svojom dominantnošću da s njima radi kako on hoće...i to su progutali i uzeli mi za zlo...

Djeca, koja su u godinama u kojima jesu, s kojom je vrijeme osim spavanja, vječita borba i uvjeravanje, pričanje, objašnjavanje...u tome uopće ne sudjeluje, čak ni ne gleda...

Drži se po strani, kao i uvijek, ničime ni ne pokušava biti otac...

Kao i uvijek do sada, i opet ništa novoga.

Naravno, klinci to, osim što su zbunjeni, i koriste...Pa imam još samo više problema...u principu, stalno moram ispravljati neke krive Drine...
Izašle su na površinu sve laži, sve stvari kojima me okaljao na sudu, sva sakrivanja,podmetanja i traženja nepostojećih mojih krivih poteza, blata koje mi je stavio pod nos, a nemaju veze sa mnom...

No, njega to ništa ne dira.

On pita, mrtav hladan: "E, stara, koju ćemo kadu kupiti za kupaonu? Polukadu, tuš -kabinu? Meni tuš kabina nije draga, ne mogu se kupati u njoj..."

?????????????????????????????

Pa...ne znam.

Pogledala sam ga preko naočala i rekla: " Unazad 7 godina doveo si me do ludila, depresije, tableta i koječega...jedva sam preživjela, ali to nitko nije primijetio, najmanje ti...Ako misliš opet nešto takvo postići - odustani...Ovaj put nemaš šanse..."

Naravno da se nadurio kao malo dijete kojemu ste uzeli igračku...jer nije dobio što je htio...
a što je htio?

Mislim da ni on sam to ne zna.

Ponaša se kao da smo u braku, polaže pravo na moje usluge, čak i na one u smislu konzumiranja braka...
Samo pod uvjetom da mi je tjelesna temperatura 27 i da imam one flekice....mrtvačke...onda bi možda mogao konzumirati...bivši brak.

Dakle, ništa se nije promijenilo.
Njemu je dobro.

Ako problem ne spominje - njega ni nema.

Baš je fino kako funkcioniramo:
ima žen(k)u, pun tanjur, djecu koja skakuću i luduju, sve se odvija po njegovom scenariju i ideji sretne obitelji.

A on to sve promatra krajičkom oka iz - fotelje.

************
Da.

Ja to, kao, mogu.
Jer "ima jako puno takvih primjera" kako reče lik iz CSR-a.
Nisam jedina.

Prekrasno je spavati sa pola otvorenoga oka, dežurajući ne bi li ti se slučajno prikrao.
Prekrasno je imati osjećaj ovisnosti o takvom debilu koji i igra na tu kartu...i likuje upravo zato što nemam posao i sklonište.

Prekrasno je ne vidjeti do kada će to otprilike trajati...

Prekrasno je sjediti za stolom sa čovjekom koji još uvijek sebi daje za pravo sebi najviše zagrabiti...

Predivno je kad nađeš i njegovu robu među svojim vešom...

Svaka minuta provedena pod istim krovom s čovjekom koji u 20 godina nije ženu nazvao imenom - jer "ne može", koji nikada nije ponudio pomoć i podršku - "jer to nije njegov posao i dužnost", koji se uvijek drži po strani, ali sa etiketom "ja sam ovdje alfa i omega!"...
svaka minua provedena s takvim bićem je jednostavno - neopisiva.

Za umrijeti od ljepote.

*********

Usput:
da ne bi baš sve išlo k'o po loju, izmakao mi je jako dobar i primamljiv posao iz ruku...Od nas stotinjak, ostale smo dvije za jedno radno mjesto...i kad je stvar bila već praktički gotova - hop! -netko je upleo svoje prstiće...tko mi je kriv što sam 15 godina odgajala djecu, umjesto da sam si stvarala veze za posao!
Glupača.
Notorna.

Obećao je čovjek prvo sljedeće radno mjesto...odmah, čim se ukaže...jer "baš sam im bila IN!", baš im takav netko treba...blablablablabla....

Jako me to pogodilo...mada se nisam ničemu nadala, jer znam kako je kad se nadaš, pa ti se izjalovi...

Kažu da će se otvoriti druga vrata, da to i nije bilo za mene, jer me čeka nešto bolje iza ugla...

Što bolje? Posao ili mužjak?

Pa stalno hodam oko nekakvih uglova, prozora i vrata, a ništa od toga...a vrijeme prolazi.

**********


Ovako je danas ovdje...i već danima...stišće jugo, stišće u prsima, ne znam više otkud stišće...

Photobucket


- 11:59 - Komentari (11) - Isprintaj - #

utorak, 15.01.2008.

TEK TAKO...

Nije nešto,ali...

...čula, pa se sjetila, pa...


- 15:23 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.01.2008.

UKLETI PAZINSKI KOLEGIJ, X GENERACIJA, BRATISLAVA, NOVA GODINA

Pa, da....ili ne pišem ništa, ili navalim sa dva posta u pola dana.

No, nije mi dalo mira.

Ovo je, recimo, prilog nedavnom "Areninom" napisu o ukletom Pazinskim kolegiju.

Ekipa je ona ista iz srednje škole, svi su zajedno, druže se, zajedno uče, mada su na različitim fakultetima...sve redom uspješni studenti.

Prijateljstva, ljubavi,...

Zbilja, bilo bi jako dobro da imamo više takvih ukletih škola...

Ovo su fotografije sa njihovog puta u Bratislavu, dočeka Nove godine...

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Glumica...NIKAD ne pije...ne znam na koga je...

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Podij nije bio baš za štikle..
Photobucket

Photobucket

Photobucket

Baš mi djeluju nekako....ukleti:)
Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

A i nesretni su, vidim....frustrirani klasičarskim životom...

Photobucket

Photobucket

Photobucket

...i njih dvoje...

Photobucket


Da ne piskaram previše....slike sve govore, a društvu iz "Arene"...preporuka:
Dajte prije nego nešto brljate, provjerite sve relevantne informacije...svaka medalja ima obadvije strane.

- 10:06 - Komentari (3) - Isprintaj - #

POST O BOŽIĆU, OMIŠLJANIMA...I JOŠ SVAŠTA...

Pa da!
Poslije Božića i Nove jednostavno nestanem.

Zašto?
Neki znaju, neki ne...

*****

Dakle:
Ne znam kako to koncipirati, toliko emocija, samoponosa...bez zadrške i nekakvog bespotrebnog umanjivanja vrijednosti sebe i svega oko sebe.

U kratko, ovo je bio valjda prvi Božić u mom životu, koji sam osjetila onako kako treba, u svoj njegovoj punini. Božić za pamćenje. Koji će vjerovatno ostati u mom srcu do sljedećega Njegovog rođendana.

Ne znam da li sam jedna od rijetkih, možda nas ima puno, možda malo, rijetko će se od ljudi čuti iskreno mišljenje, no kod nas nikada nije bilo "priprema" za blagdane u smislu histerije kupovanja, razbijanja glave oko toga što kome tutnuti pod bor, kolika će biti vrijednost u onom papiru, pomno odabranom, a koji će istog momenta završiti u smeće čim se poklon otvori.
Nije bilo gomilanja hrane poslije koje se čovjek osjeća ubijen a ne blagoslovljen...bilo je pravljenja kolačića, ali taj ritual ima posebnu svrhu - pravljenje nereda, izražavanje dječje kreativnosti i - puno smijeha...smijeha do suza.

Bilo je,pak, puno nečeg drugog.

Bilo je puno glazbe, plesa, pjesme...Bože, kako mi volimo pjevati i plesati!
Kitili smo bor...ali kićenje bora kod nas je nešto što bi mogao biti dobar scenarij za neku predbožićnu komediju...bila bi to uspješnica na svjetskom nivou..
Na kraju uvijek ispadne savršen, u crvenom ruhu, ali proces stvaranja te kreacije...e, to treba doživjeti...

Što zapravo želim reći?
Ma, to da nakon cijele godine previranja, kojekakvih pretumbacija, nepravdi, koje se nisu ispravile, a niti hoće u dogledno vrijeme (ali baš me briga!!), moja djeca i ja doživjesmo Božić u srcima, onako kako se to priliči.
Lako, jednostavno, lijepo.
To je onaj osjećaj ljubavi prema ljudima oko sebe, prema životu, zahvalnost za život.
Bez patetike i pretjerivanja.
Jednostavno tako.
Presretna sam što sam na neki način uspjela djecu dovesti do toga što je bitno. Kako u svemu tako i u pojmu Božića. Vidjela sam da im stvarno nije bitno ono oko njih (nadam se da će tako i ostati, da će moje riječi ostati jače zapisane u njihovim glavama od riječi nepoznatih glasova u reklamama...)

Iskreno, do sada se uvijek ponavljao onaj osjećaj iščekivanja nečega, a nemaš pojma što se čeka, ne znaš definirati...čekaš nešto, ponese te euforija, sada još više nego nekada...a onda, kada sve prođe, kada dođe period između Božića i Nove - ostaje praznina..kao da te netko razočarao, nisi dobio ono što si očekivao, ili, još bolje...obećali su ti da će nešto lijepo biti i doći, a toga nema..

E, pa ove godine to nešto je konačno došlo.
I ostalo.
Ojećaj sreće i punog srca.

Rekao je Zagušljivi u jednoj laganini prepirci prije par dana: "SVE si imala, SVE sam ti dao, stan, novac...imala si SVE kartice...i opet ti nije bilo dobro!!"

E, moj Zagušljivi...žao mi te je. Nikad nećeš shvatiti, pa da živiš još 7 života...
Nisi mi dao ništa.
Jer time što si mi DAO, nikada nisam mogla kupiti ono što sada imam u svom srcu.

****
Pitao me netko da li sam dobila kao samohrana majka "božićnicu" od Općine Omišalj:).
Iskreno, nisam ni znala da to postoji, no vjerujem da oni i za tu prigodu imaju sredstava u svojem socijalnom budžetu..Ma, nije meni do toga...vjerovatno bi je uručili da su znali, da sam otišla tamo i pokazala papir, da su me evidentirali..
Ali, nije vic u tome. Da vam kažem sumu novaca koju sam potrošila za ovogodišnje praznike, umrli bi od smijeha...I to ne zato što nisam imala, već bi se nekako snašla, kao i uvijek, nego jednostavno zato što nisam osjećala potrebu za time...
******
Netko drugi napisao je da je mosignor bio u misijama...istina je, bio je, živio je neki drugi svijet i neke druge ljude, daleko ispod razine onoga što smo mi ovdje.
Zato i jest drugačiji od velikog broja svojih kolega, zato i jest običan, skroman čovjek.
Zato ga razumijem u svim njegovim postupcima, koje su neki skloni kritizirati...Pamtim kad je jednom prilikom rekao, u situaciji, naizgled bezizlaznoj i van kontrole...Radilo se o grupi ljudi koja je na mjestu gdje je to bilo najmanje primjereno, pravila nered i ponašala se totalno neadekvatno...Na moju opasku "Pa što je ovo, kakvo je ovo ponašanje?", odgovorio je :"A što? Što su napravili? Pa ništa nisu napravili..."..pa kad sam malo bolje razmislila, bilo je upravo tako...Bez prisile, samo razgovorom, blagošću i mirom, stvari su dovedene u red, praktički same od sebe...
Monsignor je čovjek koji se ne eksponira, ali zato radi dobro svoj posao.
Takvih treba.

*****
Njivice.
A, Njivice. Njivice i ja se volimo na jedan poseban način.Ne mogu okrivljavati ljude za to što se jednostavno nismo našli.U ostalom, ja nisam ovdje odrasla, nisam autohtona, nemam u krvi te običaje, način razmišljanja, genetiku .
I nitko tome nije kriv.
Ako se možemo prilagoditi do mjere da budemo podnošljivi jedni drugima, sasvim ok, ali na silu mijenjati njih ili sebe - nema smisla..pogotovo ako to ne ide samo od sebe.
Sve što je na silu, jednostavno - ne valja.

*******

I sad...počinje maškarano ludilo.
A to znači šivanje, pripremanje, utrku sa vremenom, kojeg je uvijek"malo", a u biti svi znamo da će na kraju sve biti na vrijeme i dobro.

Isto kao i lani..bockanje, šivanje, tradicionalno mijenjanje šivaćih mašina, do sada su bile samo tri u điru...ne kužim kako krepaju taman kad najmanje treba?
Ali ima i u tome neke draži...

Spremamo se opet za Korzo, za Riječki karneval...mmmmm, jedva čekam:)

Šteta samo da ove godine maškare traju samo dva tjedna...malo mi je - malo.
No, zato će Uskrs biti brzo, pa će prije sve i zaživjeti u ovom kraju...

*******

Omišalj.Samo je 5 kilometara udaljen od Njivica, a tamo pak imam toliko ljudi s kojima se mogu družiti, popiti kavu, otići na zabave, surađivati s njima.
Nešto sasvim drugo.

Ti ljudi imaju tradiciju, poštuju je, prenose ne mlađe naraštaje, a bez obzira na svu brzinu i modernost života, ti mlađi naraštaji je prihvaćaju i nastavljaju.

Ma, nije ni tamo sve bajno, ali dragi su mi ti ljudi, sa svim svojim različitostima...

********

Kažu da sam iskrena.
I preiskrena.
Pa dobro.

Onda ću bit iskrena do kraja...

Ja JAKO volim svoju djecu...svu...
I predivno mi je s njima.

ALI NE VIDIM DOČEKAT PONEDJELJAK 14. 01. I TO 7 I 30 UJUTRO I NJIHOVE TORBE NA NJIHOVIM LEĐIMA.
I TO S ONE STRANE KUĆNIH VRATA!!
Što je previše - previše je!:)

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Glumac....rekao bi čovjek kad ga ovako vidi da on to STVARNO i radi...

Photobucket

Ovo je pravi on:)


**************

I jedan mali DODATAK:Ovo je samo jedan mali podsjetnik na X generaciju Pazinskog kolegija, ovako su u Bratislavi dočekali Novu godinu bivši polaznici, sad već studenti drugih godina fakulteta.
Stvarno - "ukleti" kolegij...

Photobucket

- 09:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 31.12.2007.

IDE JOŠ JEDNA NOVA...NEK' BUDE BOLJA

SmileyCentral.com

Ma, treba si ponekad dat malo oduška...ne do mjere da čovjek izgleda k'o ovaj smajlić,ali....

Pa Vam svima, znanima i neznanima želim jedan dobar početak, bez donošenja nekih velikih odluka koje i onako ne zažive ...tipa, od 1.1. ne jedem, počinjem vježbati, prestajem pušiti...S tim se počinje usred tjedna, onako, spontano:)

*****

Elem, mama44, iliti supermama44 morat će mijenjati nick ili naziv bloga, jer u neko skoro vrijeme neće više biti samo mama, nego i baka, nona, baba, kako se gdje to već naziva.

Moja najstarija, nakon što je već počela sumnjati u tu mogućnost, čeka bebu.

Inače jedna vrlo inteligentna, pametna i logici sklona osoba, kao i čovjek njena života, počela je davati toliko smušene izjave, da čovjek ne zna što bi drugo nego se smijao i pustio da tako bude...recimo: "Mama, napravila sam dva testa, oba su pozitivna, ali ja mislim da to nije trudnoća..."..."Dobro, dijete, jesi ti pročitala što piše na testovima? Po kom principu rade? Hormoni?"..."Ma, jesam, ali ne vjerujem ja u to..."
I tako dalje i tome slično...
Pa nije bilo druge nego uzeti "stvar u svoje ruke", biti opet mama "malenome" djetetu i razložiti najjednostavnije što se može..."Dakle, malena...test reagira na hormone...očito ih ima, a pojavljuju se u trudnoći...I lijepo sutra ujutro piči kod doktora na kontrolu, pa ćemo vidjeti što je i kako je...", kao da ne znam..."Pa kako ću, sutra je Badnjak?"..."Ama, ženo, kad ti kažem odlazi kod ginekologa, nemoj me tjerat da ti ja to odavde koordiniram!"..."Dobro..."

I na Badnjak u 8 i 30 ujutro, zove cura, ima sliku UTZ-a, "sve crno, samo jedna bijela točkica unutra"...a ja ne znam što bih sa svojim osjećajima i kamo bi ih smjestila. Tako se nisam osjećala niti kad sam sama bila trudna. I, mada je već prošlo tjedan dana, ja još uvijek nisam svoja, ne znam kamo sve to staviti...Sjesti će sve na mjesto, znam to.

A sad malo o tome kako to funkcionira kod nas....Svaki put kad bi najmlađe dijete u obitelji počelo inzistirati na mlađem bratu ili sestri, definitivno se to i dogodilo...Zadnjih mjeseci moja Dora svako toliko priča o bebama, davi me nekakvim nebulozama tipa "Mama, ja bi malu bebu, brata ili sestru...", na što ja samo odmahujem rukom i savjetujem se da je obrati svojoj najstarijoj sestri, jer je ona sad na redu...I eto...osvarilo se i ovaj put..:)

S druge strane, pak...intuicija i majčinski instinkt...nema tome tri tjedna, nazvala je moja najstarija, digla sam slušalicu, i umjesto pozdrava samo sam ispalila "Što je mala, jesi trudna?", na što se ova samo čudom čudila, kao, što mi je, pa znam valjda da se uzalud trude...
Ne znam odakle mi to, samo je sinulo...ali očito sam pogodila u sridu:)

No, takovih stvari ima puno kod nas.Jednostavno se osjećamo međusobno.

Eto...Bebač ( jer mi je samo proletilo glavom da je muškić, baš me zanima jesam li totalna štriga!) bi trebao stići negdje u srpnju...tradicionalno.
I želim mu da bude zdrav. I dobar.

Usput, kako to u Hrvata izgleda...cura je obznaila direktoru hotela u kojem radi novosti, na što je ovaj suho čestitao, ali i primijetio "kako je za nju vjerovatno brojanje mjeseci viša matematika jer neće raditi taman kada bude špica sezone..."
Sreća da je ona u takvom stanju u kakvom je pa je se to nije baš dotaklo, ali je isto tako sreća da i ja nisam bila u blizini jer bi me čuo...Ovako mu samo želim da i dalje broji mjesece i goste, naravno i lovu, jer to je ipak najbitnija stvar na svijetu...

***

Zagušljivi je otperjao u susjednu državu na tulumarenje kod svoje kćeri iz prvoga braka...Uzeo si je odmor od desetak dana, nakon što je isto toliko dana doma uredno sjedio i jeo još urednije tri puta na dan...
Živjeti s bivšim u istom stanu - ne znam što bih rekla.
Da su u pitanju osobe koje se mogu dogovoriti, koje znaju što čine, koje su odgovorne, onda bi još moglo i funkcionirati neko vrijeme, ali ovako...

Oslobođena stega papira, s novim osjećajem slobode, nemam više razloga za nerviranje i ispadanje iz takta.
Pa sam, glupača notorna, mislila da i njemu paše ovakva situacija, da sad konačno možemo razgovarati i dogovoriti bitne stvari...Uzela sam rokovnik, papire, pozvala ga van na kavu, jer doma to nema smila, sve lijepo razložila, predložila, zamolila ga da razmisli, pa da vidimo što ćemo i kako dalje, a sve zato da djeca što bezbolnije to sve prođu...Na koncu, hoću konačno znati što misli sa mnom i stanom...

Međutim, a što sam drugo mogla i očekivati, čovjek je i opet moju dobrohotnost i normalno raspoloženje shvatio kao znak za uljuljkivanjem u svoju sličicu sretne obitelji..Ne bi čovjek vjerovao to ponašanje...Njemu se ništa nije promijenilo, kad ga pitam što je uopće tim razvodom htio, kad ništa nije promijenio, on se pravi blesav...
Mislila sam da ću moći izdržati takav život, ali već nakon par dana razbistrile su mi se još neke stvari...samo se otvara...Definitivno mi je jasno da taj egoizam i to razmišljanje isključivo i samo o vlastitom dobru, nije osnova za nikakav suživot.
Zato već radim na tome da nađem nekakvo podstanarstvo,sad već bolje funkcioniram u glavi i trezvenije razmišljam...bez misli koje samo skakuću...
Jedino ne znam da li je uputno izlaziti iz tog stana dok nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi...To još moram provjeriti.

****

I na kraju...Postala sam, sasvim slučajno, članicom ženske klape...Ubi me trema, provirili su repovi nesamopouzdanja i nevjere u samu sebe, ali su vrlo brzo nestali...Znam što znam i koliko mogu, ali ovdje sam samu sebe tako šokirala, da je pravo čudo da sa stolice nisam pala...Žena me natjerala da pustim glas do kraja, normalnom snagom...e, to je bio šok.

Tako. Konačno mi se ostvario san.

****

Pa, onda, sve u svemu, eto...na mom primjeru vidi se kako to netko tamo gore sve fino izbalansira...cijela godina bila je takva da sam se na momente pitala : pa, zaboga, dokle više?
A na kraju...sve jedno bolje od drugoga.


ŽELIM VAM SVIMA ZDRAVLJA, LJUBAVI I DOBROTE.


SmileyCentral.com

- 07:47 - Komentari (24) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2008  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (16)
Studeni 2007 (12)
Listopad 2007 (15)
Rujan 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (8)
Svibanj 2007 (8)
Travanj 2007 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi






  • Avatar:

    http://blogexpertavatari.blog.hr/

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se