Eto....imam novu igračku, zove se Nikon. Još se nismo dobro upoznali jer baš nemam vremena za otići negdje u prirodu da iskušam sve njegove mogućnosti, ali, veseli me svejedno. Pitali su me da li mi je to muž kupio ili sam sama...pa, ne znam...je, on je kupio, on je istražio performanse i cijene ali me pitao što želim od fotoaparata, i za boju me pitao (ok, nikako nisam htjela ljubičasti ali crveni ili crni je trebalo čekati pa sam rekla neka kupi bio kakav )...dakle, ja sad ne znam jesam li ga dobila ili kupila? I inače mi je bezveze to 'muž mi kupio' kad je kupio iz naše zajedničke kase, osobito kad su u pitanju skuplje stvari oko kojih se treba dogovoriti. Dakle, vesela sam ko cvjetić, ko dijete kad dobije lizalicu Još uvijek nisam stigla obraditi fotke pa ću samo nekoliko 'nabaciti', da malo uljepšam blog.... Koji zoom mali ima, čudo jedno! |
Facebook je korisnicima dao mogućnost promijene profilne slike na način da slika bude pokrivena bojama francuske zastave u znak potpore cijelom francuskom narodu. To za one koji nisu na fejsu. Ja nisam promijenila sliku. Ne zato jer ja ne suosjećam nego jer se sramim sebe. Sramim se jer u proteklih nekoliko dana/tjedana/godina nijednom nisam čula/zapamtila koliko je ljudi ubijeno u bombaškim napadima na Bliskom/Srednjem/Dalekom Istoku, tamo negdje. Nisam 'čula', nisam doživjela te vijesti, kao ni mnogi drugi, vjerujem. Jer: 'oni tamo vode te nekakve svoje ratove uvijek, to je daleko, nas se ne tiče....'. Ne zanima mene ni zašto oni ratuju, nešto sam načula tko potiče sve te grupacije koje se međusobno ubijaju, ali, ne zanima me jer ionako je potpuno izvan moje moći da nešto promijenim a imam dovoljno svojih problema. Zatvaram oči, da. A i tamo su poginule neke žene koje su išle na tržnicu, neka djeca, neki muškarci koji ne žele ratovati. I ne razmišljam o njima, o njihovim obiteljima. Nisam ni ovaj put sebi dozvolila preveliku dozu suosjećanja, valjda da samoj sebi umanjim osjećaj srama. Nisam pogledala nitijednu sliku, pročitala sam samo naslove vijesti. Zato jer zaista mislim da je licemjerno sada plakati a jučer smo se smijali. I sutra ćemo. Sve su to, ionako, 'samo' brojevi iza kojih netko vidi ljude i njihove sudbine a netko milijarde dolara. Meni se tu igru ne da igrati. |