...dvije onako baš lijepe riječi. A neki ljudi ih olako izgovaraju. Npr. na kraju telefonskog (petnaestog danas) razgovora: 'ćao-pusa-bok-volim te'. I tako svaki put kad se čuju. Pa se ja pitam nisu li te riječi banalizirane? Ako ih koristimo kao i 'kako si-dobro' ili 'šta radiš-ništa' onda one gube svoj smisao. A trebale bi govoriti puno toga. Ne bi li to 'volim te' trebalo čuvati za posebne prilike? Jer, naš partner, bračni ili kakav god, zna da ga volimo, ne moramo to govoriti stalno, nisu riječi te koje će ga svakodnevno u to uvjeravati. Ali, one posebne, posebne trenutke možemo začiniti sa 'te dvije slatke riječi'. Inače, to mi je oduvijek bilo glupo u američkim filmovima. |
Toliko je dobrih postova na Blogu.hr ovaj tjedan da mi je sve muka! Gdje ste bili prošli tjedan i onaj prije i...zadnja dva mjeseca dok sam imala vremena čitati i komentirati? Tcccc.... E, sad više nemam vremena...radi se skoro pa punom parom što će reći, za sad 'samo' do 6 popodne... Budite mi zdravi, veseli i debeli (nije to loše, vjerujete mi), pišite puno, pročitat ću ja bar ponešto. Čitanje i komentiranje Bloga.hr preko moba je gotovo nemoguća misija, toliko vremena i živaca na poslu nemam. |