nova godina_novi život

ponedjeljak, 13.02.2006.

..pomislila da je stigao

Upoznala sam savršenog dečka, napokon onakvog kakvog bi dovela doma roditeljima na upoznavanja, ali kojeg li čuda, on ne želi mene...upoznali smo se preko prijatelja, pričali, desila se kemija među nama odmah prvu večer i poljubili smo se...odlučila sam se suzdržati i započeti barem nešto u životu kako treba.
Rekao je da me cijeni zbog toga, kako imam svoje granice, izašli smo tokom tjedna nekoliko puta, predivni razgovori, obični, dubokoumni, postavljala sam razna pitanja i nisam vjerovala odgovorima...sve je bilo onako kako ja mislim, točno.
Misli su nam bile jednake, ali različite samo za jednu stvar.
Za nas.
Ja sam htjela da se upoznamo, da polako krenemo, pa da to preraste u vezu i on se isprve složio, ali jučer mi je rekao kako on u meni vidi prijateljicu, kako ima osjecaj da se znamo godinama, i iako je svjestan da imamo iste stavove i razmisljamo isto...on srcu ne može narediti da nekoga zavoli.
I tako sam ja ostala bez jedinog dečka, zbog kojeg sam pomislila da ima šanse da postane nešto u mom životu, da se sprijateljimo i iz toga stvorimo nešto lijepo.
Prvo sam mislila da je to zbog toga sta ne želim odmah spavati s njim, ali pričali smo i rekao je da to nema veze jedno s drugim, da sam mu privlačna...ali eto ne ide.
I sad si ja cijelu noć razbijam glavu gdje sam opet ja pogriješila, vrtim film unatrag i shvaćam da nisam.
Kad smo se rastajali, rekao mi je kako sam ok prema njemu, da sam super cura, da bi se brdo cura naljutilo ili rasplakalo, i meni se plakalo, ali nikad ne pred njim, a šta da se ljutim, to jer me ne želi, pa nije on kriv...srce priča drugu priču.
Shvaćam ga.
I iako sam umorna od svega, i sad shvaćam kako se netko osjeća kad se umori ljubavi, nije da sam se ja umorila muškog roda, niti da mislim kako su sad svi isti, jer nisu, samo me strah, jer se pitam kako me samo sljedeći jače može povrijediti.
Ne mogu više izdržati patnju i bol koji ti nanese voljena osoba..to previše boli.
Evo za manje od dva sata, započinje najljepši dan u godini za zaljubljene, Valentinovo, a ja sam prvi put sama nakon 6 godina..kako se osjećam...ha ha...navikla sam se, i Novu Godinu sam provela sama, tako da mi ovo nije iznenadjenje.
Ali najgore je šta polako gubim samopoštovanje, jer se počinjem pitati šta nije u redu samnom..a nekako se nadam da je sve ok... zašto ja ne mogu ostvariti normalnu vezu, zašto sam sama, tako mlada, a toliko usamljena...nemam utjehe u ničemu...zasad..
...možda me posao usreći- koja zabluda!!!!
Što sam starija nadam se da će se sve smiriti a kod mene nikako da se išta smiri, da se ustali, dosta mi je promjena, dosta mi je gubitka, dosta mi je poraza....
....može li netko zahtjevati sreću???!!!

- 22:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.02.2006.

...i gle čuda..

Dani su mi tako čudni, budim se, a ne znam zašto se budim, kao da ne vidim smisao u ovom mom življenju, nikako, ali baš nikako da se maknem od nekih misli, pokušavam i oprostiti i zaboraviti i krenuti dalje, ali to kao da je nemoguće..kao da mi se stalno vrte isti filmovi u glavi.
Što se tiče posla, dobila sam ga, iako će biti tek služeno za nekoliko dana, ipak su se isplatile sve one laži kako sam ambiciozna, uporna, tvrdoglava, kako sam ja pravi izbor za njih, i eto posla...negdje sam pročitala, kad naučiš glumiti ljubav, uspio si!! Još to nisam naučila , ali sam naučila glumiti pred poslodavcima, smješkati se i klimati glavom na sve njihove gluposti...i eto dobila posao..iskreno sretna sam, iako poslovni intervjui nisu kao sta su nekad bili. Ja začudo nemam nikakvih iskustva u tom području, nisam imala nikakvu vezu, mama kaže; pali su na šarm...pitam se na koji to šarm? onaj koji sam zaboravila kod kuće kad sam išla na te glupe i iscrpljujuće razgovore...tipa...gdje se vidite za 5 godina? zašto mislite da ste baš vi dobar ili najbolji izbor za nas? koje su vaše mane i vrline? ma mislim halo...mane vrline...i tu se moraš nahvaliti inače nisi ambiciozan...čudan je ovo svijet.
Šta se ljubavi tiče, onaj s oproštenjem konj od mog bivšeg dečka se i nakon 4 mjeseca veze javlja i šalje poruke iako je u vezi s curom s kojom me prevario..jednom jebivjetar uvijek jebivjetar...
Kad je svoju curu napustio zbog mene, i silnih problema koje su imali (kaze on) mislila sam da me voli najvise na svijetu, sto je najbolje, ja sam oklijevala biti s njim, jer nisam htjela nikakvu vezu, obavezu, uzivala sam u svojoj slobodi ali on se trudio da budemo skupa, ja sam popustila, i dobila najgoru godinu u životu...zašto? jer sam si dopustila...
Jer nisam znala, ili htjela, čitati znakove..trebala sam znati od prvog trena kad sam ga uhvatila u laži da nema smisla nastavljati...dati mu ljubav, sebe, novac, vrijeme, sve dati mu doslovce sve..ali on me uspio odvojiti i od obitelji i od prijatelja, s izlikom kako me voli najvise na svijetu, stalno smo negdje isli, putovali, ali uvijek sami..bio je opsjednut samnom, nije mogao podnijeti ni da me netko gleda..sad nakon takve veze, ne mogu si oprostiti šta sam si dopuštala, a sve samo da moj "dragi" bude sretan, zanemarila sam sebe da bi usrećila njega, da bi nakraju saznala da me vara već nekoliko mjeseci...kako ga ne mrziti, ali ne njega kao osobu u koju sam zaljubljena, nego u vrstu čovjeka kakav je, ljigavac, lažljivac, lovac na suknje...pokvarena osoba.
A da ne pričamo kako me sada zaj...va zbog moje love, radi i ful dobro zaradjuje, a skupa smo digli kredit u banci i plaćamo ga pola-pola ali ja njegovu polovicu moram čekati tjednima, tako da uvijek kasnimo s plaćanjem, a ja sam već skoro pod sedativima zbog stresa, jer sam bez posla, i ja to sama ne mogu plaćati, a i ne mogu vjerovati koji pokvarenjak je.
MRZIM GA IZ DNA DUŠE...ALI SVE SE PLAĆA I SVE SE VRAĆA...STIĆI ĆE I NJEGA..

- 00:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.02.2006.

Ima kod mene i pozitivnih stvari...

Da kod mene ima pozitivnih stvari dokazao je telefonski poziv na sutrasnji intervju za posao...100 i neki, ali nedam se..vjerujem da mogu naci posao i zato ga tako ludo i trazim...
Ali ima jos jedna vijest...ne znam ako sam napisala da sam kvazi neka studentica; pojasnjenje:::tek sam upisala faks, i to ne zbog velike zelje ili ljubavi prema ekonomiji nego samo zbog tog papira na kojem pise VSS...to je danas jako bitno a i opcenito u zivotu, i zbog toga sta mislim da nisam ni priblizno pametna koliko bi zeljela biti, ispravak; nisam nacitana(obrazovana) koliko bi zeljela biti.
Mislim da knjige, putovanja i jezici obogacuju osobu, pa tako pokusavam ne zaostajati u nicemu..volim knjige i volim citati, iako su mi 22god, clan sam svijeta knjige vec tri godine, i uzivam citati, pogotovo autobiografije, ili citate, povijesne licnosti..sta se tice putovanja, koliko mi financije dopustaju, od 06.meseca prosle godine nisam nigdje putovala i zbog toga mi je jako zao, tako da cu pokusati u 9 mjesecu u Grčku. Hm, jezici, volim jezike iako kao ni svi nisam ih bas previse cijenila kad sam ih imala u skoli, ali svejedno pricam dva strana jezika i kaskam (to znaci, razumijem malo, a pričam još manje) treći jezik, no ima vremena..mislim da cu do 30 godine uspjeti i to.
E da, da se vratim na početak, danas je bio dobar dan jer sam položila ispit i prvi put ugledala ocjenu u indexu- moram priznati da sam bila jako ponosna na sebe.
Samo se nadam da ću naći snage da izdržim sve godine faksa, da ustrajem u svojim idejama i ne odustajem.
Inace sam tip osobe koja se brzo nečega zasiti, ali pokusavam to prikriti, pokusavam se promijeniti, ali mislim kako se jesam primirila, mislim da to ipak dolazi s godinama...ta neka sigurnost u sebe, pozitiva..
Samu sebe napadam zasto nisam odmah nakon srednje škole upisala fakultet, ali tada sam bila tako nezrela, htjela sam početi raditi i ne ovisiti o roditeljima, to sam i postigla, ali eto stjecajem okolnosti, sad sam kući, nezaposlena, i osjećam se kao da sam završila srednju školu,pitam se šta sam postigla u te 4 godine rada- ništa, apsolutno ništa...
I shvatila, vrijeme je da upišeš fakultet i pokušaš nešto stvoriti od sebe...
Kako moja frendica kaže; kolo sreće se okreće....pokušavam se ne zamarati šta me čeka sutra ili zašto nemam nešto što želim imati, ali najviše se pitam jesu li i drugi tako nemirnog duha kao i ja...trče a niti ne znaju gdje žele ići...

- 22:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Moj život se ponovno okrenuo naglavačke...kako obična cura preboli vezu, gubitak posla, manjak društva, a opet se veseli malim stvarima...

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se