...i tako moje misli lutaju
I sigurno sad svi misle, ma jadna ona, dečko me zaj... onako dobrano kako bi ja rekla, povrijedio me, slomio mi srce i sve što ide s tim, izgubila sam posao i osim konobarenja nema neke ponude za poslom, pa se snalazim uokolo s nekim poslićima, frendice su hvala bogu sve u ozbiljnim i dugim vezama, kao šta sam bila i ja, i sad se osjećam kao pale sam na svijetu.
Ali mislite da je to sve, ma nije, zašto? jer ja imam neutaživu želju za putovanjima, ali za putovanja je potrebna lova koju ja trenutno nemam, ali čim skupim neku sumicu, odo ja u grčku krajem 9 mj na takozvano apsolvensko putovanje...ma boli me briga za dečke, općenito muški rod sada, sada mi je samo bitno da se dignem na noge, dignem glavu i uspijem se izvući iz depresije i monotonije u koju sam upala. Kako mi ide? ma ludi i nezaboravno :-))
Od čega se sastoji moj život? hm, ovako, spavam do podne, dignem se, malo pospremim po stanu, radim ručak, dodje mama s posla, jedemo i montiramo se ispred tv-a, ponekad navečer otiđem s nekom frendicom na kavu, ako ne tv, kasnije navečer net i spavanje...i tako već 6 mjeseci.
Mislite da mi je dobro, ma ku...c mi je dobro, umirem od dosade, u najboljim sam godinama a ja sam u depresiji umjesto da živim život punim plućima...tek mi je 22...
Pošto imam puno vremena često maštam o svom životu, gdje sam pogriješila, zašto i šta me čeka dalje u životu...i što sam starija to imam veću ambiciju nešto postati u životu...e da, ne znam ako sam spomenula da je i neki faks u điru, nije ono šta sam htjela, htjela sam jezike, ali upisala sam ekonomije jer nemam baš neke mogućnosti odseliti se, a iskreno, niti mi se neda sad u neki nepoznati grad..
Izvanredni sam student i zasad mi je tako ok, malo je napornije nego šta sam mislila ali je ok, sve se stigne...i nekako imam feeling da su sve žrtve s nekim razlogom, da će se sve to jednoga dana vratiti...sad sam kao nezaposlena pokucala na puno vratiju, ali bez VSS ili "debele veze" nemaš nigdje šanse, i to mi je kristalno jasno, zato sam odlučila učiti i završiti fakultet..i pokušati uspjeti, graditi neku karijeru, već kad mi u ljubavi ne ide, ma ne samo zadnje veza, već sve dosad su bile totalni promašaji, tako da nema smisla da polažem neku nadu u nekog "princa na bijelom konju" kad takav ne postoji, u mom životu postoje samo konji, bez prinčeva..
Ali, čak i nakon svega, ja nisam zamrzila muški rod, onako da sam rekla, gle gada, sve sam mu dala, voljela ga, bila mu vjerna i dobra, a on me prevario kao zadnje smeće, kao da ništa ne vrijedim, i sad da vjerujem da su svi muškarci takvi, nisu, samo ja naletim na takve, ali već sam shvatila da nikada ni neću naletiti na nekog dobrog jer ja takvog ne znam prepoznati...a opet se držim one stare: bolje biti sam, nego slabo kumpanjan...ili prijevod za neke; bolje biti sam, nego u lošem društvu!
Moje drage frendice kažu da me zasad samo pratila loša sreća i da će sljedeći biti ostvarenje mojih snova, a gdje da ga upoznam, u svom dnevnom boravku???
JOj, kad se sjetim, kako smo prije 3 godine, mi cure, četvorka,izlazile, znale smo cijeli grad i cijeli grad nas...svaki vikend smo bile vani, plesale, pile, zabavljale se, dečki nam nisu bili potrebni, bile smo ekipa...živjele smo za vikende, sredjivale se satima, šminkale, birale odjeću, maštale o slatkim dečkima koje ćemo vidjeti vani, zabavljati se...
A sada, tuga i čemer, kako bi rekli, cure su u vezama, jedna je već u braku, a ja sam jedina sama, ali nedam se, bila sam vani ovaj vikend, i super se opustila, rasplesala sam se, plesala sam kao da nema nikoga oko mene, uživala, upijala ritam, sklopila oči i slušala muziku, bilo mi je super, i sama sebi sam rekla, ako već ne izlazim da nekoga upoznam, ili nekoga vidim, pa barem se mogu dobro isplesati šta oduvijek volim raditi, čak sam u osnovnoj imala svoju plesnu skupinu, bile smo mrak..ha ha..za to doba, moderni ples..ludilo!!
Kako je bilo lijepo u školi, najviše mi fale ljudi, ekipa...znao si da ćeš svaki dan kročiti u razred s još barem 20 osoba, među njima i svojim prijateljima, vikendima su uvijek bili neki rođendani, neke fešte, kino, ekipa u parku...bilo je super...a sada, je bez veze...nema više društva, svi su zatvorili svoj krug...ne izlaze više...okreće se ekipa kućnim partyima, ma nemam ja ništa protiv toga, ali teško je kad nemaš neko određeno društvo.
Npr; ja sam tip osobe koja klapa s svima, meni je sa svakim ok, uvijek mogu naći neku temu za razgovor...tako da ne kuzim zašto se ljudi tako ograđuju, zatvaraju krug,nisu susretljivi prema drugima, nema ljubaznosti, samo neko gledanje s visoka...malograđansko ponašanje...
Ovaj svijet se pretvorio u materijalni svijet.
Svaka druga cuta je sponzoruša, svaki 3 tip je sponzor...grabe se, otimaju, za neki status, za neki tzv: jet-set ili elitu...a ništa od toga, 90% takvih ljudi pozeri...vani imaju love, doma gladuju.
Glupost! To samo dokazuje naš mentalitet, kako smo zatucani, maloumni, kad si tako nešto dopuštamo.
Nekidan sam bila s frendom na kavi, koji ima jako puno love...i to koliko pokazuje toliko se i zna, kuća, novo auto, mobitel, privatan posao, garderoba...meni je on ok, ali zadnji put me začudio kad smo pričali. Ima skoro 30 godina i onako u zezanciji sam ga pitala kad se ženi...rekao je da se nigdje ne žuri, ionako ima cura na bacanje okolo njega.
" Svjestan sam toga u kakvom društvu živimo i ne brinem se, dok imam para biti će i žena oko mene..imam 3 mogućnosti; oženiti normalnu curu koja će me voljeti, imati lovu, i varati je s nekom sponzorušom, ili oženiti sponzorušu i varati je s još 3 iste takve; ili se oženiti zbog prave ljubavi koja je danas tako rijetka tako da sam odustao od te mogućnosti" to su bile njegove riječi, iako mi je frend, rekla sam mu da je totalno pao u mojim očima...ja sam odlučila vjerovati u pravu ljubav pa makar se udala u pedesetoj godini...a on je odlučio kraćim putem..do razvoda..kako sam mu ja prognozirala.
Sve je više takvih ljudi, s tim razmišljanjem...
Jesmo li svi postali sebični, hladni i proračunati...bez tolerancije, mrvice razumijevanja i poštovanja...
To je tako tužno...ja znam da sam romantičarka, i uvijek sam potiskivala to u sebi jer ljudi to gledaju kao slabost, ali tek sad vidim da je to lijepa vrlina, vjerovati da još ima prave ljubavi, ljudi koji su spremni okrenuti svijet zbog ljubavi baš kao šta bi pravi biznismen sve napravio za dobar posao i brzu lovu....čudan je ovo svijet u kojem živimo...
..čak mi je ponekad žao šta sam ovdje...u vremenu gdje nema vremena za udvaranja, upoznavanja, šarmiranja...uživanja u ljubavi, bez misli šta će biti sutra...
|