| < | srpanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Svemu i svačemu što uveseljava, ljuti i rastužni mladog čovjeka.
Ako imate pitanja, pritužbe, kakve prijedloge ili nešto slično možete mi pisati na : grga_sk@net.hr
Noć na Glavnom kolodvoru
MATURALAC - Epizoda 1
MATURALAC - Epizoda 2
MATURALAC - Epizoda 3
MATURALAC - Epizoda 4
MATURALAC - Epizoda 5
MATURALAC - Epizoda 6
MATURALAC - Epizoda 7
MATURALAC - Epizoda 8
INVENTURA 2006.godine
INVENTURA 2007.godine - Svi važni događaji prethodne godine
HRVATSKA KOSTAJNICA - Kestenijada
TOPUSKO - Mjesto za odmor
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Sisak.info
Index.hr
IMGspot.com
NOVA TV
Youtube
Sutra idemo na more. Bile su to riječi moje mile mame kada je najavila naš odlazak na more. Kao grom iz vedra neba, prihvatio sam ponudu te sam spakirao kofere. Znao sam kako idemo u Medulin. Bio sam sretan jer nisam u tom malom mjestu bio tri godine. Zanimalo me što ima novoga, da li se štogod izmijenilo. Nisam ovaj put htio nositi previše stvari jer ionako odlazimo na svega tjedan dana. Neki se ni toliko ne mogu priuštiti. Srećom, ostalo mi je nekih 1500 kuna na računu koje smo moja family i ja odlučili dakle spiksati na put. Jutro je svanulo i znao sam da nas čeka dugi put do Medulina koji traje obično pet sati, sa stajanjima i po šest sati. Krenuli smo oko osam sati ujutro u nadi da se izbjegnu veće gužve što smo i uspjeli jer od gužve ni g. Nisam baš bio pretjerano raspoložen ujutro prvenstveno što je rano. Inače spavam do nekih deset ili jedanaest sati kada nema faksa. Spremio sam što mi treba, fotoaparat obavezno, te sam noć prije napravio neku kompilaciju pjesama za cd da možemo uživati i starci i ja na putu. Krenusmo tako u našem malom puntiću. Sunce nas je pozdravljalo. Lagano ubacujem cd kada ono blank. Kaže moj tata kako bi u mom cd-u najviše uživali gluhi. Nešto sam krivo napravio tako da smo bili do mora osuđeni na radio stanice i neprekidno šaltanje jer nemaju sve odličan prijem na cijelom putu. Malo narodnog radija, malo otvorenog, malo radio rijeke, malo radio istre. Nastavili smo put našom autocestom kada se desi ono što moj mili tata najviše mrzi. Zalutali smo. Krivo skretanje i eto ti zla. Završili mi tako u centru Rijeke koja je krcata kao govno muha. Dreka sa tatine strane, preciznije bijes jer ne voli kada zaluta i nema onda pojma pronaći drugi put. Pedantan je moj tata. Obavezno prije svakog većeg putovanja dubiozno večer prije proučava karte gdje se putuje i pronalazi puteve do odredišnog mjesta. Mislio sam da pošto ljetujemo u Medulinu već šest godina da je izgubiti se za mog tatu jedan potpuno strani pojam. No događa se i najboljima. Tako smo dolutali do nekog skladišta. Morao sam smirivati situaciju jer sam uvijek ja smiren u takvim i sličnim situacijama. Izašao sam van te ljubazno pitao gospona u maloj kućici pravac za Pulu. Upamtio sve što kaže, te smo krenuli dalje. Trebalo nam je dobrih pola sata da se izvučemo iz te gužve i da dođemo na pravi put. Kao sunce poslije kiše, tako je nama svanula tabla za tunel Učku i za Pulu. Dalje smo znali te nije bilo nikakvih dodatnih problema do Medulina. Prvo stajanje je bilo rezervirano prije tunela Učke. Redovita je to naša postaja za odmor. Ove godine je bila krcata. Vežu me uvijek zanimljive anegdote za to odmaralište. Uvijek se nasmijem od srca kada čujem njihov govor. Jedne su tako godine na tome odmorištu bili učenici te su ugledali ljuljačku. Dok sam tako jeo burek u autu na prednjem sjedištu kada ono začujem : „ jao vidi ljulje, dođi der vamo. Vidi ljulje“. Em mi je burek poispadao iz ruke, em sam od smijeha zaslinio prednje staklo. Prepričava se ta situacija i dan danas. Uvijek imam tu neku fobiju od tunela jer se stalno priča o nesrećama u njima. Ono što me također strah u prometu je i pretjecanje. Uvijek nekako mislim da nećemo stići i kako će se desiti ono najgore. Na ulasku u Pulu jasno se moglo vidjeti kako su niknuli kao gljive poslije kiše još hrpa novih supermarketa te hrpa novih apartmana i poslovnih zgrada. Već me lagano hvatao umor tako da sam jedva čekao da dođemo do Medulina tako da se mogu baciti na spavanje.
