Kao što ste vidjeli u prošlom članku, na konferenciji na kojoj je bilo najavljeno da se šire parking zone, poskupljuje parking itd., pojavio sam se i ja, kao viječnik u četvrti imao sam pravo biti tamo prisutan, te sam argumentirao osudio uvođenje još jednog nameta čiji je jedini cilj preraspodjela love od mase građana ka odabranoj i povlaštenoj eliti.
Žalosna je činjenica da i bez novih nameta građani jedva sklapaju kraj sa krajem. Da ironija bude veća Zagreb news je napravio jedan interview sa Milanom Bandićem u kojem on hvali sam sebe i taj potez nazivajući ga među ostalim i anti-recesijskom mjerom. Dakako, kao što sam se izravno suprostavo direktoru Zagreb-parkinga Mati Kraljeviću htjeo sam i u Zagreb Newsu dati protuargumente Bandićevim kvazi-argumentima.
Dakako, dočekao me hladan tuš, takvo što nepoznato je njihovoj uređivačkoj politici. Upravo taj njihov postupak govori o njihovoj 'nepristranosti' tj. davanju suprotstavljenim stranama priliku da izraze svoje mišljenje.
U biti našim gradom vlada (drma) grupa ljudi obuzetih pohlepom i nezasitnom kleptomanijom. Ta ekipa stvorila je krug svojih poslušnika koji su im sljepo odani. Računajuči na to da će golema većina biti zauzeta egzistencijalnim problemima, te da neće imati vremena niti volje da im se suprotstave, oni su malo po malo preuzeli naš grad.
Ponekad se čini da je otpor uzaludan i da tim ljudima-štakorima nitko ne može ništa, međutim uvijek će postojati karakterni pojedinci koji će pružiti intelektualni izazov tom štakorskom sustavu i njegovim protagonistima.
Ipak, problem koji mi imamo danas nije nedostatak intelektualno doraslih pojedinaca, već posrnuli sustav vrijednosti koji su ti isti prihvatili.
U trenutku kada sam izabran na javnu dužnost prišli su mi ljudi sa obije strane političke scene i pozvali me da im se priklonim nudeći mi osobnu korist, dakako ja sam ih odbio jer nisam htjeo prihvatiti njihov način "igre".
Igra koju oni igraju zove se "ugrabi svoj komad kolača", drugim riječima Izigraj ljude koji su ti vjerovali i imali povjerenja u tebe (glasali za tebe), te igraj na način da čineči drugima štetu sebi pribaviš osobnu korist.
Njihov slogan je: "Bit će ti dobro sa nama"
To je suština cijele "priče" , nema tu velike filozofije, međutim kolko god to zvučalo apsurdno za današnje vrijeme odlučio sam biti na strani pravede i istine boreći se za opće dobro cijele zajednice, a ne popuštati prizemnim osobnim interesima.
Imajući takva uvjerenja našao sam se na strani suprotnoj od vladajuće političke elite, svjestan toga da iako ću mnogo puta biti na gubitničkoj strani (u političkom smislu), ipak na kraju biti pobjednik zato jer znam da će dobro jednog dana pobjediti, a zlo izgubiti. Vjerovanje u to da se zlo isplati, da čineči drugima zlo nama može biti dobro, da su dobar i lud prijatelji, te slični stavovi i vrijednosti doveli su našu državu do ruba provalije, a život goleme većine ljudi u borbu za golu egzistenciju, za krov nad glavom i hranu na tanjuru.
Do promjene našeg života na bolje ne može doći ako našom zajednicom upravljaju ljudi izokrenutih moralnih vrijednosti, međutim osim njihovog rušenja sa vlasti neophodno je da svaki pojedinac sam za sebe odluči u svome životu napraviti iskorak iz tame u svjetlo te počne živjeti pošten i moralan život ne gledajući svoju kratkotrajnu korist, već dugoroćnu dobit cijele zajednice koja je na kraju i njegova vlastita jer je on dio te iste zajednice. Mijenjajući sebe na bolje mi mijenjamo i samo društvo jer se ono sastoji od pojedinaca, a to smo mi.
Moje je zadovoljstvo u svemu ovome slično onome koje je imao stric od moga djeda, a zvao se kao i ja - Ivan Pernar. On je ne tako davne 1928 u Narodnoj skupštini u Beogradu odlučio izazvati jednog monstruma i lopova - Punišu Račiča javno ga pred svima optuživši da je lopov i razbojnik. Upravo to, a ne nacionalne razlike toliko su izrevoltirale tog silnika da je više puta tražio od njega da 'povuče riječ' koju je upravo izrekao, međutim on to nije htjeo, tako je počeo masakr kada je taj isti silnik izranjavao i poubijao grupu hrvatskih intelektualaca. Iako je nakon svega toga taj isti Pernar morao pobjeći iz zemlje, doslovce bez ičega, sva mu imovina u 'kraljevini' poput kakvome kriminalcu bila konfiscirana (oduzeta), noseći do kraja života olovno zrno u sebi kao uspomenu na okrutnost jednog zločinca, bježao je radujući se što je imao priliku reći ono što su stotine tisuća njegovih sugrađana htjeli, ali nisu mogli reći u lice toj vladajućoj garnituri, koja je kao i današnja bila utemeljena na prevari, pljački, obmani i lažima.
Boriti se za pravo i pravdu, te reći u oči tim štakorima i lopovima ono što oni zapravo jesu moja je satisfakcija u cijeloj ovoj priči, a vjerujem i stotinama tisuća onih koji se osjećaju prevarenima, izigranima i izmanipuliranima od strane moralno posrnulih političara. Ako mi ikada date priliku spreman sam izazvati tu grupu beskrupuloznih kriminalaca na njihovom terenu, te im reći sve ono što ste vi dosada htjeli, a niste mogli ili se usudili reći iz kojekakvih razloga.
Zapamtite, oni računaju na našu pasivnost, na to da ćete opet glasati za njih, iako su vas već nebrojeno puta prevarili, oni drže medije i sustavno vam ispiru mozak, ja vas stoga pozivam kao pojedince da se istrgnete iz te manipulacije i počnete razmišljati svojom glavom.
Ivan Pernar, vaš predstavnik u vijeću gradske četvrti
|
