H.A.D.L. by Stanka Gjurić

petak, 16.06.2017.

Ugrožena vrsta

Morali bismo hodati kao roboti, mirno i pravocrtno, pa da eventualno možemo računati na to da ne budemo zgaženi.


Zagreb nije siguran grad. Barem ne za pješake. Svakodnevno svjedočim tome šećući Vrbikom, no više-manje isto je po cijelome gradu, gdje god na pločnicima ne postoje označena mjesta za bicikliste koji se svugdje ponašaju kao da je nogostup namijenjen njima.
Znam da bi bilo idealno da mogu voziti cijelim gradom, po označenim mjestima, bez zaustavljanja, no toga u Zagrebu za sad nema. Žao mi je, jer i ja povremeno vozim bicikl. Trebali bismo se ugledati u zemlje kao što je Nizozemska, gdje su biciklističke staze napravljene na cesti (ne dira se u trotoar, jer pješaci su svetinja), ali je biciklistička vožnja itekako sigurna, jer je predio namijenjen njima, s lijeve i desne strane ceste, uzdignut taman koliko je potrebno da ih zaštiti od automobila.
Upravo koračam Savskom. Ista situacija kao u mome naselju. Opasno je biti pješak. Umalo su srušili vremešnu gospođu koja je izgleda promašila tramvajsku postaju, pa se okrenula u namjeri da se vrati natrag do stanice i za dlaku izbjegla da se mladić na Superfly-u zaleti u nju. Bogme je skoro letio, a njen je zaokret za nju mogao biti koban, kao što je svaka druga, za bicikliste nepredviđena kretnja od strane pješaka. Morali bismo hodati kao roboti, mirno i pravocrtno, pa da eventualno možemo računati na to da ne budemo zgaženi.
U našemu gradu svi su sigurniji od pješaka, svi imaju svoje putove na kojima su zaštićeni, pa čak i oni koji ih, po pravilima, nemaju. Pješaci imaju veliki manu - što preferiraju hodati, a hodanje na duže staze, sve veća i veća je rijetkost. U najboljem su statusu oni što voze, ma što god to bilo, aute, bicikle, motore, koturaljke, skejt, romobile… Prije će pješaci dobiti traku za hodanje po cesti, po uzoru na gore spomenuti holandski model, negoli biciklisti, za vožnju po njoj.
Čak su u boljem statusu od pješaka i oni što trče; manje su ugrožena meta, a možda ih se biciklisti i više boje. Goloruki, usredotočeni trkač mogao bi žestoko potrčati za nepažljivim biciklistom, i sustići ga, ako se ovaj o njega samo očeše, te ga oboriti svojim mišićavim goloručjem, s njegove arogantnim stilom tjerane brzalice.
Ili pod hitno treba iscrtati traku za bicikliste na svim trotoarima, koliko god oni uzani bili, pa makar pješaci hodali u koloni, jedan iza drugog, s rukama uz tijelo, kao da su vezani užetom (jer ne daj Bože da se razmašu), ili uvesti jednom već obećavane Bobbiese koji će uvoditi red u gradu i, između ostalog, redovito pisati kazne za one koji voze po neoznačenim kolnicima.
No, ipak, kako bezobrazno od nas pješaka što toliko hodamo. Kako se samo usudimo kročiti na ulicu, bez da odmah iza toga sjednemo u neko prijevozno sredstvo. Tko iz svog stana ili kuće nema mogućnost uskočiti u neke od već spomenutih jurilica, neka ostane kod kuće.






Oznake: Zagreb, biciklisti, pješaci

16.06.2017. u 11:51 • 5 KomentaraPrint#
Widget by : widget

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< kolovoz, 2017  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (5)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (8)
Ožujak 2015 (7)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (10)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (16)

Nije na odmet znati!

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Naslov bloga, od kratice HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Tek da se zna :)

Sve do početka 2016. (a blog pišem od 2014.) nisam dozvolila komentiranje mojih postova, i stoga se moji tekstovi uopće nisu pojavljivali na fresh listi, tako da ih nitko nije mogao vidjeti, osim naići na njih slučajno. Čim sam za to saznala, naravno da sam odmah uključila tu, ranije- u blog editoru- isključenu opciju.














































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se