15.05.2007., utorak

Moja Putovanja…

…Odlazak na kolodvor i nestrpljenje koje osjećam u tijelu tokom cijelog puta…
Minute koje traju predugo, a u glavi već po stoti put silazim s busa…

…I cipelice napokon odskakuču do Njega…
Jer jednako ga je divno vidjeti svaki put…
I svaki put val koji preplavi moje tijelo je drugačiji…

I uvijek ubrzo pomislim na isto…
Kako ću teško ući u bus na povratku…



…Odlazak kući nakon vikenda Ljubavi…
Nakon budnih noći, dugih razgovora i šetnji…
Nakon poljubaca onda kada ga želiš… bilo koji tren… :)
Nakon dobrog plesa… bosih nogu koje su ponovno prošetale poznatom plažom…
Nakon sunčanja i ronjenja što je njemu posebno zanimljivo jer mi se uvijek može nasmijati dok skačem kao dijete u moru…
Nakon dobrog vina, noći i zagrljaja za koje sam htjela da potraju još… i još…

…i još jedno prečitavanje Notebooka u autobusu…
Preslušavanje nekih Balaševićevih pjesama…
Oči pune suza…

I neopisiva želja da se dignem…
odem do vozača, zamolim ga da zaustavi autobus…
Kako bih mogla natrag…
K Njemu…

****************

…A onda….
Roditeljski zagrljaj na kolodvoru…
Također jedan od najljepših osjećaja koje znam… jer Oni su veliki dio mene…
I uvijek rado govorim koliko ih volim…
Zbog stvari koje smo zajedno prošli i prolazimo ponosna sam na sve nas…



Kao da su mi u trenu obrisali velik dio crvenila iz očiju…
I na sreću koju je ostavio on dodali šlag…
Svoje posebne vedre i tople nijanse…
Nijanse Obitelji…

*********

I na kraju večeri neočekivani poziv od prijateljice…
Poziv na kavu, sok, šetnju…
Svejedno je kada su ovakva prijateljstva u pitanju…
I ljudi koji ostavljaju osmijeh…

I ponovno još jedan zagrljaj…
Prijateljičin…
I još jedan od najljepših osjećaja koje znam… :)

Pitanja „kako je bilo ovaj put?“ te ostatak ženskih dugih, nevinih i veselih tričarija…
I iskre u očima… one koje se pojave s ljudima koje voliš,
A previše ljudi ih ne primjećuje…



I suze su nestale…
Kao i crvenilo u tužnim očima nakon rastanka s Njim…

Jer ponovno shvatih koliko su takvi trenuci koje dijelom sa svojima Zvijezdama divni…
Te kako samo oni mogu pomoći da se osjećamo još bolje…
Izvući one pozitivne boje…
I ispisati srce šarenim linijama…

******

Evo, uslijedio je još jedan sastanak i rastanak na jugu…
Još jednom ispisani su poznati osjećaji…

Ali zaboravih dodati u divne stvari i ovaj blog…
jer ovdje zaista ima ljudi koji nose velike iskre u očima…

Hmmm, sanjari moji… :) predivan Vam tjedan želim… :)



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.