…Odlazak na kolodvor i nestrpljenje koje osjećam u tijelu tokom cijelog puta… Minute koje traju predugo, a u glavi već po stoti put silazim s busa… …I cipelice napokon odskakuču do Njega… Jer jednako ga je divno vidjeti svaki put… I svaki put val koji preplavi moje tijelo je drugačiji… I uvijek ubrzo pomislim na isto… Kako ću teško ući u bus na povratku… …Odlazak kući nakon vikenda Ljubavi… Nakon budnih noći, dugih razgovora i šetnji… Nakon poljubaca onda kada ga želiš… bilo koji tren… :) Nakon dobrog plesa… bosih nogu koje su ponovno prošetale poznatom plažom… Nakon sunčanja i ronjenja što je njemu posebno zanimljivo jer mi se uvijek može nasmijati dok skačem kao dijete u moru… Nakon dobrog vina, noći i zagrljaja za koje sam htjela da potraju još… i još… …i još jedno prečitavanje Notebooka u autobusu… Preslušavanje nekih Balaševićevih pjesama… Oči pune suza… I neopisiva želja da se dignem… odem do vozača, zamolim ga da zaustavi autobus… Kako bih mogla natrag… K Njemu… **************** …A onda…. Roditeljski zagrljaj na kolodvoru… Također jedan od najljepših osjećaja koje znam… jer Oni su veliki dio mene… I uvijek rado govorim koliko ih volim… Zbog stvari koje smo zajedno prošli i prolazimo ponosna sam na sve nas… Kao da su mi u trenu obrisali velik dio crvenila iz očiju… I na sreću koju je ostavio on dodali šlag… Svoje posebne vedre i tople nijanse… Nijanse Obitelji… ********* I na kraju večeri neočekivani poziv od prijateljice… Poziv na kavu, sok, šetnju… Svejedno je kada su ovakva prijateljstva u pitanju… I ljudi koji ostavljaju osmijeh… I ponovno još jedan zagrljaj… Prijateljičin… I još jedan od najljepših osjećaja koje znam… :) Pitanja „kako je bilo ovaj put?“ te ostatak ženskih dugih, nevinih i veselih tričarija… I iskre u očima… one koje se pojave s ljudima koje voliš, A previše ljudi ih ne primjećuje… I suze su nestale… Kao i crvenilo u tužnim očima nakon rastanka s Njim… Jer ponovno shvatih koliko su takvi trenuci koje dijelom sa svojima Zvijezdama divni… Te kako samo oni mogu pomoći da se osjećamo još bolje… Izvući one pozitivne boje… I ispisati srce šarenim linijama… ****** Evo, uslijedio je još jedan sastanak i rastanak na jugu… Još jednom ispisani su poznati osjećaji… Ali zaboravih dodati u divne stvari i ovaj blog… jer ovdje zaista ima ljudi koji nose velike iskre u očima… Hmmm, sanjari moji… :) predivan Vam tjedan želim… :) |