Svi smo mi ovce. Htjeli-nehtjeli. Namjerno ili nesvjesno nastojimo se uklopiti u društvo, biti prihvaćeni, shvaćeni. A ako i nismo tako svejedno smo ovce, samo one crne. Ja se trenutno osjećam ko crna ovac koja si je dala obojiti vunu u bijelo da bi se bolje uklopila. Problem je u tome što se bijelina počela ispirati nakon svih ovih silnih kiša koje su padale posljednjih nekoliko mjeseci.
I`ve asked my angels why?
But they don`t know...
Kako možeš nekome suditi a da neznaš o čemu se radi?
Kako možeš reći za nekog da je gay, a nisi ga/ju nikad vidio/la s osobom istog spola?
Kako možeš za nekog reći da se preserava ako ga/ju nisi vidio/la nikako osim u prokletom OK-u?!
Kako možeš reći da nezna pjevati ako ga/ju nikad nisi čuo/la i čudiš se "ko cigan belomu kruhu" makar sam ti pustila najočitiju i najpoznatiju pjesmu koju već i ptica na grani zna???????
Ta i mnoga druga pitanja vrte mi se jutros po glavi.
Dakle, dame i gospodo...(drums, please)....dogodilo se to da sam još jednom shvatila tko su mi pravi (ponekad nerazumni i neodobravajući, ali ipak na mojoj strani) prijatelji. Za Barac sam znala da će shvatiti, za Alice sam znala da će se pomiriti s time i pustiti da me prođe faza, za Em sam znala da će uživati u činjenici da mi je našla slabu točku u oklopu (koji sam si stvorila. U oklopu koji me skriva, koji skriva pravu mene od pogleda običnih ljudi) i da će me zezati s ipak toliko pažnje da me ne povrijedi istinski, nego samo da se nasmijem. Ali nisam bila spremna na reakciju ostatka svijeta.
Mama koja nema pojma o meni i mom životu, nezna za moje faze plakanja koje se dogode otprilike dva put godišnje, onda se ispraznim pa sam okej, naime uhvatila me samo dvaput, a ne bi ni jednom da nije uletjela u moju sobu uvjerena da je kod mene ostavila čarape (ooooujeeeeaa, ja sam joj ih siiiigurno maznula, jer kao nemam dovoljno svojih) i uhvatila me sa slušalicama na ušima, što inače nikad ne radim jer moji roditelji vole (okej, bar su voljeli ono prije) glazbu koju ja slušam pa me često zatraže da pojačam da i oni čuju. Mama koja nema pojma o ničemu je shvatila da neki vrag nije u redu, jer se obično ori glazba iz moje sobe a sad ju držim skroz stišanom. I pita me "Teo, nič ni u redu?" Sve je u redu, zašto ne bi bilo?
I hrpa sličnih idiotarija me prati okolo.
Jebemu, u čemu je usrana razlika?!!!
SVI, SVI SU BILI LUDI ZA PROLETIM RBD PA MAKAR SU UŽIVO ZAVIJALI KO VUKOVI, A OVO NITKO NE ŽELI NI DATI PRILIKU! A, zašto???
Jer sam zajebala samu sebe.
Ouuuujeeeaaa, kao i uvijek sama sam sebe sabotirala.
Da nisam prva u školi počela komentirati kako se MTV prodao i kako pušta svakakvu gamad da pjeva, da nisam smišljala grozne usporedbe i šale na račun toga nekoga, da sam samo šutjela, sad bih bila slobodna.
Možda ne potpuno, ali bar bi bio manji broj onih koji su protiv.
Jer, ljudi su navikli da sam uvijek u pravu. UVIJEK UVIJEK UVIJEK.
Ali ovaj put nisam.
Ovaj put nemam pravo kriviti druge jer sam sama kriva.
Ovaj put ne povlačim druge za sobom nego gorim sama u paklu samoće na koji sam se proklela.
Jer oni nemaju pojma, navikli su se pouzdati u mene, bar u smislu kad kažem da nešto nije dobro, jer, tata mi je u bendu i tako to, pa se ja kao kužim u to.
Aha.
Moš mislit.
Ja sam zadnja koju trebaš pitati za mišljenje. Bar u vezi s glazbom, s knjigama sam okej.
Izgubila sam nit. Plače mi se.
Vrijedi li to patnje? Vrijedi li to opravdavanja, strpljivosti koju ću morati uložiti da ljudi shvate da sam ozbiljna da ovo nije šala?
You don`have to roll the dice...
Dap. Mogla bih šutjeti i živjeti normalno u svijetu ovaca, nemoram im podignuti kožu i ustanovit da su zapravo vukovi koji samo gledaju kako će uhvatiti neku jadnu malu ovcu.
Shake me till you wake me from this bad dream...
Što ne bih dala da nikog nije briga za to što ja slušam, da nema strvinara koji samo traže žrtvu...
Neki će prepoznati stihove, ali me nije briga.
Crna ovca. Glupača. Mazohist. Idiot. a.k.a. Bellica.
P.S. ispričavam se što sam vas nazvala ovcama, nije bila loša namjera, nego samo zorni prikaz.
Happy sam siiii!!!
DA ljudi, vjerovali ili ne, JA sam happyyyyyyyyyyyyyyyyyy!!!!!
Kako neprirodno.
Sad, ovaj post nisam sigurna kad ću i hoću li uopće objaviti, alui bit pisanja jest to da se ja s nečim ne mogu pomiriti dok to ne vidim zapisano crno na bijelom i nakon što to netko pročita. Tada znam da nema nazad. A bogme, tako će i biti!
Daklemmmmmmmmm....
Kvragu tek sam sad skužila da me jučer komarac ugrizao. Uff čeeeešeeeeeeeee!!! Ma briga me.
E sad, da pojasnim stvar.
Ja sve radim u etepama.
Ja mijenjam mišljenje.
Ja ne mogu nešto slušati duže od 9 mjeseci.
Ova faza je toliko trajala.
Pod ova faza smatram da su me sad pucale stvari kao: Green day, Bon Jovi, Paramore, Muse...
Aliiiiiiiiiiii........................zeznuoooooo saaaaammmmmmm.......
UPOZORENJE:BARAC OBEĆALA SI I NEMAŠ PRAVO KOMENTIRATI NIŠTA ŠTO BI ME IZDALO!!!!
Ovako: bila ja na internetu kao i svaki odbogi dan i vidim ja _________________ (<----cenzura. dovoljno mi je neugodna činjenica da o ovome zapravo pišem, ne morate znati da sam baš TOTALNO prodana duša) u majke ti!!! Idem ja to viditi. I ZAJEEEEB.
SVIDJELA MI SE PJESMA ZA ČIJEG IZVOĐAČA/IZVOĐAČICU NISAM MOGLA ČUTI NI IME A KAMO POSLUŠATI PJESMU!!!!
E, sad, A.B. sam jučer rekla TOČNO o čemu se radi, a Alice i Em se uopće neću truditi.
Ne bi shvatile. Znam da ne bi.
A hvala lijepo ne treba mi JOŠ komentara o mom ukusu za glazbu. PA ŠTO ako su mi se nekad davno sviđali RBD? PA ŠTO ako volim klasičnu glazbu? PA ŠTO ako sam u stanu poslušati Lady GaGu?
Zar to definira kakva sam osoba?
Zar ne bih mogla izjaviti da...neznam....da se palim na Justina Biebera (majke ti odakle sam samo njega izvukla?!)???!!!!
Bi li me to učinilo lošijom ili manje vrijednom osobom?
Vama, blogerima to možda zvuči normalno. Ali u mom društvancu takva bi izjava izazvala pravu buru! Ma da bar običnu! ORKANSKU!!!!!
Ovo NE znači da više ne volim gore navedene bendove, samo znači da širim vidike.
Da nisam uskogrudna kao Em. NE, NEĆU navesti Alice, jer ona ipak nije striktno na rocku. I ima normalno mišljenje koje NIJE "jel ovo muško ili žensko-dvospolac "i slična sranja.
Nekako baš imam inspiraciju u zadnje vrijeme. Valjda je stvar u tome da nisam pisala Alice već ne pamtim od kad.
Kako bilo da bilo, nije me briga za tuđe mišljenje. Ustanovila sam da da sam bila potpuno u krivu. U vezi s tim nekim/nekom pjevačem/pjevačicom. I tako sam od sada odlučila početi isprobavati hrpetinu novih blesavih nepotrebnih stvari. Noćas sam probala spavati bez Pucka, plišane igračke bez koje nemogu, i uspjela sam!!!
Ponosim se sobom.
Tako sam odlučila da ću natjerati samu sebe da počnem slušati rap. Ouuujeeeeeaaaa. Ne mogu ga smisliti, ali ću probati. Možda mi se svidi? Ili ne.
Nema veze, bar mi neće moći reći da nisam probala!
Da, Alice znaaaaammm da imam sve puno pravopisnih grešaka ali me je za to trenutno briga odprilike u istoj mjeri kao i hoćete li vi odobriti ovo što mi se sada sviđa ili ne. DAKLE: nije me uopće briga.
Volim vas i sve, ali vi mi ne možete odrediti mišljenje i ukus.
Opet ću se vratiti na klasičnu glazbu. Dosta mi je razvaljivanja bubnjića. Možete probati pogoditi o kome se radi, ali pa makar pogodile od prve ja vam to neću priznati dok god se ne osjetim spremnom i dovoljno jakom da podnesem uvrede, neodobravanje, neuvažavanje... i sva popratna sranja.
Imam dojam da danas puno psujem.
Ah! Koga briga.
Ovo je opet jedan od dužih postova. Tako je to kad je jedina osoba s kojom tjekom dana komuniciraš tvoj pet godina mlađi brat koji ima zapanjujuć ukus za glazbu. Majke ti, mali ima 9 godina, a ima bolji ukus od mene! U svakom slučaju definiraniji. Ja mijenjam mišljenje o glazbi ali on ne. Uporan je na Bon Joviu i neću to probati promijeniti. Da ne ispadne prodana duša kao sestra. XD
Okej sad je dosta. Neću vas više daviti.
Eeeee da! Porezala sam se dok sam rezala lubenicu. Od sad mijenjam mišljenje i o noževima. Ne prilazim ni jednom osim onom za margarin na bliže od dva metra.
Krvi je bilo koda sam glavnu arteriju prerezala. Fuj.
Nema veze.
Dosta kukanja. Bacam se u potragu za novom pjesmom. Tj. novom verzijom stare pijesme jer je nisam tad slušala a sad mi je zakon....duga priča.
Voli vas i ispričava se zbog duljine posta, vaša retardirana, opako krvareća Bellica!
No da.
Još jednom sam primorana shvatiti činjenicu da NE SPADAM nikamo i nikome.
Koja koma.
U razredu imamo "klike": glupačice, kurvice i ludare. S tim da glupačice sad sve više i više liče kurvicama.
Ali to nije bitno.
Bit je da ja ne spadam u kurvice jer nisam zainteresirana za plaženjem po dečkima, šminkanjem i sličnim sranjima. To smatram potpuno nepotrebnim prenemaganjem. Kasnije možda to i jest okej, ali u našoj dobi to izgleda jednostavno glupo.
Glupačica nisam jer one nikad ništa ne rade i samo gledaju gdje će navući ocjenu ulizivanjem ili prepisati od nekoga. A ako im ne pomogneš onda se nadure i šire okolo tračeve o tebi. Kao što rekoh-glupačice. Dok ja učim i pišem i za sebe i za svoje frendice.
U ludare spadaju:ona, ona i ona. Uglavnom se stalno družim s njima jer su zakon i zato jer ne podnosim one druge. Idu mi na jetra. One druge, mislim. Ali isto tako osjećam da mi nije mjesto uz njih jer se nikad ne slažemo o izboru aktivnosti i kako ćemo provoditi vrijeme zajedno. Onda se je požderem oko gluposti koje one naprave dok smo zajedno jer se to gotovo uvijek događa oko moje kuće.
I više mi je dosta toga.
Bez uvreda cure, volim vas više od vlastita bezvrijednog života, ali ja tako više nemogu. Ne smeta mi da se zezate i radite sitne nepodopštine ali dokle god ja nemam ništa s tim. Također mi je dosta iskorištavanja mene. Okej sad mrvicu pretjerujem jer znam da to baš nije tako, ali činjenica je da vas ja skoro uvijek spašavam pred učiteljima i lažem i muljam za vas.
A ja to više ne bih tako.
Iduće se godine uopće neću zabrinjavati ni za vas ni za vaše ocijene. NEĆU vam pomagati na testovima nauštrb svojim ocijenama i NEĆU trpjeti gluposti.
Nije me briga ako si međusobno podmećete noge i neznam, lijepite žvakaća gume na stolice, ali menit to više NEĆETE raditi.
Ja sam bila dobra i strpljiva u nadi da ćete se možda u međuvremenu opametiti, odrasti, ali to se ne događa, a situacija postaje sve gora i gora. Stvarno vas volim, ali isto tako znam da mogu bez vas. Znam da mi e smeta biti sama. Znam da uživam u samoći koliko to god čudno zvučalo normalinim ljudima.
I tako. Imam dojam da sam upravo raskrstila s jedinim ljudima koji me koliko-toliko razumiju.
Makar to nisam htjela.
A možda i nisam. Možda se normalni ljudi doista tako ponašaju? Razgovaraju li međusobno o stvarima koje im smetaju?
Neznam, jer kod nas nikad nije tako.
To možda vama i jest šala, ali meni nije smiješno.
Jednostavno sam umorna od svega toga.
Shvatit ću ako se naljutite na ovako nešto, ali neću uvažavati ako kažete da nisam pokušala ovo riješiti oči u oči. Jer jesam. Svaki put kad se vidimo nastojim vam objasniti da se nemožete tako ponašati...ali vi se samo nasmijete.
A opet, možda sam si i sama kriva?
Svijesna sam toga da se često sama isključujem iz društva, jer ljude rijetko trpim duže od 2-3 sata tjedno, a s obzirom na to da svih moram trpiti oko 7 sati na dan 5 dana tjedno u školi uglavnom izmišljam bezvezne izgovore samo da nemoram nikoga trpjeti preko vikenda a vrijeme provodim čitajući i učeći.
Koji sam ja jadnik.
Ima ljudi koji jedva čekaju da budu s nekim a ne sami dok ja društvo izbjegavam pod svaku cijenu.
Zvuči retardirano kad tako kažem ali je istina i nemogu ništa protiv toga. Takva sam i ili ćeš me prihvatit takvu samotnjačku ili se miči od mene i pusti me da čitam.
Imam dojam da mi je ovo najduže tipkanje na kompjutoru ikada.
Što je tu je.
Hmmm....PMS možda?
Neznam, moram razmisliti sama sa sobom što dalje.
Vaša opaljena Bella.
