narcoleptic suite

prosli sam tjedan sjebo ruku radeci ruke u teretani.
nisam ju mogao istegnut cijeli vikend. sve do jucer.
a poslije jucer je danas.
danas radim ramena.
sam da znate.

pozvan sam na neke razgovore. poslovne jel.
ustvari, jos nisam dosao do intervjua jer je preduvjet bio psiholoski test u 3 dijela, kao i uvijek.
najuspjesnija hrvatska tvrtka. kandidati streberi s dioptrijama. osjecam se super jer se ne osjecam kao oni. najizazovniji je treci, zadnji dio.

Ja sam ________________ ... i tako 20 puta.
streberi mozgaju a zene nemre vjerovat da ekipa ne moze napisat 20 jebenih najobicnijih nemorabitintimnih stvari o sebi. kako sam ja super i luud, bijah gotov za 2 min. i prvi osho doma.

jucer su me zvali da dodem na razgovor s psihologom u subotu.
u prvi tren sam mislio da necu ni ovaj pismeni dio proc jer pun sam poremecaja ovakvih i onakvuih da se sad tu ne sramotim, al eto, tko zna, mozda me i pruime, kao najopaljenijeg i s najmanje iskustva u struci. u stvari, u struci imam 0 (citsaj nula) god radnog iskustva, a naravno da su u oglasu stavili obavezno barem jednogodisnje i to analiticko iskustvo u istim poslovima.

pred par minuta me, za isto radno mjesto, zvqala i druga firma koja ima identicni postupak ocjenjivanja i probiranja kandidata. sutra u podne jos jedne domino tockice pa volite li mamu i biste li toljagom opalili malu macu da ju bez noge vidite kako zapomaze na cesti drzeci u ustima misju glavu pri cemu znate da je kriva jer je ubila misica koji se najeo sira s vaseg stola, ili biste zalili macu jer mis vam je pojeo sir pa ko ga jebe. ovo sam mogao i bolje nekako yavrsit da sam si dao tuda.

il ono najbolje pitanje, jeste li ponekad previse zabrinuti? uvijek se nasmijem kad ga procitam, uvijek iznova.

dakle, molim budu, alaha, krista, dalaj lamu, svetu klaru i svevisnje predsjednike obiju tvrtki da me prime jer dat cu sve od sebe kako bih pokazao da nisu pogrijeslili sto su zaposlili moroncinu poput mene, bez imalo iskustva, ambicija i volje za doazivanjem(citaj radom).



od ovog posta uvodim rubriku -

provale moje sestre.

prva je u obliku pitanja postavljenog bratu s namjerom da ga se nauci necemu sto sam nikada ne bi mogao skuziti.

prva (jucerasnja)_ :




e da, i pita me nixa da zakaj vise nemam komentara ko nekad, a ja joj reko da me niko ne voli i ne cita.
ustvari mislim da ste svi jadni jer necete komentirat ovako dobre textove kao ovaj p[rosli, a s kojim se svi mozete poistovjetit i to SAMO ZATO JER NE CITAM ni KOMENTIRAM vise NIKOG SKORO.

JEBITE SI SVI NEKOG IZ OBITELJI!