narcoleptic suite

pred par minuta sam razgovarao s nekom zenom u nju jorku.
htjela me pitati zelim li zivjeti, raditi i drkati pishu nekome i sve to u jamerici s obzirom da sam samo posjetio njihovu stranicu. tamo sam, nazalost ostavio svoje podatke tek tolko da vidim ko tu koga jebe.
koje gluposti jebote.
zeleni shit.
i sad bi joj ja trebao dat br kreditne, a ona bi poslala vojni helikopter po mene i uz najvise duznosnicke protokole bio bih primljen na bushev travnjak da mu odgajam psa ili skupljam golf loptice za 3 dolara po satu.
koja sranja jebote.
odjebo sam ju vec u startu objasnivsi joj da sam mogao i tamo upisati br kreditne kartice da sam htio.
a nisam htio.
al nikako ju skinut s tel.
onda sam rekao da moram ic.
na posao.
koji nemam.
a ona je u tom trenutku postala bezobrazna.
pa sam se samo zahvalio i poklopio.





31.7. pocinjemo krecenje stana.
novi namjestaj stize sljedeci petak.
veselim se promjenama, dobre su protiv depresije, ali mi se po ovim vrucinama ne radi.
cak ni ako rad ukljucuje obilazenje salona namjestaja i naredivanje spremacici, nakon krecenja stana, sto i kako da sprema i jebanje iste u mozak ako vidim truncicu prasine na podu.

ne da mi se.

al sto se mora.... jos je teze !!!

kako god, necu bas bit doma sljedeci tjedan, a na more, recimo to ovako, ne mogu jer ipak moramo obilazit te majstore koji ce nam radit prvi put. vole oni lomit stvari i slicne pakosti radit.

kad sve zavrsi, vjerojatno odoh, ponovo, oko 10.8.

zbog max tv a bas i ne palim komp, a s obzirom na mukotrpne dane koji slijede, sumnjam da ce se to mijenjati.

tak da ono, ne.

odjeb..

ne zovite, ne pisite, ne gnjavite moju stranicu.

ionak mi svi idete na guzove.

najvaznije od svega , ne citajte, molim vas, ove gluposti jer ni meni samom nije jasno kome i zasto ja ovo i dalje pisem.

al nema veze.

napisao sam gomile textova preko zime koji nikada nisu objavljeni, samo zato jer mislim da vas se to ne tice.

najintimnije ispovjedi o mojoj proslosti, dugom i mukotrpno promiskuitetnom putu kojim sam dosao do veze koja traje, evo, cetvrtu godinu za redom, i tako... pa onda pacenje i ispacivanje prve, neprezaljene zaljubljenosti i odjeba koji mi je promijenio zivot.,.
nema sad to veze...
jednom cu popizdit pa stisnut objavi, al opet, kako rekoh, ne znam kome i zasto to radim.





nedavno sam si u firefox ugradio neke od zanimljivh extenzija i add onova pa da vas i o tome, bespotrebno obavijestim.

najzanimljivija i najkosrisnija je sigurno ona koja uz svaki link, nakon gugliranja necega, daje i slicicu ponudene stranice, onda jedna druga koja nudi uvid u samu stranicu bez klikanja na nju, dovoljno je samo postaviti mis na link i stranica se otvori u zasebnom prozorcicu.
isto tako, za svaki upisani pojam u guglich, s desne strane se automatski pokaze isti i u wiki.
ne da mi se stavljat sad linkove...

ovo je definitivno podulji post s najvise ne da mi se.

potom, eqake, koja obavjestava o potresima i proporc. jacini, zatrese brauzer. evo, recimo, pred sekundu south alaska - 4.4 M. primijetih da su alaska, indonezija i ca najcesce tresavice planete.

oduvjek me zanimalo kako sejvati flash sadrzaje. jedna pod extenzija za firefox pruza i to. crash recovery je jedna od korisnijih, ime joj govori sve. o ostalima necu, ima ih previse i ne znam sto sve rade ostale.





ljeto je vrijeme za bit vani. il gdje vec.
doma sigurno ne.

ako si vani, u gradu s mojim pesom, riskiras da te pokupi tramvaj dok se ona sjeti srat nasred trga na tracnicama !!!

treba to i pokupit, a tram juri prema tebi, koci pa trubi, a ti ko debil, crven ko rak kupis drek s vrecicom za zamrzavanje.

i onda kao: zlocesti pas !

jedino je bed kaj je prije toga, zbog tvoje lude voznje, ispovracala cijelo zadnje sjedalo koje nije bilo prekriveno.



primijetio sam kako je grad prazniji.
ne puno, ali je.
oni koji ostaju rade radeci ili proseci.
ili proseci radeci.
hocu reci da je zanimljivo kako ljeti siromasi dolaze do izrazaja.
kad svi odu nekamo, kao da se izvuku iz svojih kartonsko stiropornih rupa i haraju gradom u potrazi za plasticnim i/ili staklenim ambalazama.

ja sam oduvijek onaj koji odvaja odpad.
u osnovnoj sam bio predmet ruganja zbog toga.

nedavno mi je okatta (sjecate se nje ???) rekla da novija istrazivanja pokazuju kako tretiranje i prerada ambalaznog odpada zagaduje prirodu vise nego sto bi ju zagadivao taj isti odpad da se baca u normalno smece. moguce da ti strojevi i sama proizvodnja tih strojeva koriste jedino covjeku, a prirodi stete.

ja se nekako ne slazem s time pa mi je rekla da si gugliram i vidim sam.
ne da mi se.
nemrem vjerovat da mi se ni to ne da.
iscrpiljen mi je organizam.
ni najtezem neprijatelju ne bih pozelio obilazenje ducana s mojom mamom i to puna 4 sata.
kroz pakao sam prosao jucer.
danas se oporavljam.


u svakom slucaju, oftopicirao sam, biznis je to za jadne ljude koji, osim prosnje, nemaju izvore prihoda, a gradom ih zamjecujemo samo zato jer trenutno nema onih bljestavih koji nam inace odvlace poglede.

i tak.

to bi bilo to.

odzdrav i dajte malo uzivajte u tom moru, vi koji ste na, u, kraj, ispos, ili iznad njega, a ne u zegeu, ne napijajte se do besvijesti pa chamite doma d dej after, nezamislivo mi je to sto rade skoro svi moji frendovi, jedan dan i noc tulumarenja, drugi spavanja i kljucanja i to je more.

pih.
radije doma drkam na ryan reynoldsa.

ma ajde bezi.