narcoleptic suite

ja nemam stil.spammer sam.ormar mi je prepun svega i svacega jer tako volim.
e sad, znate onu pricicu o polju ruza koje u tisucama nicu sjajeci na jutarnjoj rosi?
..i sve su iste, a opet svakoj su latice drugacije poslozene.tako je i s ljudima...samo sto su ustvari svi nekako kopije onih drugih koji su kopije kopija trecih... i tako u krug...moglo bi se reci da su jedino oni prvi majmuni, ajde dobro, zovimo ih adam i eva, bili pravi originali.i da smo bili majmuni je cinjenica, jedino ne kuzim kako nikome nije palo na pamet da je i to bila bozja volja.bog nas je stvorio kao originalne dlakave primate, odgovor koliko smo od njih odmakli lezi oko vas.i na animaciji ispod:




da nastavim o ovome o cemu sam htio..
..ne mogu odoljet poslat neku dobru foru iz mejla vecini iz adresara.
na slican nacin, za svaki dobar mejl koji dobijem odmah osjetim poriv objaviti ga na blogu.ako mogu stavljat linkove na vecernji i slicne portale, zasto ne bih kopi pejstao mejlove?to je sto je tice kopirajta..znam da mnogi vise cijene nesto vlastitim umom napisano, rukom dakako, ali jednostavno mi je ovo gust.radit cu to i dalje.e tako..sad idemo dalje.

ovdje se ipak suzdrzavam komentirati one blogove koji mi dizajnom ili postovima privlace paznju u stilu koji je odnedavna zabranjen.nekako to i nije moj stil uostalom.kao ni kopiranje tema pisanja(slike su druga prica), cak u toj mjeri da se zna dogoditi da o necemu zelim pisati pa onda zasvrljam nesto sitno u editoru, malo prosurfam blogovima i naidem na neciji post pisan jucer o istoj temi.puf, ode sve u onu stvarcicu, malu i dlakavu, tanaaa : pizdu.razumijem da velika zarada neke stranice potakne kreatore na zastitu sadrzaja, ali pobogu, ovo je blog, tu nema zarade(bar kod nas).razumijem i da ljude treba pitati zele li dobivati mejlove sarene i svakojake, a ne im samo slati.iz istog razloga mi se od juesej ameriken vej preseravanja tipa la woman il one njujorcanke prikaka il barem priprdi.nja, nja, ne bu on meni moj blog, nja nja, tuzit cu te vrhovnom svetom nebeskom hranitelju, ciča sudskom korupcionom seratoru.najsmijesnije mi je doci na neciji blog i vidjeti ono copirajt by...la la..2023, a ostali sadrzaj skinete vrlo lako, desnim klikom.pa cemu je onda to napisano??kao da ce to sprijeciti nekoga kome se svida slika da ju jednostavno uzme!zato na mom blogu pise :



ipak, nevezano uz sve ovo, ponekad se osjecam kao copycat.
primjecujem i ljude oko sebe koji rade isto sto i ja, pokusavaju biti originalni necim sto nije njihovo.

cesto se uhvatim u smijehu koji neobicno podsjeca na frendov, izrazu lica ili pokretu koji podsjeca na onaj nekog drugog frenda, komadu odjece koji sam kupio zaluden necijim stilom, a koji mi ne stoji niti je dio mog stila(koji je to, nemam pojma).ovisno o tome koliko sam svoj, koliko sam siguran u sebe i u prijateljstvo na koje mi se kunu ti oko mene, objasnjavam si to cinjenicom da druzenjem s njima oni utjecu na mene i vrijeme provedeno s njima odreduje moje ponasanje u nekoj mjeri.donekle i ovisno o sigurnosti u sebe.pitanje je jedino koliko vaga u mom podznaku utjece na neodlucnost kao najmrskiju mi ljudsku osobinu, uz kasnjenje, a opet, tako mi svojstvenu.jedini je problem u mom slucaju sto sam cijeli zivot okruzen ljudima koji mi nabijaju komplexe svojim stilom, oblacenja ili ponasanja, koji ni sami ne znaju nositi, a opet, toliko me zaguse svojim misljenjima i kritikama upucenim meni, u stilu napad je najbolja obrana, brze bolje napadajuci kako ne bi bili napadnuti, da prestajem disati i misliti neko vrijeme, cudeci se kako lutam ko muha(c) bez penisa ne shvacajuci sto mi se dogada.i onda u svom tom ludilu uzimam prvu lutku iz svog prijateljskog miljea, kopiju neke druge kopije i priklanjam se njegovom/njezinom stilu.divim se.u tom trenutku ta mi posoba postaje nesto kao idol, uvodim nadasve visokorizicno bozansko stovanje te osobe.klanjam se uz redovnu ritualnu svakodnevnu molitvu pracenu melankolicnim frustracijama nakon uvidajnog procesa kojim shvacam da sam glup jer se dovodim u bezizlaznu situaciju kojom zelim biti ono sto nisam.slab sam, sto mogu..

svi to radimo, malo nas to priznaje..nesvesjno pokupimo geste, nacine i stilove.ne treba to petljati s normama ili bilo kakvom socijalno egzistencijalnom tematikom u kojoj se naglasak stavlja na zivot kao takav, prihvacanje istog kao takvog zbog normalnog funkcioniranja u nekom okruzenju.ovdje govorim o onom izboru koji imamo, onom kojeg radimo, a da toga nismo ni svjesni.



sto se tice umjetnosti, kopiranje se svelo na sve i svasta.los umjetnik koji kopira neki rad napravio je plagijat, pametan umjetnik krade kopije sa vise strana i sklapa ih u cjelinu pa se njegov rad moze slobono nazvati original proizasao iz istrazivackog rada.kod znansvenih istrazivanja mislim da je kopiranje pri kojem svatko nesto doda izuzetno korisno i pozeljno jer svaka sljedeca kopija biti ce kvalitetnija od predhodne, a cim se nesto i doda, to vise nije onaj ishodni rad od kojeg kreces.stoga nije ni kopija.no treba pripaziti pri kopiranju uzora, pocevsi od autoriteta, prijatelja, ljudi kojie postujemo i kojima se divimo.obicno su to oni koji su bolji od nas, dakle mi u danom trenutku nismo toliko dobri, pa unatoc tome sto kazu da se treba ugledati na bolje od sebe i uvijek teziti tome, mislim da je opasno i vrlo vjertojatno da se cesto trudimo biti kao oni, a dobro znamo da nismo takvi.to je frustrirajuce, da ne kazem kastrirajuce jer nemoc u svakom pogledu obuzima cijelo bice i tada kopija, ti, ja , onaj koji kopira, postaje jako blijedi komadic wc papira koja se naposlijetku i osjeca kao jedna takva rolica.

bilo ciji uspjeh voden je trnovitim putem ucenja, citaj : kopiranja naucenog od iskusnijih.uspjeh je uspjeh i ovisi o nizu faktora, ali kopiranje samoga sebe tj. kopiranje sebe kao nesvjesne kopije vodi u sterilnost i jad u slucaju neuspjeha.i sad bi tu trebao napisati alternativu za bolji zivot, ali ja ju ne znam.samo serem jer mogu.jer imam blog.

jedinstvenost, vodenje samog sebe kud god i kako god, vjera u sebe i evoluiranje u bilo sto, ali svoje bilo sto, a ne tude nesto, daju sigurnost i utjehu u okruzju gdje se svi trude biti netko drugi..
jedini savjet kopiketovima i kopikaticama, sebi i slicnima bio bi da nikoga i nista ne kopiraju ako to isto ne znaju imitirati, nositi se s tim, ili se na neki nacin dive tome necemu, a nemaju pojma kako postici taj sklad kojem se dive.mozda ga nadu ako odustanu.samo ako odustanu.