Snjeguzica-velika joj guzica!

30.01.2007., utorak

dzabalebarenje

u zadnje vrijeme puno vremena gubim na blogu.

jer moram ucit, a ne da mi se.

i tako svako pola sata odem provjerit mail, jel netko sta novog na blogu napisao.

a vec sljedeci tjedan cu ignorirati net, cim mi se zivot vrati u normalu.

zivi bili, pa vidjeli.

evo jos jedan spotic veselih kineza

ne znam kako se stavlja na blog da se gleda spot s bloga, al snaci cete se i ovako.

http://www.youtube.com/watch?v=iWLDF192VW0

- 17:22 - Komentari (14) - Isprintaj - #

28.01.2007., nedjelja

koji qrac ne mogu spavati u nedjelju ujutro?

mozda sam se konacno privikla na bioritam radnih ljudi?

mozda me proganjaju crne misli oko ispita sljedeci tjedan.

enihau,
za vas
za mene

raspjevani kinezi

- 09:15 - Komentari (6) - Isprintaj - #

16.01.2007., utorak

5 stvari koje ste oduvijek zeljeli znati o meni, a niste se usudili pitati

forvardirano od marisi.

1. kad je moja mama bila trudna, govorili su mi da kad se rodi moj brat da ce izgledati ko moja beba. ja sam shvatila da znaci da ce i brat biti celav ko moja beba.

rodio se brat s kosom.

ja sam bila razocarana jer su rekli da ce bit celav.

kad smo isli po mamu u rodiliste, medicinska sestra koja ga je donijela pitala me je li mi lijep moj mali braco.

ja sam mrtva hladna odgovorila da je ruzan.

imala sam 4 godine.

2. placem ko kisna godina kad gledam porod.

cim vidim da je izasla glavica i cim vidim lice, ja zasuzim ko prava pickica.

cestitam, kmeeeeeeeee, gospodjo, cmolj cmolj, dobili se, buaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa, krasnog sina. smmrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrc. a vidi mu
male prstice, kmeeeeeeeeeeeeeeeeeeee.

onda se malo ko suzdrzavam i gledam u pod, al sve u svemu sam gora od rodilja.

3. magnet sam za pedere i ludjake.

pogotovo decke. kao-veza-decko.

primjer pedera: imala sam jednog decka u kojeg sam bila jako zaljubljena. i meni divno i krasno s njim, on sav divan, krasan, sredjen, neki bi rekli metro.

i doslo Valentinovo.

pripremio on meni sobu punu svijeca, romantika, ja se rascvala, al kao imamo druge planove-idemo van.
idemo zajedno s nasim gejpederom frendom.
u gej bar.
da.

usput smo osvojili nagradu za najbolji (hetero) par.

ne moram ni napominjat da smo ubrzo prekinuli.

on je mene ostavio.

dal zbog drugog ili druge...

neka ostane misterija

4. kad sam bila mladja, dosta sam visila na icq-u i onom drugom, ljubicastom, ljepsem, koji se cesto zbrejka, a ne mogu mu se sjetit imena.

tako sam ja visec na tim brbljaonama upoznala nekog tipa.
on simpa, imamo dosta zajendickih interesa, ima dobre fore.

ubrzo razmijenimo brojeve mobitela i

razvije se njezno prijateljstvo.

i tako se mi odlucismo uzivo upoznati.

i dogovorimo se tad i tad, tu i tu,

bilo je ljeto, 8. mjesec

ja cu obuc plavu majicu,

on zutu.

i uglavnom,

pojavim se ja na dogovorenom mjestu nesto ranije i odlucih se prosetat i iz prikrajka osmotrit situaciju. (mi smo zene mudre i prepredene)

tip je bio anjruznije stvorenje koje sam ja ikad vidjela.

znam da zvuci uzasno.

al ja se nisam mogla nacuditi da kako netko takav moze tvrditi da je komad (i pol).

i pocnem bjezati.

onda si pocnem misliti da necu nista s tim rijesiti.

i vratim se.

i upoznamo se.

sjednemo na cugu.

i ja kisele face odsjedim tu cugu.

i on meni (a ja cijelo vrijeme imam tu facu+fakat se suzdrzano drzim) da bi on htio da ja njemu tako uzivo kazem neke lijepe rijeci.

skoro sam povratila.

ozbiljno.

na kraju me buraz (onaj mali s kosom, ruzni-koji je na kraju izrsatao u pravog ljepotana za kojim i moje frendice okrecu glavu) spasio poslavsi sms,

a ja sam pobjegla glavom bez obzira.

5. kad sam imala 19 godina, nastupala sam sa zborom i trebala sam u jednom dijelu sama uz pratnju klavira otpjevat jednu pjesmu.

prvi put da sama pjevam.

trema.

stojim pred publikom.

svira uvod. ja udahnem dah i krenem:

jaaaaaaaaaaa neeeee znaaaaaaaaam (opustena, al jos u grcu) sto je maaaaaaajka miiiiiiiiiila

(idem pogledom prema publici tek toliko da ne budem ukocena i da ih obmanem da sam kul)

ni-Hi-Hi (u ovom trenutku ugledam svoju profesoricu pjevanja, razgoracim oci-odskocim-zatrsem se cijela-to je u mojoj glavi trajalo jedno 30 sek i u jednom dijelicu sekunde sam razmisljala pobjeci, al se sjecam da sam nekako nastavljala istiskati taj zrak iz sebe i krenula dalje pjevati)

majcin sto je srca plaaaaaaaaaaaaaaaaaaam.

nakon ove tocke je sve dalje dobro islo.

poslije mi je dosla jedna cura iz publike i pitala dal sam se uplasila kad sam nju vidjela.

kad sam nekoliko dana kasnije preslusavala sniku koncerta, zakljucila sam da se ili onih 30 sek u mojoj glavi nije nikad dogodilo ili da su to u montazi izrezali wink

forvardiram dalje
Ribi,
Napolitankici,
Singularnosti,
Pinkeye
Ptici Trkachici kad se vrati

- 21:34 - Komentari (5) - Isprintaj - #

15.01.2007., ponedjeljak

u posjeti kod majstora

majstorica, tocnije. iliti-moj dozivljaj Sofre.

posto sam poslovicno lijena ista u zadnje vrijeme slikati, a jos vise ikakve slike stavljati na blog, tako ni necu ovog puta.

ako vas sta vizualno zanima-obratite se na Schmeckerov blog
dok su me oci vukle na predjela (mmmmm sudzuka, mmmmmmmmm ustipci) ostatak trojke je gledao glavna jela. sto je i meni vise odgovaralo, no moja neprezaljena strast prema ustipcima ( s kajmakom, bez, s djemom. da, djemom) me polako nagrizala. ha, tko mi kriv sto ih sama nisam niad naucila peci (nego sam ganjala karijeru) pa sad svaki put poblesavim kad ih vidim u nekom menuu. pa dobijem zgaravicu usto.

odluka je pala-jac cevape. male (moram dijetu drzat. ko fol). al nesto mi se cinilo da cu gladna ostat, no odlucih pricekat nakon prozdiranja istih.

drugi od trojke je narucio klepe, mmmmm, a treca sis-nesto-teletine-nesto-u rizi-i paradajzu.
taj teleci sis je zapravo komadici teletine na cackalici u rizi i soku od paradajza. i to bez zlundri i inih.
mmmmmmmmmm.

trampila jedan cevap za klepu i ukrala 2 sisa-umalo se ne prejedoh.

a desert, omiljene-tufahije.

uuuuuuuuuuuu.

- 22:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #

09.01.2007., utorak

noc sumnju i strah donosi

sanjala sam nocas teroristicki napad na Zagreb.
napali su nas Rusi.

vracala sam se izvana (dal s proslave Nove ili cega vec) i nasla sam se na onom Zelenom valu kod HNK. gledam ja u nebo i vidim avion koji ima nekakva svjeta sa strane. i avion pocne ispustati nekakve projektile!

panikaaaaaaaaaaaaa!

vrisak. neki od projektila padnu na Frankopansku i ja se u tom trenutku nadjem kod onog grmlja ispred HNK i hocu potrcat malo bolje osmotrit situaciju, kadli se pojavi dzip s Rusima koji pocnu pucat na mene. pogode me, a ja se bacim pod grm i pravim mrtva.

nekak stupim u kontakt s mamom koja mi kaze da ce me cekati kod sestricne.

ostatak sna se vozim okolo, dakle duljim putem do sestricne, po gradu i to u tramvaju koji vozi po zelenom valu (smjer istok-zapad) iza scrnog Mercedes dzipa od terorista.

na kraju sna iskacem iz tramvaja, ulazim u zgradu prek puta sestricne, suljam se i racunam kako da neopazeno predjem cetu.

zadnja scena je poznato lice koje me docekuje i tako moje mucno putovanje zavrsava u sigurnosti drage osobe.

- 10:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>