I bacam tvoju britvu
i olovku za obrve
dobro je
sve je dobro

shvatila sam
da od vremena čovjeka
nastojimo se popeti
stepenicama do raja

ali se zbog vlastite slabosti
putevi ruše
ti si moj grijeh
a sam Bog zna

zašto i dalje stojim
u čistom svjetlu njegovom
cilj nedostižan svima nama
a da mu ispričam grijeh

koji me mori
ispovijedam grijeh požude
moja žudnja za tobom
nesmanjiva je

robinja svojih strasti i ljubavi
a ti
mitska slika cjelovite ličnosti
jer ti si jedino ljudsko biće

kojem nakon rađanja
ne slijedi
umiranje nestanak ništavilo
razumije se vječno si u meni

krupan si i bradat
brada je treći dan zar ne
kockasta košulja zataknuta
u izblijedjele radne traperice

toplina tvoga osmijeha
uvijek me je opuštala
kod strogosti tvojih riječi
uostalom sljedeći put

kad želiš bojati kosu
bojaj i obrve
da imaš odgovarajući ton.
ona želi mlađega

pritišće te vrijeme zrelih godina
koje ne znaš nositi stoički
bojiš se njene ljepote
i baršunaste kože mladosti elastične


e moj dragi
vjeruješ li u Boga
ne istinski
blaga sućut ječi ti u glasu

loše
propuštaš nešto dobro
pogledavaš na sat
prebrzo otkucava vrijeme

a kad se probudiš
potraži me
sigurno ću biti tu negdje
u blizini

bosonoga odlazim u kupaonicu
i stajem pod tuš
žustro se otirem grubim ručnikom
i navlačim tvoje izblijedjele radne traperice