Vile i vilenjaci
čudovišta i odvažni vitezovi
princeza u začaranoj šumi
nisu to bajke
jedino je to ikada i živjelo
gdje se moglo igrati tajnama

žao mi je što si postao moj gospodar stvarnosti
i dalje susrećem te u snovima
a nisi još izgubio svoj stil
u meni još plamti naponska vatra

tvoja princeza polako umire
digni me visoko
do neba
i ubij misao u meni da si nezamjenjiv

iz nekog drugog života netko me upozorava
nije bitna pobjeda
nije važno što možeš izgubiti
i kako nas je poraz promijenio

beskrajan sjaj prodire kroz mene
svjetlost sjajnija od svjetlosti
tu sam
tu si
ljubav
to je sve
sve što je važno

Čini mi se
kao da te rosa
natapa mojom žudnjom
prepusti se nečem u sebi

evo me dušo
dolazim
u mojim su rukama
tvoj dan i tvoja noć

nitko te ne može istrgnuti
iz mog naručja
ili može
imenom te tvojim zazivam

ti si moj
ostani gdje jesi
ili bolje
nemoj se ni pokrenuti

hoćeš li život sa mnom
okolnosti su tu
sad je tvoj trenutak
živi našu vjeru

koračaj u njoj
do mene
dotakni moje srce
osluškuj ga

i dopusti mu da povjeruje
u život
neka u tebi sve vrije
snažno kao nekad

tvoja me ljubav
natapa
osvojila me istina
ne boj se

moje su ruke sigurne
život se naš sada
može spasiti
jer smo ga već izgubili

samo trenutak
zahvalimo se
dokaz svetom
što nas je spojio

Znak šest
pojavljuje se dvadeset šest puta
na samom početku
imam osnove za nešto
više od pukog nagađanja

ovaj par brojeva susreće se često
ali ne samo na papiru
iako je posrijedi kratki kriptogram
napravila sam veliki korak naprijed

uspraviti se treba
ne razabirem lik
koji me budi
nisam nitko
prevarena sam
neljubljena
zacijelo ćutiš kako drhtim

krik muka ne da mi počinka
približava mi se nejasan osvit svijesti
bezvoljno trpim tuđu bol
imamo zrno istine


jesi li ikada primijetio
koji ulični natpis
ponad vrata trgovina
najviše privlači tvoju pažnju

ljekarne Jagatić
kemija je ta
koja ti pokreće utrobu
u čežnji

a tvoje nečisto tijelo
bez zaštitnog je omotača
prirodno porijeklo
ne sadrži konzervans

i treba li što znati
prije uzimanja proizvoda
a što ako ga uzmemo previše
ili ga možda zaboravimo

tu sam
kružim pogledom po sobi
stojim na rubu ponora
zavirujem u bezdan
otvor u koji se bacam

nevidljivo se pomiče
strast stremljenja na rubu ponora
jao dobro sam
itekako sam dobro

Dopusti mi da sačuvam
jedinu mogućnost koju imam
da makar zaokupljam tvoje misli
i ostanem u tvojoj polusjeni

ne marim za metak koji mi zuji oko ušiju
tvoju bezobzirnost prema meni
bez sumnje
netko diktira

zaspala sam u šumi
budim se pokraj lavice
nije me strah
ubija me nestalnost moga značaja

užici taštine sprječavaju djelovanje ponosa
jer on je jedini zaštitnik ponosne moje osobnosti
čudno ali čovjek se navikne da gleda
kako sam sebi čini zlo

moj pokretač plemenitih misli
zahrđao je
vjera u lijepa djela
nestala su

htjedoh postati veliki pjesnik a ostadoh
nemoćno piskaralo spremno kleknuti
pred tvojom moći nada mnom
nikada ja takvu moć neću imati

samo ljubav nalazi takve materijale
nije dobro i nadalje poričeš dug časti
bogovi će me pretvoriti u vilu
i ja ću te zavesti

jesi li spreman preuzeti sreću gospodine
bez časti koristi i užitka
u ruci držim čarobni štapić požude
i posipana sam travom

ženska velesila na djelu
uvijek te mogu imati
ali ti mene nikada
preobražaj žene u božicu

budim se i ponovno stojim
pod božanskim svodom ljubavi
otkud dolazi taj plamen
koji obasjava zaljubljenu ženu

otkud lakoća koja mijenja zakon teže
izlazi li to moja duša iz mene
ti i ja pripadamo mašti
koja je iznad umjetnosti


tamna sjena dolazi iz bujice svjetla
to si zaista ti
želiš li snagu zaljubljene žene
isprobaj njen stisak

mjesečarka je
slomit će te
ne ulazi

Sanjam intimnu zabavu
mamim te
polako
imamo vremena za upoznavanje

ne izmiči
bi li me volio
gledati kako plešem
ili sve ovisi o prirodi toga plesa

ili misliš na osobit ples
ples samo za tebe
u glas ubacujem uzbuđenu notu
kratko i promuklo

smiješim se i otkopčavam haljinu
tvoju žudnju čitam
s neke velike udaljenosti
posve ravnodušna

odavno te mrzim
ali bez strasti
davno sam strast
preživjela bez svrhe

uvijek smo se prepirali
a mogli smo
jedno drugom ležati u naručju
tvoji stalni i junački pokreti

jedna neizrečena rečenica
sada ovisi o tebi
jer nestalo je
svako poticanje na osobno ratovanje

sve moje činove hrabrosti
poduzimala sam
zbog tebe
radi svoje obrane

blijedi sjaj neuspostavljene prisnosti
voljela bih te vidjeti kako patiš
i da znam da je to zbog mene
radi zajedničkog užitka u okrutnosti

Danima već kriomice
promatram ulaz u veličanstvenu palaču
skrivajući se
iza jasena na suprotnoj strani ulice

gledam te
kako ulaziš i izlaziš
pokušavajući na temelju izgleda
steći dojam o životu koji vodiš

unutar zidina
tajnost moje zadaće
i miris opasnosti
podsjeća me na neko drugo vrijeme

i naboj nekog drugog djelovanja
miru kojeg tražim
dopuštam mu da me polako ljulja
tolike godine a uzalud

dob u kojoj sam
još jednom nema budućnosti
propadanje koje je opipljivo
i potisnuti dio vlastitog bića

ti si nedužno zrcalo
onoga što želim vidjeti
kako da stišam nagomilane emocije
i tko mi je ukrao zaručnički prsten

posvuda zvuk otvaranja boca
zveckanje čaša
sendviči u rukama
odzvanjanje smijeha

i dalje promatram veličanstvenu palaču
vidim li negdje mladoženju
jasen na drugoj strani ulice
skriva mi pogled

nemam jasan osjećaj tko si zapravo ti
zbog čega te tražim
ostavljam ti poruku na zidu
pipci iščekivanja ispunjavaju zrak

nitko ništa ne sluti
zbog ponosa
na zidu potvrđujem
uvjerenost u to da ćeš uskoro doći

Sretan Uskrs svim mojim čitateljima!

Nažalost još sam u nemogućnosti komentirati vas!

Točim ti sok od breskve
to nikada ne odbijaš
sjeo si
strpljivo čitaš cijeli članak

a ja pratim
svaki tvoj nagib glave
i uživam
sviđa mi se svaka pojedina riječ

ali najviše
zadnji ulomak
koji ovako završava
savršeno ti pristaje žena do tebe

ruku na srce
odlično radi sokove
a ujedno
s tobom koordinira i planira

jer tko može
u našem omiljenom samoposluživanju
u najvećem broju slučajeva
osjetiti životne užitke nepca

tvoga naravno
a da potom
provede tako malo vremena s tobom
a uvijek teatralno najavljuje

svoj proglas
iznenada uživamo
dosta
sve može čekati

moramo opet biti zajedno
pakiramo se i odlazimo
i nema onog što bi nas spriječilo
jesi li ponio križaljke

sok od breskve
i hladno pjenušavo piće
dolina sunca
jašemo po pustinji

vozimo se u poštanskoj kočiji
sunčamo se
zaokupljen si brisanjem kose velikim ručnikom
uz Božju volju

nitko više neće za tebe više biti
tako savršen kao ja
trenutak se izbora
tvoga bliži


buka gromoglasna
mješavina zvukova u nizu
od zaprepaštenja
do divljenja

do zavisti
primičeš mi se
vrlo blizu
pljesak je trajao cijelu vječnost

reci konačno tih nekoliko riječi kao
svojom nazočnošću
ne ukazujem čast vama
već njoj i njezinom snu

podižeš moju ruku
prebrzo otkucava mi bilo
nadam se da ću preživjeti
spona između mene i tebe
odolijeva vječnosti

iskapi svoju čašu soka
u svakom životu postoji jedan sastojak
nikada ga nisam vidjela
nikada dodir s njim imala

možda se zove svjetlost duša oganj
opasno sam svjesna
da ga imaš
ne znaš se nositi s njim

jer uvijek iznova doživljavaš poraz
proročanstvo tog neuspjeha
oživi ponovo svoj posrnuli duh
moja te ruka čeka

ispružena je prema tebi
oko tvojih plavih očiju
omekšale su bore
na mjestu smo gdje svatko sanja

povedi me
nisi me odbacio
zvuči mi poznato
vjetar otpušta cvijeće