Dopusti mi da sačuvam
jedinu mogućnost koju imam
da makar zaokupljam tvoje misli
i ostanem u tvojoj polusjeni

ne marim za metak koji mi zuji oko ušiju
tvoju bezobzirnost prema meni
bez sumnje
netko diktira

zaspala sam u šumi
budim se pokraj lavice
nije me strah
ubija me nestalnost moga značaja

užici taštine sprječavaju djelovanje ponosa
jer on je jedini zaštitnik ponosne moje osobnosti
čudno ali čovjek se navikne da gleda
kako sam sebi čini zlo

moj pokretač plemenitih misli
zahrđao je
vjera u lijepa djela
nestala su

htjedoh postati veliki pjesnik a ostadoh
nemoćno piskaralo spremno kleknuti
pred tvojom moći nada mnom
nikada ja takvu moć neću imati

samo ljubav nalazi takve materijale
nije dobro i nadalje poričeš dug časti
bogovi će me pretvoriti u vilu
i ja ću te zavesti

jesi li spreman preuzeti sreću gospodine
bez časti koristi i užitka
u ruci držim čarobni štapić požude
i posipana sam travom

ženska velesila na djelu
uvijek te mogu imati
ali ti mene nikada
preobražaj žene u božicu

budim se i ponovno stojim
pod božanskim svodom ljubavi
otkud dolazi taj plamen
koji obasjava zaljubljenu ženu

otkud lakoća koja mijenja zakon teže
izlazi li to moja duša iz mene
ti i ja pripadamo mašti
koja je iznad umjetnosti


tamna sjena dolazi iz bujice svjetla
to si zaista ti
želiš li snagu zaljubljene žene
isprobaj njen stisak

mjesečarka je
slomit će te
ne ulazi