Gubitak velike
životne prilike

jesam li isuviše sitničava
iza mene škripnula je podnica
čega se bojim
zašto drhtim
ako se okrenem
i jurnem iz bitke
jedino mogu
dobiti vjetar u leđa

pogađam se za svoj život
ovu haljinu
večeras
nisam odjenula samo tako
u neznanju
da li je ona poruka
izgledam li kao nevjesta koja se rumeni

a nemarnost tvojih pokreta
dok me držiš za ruku
uvijek si govorio da sam jedina žena
zbog koje bi mogao ostaviti stol za rulet
sputavaš me
i ne mogu se probiti
kroz nevidljiv krug
koji si stvorio oko mene
osjećam li slabašnu nadu
još uvijek postojiš

usudit ću se da te dodirnuti
i opet zamka
ti nisi osoba koja ima
vlastitu prošlost
trajanje je već određeno
to nećemo mijenjati

zatočenica u bajci
koju sam dijelom i sama stvorila
hladna koža
nisi duh
na tebi se osjeća
miris noći
ne opirem se
žudim