...one life is not enough...

Da li ti se dlanovi znoje,a srce ubrzano kuca,glas ti zastaje u grlu?
*To nije ljubav,to je DOPADANJE

Ne možeš da skineš ruke ili pogled s njega?
*To nije ljubav,to je POŽUDA

Ponosna si na njega i svima želiš da ga pokažeš?
*To nije ljubav,to je SREĆA

Želiš ga jer znaš da je on tu?
*To nije ljubav,to je USAMLJENOST

S njim si jer svi tako hoće?
*To nije ljubav,to je SAŽALJENJE

S njim si jer te ljubi i drži za ruku?
*To nije ljubav,to je NESIGURNOST

Da li si sa njim jer tvoje srce preskače čim ga pogledaš?
*To nije ljubav,to je STRAST

Da li mu opraštaš greške zato sto se brineš za njega?
*To nije ljubav,to je PRIJATELJSTVO

Da li mu govoriš svakog dana da je on jedini na kojeg misliš?
*To nije ljubav,to je LAŽ

Da li bi se odrekla svojih najdražih stvari samo zbog njega?
*To nije ljubav,to je VELIKODUŠNOST

Da li te srce boli i sve se u tebi lomi kad je on tužan?
*Da,to je LJUBAV

Da li te privlače drugi,a ipak ostaješ s njim bez trunke kajanja?
*Da,to je LJUBAV

Da li prihvaćaš njegove greške samo zato što su one dio njega?
*Da,to je LJUBAV

Da li zaplačeš zbog njegovog bola,mada ga on dobro podnosi jer je jak?
*Da,to je LJUBAV

Da li on osjeca tvoje srce i to te dira duboko u duši da te naprosto boli?
*Da,to je LJUBAV

Da li si sa njim zbog neshvatljive mješavine bola,sreće i uživanja?
*Da,to je LJUBAV

Da li bi dala svoj život za njega?
*Da,to je LJUBAV


Zašto onda volimo kad je ljubav tako bolna i predstavlja takvo mučenje? Zasto u svojim životima svi tragamo za ljubavlju?Za tim bolom,agonijom koja nas ubija?Zašto?


ZATO ŠTO JE TO LJUBAV!

Iz dana u dan pokušavam da te zaboravim, da te prebolim, da mi srce prestane da vene i život sretno dalje krene. Al ne ide, jer moje oči traže samo tebe. Pokušala sam druge da zavolim, da na tebe više ne mislim, al kad god bude kraj, ti se opet pojaviš. Dolaziš mi u snu i tiho šapućeš "volim te" onda se probudim sva uplakana i ne spavam noćima, jer plačem za tvojim očima. Duša me boli srce mi puca.Eh, da bi mogao osjetiti kako je meni u ovom trenu sada, kako se moj život polako raspada, kako gubim nadu i polako nestajem u tami, osjećam kako mi se duša diže i tebe u snu stiže, da ti kažem ono, šta ja živa nikad nisam mogla, jer tu hrabrost nisam imala. Tiho ti šapuće dok slatko spavaš ti, da te moje srce nikad neće zaboraviti. Da sam od tuge za tobom napustila život svoj, jer nisam nasla rješenje da zaboravim to. I dok me sanjaš ti, reći će ti duša moja tiho:" Jedne tužne noći, ona je uplakana zatvorila oči, zaželjela da ti budeš sretan kad ona nije bila." dok je te riječi izgovarala ona je izdahla, kad se ujutru probudiš ti i suza na tvom licu sja, znaj da te je samo ona ISKRENO VOLJELA!

Čudan sjaj, iz tvojih očiju
Najavi kraj i razbi čaroliju
Kao da sunce zaplaka
I ulicu zracima okupa

I znam da plače moj san
U beznađu zaključan

I kao da tama , osjeti i dođe sama
I sakrije oči od pogleda i svjetlosti dana
I kao da tonem, vrištim i upomoć zovem
I uvijek ta tama,
Ne zovem je, al dođe sama

Ostavljam, da lete sjećanja
I želim da vjetar ih nekud odnese
Tužna je priča ljubavna,
Sumorna i podsjeća na jesen

I znam da plače moj san
U beznađu zaključan

I kao da tama, osjeti i dođe sama
I sakrije oči od pogleda i svjetlosti dana
I kao da tonem, vrištim I upomoć zovem
I uvijek ta tama,
Ne zovem je, al dođe sama

Još jedan poraz i ponovo pljuska života u sred lica. Pognuvši glavu odlazim, al ipak ostajem tu, u tom bijednom malom gradu. Ponovo sam okrenula neispisanu stranicu života i stavila točku na nešto čega nije bilo. Listam svoj život, a oči me već peku od monotone bijeline, i vičem, i plačem, i zovem...ali koga? Tebe? Oni koji su mi potrebni nalaze se u tuđim životima, a to je najgore. I oni koji će doći bit će već nečije ispisane stranice zivota. A moje??? Moje će stranice ostati bijele i čiste, s točkom na kraju nečega čega nije bilo. Stranice moga života kao latice cvijeta.

Govorim sebi da nisi suđen meni
nego drugoj ženi
da nisi onaj pravi vrijedan ljubavi
ali ne vrijedi, ko će srce da ubjedi

Govorim sebi da nisi suđen meni
nekoj drugoj ženi
da nisi onaj pravi vrijedan ljubavi
ali mi od ruke ne ide
kad te oči vide

Boli me dok te gledam
boli me što te nemam
onako kao što te ona ima
boli me što sam sama
i biću godinama
al' takva mi je sudbina

Govorim sebi moram da dalje krenem
da ne uvenem,
nema mi sreće s tobom
vrijeme je za zbogom
al' kad ti cujem glas
ja poginem za nas

Da je srce tvrdi kamen,
A ti da mu rušiš snove
Boljelo bi jako, jako
ŽeLjo MojA, Moj oTroVe!

Željo moja, najslađi otrove,
Srce si mi vezao u okove

Da u duši gori plamen,
Šta bi bile rane nove
Naspram bola što te nema
ŽeLjo MojA, Moj oTroVe!

Željo moja, najslađi otrove,
Srce si mi vezao u okove

Daj mi ruke
Da sve jade zaboravim noći ove.
Za nas dvoje ima nade
ŽeLjo MojA, Moj oTroVe!

Željo moja, najslađi otrove,
Srce si mi vezao u okove

ŽeLjo MojA, nAjsLađi otRoVe

...

Ne mogu da se sjetim
ni ulice, ni broja,
ni godine, ni trena,
ni kako sam, ni zašto
krenula za tobom
kao opijena

I to me drži još i sad,
Da li sam luda,
Pitam se ponekad

I šta je prava istina,
Dal' si mi porok
Il' si mi sudbina,
Dar ili kazna,
Možda bolje
Da ne saznam.

BEZ TEBE,
SVE ME BOLI,
SVE MI SMETA,
ZIMA MI JE USRED LJETA.
Još po zidu preko puta
Tvoja sjenka s mojom luta.
Tu gdje staneš,
Ja ću pasti
Biraj piće
Kuća časti
Samo jedno u to ime,
NE ZABORAVI ME!

Ne mogu
Da se borim
Sa nemirima svojim,
Ne mogu
I ne želim

I još se tebi nadam,
Jer vjerujem
Da nismo
Slučajno se sreli..




Za moju Natu:::

Neka ti Anđeo sreće nešto lijepo donese.
Neka sve tužno što dalje odnese.
To ti želim uz još puno sreće,
Zato sjeti se mene,
dok gasiš rođendanske svijeće.

Volim te puno puno.. i ostavljam ti veeeliki zagrljaj!!!