SUSJEDI
U dvorištu sam meo otpalo lišče i Grickove kosti. Ja ne razumijem tog mačka. On jede kosti kao pas. Meni se čini da je on u tijelu mačka, a u duši pas. Često pokazuje siptome jednog psa, na primjer zalijeće se u noge i grize ih. Pomišljao sam dosta puta da stavim onu upozoravajuću tablicu ''Opasan pas'' ili ''Čuvajte se psa'' . Kad netko dođe a on je tu u dvorištu, odmah se sakrije i čeka da osoba krene do ulaznih vrata, zacima guzicom i zaleti se na noge i grize. Tako je to jutro mene grizao dok sam meo dvorište. Svaki čas sam ga morao tjerati s metlom.
Trajalo je to neko vrijeme, a onda je našu pažnju privukao veliki kamion koji se zaustavio ispred susjedne kuće. Inače ta je kuća već neko vrijeme bila prazna. Iz kabine je izašao vozač i dvoje starijih ljudi. Nešto su pričali jako brzo, pa nisam ništa razumio. Onda je vozač otvorio stranicu kamiona i poispadalo je nekoliko radnika. Shvatio sam da su to novi susjedi. Eto, nakon devet mjeseci netko je odlučio useliti. Mesec im njihov, nisu ni uselili, a već su smetali radnicima. Petljali su im se oko nogu, gnjavili ih uputama gdje ostaviti pakete i razne komade namještaja.
U gledanju mi se pridružila Dalilah s dudom u ustima. Onda nas je susjed ugledao i mahnuo mi rukom. Uzvratio sam mu, neka zna da sam dobrosusjedski raspoložen. Opet mi je mahnuo, a ja mu opet uzvratio. I po treći put mi je mahnuo, a ja uzvratio.
- Tata, dundo maše da mu dođeš.
- Nije, on nas pozdravlja. Dobar neki dundo.
Dalilah je bila u pravu. Susjed je prišao i obratio mi se na konavoskom jeziku:
- Kenova šušede. Ajde bogareti pomozi ovijem judima unijet mobiju u kuću.
- Ne znam... stvarno ne znam... nisam nikad to radio.
Susjed je napravio kiselastu facu i otišao mašući rukom, onako kako se maše nekom kome želiš reći da je teška budala.
- Tata, tata, što dundo hoće?
- Bolje ti je da ne znaš, još si mala.
Susjed od svoje namjere nije odustao. Tko god je naišao ulicom zvao ga je da pomogne tim radnicima. Gledao sam ga što radi, ali kad je jednom radniku vratima priklještio mali prst ruke nisam više mogao gledati.
Nakon pet dana naši su se susjedi ugodno smjestili. Došli su nepozvani na kavu. Iz razgovora koji je usljedio doznali smo da dolaze iz konavala, a to smo več mi primjetili. Da imaju dva sina koji su ostali u selu da bi se bavili poljoprivedom. Oni su stari, a djeca mlada pa im samo smetaju. Susjed nam se pohvalio da ima rođaka u Dubrovniku. Također ima i brata u Dubrovniku, a koji živi u Mokošici. Rekavši to puknuo je od smijeha. Što je toliko bilo smiješno rekla nam je njegova žena. Njegov brat je mlađi od njega i žena se razvela od njega.
Dok nije došlo do rastave braka živjeli su u neboderu u Mokošici. On je trgovački putnik, pa ga nekad zbog posla nema po pet ili deset dana doma. I jednog dana je otišao na poslovno putovanje. U istom neboderu je živjela njegova ljubavnica četri kata niže. On je naravno pošao k njoj, to je bila uhodana rutina. Dok je bio kod ljubavnice nije izlazio nikad van da ga netko ne bi vidio.
Ali što se dogodilo. Ljubavnica mu je kasno u noć rekla da baci smeće jer smrdi, a ona trenutno ne može. On je razmišljao: jedanest je sati, nikoga nema na ulici pa neće biti problema, neće ga nitko vidjeti.
Na brzinu je obukao kućni ogrtač i papuče. Ne razmišljajući u liftu je pritisnuo tipku za četvrti kat, njemu dobro poznat. Kad je izašao stao je ispred poznatih vrata. Pokušao je ući, ali bila su zaključana. Počeo je zvoniti. Vrata je otvorila... njegova žena.
Muž se vratio sa poslovnog puta u kućnom ogrtaču i papučama. Zeznuo se. Iz navike je pošao doma. Susjed se smijao kao lud. Ne znam što je tu bilo smiješno.
Susjeda je tom prilikom spomenula i njihovog rođaka. On prodaje voće i povrće na pijaci. Prodavao je on i po plažama ljeti. Nije dugo izdržao, jer je slabo prodavao. Šetao bi on nudističkom plažom i na engleskom vikao voće i povrće. Kad bi osoba zatražila kilo ili dva voća, on ne bi prodao. Ako osoba nema ništa na sebi onda nema ni novčanik. Nije mogao razumjeti da je to nudistička plaža, da se ljudi kupaju, sunčaju, pričaju goli. Vidio je osobu golu, nije vidio novčanik i nije prodao voće. Susjed se smijao kao lud.
Kad su odlučili otići rekli su da smo mi mladi, a oni stari i da nam samo smetaju. Nismo ni zatvorili vrata za njima, a Dalilah je počela plakati. Ustanovili smo da ima visoku temperaturu. Morali smo odmah zvati hitnu.
Nisu naši susjedi loši. Kad kad nepozvani dođu na kavu, kad kad budem zamoljen da im pomognem premjestiti ormar ili stol, a najlakše mi je premjestiti pepeljaru.
Ipak, imaju jednu manu koju nisam odmah zapazio,ali kad tad bi. Neda je imala sreće pa je prva primjetila i mene je uvjeravala, ali nije trebala jer meni ipak ništa ne promakne. Polako čitajte: naši susjedi su baksuzi, ali na za sebe već za druge. Teško mi je u to bilo vjerovati, ali istina uvijek pobjedi.
Jedno poslijepodne sam se dogovorio sa poznanikom da žene izvedemo na večeru. Onaj tko ne dođe je magarac. To isto popodne su susjedi došli na kavu. Uveče Neda i ja smo krenuli, ali nismo stigli na dogovoreno mjesto. Auto se pokvarilo. Sinhroni u mjenjaču su popucali. To se dogodi jednom autu od nekoliko miljuna i to se dogodilo baš nama.
Drugom prilikom susjed je došao posuditi sjekiru. Nakon što je otišao Neda me zazvala iz WC-a. Puklo je staklo na vratima od veš mašine. To je staklo debelo i ne puca tako lako, ali nama je puklo.
Jedno veče je došao bračni par s kojima smo trebali otići na večeru. Malo su se čudili što smo onda ispali magarci. Željeli su da nadoknadimo onu večer. Taj put smo krenuli zajedno s njihovim autom. Prije nego smo pošli susjeda je svratila da posudi malo soli, vegete i papra (ne pretjerujem) i njihovo se auto pokvarilo, pa smo svi pješke išli doma.
Neda je navela sve loše događaje koji su nam se dogodili od kada su doselili novi susjedi. Nisam joj vjerovao. Optuživati ljude da su baksuzi nema smisla. Ja nisam praznovjeran da povjerujem u to tek tako. Danas ti se dogodi nešto loše, a sutra nešto dobro. Da bi dokazao i sebi i Nedi da sam ja u pravu, da susjedi nisu baksuzi, popravio sam auto, pozvao susjede na kavu i navečer izveo Nedu u kino.
Na povratku kući sve četri gume su pukle. Ipak je ona bila u pravu. Dakle, ima takvih susjeda koji su baksuzi. Ako su ti ušli u kuću nešto se nepredviđeno loše mora dogoditi. Srećom ne dolaze tako često jer smo mi mladi, a oni stari i ne žele nam smetati. To veče kad smo došli doma otvorio sam prozor u dnevnom boravku i viknuo:
- BAKSUZI!
- Ljubavi jesi li poludio, zatvaraj prozor, mogu te čuti.
- Pa što?
- Opet će doć.
|
