Skice Slavonije

18.10.2007., četvrtak

Stari zanati i tko se njima bavi (I) - ŠEŠIRI



ŠEŠIRI (kape po slavonski)


"Kapo stara, ne izdaj bećara,
kad on luta pod tuđi kućara.

Bećarski do noću mjesec sja,
pod tuđim kućara hodam ja.
Bećarski do noću mjesec sja,
opet svoju kapu tražim ja.

Kapo moja poderana, kapo moja stara.
Nisi više, nisi više za mene bećara.
Kol'ko sam te puta izgubio.
Ma kud baš onda kad sam se napijo.

Kada bećar, svoju kapu traži.
Cura viće ti si mi najdraži."





majstor Stanko Ištoković


Evo, ja sam prije tri tjedna po svoju (kapu mislim), kod majstror Stanka u Ivankovu, prekrasnu selu tik pred Vinkovcima. Put je bio, ajd da kažem, bljak, kiša do skretanja s autoputa prema Đakovu. Pošto su zakonita i stariji sin također išli planirao sam, možda, odlazak na farmu lipicanaca, ali je to zbog vremena i kašnjenja u polasku, otpalo, a to mi je jako žao. Al' nema veze, drugi put ćemo lagano u Đakovo, pa onda i na ergelu... Silazimo s autoputa,a onda prelijepa slavonska sela/mjesta Velika Kopanica, Vrpolje, Strizivojna, Stari Mikanovci, Novi Mikanovci, Vođinci, pa Ivankovo (ako sam koje propustio - oprostite). U ugodnom sam se razgovoru zadržao jedno sat i kusur, mi polako o svemu, a sin i zakonita malo cupkaju (a šta im ja mogu, ovo mi je jedinstvena prilika da saznam nešto o ovom starom, skoro izumrlom, a tako časnom i slavnom zanatu - jer šokac bez kape ...). Sva sreća za nas i Slavoniju - majstor uči svoju unuku tom časnom poslu, tako da će još koju generaciju slavonci 'odati okolo sa čuvenim šeširima iz radnje Ištokovićevih. Majstor ima problema sa nabavkom materijala, a ja znam neke ljude koji mu možda mogu pomoći. Radi se o kaplinima i tuljcima vunenog pusta (filca po naški). Već onako, na odlasku, a s kapom na glavi (ma niko mi nije ravan), obećam majstoru da ćemo se vidjeti kroz par dana (ma imam ja ekipu koja treba kape). Narednih smo se dana čuli par puta, a tjedan iza prvog posjeta evo mene opet u Ivankovu sa dvojicom, pa mogu reć', više nego dobrih prijatelja. Put ponovo isti, doživljaj sasvim drugačiji. Vrijeme prelijepo, pa kroz sela prolazimo polako, upijajući boje, zvuke i oblike. Sva trojica smo veliki zaljubljenici u Slavoniju i sve slavonsko pa nas ne brine sporija vožnja, čisto uživanje. Ovaj puta boravak kod majstora Stanka bio je znatno duži nego prvi puta. Uz našu zainteresiranost za sve što radi, kako radi, koliko dugo itd., vrijeme je proletjelo, ali sva trojica smo znali da to sigurno nije zadnji susret s majstorom. Za svaki slučaj dogovorili smo još i izradu svečanih šešira širih oboda. Srdačno se pozdravivši s Majstorom, malo nevoljko, krenusmo natrag prema Požegi. Usput smo još posjetili Slavonski Brod, ali nije o tome riječ. Pa dragi moji blogeri, posjetitelji i ostali, ako osjećate potrebu za pravim slavonskim šeširom (a majstor će znati kakav se nosi u vašem kraju - ako ste iz Slavonije) objavljujem adresu majstora Stanka Ištokovića:

Šeširdžija Stanko Ištoković
Bošnjaci 213
Ivankovo


moja malenkost sa "kapom" pred kalupima



Na ovome ću blogu, osim potopisa slavonskom ravnicom (a i brdima - ima ih) pokušati skupiti i objaviti podatke o ljudima koji zdušno, vrijedno i sa ljubavlju rade tredicionalne predmete, kako odjevne, tako i one uporabne za sve koji bi, eventualno željeli nabaviti neke od spomenutih.





evo nas i zajedno


<< Arhiva >>